Što se događa kad nema usamljenosti

 kad postoji potpuna samodovoljnost

 i nema ovisnosti? Kada nema ovisnosti, što se događa?

 Ja te volim, ti me možda ne voliš.

 Volim te- to je dovoljno dobro.

 Ne želim tvoj odgovor da me voliš,

 nije mi ni važno.

 Poput cvijeta koji postoji da ga gledaš, mirišeš, da vidiš njegovu ljepotu.

 Cvijet ne kaže "Voli me"-on postoji.

 Stoga se to odnosi na sve.

 U tom stanju samodovoljnosti-ne kao ružan osjećaj, već u silnoj dubini dovoljnosti- nema usamljenosti, nema ambicije, to je doista ljubav.

Zato je ljubav srodna prirodi.

 Ako je želiš, tu je.

 Ako je ne želiš, nije važna.

U tome je njezina ljepota...

___________________________

Ove divne misli posvećujem Onoj koja Jest..I svim laticama cvijeća koje su kroz njeno srce dotakle mirisom moju dušu..probudile me u novoj dimenziji stvarnosti..koja je samo Nebo..oslobođeno svih zakona koji zabranjuju volji da zagrli ljubav.*