Objavljujemo pismo radnica Kamenskog koje je jedna od njih pročitala na tribini prošlog petka na Trgu Francuske Republike:
"Nakon neisplaćenih pet plaća, vapaja institucijama i hrvatskoj javnosti da bi privukle pažnju, nas dvadeset djelatnica je kao posljednju nadu i utočište za nagradu dobilo zabačeni dio Trga Franje Tuđmana da se bori za svoja prava.
Kraj svoje firme već četvrtu noć dijelimo pod zvijezdama, spavajući na stiroporima i u vrećama daleko od svojih muževa, djece, obitelji, boreći se za svoja najosnovnija prava.
Jedina podrška su nam kolegice, šetači u parku, tehničari kupca za kojeg radimo i dva policajca.
Uprava kuće očekuje da radimo, ostvarujemo dnevni plan, poštujemo rokove kupcima proglašavajući nas neradnicima, saboterima: osobama koje ne žele novu firmu, a ne pitaju kako dolazimo na posao.
Ne daju nam ni tu nadu, da znamo kada ćemo dobiti isplatu naših odrađenih plaća. Uredno slušamo kako nema novaca, iako kupci uredno plaćaju isporuke.
Ulazimo u šesti mjesec kako dva puta dnevno bježimo iz tramvaja u tramvaj, iz kupea u kupe vlaka kako bismo izbjegle kontrolu i odradile svoj radni dan.
Šesti mjesec bez poštenog doručka, ručka, večere.
Još malo pa je prošlo pola godine bez zarađene plaće; bez isplaćene lipe dolazimo kućama, obiteljima praznih ruku, praznih vrećica.
Moje rukovodstvo se ne pita kako smo djeci osigurali knjige za školu, fakultete. Ne pitaju se da li im može obuća i odjeća od lani, da li im imamo dati za gablec. Službenicu u banci nije briga što moj poslodavac nije uplatio pet plaća, kako smo došle do minusa u crvenom, opomena i ovrha.
Slušamo protupitanja, kao uostalom i od svog rukovodstva: zašto niste uštedile kad ste znale kakva je situacija?
Recite mi kako da ostanem jaka i da se ne urušim iznutra kraj ovakve nepravde? Kako da se osjećamo ispunjeno, kako da budem ženom kad smo spale na ovo nakon tolikih godina rada?
KAKO SMO, kraj svih institucija, uprava, udruga, MI POSTALE PROBLEMOM?
Kako moja dosadašnja četiri dana gladovanja, spavanja u parku i svakog odrađenog radnog dana ne diraju javnost?
Ponekad imam osjećaj da biljke, životinje i pojedini dijelovi ovog našeg glavnog grada u ovoj državi imaju bolju zaštitu nego ja, mi kao žene?
Što još trebamo dati, žrtvovati?
Zdravlje, život.
Gdje sam pogriješila?
Da li sam možda trebala postati javnom ličnošću, biti jedna od starleta da bi se pisalo o meni, nama? Zar sve spomenuto nije dovoljno za naslovnicu svakog dnevnog tiska. Omalovažavanje žena, rada - da li je danas u našem društvu stvarno bolje biti neradnikom?
Možda mi je to upućena poruka koju ne znam pročitati!
Da li se poštuje rad žene? Što i kome danas znači majčinstvo? Premijerka priča o natalitetu, svaki dan se smije u kameru i govori kako pravne institucije rade svoj posao?
Gdje su svi?
Zar nitko ništa ne vidi ili stvarno ne želi vidjeti? Zar naši građani stvarno smatraju da je ovo normalno u 21. stoljeću?
Molimo podršku javnosti i državnih institucija da nam pomognu u ostvarenju naših prava.
Razlozi štrajka su:
* neisplaćene plaće za svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2010. godine,
* neisplaćene naknade za prijevoz za svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2010. godine i
* nepodmirene zakonske obveze plaćanja poreza, doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje od 2008. godine.
Psihološki obezvrijeđene, zdravstveno ugrožene, financijski uništene, ponižene djelatnice/žene Kamenskog d.d., mole Vas za potporu i pomoć u našoj borbi za radnička, ljudska i moralna prava.
