Piše Lidija Gnjidić

Foto Bruno Konjevic/Hanza Media

 

Samostalnost neke zemlje čine vojska, policija i Imunološki zavod.
Rečenica je to koju potpisuje i u svakoj prilici ističe doc. dr. sc. Eugen Šooš, virolog dugo godina zaposlen u Imunološkom zavodu kao voditelj proizvodnje prirodnog humanog leukocitnog interferona (HLI), pripravka iz krvi dobrovoljnih davatelja sigurnog, dostupnog i visokodjelotvornog u prevenciji i liječenju virusnih bolesti kakve su – obratite pažnju - sve vrste gripe, uključujući svinjsku i ptičju, rak grlića maternice uzrokovan humanim papiloma virusom (HPV), rak dojke, mozga i druge vrste raka za koje su krivci virusi.
Baš dobro, rekao bi netko neupućen, što imamo takav lijek, osobito sad kad u zemlji hara nekoliko vrsta virusa gripe od koje je nekoliko ljudi umrlo, i kad se pojavila još i ptičja gripa.
Imunološki zavod proizvodio je i cijenjena i svugdje u svijetu prodavana cjepiva. Pa kad je sve to tako, rekao bi netko neupućen – onda je sjajna stvar što Hrvatska ima svoj Imunološki zavod koji sve to proizvodi.
Da, sjajna je stvar, osim što Imunološki zavod već godinama jedva da išta proizvodi. Rasap je počeo još devedesetih godina, a nastavljen je do danas – izgubljene su gotovo sve dozvole za proizvodnju, cjepiva uvozimo, a umjesto prirodnim interferonom domaće proizvodnje liječimo se rekombinantnim pripravkom, također iz uvoza.
Ovih dana ministar zdravstva Milan Kujundžić najavljuje da bi se situacija s Imunološkim zavodom trebala riješiti do lipnja, uključujući preseljenje na lokaciju pogodniju za eventualnu obnovu proizvodnje u koju bi trebalo uložiti šezdesetak milijuna kuna, a osnovano je i povjerenstvo koje bi trebalo utvrditi isplati li se uopće Hrvatskoj da u IMZ ulaže sama ili će tražiti strateške partnere. A zainteresiranih ima – i domaćih i stranih.
Ključna osoba u Hrvatskoj za razgovor o prirodnom leukocitnom interferonu i njegovoj vrijednosti upravo je dr. Eugen Šooš, stručnjak kojemu je propast Imunološkog zavoda, osobito davni prestanak proizvodnje HLI-ja, osobito teško pao. On, doduše, nije „izmislio“ interferon, ali ga se smatra tvorcem interferona u obliku u kojemu ga je proizvodio Imunološki zavod i koji je po kvaliteti tadašnju državu Jugoslaviju svrstavao u sam svjetski vrh.
Dr. Šooš danas je osamdesetsedmogodišnjak. Živi u Kloštar Ivaniću, sam. Još uvijek je vrlo aktivan - nije mu problem sjesti u auto i odvoziti sat i pol po zimskim uvjetima kakvi ovih dana vladaju u sjevernom dijelu zemlje. Iako je već dva desetljeća u mirovini, i dalje radi, o čemu svjedoči njegovo ime (su)potpisano na više radova, kao i na patentu kojim je zaštićena posve nova generacija prirodnog interferona - no o tome kasnije, kad dođe na red.
Sad pođimo u vrijeme kad je dr. Šooš, veterinar s doktoratom iz područja virologije, na samom kraju šezdesetih godina, iz Higijenskog zavoda prešao raditi na Imunološki zavod, odakle je poslan u tadašnji SSSR, izučavati na moskovskoj Medicinskoj akademiji cjepivo protiv krpeljnog encefalitisa, ali učiti i o interferonu, za čiju je proizvodnju bio zainteresiran utemeljitelj i tadašnji direktor Imunološkog zavoda Drago Ikić, član JAZU i Ruske akademije znanosti i umjetnosti, poznati imunolog.
