U povodu održanog Split Pridea 2012 gradonačelnik Željko Kerum je uputio priopćenje za javnost u kojem kaže:

"Drago mi je da je ovogodišnji Split Pride prošao bez incidenata jer su Splićani poslušali našu preporuku da ignoriraju paradu i ne dođu na Rivu.

Snage osiguranja bile su jake, a toliko angažiranje policije zapravo je bezrazložno trošenje novaca. Gotovo cijeli dan jedan veliki dio grada bio je blokiran, komunikacija središtem Splita bila je otežana, ljudi nisu mogli komodno šetati.

Splićani su svojim ignoriranjem parade pokazali što misle o njoj, da ih ne zanima, da je ne žele u svom gradu i da nije dobrodošla u Split."

 

Splitski novinar Joško Čelan, član Stožera za obranu Rive:

“Bio je to jedan potpuno nadrealan događaj: stariji Splićani prisjećali su se na glas dana talijanske okupacije, kad bi fašisti pred malobrojne i nevoljne Splićane dovodili svoje vojne orkestre, koji su veselim koračnicama uzalud pokušavali publici prenijeti osjećaj normalnosti i prihvaćanja

Ja sam, kao član Građanske inicijative, a kasnije i Stožera za obranu Rive, koji su se protivili održavanju mimohoda, četiri puta – gore i dolje, uzduž i poprijeko – bio u prilici obići putanju povorke. Moram priznati da mi policija nije pravila većih problema. Nedostupna mi je bila samo početna točka, središnji gradski perivoj, poznat i kao „Đardin“. Sve u njemu i oko njega ostavljalo je dojam kao da je riječ o organizaciji prijevoza skupih i opasnih životinja kakvog cirkusa ili zoološkog vrta

 Najnevjerojatnija je bila sama splitska Riva: s južne strane potpuno je isključena publika, kojoj je ostavljen samo uzak prolaz do mora – jedva da se dvoje ljudi može mimoići. Ondje gdje su prošli put bile tisuće ljudi, ovaj put, prilikom prolaska povorke, nema ni žive duše. Postaje mi jasno da je zacijelo i najtvrđa „torcida“ shvatila da u ovom gradu ni ptica ne može proletjeti, ako joj to ne dopusti hrvatska policija, u službi svojih planetarnih gazda. Oni će ubuduće zajedno vrlo plemenitu svjetsko-povijesnu ideju ljudska prava uvoditi i utvrđivati ognjem i mačem

Hrvatska policija je u rodnom gradu svoga šefa doista pokazala da je potpuno spremna za predstojeće zadatke ostvarenja tzv. Novog svjetskog poretka. Jedan od malobrojnih promatrača ove splitske faze toga projekta, gledajući tu mehaničku spravu koja će slijedećih dana, godina i desetljeća imati široku primjenu, mrmlja kroza zube: „U p.... materinu, šta su napravili od ovoga grada!“

Sami „momci u crnom“ su manjim dijelom možda čak i o oslobađali Maslenicu ili Dubrovnik, ali većina su, očito je, tada još „gurali kolo od barila“. Dobili su upute da budu ljubazni i kulturni – ta zar nismo Hrvati pred ulaskom u Europsku uniju! – ali ipak bez milosti udaljavaju na propisanu udaljenost i previše zaigrane šestogodišnjake. Jedan smiješni Poljak uporno pokušava snimiti detalj ovog događaja „najvišeg rizika“, ali ga oklopnik u crnom još upornije (fizički) miče. Nakon toga se ovaj, sav bijesan, udaljava i mrmlja sebi u bradu da je policajac „glup“.

” Ali, dva mjeseca već mi Imperij držimo u groznici. Ovdje su morali isprazniti cijeli grad, dovesti gotovo tisuću oklopnika, da bi na kraju s nje morali bježati ka' pantagane! Što se mene tiče, mi smo Imperiju zadali težak udarac, uzdrmali ga ovdje i više nego što je to u okviru naših skromnih snaga bilo za očekivati. I bitka se nastavlja: imperijalne pozicije drmaju se svuda u svijetu, posebno u Europi. Nastavlja se i kod nas u Splitu, a zove se – bitka za referendum o Gay Prideu. Kerum i grad Split pokazali su se dobrima. Sad bi još samo trebali tužiti vladu kukurikavaca zbog nezakonite uzurpacije Rive koja je gradska imovina, ali to je njihov posao, a ne naš...”

 

Splitski homoseksualni mimohod ili, rečeno službenim imperijalnim jezikom, „Gay Pride“ jedan je od najnevjerojatnijih ili najapsurdnijih događaja, kojima je ovaj novinar nazočio u cijela četiri desetljeća svoga bavljenja novinarstvom – potpuno nadrealan događaj. Na vrhuncu pokazivanja državne – u ovom hrvatskom slučaju, gubernijske – sile u sablasno praznom središtu jednog inače vrlo živog mediteranskog grada čak mi se činilo da proživljavam prizore djelovanja totalitarne policije iz slavnog Bradburyjeva i Truffautova filma „negativne utopije“ „Fahrenheit 451“.

Stariji Splićani pak prisjećali su se na glas dana talijanske okupacije, kad bi fašisti pred malobrojne i nevoljne Splićane dovodili svoje vojne orkestre, koji su veselim koračnicama uzalud pokušavali publici prenijeti osjećaj normalnosti i prihvaćanja.

Opširnije na:

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/okupacija_splita_u_26_slika/768931.html

U Splitu ...uopće ne postoji Gay zajednica. To znači da i ovogodišnju, kao i lanjsku, 'paradu ponosa', organizira netko izvana. Lani su autobusi sudionika odnekud dovoženi u Split., a isprovocirane slike nasilja kasnije su obišle cijeli svijet. Split je po gay paradi citiran više nego po bilo čemu drugome, iz čega se da zaključiti da je nekome bilo u interesu izazvati kaos.

Splitska policija je lani dobila upute da mora uhititi par tisuća ljudi, te da su dopremljene policijske snage koje nisu iz grada, te helikopteri. Na sreću, lokalna policija nije pala u tu zamku, na čemu tim dečkima treba čestitati. Oni su, znajući splitsku ulicu, potencijalne kandidate za uhićenja upozoravali da se sklone. Tako je akcija uglavnom propala, ali ipak je onih par tipova koji su nešto bacali na kolonu bilo dovoljno da se nekoliko tjedana priča 'razvaljuje' po novinama i svim ostalim medijima, što je bilo neproporcionalno težini samog incidenta.

Ali ipak ova namjerno stvorena događanja oko Gay Pride-a su nasreću došla u krivo vrijeme jer su ih ubrzo zasjenili uspjesi Hrvatske nogometne reprezentacije na Europskom Prvenstvu….Bravo Vatreni!!!