Iako bi trebao biti izuzetak, ugovor o radu na određeno vrijeme postao je u posljednjih pet godina uobičajeni način zapošljavanja u Hrvatskoj
Iako je podatak da je više od 85 posto novih ugovora o radu sklopljeno na određeno vrijeme zazvučao šokantno i odmah potaknuo raspravu o nužnosti izmjena Zakona o radu, stručnjaci tvrde da nije problem u tom zakonu nego njegovoj provedbi, odnosno zloporabi.
Iako bi trebao biti izuzetak, ugovor o radu na određeno vrijeme postao je u posljednjih pet godina uobičajeni način zapošljavanja u Hrvatskoj, barem što se tiče podataka Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ). Na taj je problem ovih dana upozorio i premijer Ivo Sanader, prozivajući poslodavce za zloporabu te zakonske mogućnosti. Premijer je poslodavcima poručio da su radnici najveći kapital te da treba stati na kraj onima koji zapošljavaju na crno i krše prava radnika, ali i onima koji zlorabe ugovore na određeno vrijeme dovodeći time radnike u neravnopravan položaj i neizvjesnost. Sanaderov apel odmah je pozdravila predsjednica Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) Ana Knežević koja već dulje vrijeme upozorava upravo na taj problem.
»Od 2003. godine kad su donesene izmjene Zakona o radu počela se zlorabiti mogućnost sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme. Radnici su suočeni s brojnim egzistencijalnim problemima jer zaposleni na određeno vrijeme ne mogu u bankama dobiti kartice, čekove ili kredite. Prisutan je i strah koji izaziva brojne zdravstvene probleme jer se stalno iščekuje novi ugovor koji može biti na mjesec dana, tri mjeseca ili šest mjeseci, to se nikad ne zna. A radnici nemaju ni valjane zdravstvene iskaznice nego nekakve potvrde«, kaže za Vjesnik predsjednica SSSH.
Upozorava da je ugovaranje rada na određeno vrijeme za poslodavce jeftinije jer nema otkaznog roka, a ni otpremnine za radnike. Stoga je, kaže, sretna što je premijer Sanader uočio problem, pozvao poslodavce da se »malo srede« i što je time podržao i sindikalne zahtjeve. Rješenje tog problema Ana Knežević vidi u izmjenama Zakona o radu kojima bi se rad na određeno vrijeme ograničio na godinu dana. Uvela bi se odredba o maksimalno dva ugovora na određeno vrijeme u najduljem trajanju od šest mjeseci. Predsjednik saborskog Odbora za rad i socijalno partnerstvo Boris Kunst ističe da neki poslodavci već dulje zlorabe mogućnost zapošljavanja na određeno vrijeme pa se iznimka pretvorila u pravilo. »Premijer je dobro uvidio da su ti radnici ljudi druge kategorije jer nemaju jednake ni zakonske niti ustavne mogućnosti kao ostali radnici«, kaže Kunst. Najavio je stoga da će se prilikom usklađivanja zakonodavstva sa stečevinama Europske unije mijenjati i Zakon o radu, a to će biti prilika i da se mijenja odredba o radu na određeno vrijeme. U kojem pravcu će izmjene ići, Kunst nije htio prognozirati.