Kad je odlazio iz Moskve, pokojni akademik Solovjev, mentor kojega se dr. Šooš rado i s poštovanjem sjeća, rekao mu je kako se nada da će on interferon – lijek koji su Rusi koristili za tadašnjeg predsjednika Brežnjeva, maršale, generale i specijalne jedinice koje gripa nije smjela poharati – još bolje napraviti.
I jest: ruski interferon imao je tisuću jedinica aktivnosti u mililitru, dok je dr. Šooš brzo dogurao do 100.000 tisuća. Nije mu, kaže, akademik Solovjev bez razloga ponudio da bude šef proizvodnje interferona u Moskvi, nudeći dvosoban stan i plaću od u to vrijeme vrtoglavo visokih 1100 rubalja.
No dr. Šooš izabrao je vratiti se kući, posvetivši se upravo proizvodnji HLI-ja. Sedamdesete i osamdesete godine bile su zlatno doba za Imunološki zavod. Proizvodili su, priča dr. Šooš, vrhunske vakcine i izvozili ih u cijeli svijet.
- Bili smo plaćeni ne mogu vam reći koliko dobro, ludo dobro, ali nije bilo ni radnog vremena, ni svetka ni petka. Mogao si bit tko god - kad je trebalo, svi smo pakirali vakcine za izvoz...
Bilo je to zlatno doba i za produkciju domaćeg prirodnog leukocitnog interferona; rađene su studije i klinička ispitivanja koja su govorila o brzom djelovanju pripravka na viruse, uključujući i one mutirane, gotovo bez nuspojava.
O djelotvornosti lijeka koji "ne pokazuje citotoksični učinak", nego "usporava brzinu diobe stanica" te „ima antitumorska i antivirusna svojstva“ akademik Ikić pisao je i da ne samo što smanjuje nekontroliranu diobu stanica karakterističnu za rak, nego također stimulira imuni sistem organizma da uništava stanice raka, navodeći rezultate kliničkih ispitivanja u liječenju interferonom bolesnica s karcinomom dojke, bolesnika s recidivirajućom papilomatozom mokraćnog mjehura te virusnog hepatitisa B.
Ili, kako to slikovito priča dr. Šooš, navodeći slučaj na koji je naišao kod dr. Petra Nole, poznatog zagrebačkog onkološkog kirurga sa Središnjeg instituta za tumore na kojemu je dr. Šooš bio konzultant i vodio klinička istraživanja.
Jednoga utorka, priča, naišao je na razdraženog dr. Nolu čija pacijentica s rakom dojke nije htjela prihvatiti ni kemoterapiju, ni radioterapiju ni kirurški zahvat. Još se sjeća i njezinog imena i prezimena, no recimo samo ime: zvala se Barbara, „lepa, tučna (malo punija, op. a.) Zagorčica“ koju je dr Šooš pitao zašto ne pristaje na terapije koje joj je ponudio primarijus Nola.
- Imala je tumor na dojci od tri centimetra, limfni čvorovi u potpazušju već su se počeli buniti, ali ona nije dala „cecke dirati“ jer je njezin muž „više ne bi štel“.
A bi li dolazila kod primarijusa Nole svaki drugi dan, šest mjeseci, na injekcije?, pitao je dr. Šooš, misleći na injekcije interferona.
„Sve bum, samo mi najte cecke dirati“, pristala je gospođa Barbara.
- I, boga mi, Nola je prvi liječnik na bijelome svijetu koji je na taj način riješio primarni karcinom dojke!, ističe dr. Šooš.
Rekombinantnim interferonom to se, kaže, ne bi moglo učiniti. Prirodni u sebi ima 23 frakcije, a sintetski jednu-dvije, i uz to, za razliku od prirodnog, "stvara antitijela i ima nusgredne efekte".
Uzroke propasti Imunološkog zavoda naš sugovornik vidi u moći farmaceutske industrije, „najmoćnije na svijetu, ispred naoružanja i nafte“. U vlastitom Imunološkom zavodu „više ništa ne proizvodimo, ali cjepivo i sve ostalo nam i dalje treba, pa to uvozimo, zar ne?“
