I ne samo vani, za njihovim mirisima i okusima Mediterana poludjela je, gle apsurda, i Dalmacija i Istra, kojoj kontinentalci, predvođeni mlađahnim Petrinjcem Danijelom Ćorićom, u velikoj mjeri prodaju svoje maštovito dizajnirane proizvode. I još nešto, za četiri godine očekuje se kako će čak 75 posto proizvoda s lavandom u svom sastavu imati kontinentalno ishodište. 

 Obitelj se time počela baviti prije pet godina, bili smo među prvima. S vremenom je rastao broj uzgajivača, tako da ih sada ima već više od 70 na 50 farmi lavande. Ljudi misle da lavanda ne može rasti na kontinentu, u čemu se jako varaju. Možda naša ima manje kamfora od otočne, no bez obzira na to, njezino je ulje odlično i postiže bolju cijenu od dalmatinskoga. Naš problem nije njegova kvaliteta, nego samo nedovoljna količina koju možemo ponuditi gladnom vanjskom tržištu.

Ponuda je mnogo, no sretni smo što smo ujedinili snage, skupili tražene velike količine i zajednički odlučili ići u svijet – kaže Danijel, napominjući kako upravo u dalmatinskim destilerijama prerađuju dio proizvoda.

Kozmetika za Amerikance, keksi za Izraelce

U Udrugu su zvali i otočne lavandere, ali su od njih dobili - šutnju. Danijel smatra kako lavanderi s juga vjerojatno ne žele biti u điru s novajlijama, no time, bar kako sada stvari stoje, samo sebi rade štetu.

- U mnogo stvari dalmatinski uzgajivači griješe. Ne žele nam se pridružiti, ne znaju pravilno postupati s uljem... Drže ga na visokoj temperaturi, na svjetlu i u svijetlim bocama, zbog čega mu mijenjaju miris i strukturu. Dizajn proizvoda im je zastario. A mi smo naše pripravke od lavande pažljivo dizajnirali i napravili skroz drugu priču – kaže Danijel Ćorić, čiji štand na splitskom sajmu GAST plijeni veliku pozornost.

Pametna strategija dovela ih je i do unosnog posla s Amerikancima, kojima će plasirati ulje za jednu newyorkšku kozmetičku liniju, a keks s lavandom privukao je veliki interes izraelskih trgovaca, kao i domaćih hotelijerskih kuća.