„Nema veze što maske ne štite, one ljudima daju osjećaj sigurnosti“ – jedna je od linija obrane koju zagovaraju pristalice nezakonite obaveze uvođenja maski za lice u zatvorenim prostorima u Hrvatskoj. U slučaju da nemate masku, iz Stožera civilne zaštite poručuju kako vam tada treba zabraniti ulaz, uskratiti uslugu, a po potrebi pozvati i policiju do čijeg je dolaska poželjno da vas građani vrijeđaju i maltretiraju. Ako pak u zatvoreni prostor ulazite s licem zamotanim u listove zelene salate ili ga obojite flomasterima, tada je sve po pravilu i boravak u zatvorenom vam je dozvoljen.
Problem lažnog osjećaja sigurnosti kao mogućeg katalizatora transmisije virusa u svojoj preporuci od 5. lipnja, na koju se poziva donositelj odluke, navodi i WHO pri čemu se ističe kako bi nošenje maski za lice moglo dovesti do prestanka održavanja razmaka i do smanjene higijene ruku koji se smatraju glavnim elementima prevencije.
Tvrdnjom kako je temelj odluke preporuka WHO, donositelj mjere najprije prešućuje da se unutar preporuke uopće nije ispitivala primjena maske na ljudima za njihova radnog vremena i u radnim uvjetima kao i nuspojave koje bi takvim nošenjem maske mogle nastati, potom da se nije ispitivalo ništa za osobe predisponirana rizika koje su za nošenje maske kontraindicirane, a završno prešućuje kako u preporuci WHO stoji kako nema izravnih dokaza o učinkovitosti nošenja maski za lice za zdrave ljude pri prevenciji respiratornih virusa uključujući i virus COVID-19. Isto se tako u preporuci navodi kako nema nikakvih kvalitetnih znanstvenih dokaza o korištenju maske među zdravim ljudima, odnosno nema nikakvih dokaza niti o prednostima nošenja maske niti o mogućim štetnim učincima među zdravim ljudima.
Umjesto maski koje, dakle, oduzimaju mnogo, a pružaju eventualni, i vidljivo kontaminirani osjećaj lažne sigurnosti, zašto se ne gradi osjećaj stvarne sigurnosti? Zašto se prema građanima komunicira isključivo sijanjem straha, panike, prijetnjama, nabijanjem krivnje, najcrnjim mogućim prognozama, širenjem lažnih i uznemirujućih vijesti što temeljno narušava osjećaj stvarne sigurnosti?
Zašto se osjećaj stvarne sigurnosti ne gradi prestankom sveprisutne cenzure, poštivanjem zakona, konvencija i Ustava koji su hametice pregaženi serijom nezakonitih odluka unatrag zadnja četiri mjeseca? Zašto se osjećaj sigurnosti ne gradi na jačanju čovjekova imuniteta umjesto na stalnim pokušajima njegova smanjenja? Zašto se konačno osjećaj sigurnosti ne gradi na ponašanju onih koji ovakve odluke donose drugima, ali ih ne primjenjuju na sebi?
Čemu onda sve ovo? Čemu onda takve odluke? Čemu odluke koje umjesto sigurnosti plasiraju lažni osjećaj sigurnosti? Čemu odluke koje umjesto pozivanja na pravnu državu plasiraju lažnu pravnu državu? Ako umjesto osjećaja sigurnosti imamo lažni osjećaj sigurnosti, umjesto pravne države – lažnu pravnu državu, imamo li i umjesto prave pandemije – lažnu?
irida
edin.kecanovic