Ne bojeći se velikih i oštrih riječi, i u ovom je razgovoru – kao i u više prilika ranije – iznio svoje mišljenje prema kojemu je ukidanje proizvodnje humanog leukocitnog interferona „genocid nad ženama“, s obzirom na to koliko je interferon djelotvoran na sva oboljenja vezana uz HPV, „jedino što nekoj ženi treba četiri, nekoj tri, a nekoj devet kura“.
Na TV-u je nedavno dr. Šooš čuo podatak o čak 150 tisuća neplodnih parova u Hrvatskoj, što ga je podsjetilo na slučaj kad ga je profesor Zvonimir Singer, ginekolog i citolog, pozvao da dođe kod njega da mu ispriča nešto zanimljivo. I doista, dr. Šooš je od dr. Singera čuo kako je deset žena koje nisu mogle roditi - rodilo nakon što im je „sterilitet terapirao interferonskim vaginaletama“.
No najzanimljivije od svega bilo je što ni jedna od žena s dijagnozom steriliteta nije imala nikakav virusni ni bakterijski infekt. Na žalost, profesor Singer ono o čemu je pričao dr. Šoošu nije stigao publicirati.
Dobra vremena i za prirodni interferon i za Imunološki zavod u cjelini završena su s početkom rata. Devedesete godine dr. Šooš Imunološkom zavodu ostavio je uhodanu, isplativu tehnologiju proizvodnje interferona, obukao uniformu i – na posebnim zadacima – ostao u njoj do kraja rata, nakon čega je otišao u mirovinu. Imunološki zavod, pak, nakon rata započeo je tonuti, gubile su se dozvole i gasila proizvodnja.
Danas je IMZ u kompliciranom pravnom statusu: zaposlenici su u javnoj ustanovi, a imovina u trgovačkom društvu, postoji strah od gašenja Zavoda, vlade jedna za drugom rješavanje problema odgađaju ili ignoriraju, a radnici će, što je valjda umirujuće sredstvo koje im je vlast odlučila dati dok nešto ne smisli – cijelu ovu godinu primati plaću iz sredstava osiguranih u proračunu, bez obzira bila proizvodnja pokrenuta ili ne.
Za sebe dr. Šooš kaže da na zbivanja vezana uz Imunološki zavod nema nikakvog utjecaja – što god je kome pokušao reći ili učiniti o tome koliko bi vrijedno i isplativo bilo vratiti zavod u život i koristiti njegiove goleme potencijale - nije imalo efekta.
Priča tako kako je jednom prilikom bio na prijemu kod bivšeg predsjednika RH Ive Josipovića, a „kako imam jezičinu, velim predsjedniku – vi ste prije godinu dana na TV-u, u "Nedjeljom u 2", rekli da imate virusnu upalu oka. I vidim vas da škiljite. Da, kaže meni predsjednik, imam povremene bolove, ali problem mi je riješen kirurškim putem.
Fino, rekoh - Imunološki zavod je proizvodio kapi za očne infekcije, time je profesor Krešimir Čupak s Očne klinike u Vinogradskoj liječio još sedamdeset druge, bez kirurških priča. Rekao sam i da bi nešto trebalo napraviti da se smanji genocid nad ženama – rak dojke, rak cerviksa… Prečuo je sve“.
Na TV-u je jednom prilikom primijetio da je i sadašnja predsjednica Kolinda Grabar Kitarović ignorirala novinarsko pitanje o tome što će biti s Imunološkim zavodom.
Obratio se dr. Šooš i Rajku Ostojiću u vrijeme dok je bio SDP-ov ministar zdravlja:
„Napisao sam mu – dajte pokrenite proizvodnju interferona da se njime ide na rak vrata maternice, rak dojke, a on mi je, imam taj papir!, odgovorio u stilu - ma što taj Šooš prtlja, pa on je već dvadeset godina u penziji…“