Hvala Vam"
Izvor: Monitor.hr
Radnice Kamenskog koje štrajkaju glađu u PONEDJELJAK U 15 h stupaju u nove pregovore ( pokušaj pomirenja, kako kažu) sa svojim poslodavcem. Od toga ne očekuju ništa, slijedeći potez bit će opći ištrajk. Ne uspiju li ni njime postići dogovor o stečaju i isplaćivanje plaća, preko 200 radnica koje još uvijek rade u pogonu Kamenskog stupit će u štrajk glađu.
Bile bi nam zahvalne ako bismo se u što većem broju okupili ispred Kamenskog, Reljkovićeva 8, uz Trg Republike Austrije, u ponedjeljak u 15 h. Mogli bismo tada skupiti priloge za njihovu djecu, jer one će uskoro završiti na burzi, a kao što znate, nisu primile plaću za 5 mjeseci. Među njima ima posve siromašnih ( glad im je već dugo svakodnevnica) i bolesnih.
Ponosne su, znaju što rade, dobro poznaju prilike u svom poduzeću, realne su, trikovi poslodavca jasni su im. S jučerašnje tribine koju je organizirao Slobodni Filozofski kraj mjesta na kojem su do jučer na kiši i hladnoći spavale na i pod kartonima (jučer je konačno stigao šator s poljskim krevetima) nije propušteno niti jedno potresno svjedočanstvo, niti jedno pročitano pismo - emitirane su izjave nakon originalnog skupa, izjave ispeglane za emitiranje. Bila je to najžešća kritika vlade koju sam u posljednje vrijeme čula i najdojmljiviji izraz sudbine koja zahvaća sve veći broj nas; riječi iz utrobe, istinite, bez patosa i nadasve bolne. Skupu su uglavnom prisustvovale radnice Kamenskoga, njihove obitelji, nešto aktivista s Filozofskog i poneki namjernik. Bilo nas je malo. Stoga dođite u ponedjeljak - podrška im je nužna.
Hvala vam na odazivu!
srdačno
Ranka
--------------------------
--- On Tue, 9/28/10, Ranka Mesarić
From: R. M.
Subject: PISMO RADNICA KAMENSKOG
To: "Borivoj Bukva"
Date: Tuesday, September 28, 2010, 12:59 PM
Dragi moj Boro,
evo da vidiš i iz ove vizure što se ovih dana događalo u Kamenskom. Jučer je sve išlo kako su i predvidjele. Pregovori nisu uspjeli, plaće su i dalje neisplaćene, no barem su se prestale mučiti glađu na hladnoći i od sutra je Kamensko u općem štrajku.
Prilažem ti dirljivo pismo radnica koje ti je možda promaklo i mail s pozivom za podršku što sam ga poslala na 30-tak adresa ,mahom kulturnjaka, telefonom sam pozvala još desetak ljudi i sve ih zamolila da šalju dalje. Došlo ih je razočaravajuće malo. Sa studentima Filozofskog i srećom još podosta simpatizera i prijatelja/obitelji radnica dočekali smo ishod pregovora. Ljudi "od kulture" koji se pisanjem, filmom i predstavama bave sondiranjem stanja društva i ljudskim sudbinama - uglavnom su žalosno zakazali ( nije nas bilo niti 10). Mada je slučaj Kamensko, kao i mnogi drugi slučajevi propadanja nekadašnjih naših uspješnih pogona ( i znanja u njih ugrađenog) bolnija priča od Varšavske i daleko egzemplarnija. Urušavanje ljudskih sudbina i urušavanje grada (recimo Varšavske), kao i uzroci urušavanja i njihovi akteri identični su. Po drugi puta ( prvi put tokom rata) riječ bez sudjelovanja, tzv. papirni angažman, poprilično mi se smučila. Izostanak solidarnosti naša je špranca, ništa neočekivano. Kao i nojevski sindrom. Ne-svijest o povezanosti svega, akutna uspavanost. Tvoj se blog ne zove slučajno BUDAN blog.
SDP propustio je priliku, kao i mnogo puta do sad, angažirati se tamo gdje bi po definiciji stranke neizostavno trebao biti. Jedna njihova članica čak je izjavila da se nije solidarizirala s radnicama jer je nisu pozvale ( možda je trebalo poslati i limuzinu sa šoferom po njih!).
No radnice su bile dirnute - uz njih je ipak sve veći broj ljudi, konačno više nisu same.
Busi dobro!
Puno te pozdravlja Ranka
-----------------------------------------------
dragoj ranki, također i anamariji na identičnom pismu veliko hvala!
lp, boro
bglavac
irida
edin.kecanovic