Iz nasumce odabranih podataka HZZ-a lako je vidljivo da je zapošljavanje na određeno vrijeme za hrvatske poslodavce postalo pravilo, a ne iznimka, kako kaže Zakon. Tako je, primjerice, u prosincu 2007. godine među novim ugovorima o radu čak 73,9 posto bilo na određeno vrijeme, a od toga je samo njih 1,9 posto bilo za sezonske poslove. U veljači ove godine ugovor na određeno dobilo je čak 79,6 posto novozaposlenih, a od toga je njih 5,4 posto zaposleno na sezonskim poslovima. Stručnjaci upozoravaju da zapošljavanje na određeno vrijeme postaje sve češća praksa i u svijetu. To je posljedica, ističu, sve veće konkurencije na tržištu koja mnogim poslodavcima poslovanje u budućnosti čini neizvjesnim pa oni onda ni radnicima ne mogu jamčiti stalnost zaposlenja. Radni odnos na određeno vrijeme uobičajen je kod sezonskih poslova i u pomorstvu te kod privremenog izostanka s posla. Općenito dominira u onim poslovima za koje je ponuda radne snage na tržištu rada osjetno veća od potražnje. Radnopravni položaj zaposlenih na određeno vrijeme znatno je nepovoljniji od položaja zaposlenih na neodređeno, kažu stručnjaci za radno pravo. Dio nesavjesnih poslodavaca iskorištava neizvjesnost radnika zaposlenih na određeno vrijeme te očekuju da će zaposlenici odustati od zakonom zajamčene zaštite prava samo da bi nakon isteka ugovora o radu na određeno dobili novi ugovor.
A Zakon o radu propisuje da se ugovor na određeno vrijeme smije iznimno sklopiti ako je prestanak ugovora unaprijed utvrđen objektivnim razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. Najčešći razlozi za sklapanje ugovora na određeno su sezonski poslovi, zamjena privremeno odsutnog radnika, rad pomoraca, odrađivanje mandata, primjerice, na mjestu ravnatelja neke ustanove ili posao glumaca u kazalištu. Zakon također propisuje da poslodavac ne smije sklopiti jedan ili više uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme na temelju kojih se radni odnos na istim poslovima zasniva za neprekinuto razdoblje dulje od tri godine. Prekid kraći od dva mjeseca ne smatra se prekidom radnog odnosa. »U Europi se također povećava zapošljavanje na određeno vrijeme, a u nekim zemljama to postaje i dominantan način zapošljavanja. U Nizozemskoj, na primjer, od ukupnog broja zaposlenih njih čak između 60 i 70 posto zaposleni su na određeno«, kaže državna tajnica za rad u Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva Vera Babić.
Ističe da će u procesu usklađivanja s europskim zakonodavstvom Hrvatska morati točno navesti prava koja imaju zaposleni na određeno vrijeme kako ne bi bilo sumnje da su u neravnopravnom položaju u odnosu na zaposlene na neodređeno. Treba jačati socijalnu sigurnost radnika zaposlenih na određeno i pojačati inspekcijski nadzor nad primjenom Zakona, poručuje Babić ističući da bi moguće restrikcije u zapošljavanju na određeno osobito pogodile mlade ljude koji tek ulaze u svijet rada.

Hrvatska »lekcija« Europskoj uniji
Državna tajnica za rad Vera Babić tvrdi da je u javnosti nastao mali nesporazum u pogledu broja ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme. Riječ je samo o statistici Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u kojoj se iste osobe mogu pojaviti i više puta. A u Hrvatskoj se, kaže Babić, ljudi ne zapošljavaju samo posredstvom HZZ-a. To potkrepljuje i najnovijim podacima Eurostata, prema kojima je u zemljama članicama Unije u ukupnoj zaposlenosti 15 posto s ugovorom na određeno, dok je u Hrvatskoj takvih 12 posto. U EU od ukupnog broja zaposlenih muškaraca, 14,4 posto radi na određeno vrijeme, a u Hrvatskoj 13 posto. Što se žena tiče, u EU ih je 15,5 posto zaposleno na određeno, a u Hrvatskoj 12 posto. Babić je najavila da će Hrvatska za dva tjedna s Europskom komisijom potpisati Memorandum o zajedničkoj politici zapošljavanja. Utvrđeno je, ističe državna tajnica, da je hrvatsko zakonodavstvo u dijelu koji se odnosi na ugovore o radu potpuno usklađeno s europskim propisima. Oni navode, kao i naši propisi, da se ugovori na određeno sklapaju ne kad poslodavac to želi, nego kad postoje opravdani razlozi za to. Najduže razdoblje trajanja tih ugovora u EU je tri godine, kao u Hrvatskoj.

www.vjesnik.hr