Za sebe dr. Šooš kaže da je „esdepeovac, ali s nacionalnim identitetom“, no u nastojanju da političare uvjeri u vrijednost obnavljanja proizvodnje interferona nije se zaustavio samo na SDP-u.
Obraćao se i drugim strankama, no bez uspjeha: iz HDZ-a su ga „izbacili“, u HSP-u ga je „jedna dama pogledala s visoka“ kad je rekao „ajmo prevenirati rak vrata maternice“; s drugom damom, iz HSS-a, kod koje je, kaže, bio s profesorom Damirom Eljugom, također nije bilo uspjeha.
Majka dr. Šooša imala je rak dojke, što je njemu bila posebna motivacija da se obnovi proizvodnja HLI-ja. On se tim pripravkom nikad nije prestao baviti - zajedno s prof. Bratkom Filipičem iz Ljubljane patentirao je pripravak ojačan holocenskim mineralom, koji je time dobio čak četristo do petsto tisuća jedinica aktivnosti u mililitru.
Radi se o mineralu koji "sadrži velik broj raznih minerala u različitim omjerima: natrij, kalcij, magnezij...", a veliku zahvalnost, kaže, duguje profesoru Marijanu Joštu koji mi je otkrio postojanje holocenskog minerala".
No nitko, čini se, ne razmišlja o prirodnom interferonu uopće, pa ni tom ojačanom, a dr. Šooš sam nema nikakvog utjecaja da nešto učini.
Vjeruje, međutim, u zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, odnosno u mogućnost o kojoj se već duže govori - da Grad Zagreb preuzme Imunološki zavod. „Ja sam uvjerenja – ne mišljenja, nego uvjerenja! – da gradonačelnik Bandić, obnovi li proizvodnju interferona, neće moći zadovoljiti potražnju i da će zaraditi strašan novac!“
Ako to bandić napravi, nastavlja dr. Šooš, „žene od Irkutska do La Manchea dolazile bi u Zagreb kupovati preparate interferona. Usput bi cvao i turizam – ne možete doći u Zagreb i ne prespavati.
“Uočljivo ponesen idejom da bi Grad Zagreb mogao napraviti dobar potez, preuzeti Zavod i obnoviti sveukupnu proizvodnju cjepiva, krvnih preparata i napose prirodnog interferona, kakvoga danas proizvode još samo Japan, Švedska, Mađarska, Rusija i Kuba, uz smiješak kaže: „Bandića treba 'ubiti' – napišite da je to Šooš rekao! – ako to ne napravi!“
Dr. Šooš ne zna ima li zagrebački gradonačelnik uopće informacije kakve treba imati, no sam s njim nije ni pokušao kontaktirati – nakon svih uzaludnih nastojanja da skrene pažnju na vrijednost prirodnog leukocitnog interferona nasuprot onom rekombinantnom, pretpostavlja da bi i Bandić mogao pitati „kaj taj stari hoće?“, što je trenutak entuzijazma dr. Šooša obojilo rezignacijom: „Bojim se da od svega neće biti ništa…“
No pitanje što bi savjetovao da ga netko mjerodavan upita što napraviti s IMZ-om, hitro vraća entuzijazam: „S Imunološkim u cjelini? Minimalna ulaganja u proizvodnju, pokretanje proizvodnje interferona – vaginaleta i supozitorija. Nekad je svijet kupovao od nas, i mogao bi opet. Dolazili bi iz cijele Europe i svijeta. Sigurno“.
Prema njegovu mišljenju, sa 60 milijuna kuna o kojima ministar Kujundžić govori kao svoti potrebnoj za pokretanje proizvodnje u IMZ-u, zagrebački interferon moglo bi se vratiti u roku od tri godine. Strateški partneri, domaći, strani?
- Ne, ne, ne i ne! Nikakve strateške partnere ne bi trebalo tražiti, pogotovo ne strane – država bi sama, iz svojih sredstava, trebala investirati u Zavod i obnoviti proizvodnju. Rekao sam vam - samostalnost jedne zemlje temelji se na vojsci, policiji i Imunološkom zavodu, inače ništa od svega toga...

ŠTO JE PRIRODNI INTERFERON?

Prirodni interferon „dio je obrambenog mehanizma čovjeka i toplokrvnih životinja“, protein koji ima veliku ulogu u obrani organizma od virusnih infekcija.

U svojim najboljim danima IMZ je godišnje proizvodio oko tisuću i pol do 1800 litara leukocitnog nepročišćenog interferona, djelotvornog u malim količinama. Korišten je za prevenciju i liječenje svih vrsta virusa gripe, životinjskih gripa, infekcije HPV-om, odnosno raka grlića maternice, mjehura, dojke i svih drugih takvih oboljenja virusnog uzročnika, te protiv hepatitisa B.

Proizvodio se u obliku masti, ulja, ampula i vaginaleta koje, napominje dr. Šooš, nije proizvodio nitko osim Zagreba. Cijena im je, dok su do prije desetak godina još bile dostupne, za pakiranje od 21 vaginalete iznosila oko 2100 kuna.

Vi ste Splićanka, kaže mi dr. Šooš, kod vas je dolje netko umro od gripe, ako se ne varam. Virus gripe je mutirao. Vrijednost cjepiva je nula. Zamislite onda kolika je vrijednost lijeka koji djeluje i na sve mutirane viruse.

Rekombinantni interferon "nama svojstva prirodnog interferona i neće se tako brzo postići da ih dobije", manje je djelotvoran od prirodnog, stvara antitijela i ima nuspojave među kojima su gastrointestinalne, kardiovaskularne i neuropsihijatrijske smetnje.

Stepinčev ministrant

Profesor Šooš u vrijeme Jugoslavije imao je dosje u službama državne sigurnosti, za što se saznalo jednom prilikom kad je „Titov lugar Šandor na Brijunima dobio krpeljni meningoencefalitis“.

Upravo je dr. Šooš trebao složiti ekipu za Brijune, no ispostavilo se da mogu ići svi – osim njega. „Šefica me pitala što sam to izbrbljao pa mu ne daju, no on je objasnio da dosje ima od mladosti, a kad je šefica čula o čemu se radi, „nazvala je Kardelja, oprala ga, i za deset minuta imao sam dozvolu da idem na Brijune“.

Šooš je, naime, „četrdeset druge na treću“ u Zagrebačkoj katedrali bio ministrant kardinalu Alojziju Stepincu, što je bio detalj iz biografije kriv za otvaranje dosjea. Dr. Šooš danas je, kaže, posljednji živući Stepinčev ministrant.

Podrška nobelovca

Profesora Haralda zur Hausena, liječnika koji se bavio istraživanjem raka vrata grlića maternice i uloge koju u nastanku tog oboljenja ima HPV, za što je dobio Nobelovu nagradu, svojevremeno je prof. dr. Željko Maričić, u vrijeme dok je bio direktor Središnjeg Instituta za tumore, na prijedlog dr. Šooša pozvao da u Zagrebu održi predavanje o ulozi HPV-a ne samo za rak vrata maternice nego i na ostalih organa na kojima se mogu javiti posljedice tog virusa.

Tako je i učinjeno – čovjek koji je kasnije (2008.) postao Nobelovac odazvao se pozivu, održao predavanje, a potom je pozvan na večeru koju je napravila majka dr. Šooša, „izvanredna kuharica“ dr. Hausen,ojoj je majci zahvalio riječima kako ga uvijek vode u hotele sa tisuću zvjezdica, ali nikad ga nitko prije nije pozvao na večeru u vlastiti dom.

Godine 2005. Harald zur Hausen dr. Šoošu poslao je pismo u kojemu ga ohrabruje u vezi s njegovim radom na interferonu.

GROBARI IMUNOLOŠKOG ZAVODA

U prosincu prošle godine pitanja Imunološkog zavoda dohvatio se i Živi zid, tražeći da se konačno kaže tko su "grobari Imunološkog zavoda", osobe koje su uništile tu strateški važnu tvrtku, prozivajući sve dosadašnje hrvatske vlade i direktore Imunološkog, posebno ističući akademika Vlatka Silobrčića za kojega kažu da je "novac koji je trebao biti uložen u modernizaciju Zavoda uložio u privatne štedionice".

U saborsku proceduru Živi zid poslao je prijedlog o osnivanju istražnog povjerenstva koje bi utvrdilo odgovornost za stanje u Imunološkom zavodu i spriječilo da ga se "dovede u stečaj kako bi se za malo novaca prodao privatnim interesima".

U Imunološkom zavodu nalazi se toliko blago da bi sljedeće stoljeće cijeli svijet mogao dobivati cjepivo koje se tamo proizvede, upozoravaju iz Živog zida obećavajući da od Imunološkog zavoda neće odustati i da će "otkriti one koji su ga htjeli uništiti".

iNTERFERON UBIJA PTIČJU GRIPU

S obzirom da se u Hrvatskoj ponovno pojavila ptičja gripa, vrijedi podsjetiti se na rezultate pokusa koji su proveli slovenski i hrvatski znanstvenici o čemu je rad objavljen u "Zborniku radova 'Peradarski dani 2007. Poreč 7.-10. svibnja'".

"Virus ptičje influence (H5N1), izuzetno je kontagiozan soj te može biti poguban za domaću perad. Bez „preskakanja" granica vrste, doduše rijetko, može izazvati infekciju i u ljudi.

Takva infekcija podudara se s haranjem bolesti na farmama u zemljama Azije, s uginućem peradi i 100 %. Vrlo blizak ovom visoko patogenom virusu influence je i soj H5N2, zbog antigenih sličnosti no ipak različit od soja H5N1 izdvojenog iz ljudi u Hong Kongu. (...) Opisani pokus imao je svrhu istražiti da li male doze humanog interferona α N3 (HuIFN-α N3) inhibitorno utječu na replikaciju soja virusa influence H5N2 na kokošjim zamecima i tako omogućuju njihovo preživljavanje.

Postignuti rezultati ocijenjeni su temeljem EID50 (doza pri kojoj preživljava 50 % zametaka). Istodobno davanje virusa (10-4) i 150 I.U. HuIFN-α N3 zaštitilo je u cijelosti zaražene zametke (preživjeli 100 %), dok su veće doze (15.000 I.U.) štitile svega njih svega 33.3 %.

Pokus su zajedno radili Institut za mikrobiologiju i Imunologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Imunološki zagreb, a među autorima (Bratko Filipič, Irena Ciglar Grozdanić, Željko Gottstein, Tatjana Sindik-Milolšević, Srećko Sladoljev, Hrvoje Mazija, Srećko Koren) bio je i Eugen Šooš.

iNTERFERON U MOZAK

Dr. Šooša osobito su teško pogodile tvrdnje, plasirane 2003., o tome da je prirodni interferon opasan za ljudsko zdravlje.

U "Vjesniku" je tada objavljeno njegovo pismo u kojemu, među ostalim, piše: "Znanstveno neutemeljenu tvrdnju iznosi ravnateljica Imunološkog zavoda: »Interferona nema zbog zaštite pacijenata«.

Djelotvornost prirodnog interferona ispitivali su mnogi ugledni zagrebački kliničari još od 1970. godine: prof. dr. Krešimir Čupak, prim. dr. sc. Josip Krušić, prim. dr. Petar Nola, dr. sc. Vlado Orešić, mr. sc. Zlatko Prahin, prof. dr. Bojan Rode, prof. dr. Ahmed Pirkić, doc. dr. Stanislav Smerdel.

Najdublja klinička ispitivanja (više od dvadeset godina) o utjecaju interferona na infekcije vrata maternice s humanim papillomavirusima provodi prof. dr. Zvonimir Singer. U svojim je istraživanjima dr. Singer prirodni interferon primjenjivao i u trudnica koje su rodile zdravu djecu, a rekombinantni interferon u trudnica može izazvati pobačaje i druge neželjene posljedice za novorođenčad.

Jedan su od možda najimpresivnijih dokaza o neškodljivosti prirodnog interferona (zagrebačkog) istraživanja prof. dr. Berte Jereb iz onkološkog instituta u Ljubljani, koja je palicirala interferon izravno u mozak bolesnika oboljelih od tumora mozga.

Uvjeravati javnost da prirodni iterferon može ugroziti bolesnike znanstvena je besmislica i otvara neosnovanu raspravu o sigurnosti krvi i krvnih pripravaka za kliničku primjenu".

Hrvatski liječnici podržavaju Šooša

Imunološki zavod najstariji je proizvođač imunobioloških lijekova u ovom dijelu Europe. Od 1893. godine i našeg cjepiva protiv boginja pa do današnjih virusnih i bakterijskih cjepiva, preparata iz ljudske i konjske plazme, alergena te drugih proizvoda, vodi nas isti cilj: Prevencija i suzbijanje bolesti”, stoji to na web-stranicama nekada velikog Imunološkog zavoda, institucije koja je bila u svjetskom vrhu, a danas ne može isplatiti plaće svojim zaposlenicima, iako bi po svojim sposobnostima i znanju to mogla biti najuspješnija hrvatska tvrtka.

Svagdje u svijetu farmaceutske i zdravstvene kompanije rastu, zarađuju goleme novce, samo u Hrvatskoj propadaju, pisali smo tako prije nekooliko godina, te smo i svim našim tadašnjim sborskim zastupnicima poslali pismo u kojem smo upozorili da nipošto ne dopuste propadanje Zavoda.

“Imunološki propada jer je u nekim stvarima bio revolucionaran, proizvodili su lijekove koji nisu imali konkurenciju. Jednostavno bili su previše dobri, a to farmaceutska industrija i njezini poslušnici u Hrvatskoj ne vole, morali su Imunološki zgnječiti kao bubu jer im je odnosio milijune”, u dahu nam je rekao jedan od djelatnika Imunološkog zavoda, navodeći da se to najbolje vidi na preparatu koji je visoko cijenjen među znanstvenicima – prirodnom interferonu (IFN), lijeku koji je, kažu naši sugovrnici, suvereno ubijao HPV, ostale viruse i neke oblike raka.

Proizvodnju je pokrenuo dr. Eugen Šooš, a nastavio dr. sc.Srećko Sladoljev, koji je ustvrdio da najbolje djeluju male doze tog preparata, a ne goleme koncentracije kao što je slučaj s umjetnim interferonom koji forsira farmaceutski lobi.

Koliko vrijedi taj hrvatski prirodni interferon najbolje je pitati prof. dr. sc. Damira Eljugu, poznatog i cijenjenog hrvatskog ginekologa – onkologa kroz čiju su ordinaciju prošle tisuće žena s HPV-om i karcinomima.

- Prirodni interferon koji je proizvodio Imunološki zavod je bio odličan lijek. Inače, interferoni su prirodni proteini koje proizvode stanice imunološkog sustava kao odgovor na neprijateljske organizme poput virusa, parazita ili pak tumorskih stanica.

Davanjem toga dodatnoga prirodnog interferona, koji se dobivao u laboratorijima zavoda iz krvi dobrovoljnih davatelja, tijelo se iznimno dobro branilo protiv cijelog spektra napasnika. Taj interferon je neškodljiv i po svojoj učinkovitosti je neusporediv s umjetnim interferonom kavog danas nude farmaceutske kuće.

Uz umjetni se vežu i nuspojave kojih nema kod onog prirodnog. Iskustvo mi kaže, a imam ga dosta jer za tri godine idem u mirovinu, da je taj hrvatski prirodni interferon bio jedinstven proizvod koji je mogao pomoći tisućama žena, ali i muškaraca koji su izloženi raznim virusnim oboljenjima i tumorima. Naime, dok sam radio na klinici za tumore kao mladi liječnik, koristili smo ga u borbi protiv melanoma, a poslije i u tretmanu virusa HPV-a.

Pokazao je izvrsna svojstva, a kod većine pacijentica nakon završenog tretmana s vagitorijima interferona virusa HPV-a više nije bilo! Štoviše, kod nekih pacijentica je HPV bio kao rukom odnesen. A znamo da je HPV jedan od glavnih uzročnika raka vrata maternice, a istraživanja pokazuju da taj virus može uzrokovati i druge tumore. Inače, taj interferon mogu koristiti i muškarci zaraženi HPV-om - rekao nam nam tada profesor Eljuga, objašnjavajući i koje su doze bile učinkovite.

- Proučavali smo mehanizme djelovanja i shvatili smo da taj interferon ne treba davati u megadozama, naprotiv i sasvim male doze su bile učinkovite. Sada kada gledam cijelu ovu priču oko Zavoda, bude mi jako žao i nesretan sam i kao čovjek i kao liječnik jer su imali izvrstan proizvod, ali je nekome bilo u interesu da tu proizvodnju uništi.
Kome? Ne znam ni sam. Nisam političar nego liječnik koji može izraziti samo svoj duboki žal jer je taj lijek spašavao živote, a vidimo da je njegova proizvodnja mogla spasiti i zavod od bankrota. Ako ima volje, ta proizvodnja bi se mogla obnoviti. Evo, meni jednostavno nije jasno zašto nisu prihvatili ponudu i dopustiti da grad Zagreb uđe u Zavod i obnovi proizvodnju - čudi se profesor Eljuga.

Dr. med. Aleksandar Soltyšik, liječnik biološke medicine iz Zagreba, također hvali interferon, muka mu je, kaže, kada vidi da je jedna uspješna tvrtka na koljenima, a odjel za proizvodnju humanog leukocitarnog interferona je, ističe, potpuno i temeljito uništen!

- Samo proizvodnja prirodnog interferona je mogla nositi zavod na krilima svjetske uspješnosti i izvrsnosti kvalitete i postati privredni div svjetskih razmjera. Koliko je meni poznato, nikome u svijetu nije pošlo za rukom toliko usavršiti i poboljšati proizvodnju leukocitarnog alfa interferona! Ne treba pameti za shvatiti da bi tako jak odjel proizvodnje prirodnog humanog interferona imao dodatni potencijal zapošljavanja kadrova različitih profila – kaže taj liječnik, navodeći da ga je u prošlosti redovito propisivao svojim pacijentima.

- Glavna indikacija za primjenu je bila HPV infekcija i njome izazvana patološka stanja. Potaknut sugestijama dr. sc. Srećka Sladoljeva, sugerirao sam pacijenticama da vaginalete koje su sadržavale prirodni interferon (IFN) dijele na tri ili četiri dijela jer je doza IFN-a po postojećim vaginaletama bila previsoka! Na taj način bi se terapija prolongirala na 4 do 6 mjeseci, ali su učinci bili jednostavno fenomenalni. Poznato je odavno da se interferoni u ljudskom organizmu izlučuju u vrlo niskim koncentracijama.

Međutim, već te koncentracije jesu dovoljne za održavanje homeostaze. U stanju napada organizma virusom, bakterijom ili parazitima interferonski sustav se momentalno podiže na višu razinu, a kako je interferon univerzalna signalna molekula čiju proizvodnju u ljudskom tijelu regulira više od 300 gena, ovako najfinije ugođen sustav imunološke regulacije omogućuje adekvatnu reakciju imunosnog sustava za sve situacije.

Iz toga slijedi fiziološko razumijevanje primjene interferona u virusnih infekcija, naročito kod HPV kronične infekcije porcije uterusa, a iz kliničkih rezultata je očito da manje, tj. male ili sasvim male doze prirodnog interferona alfa imaju izvrstan antivirusni učinak. Incidencija zaraženosti s HPV virusom u Hrvatskoj je užasno visoka i prisutna je cca u 60% spolno aktivnih osoba – objašnjava Soltyšik.

Pomažu jedino male doze- Ljudski organizam proizvodi cijeli niz različitih interferona.Interferon je komunikativna molekula imunosnog sustava, tj. pomoću njega imunosni sustav održava međustaničnu komunikaciju i koordinaciju akcija koje poduzima u sklopu strategije eliminaciji agresora (virus, bakterija, parazit, tumor).

Prirodni alfa interferon se proizvodi iz ljudskih bijelih stanica, leukocita. Posebnosti prirodnog interferona su mnoge, a osnovno je njegovo imunomodulirajuće djelovanje i sposobnost da zaustavi replikaciju virusne čestice i time obustavi razorne efekte upale. Također prirodni interferon ima jako antiproliferativno djelovanje, tj. upotrebljava se i u liječenju nekih zloćudnih bolesti.

Sintetski interferon ili rekombinantni se dobiva iz bakterija i zato nema iste sekvencije aminokiselina kao prirodni interferon i stoga niti približno nema ina imunomodulativna svojstva koja posjeduje prirodni interferon. Sintetski interferon se zbog pritiska farmaceutske industrije i njihove beskonačne pohlepe agresivno nameće u terapijske algoritme, ali se mora naglasiti da izaziva mnoštvo nuspojava, od fizičkih do psihičkih, a doze u kojima se primjenjuje, dovode praktički do imunske blokade, jer toliko interferona organizam ne proizvede tijekom jednog ljudskog vijeka. Potpuno je stoga ispravno sintetski interferon nazvati artefaktnim interferonom.

Sintetski se interferon primjenjuje vrlo intenzivno u svijetu i proizvođači istoga žele potpuno istisnuti prirodni interferon s tržišta. Nije neosnovana sumnja u spregu ovdašnjega političkog vodstva i uvoznog lobija i posljedično uništenje nečeg što ima toliko velik potencijal za hrvatsko zdravstvo, zdravlje hrvatskog čovjeka i privredu Hrvatske – kaže Soltyšik, navodeći da trenutno u svijetu još prirodni interferon proizvode Mađarska, Švedska, Rusija, Italija, Egipat i Kuba. Međutim, kvaliteta našeg interferona, napominje Soltyšik, bila je sam svjetski vrh.

- Trenutno se pomažem talijanskim proizvodom Alfaferone (humani leukocitarni purificirani alfa interferon), ali je nažalost ovaj alfa interferon pročišćen i stoga ima slabije učinke negoli je imao hrvatski proizvod - zaključuje Soltyšik.

I drugi liječnici nam tvrde kako sumnjaju da se proizvodnja prirodnog interferona namjerno uništila kako bi se pogodovaalo farnaceutskoj industriji da prodaje daleko lošiji i neučinkovitiji umjetni interferon.

Izvor: Slobodna Dalmacija