PROČITANO

586

PUTA

OD 14.01.2018.

Kad ne preostaje ništa drugo u financijskoj zavrzlami: osobni bankrot - za stečaj zrelo 30.000 ljudi

Iz mjeseca u mjesec, iz kredita u kredit, iz duga u dug... sve je više građana koji ne vide kraja svojim novčanim problemima, a da bi zaduživanje prestalo i izlaz se ipak našao, priprema se zakon na tragu europskih iskustava.

Žalosna slika hrvatska je svakodnevica / Ivo Ravlić / CROPIX

Danas je situacija još lošija nego krajem 2008. godine, kad smo predlagali donošenje zakona o osobnom stečaju. Onda smo procjenjivali da oko 15 tisuća ljudi ne može izvršavati obveze prema vjerovnicima, a sada ih je oko 30 tisuća.

Mjere koje je Vlada predložila za gospodarski oporavak proizvod su osluškivanja onoga što su dugo govorile razne udruge, mjere su samo popis želja na papiru, smjernice koje tek treba razraditi.

Kaže to Ozren Matijašević, predsjednik Hrvatske udruge sindikata, komentirajući najavu uvođenja osobnog stečaja. Objašnjava da ga imaju Švicarska, Australija, SAD, Slovenija i niz zemalja, te ne vidi razlog zbog čega bi to rješenje za prezadužene ikome moglo smetati osim bankama.

Tvrdi da je tragično što Ministarstvo pravosuđa nema ni kostur zakona, premda su imali dovoljno vremena, te podsjeća da su u tome ministarstvu bili na razgovoru u vrijeme kad su izišli s inicijativom za uvođenje osobnog stečaja.

HUB: Nije to as iz rukava

− Želim vjerovati da će nacrt zakona biti donesen puno brže, pogotovo ako nam se dopusti sudjelovanje u razradi, kako su nam obećali u Vladi − kaže Matijašević.

Ni riječi odgovora nismo dobili iz Ministarstva pravosuđa na naše pitanje pripremaju li nacrt tog zakona, dok iz Hrvatske udruge banaka (HUB) ističu da banke nisu protiv uvođenja osobnog stečaja i upozoravaju da je osobni stečaj samo jedno od mogućih rješenja, ali nije općeprihvaćeno i samo manji dio zemalja EU-a ga je realizirao:

− Dužnicima osobni stečaj ne bi bio “as iz rukava” koji bi im donio spas u obliku oprosta ili olakšavanja otplate dugova, nego bi oni praktički izgubili i imovinu i poslovnu sposobnost u financijskom smislu.

Ilija Rkman, predsjednik Društva za zaštitu potrošača “Potrošač”, kaže da pozdravlja uvođenje osobnog stečaja, o čemu on govori još od 2005. Veli da bi se njime prezadužene ljude spasilo beskućništva, te bi oko 300 skrbnika upravljalo njihovom imovinom i prihodima u razdoblju koje bi moglo potrajati i do 10 godina, tijekom kojih bi oni otplaćivali svoje dugove, doveli se na nulu i osvijestili se živjeti u skladu sa svojim mogućnostima.

Naći najbolje rješenje

Na naše pitanje kakav je onda to stečaj ako imovina dužnika ne odlazi na bubanj i ne prodaje se radi namirenja dugova, na što upozoravaju i u HUB-u spominjući da bi osobnim stečajem dužnici izgubili imovinu, Rkman veli da zemlje u EU-u imaju različite modele: u nekima imovina ide na bubanj, a u nekima ne ide, nego se dugovi reprogramiraju.

Veli da bi u Hrvatskoj trebalo pokrenuti javnu raspravu i tribine o najboljem rješenju i da se zakon ne mora zvati zakon o osobnom stečaju, nego o prezaduženosti.

Slovenija: 50 milijuna eura

Osobni stečaj Slovenija je uvela u listopadu 2008. i do siječnja 2010. proglasilo ga je 500 ljudi zbog 50 milijuna eura duga. Lani je 2500 Čeha, 250 posto više nego godinu prije, proglasilo stečaj, a očekuje se da će ih ove godine biti i više.

Izlaz u krajnjoj nuždi

Institut osobnog stečaja, suprotno određenim mišljenjima u javnosti, trebao bi biti tretiran tek kao “izlaz u krajnjoj nuždi”, kaže Zdeslav Šantić, glavni ekonomist Societe Generale Splitske banke, koji upozorava da u slučaju nemogućnosti dogovora između dužnika i vjerovnika, treća neovisna osoba ima obvezu značajnog upletanja u život dužnika, primjerice, rasprodaju osobne imovine, definiranje životnog stila...

Također, i postupak bi rezultirao određenim troškovima, koje bi uglavnom snosio dužnik. Zbog navedenih razloga, u većini europskih zemalja taj se institut koristi tek kao krajnja mjera, objašnjava Šantić:

− U slučaju implementacije osobnog stečaja u Hrvatskoj, nužno je da se pokuša što značajniji dio dugovanja riješiti kroz dogovor dužnika i vjerovnika, uz posredovanje neovisne i stručne osobe.

Francuski zakon o prezaduženosti

Iz HUB-a navode primjer Francuske u kojoj je zakon o prezaduženosti uveden prije 20 godina, a institut osobnog stečaja prije 5-6 godina. Prvi korak za prezadužene je podnošenje zahtjeva povjerenstvu na razini županije koja prime godišnje oko 180.000 zahtjeva.

U većini slučajeva pred takvim povjerenstvom vjerovnici i dužnici dogovore plan otplate, za druge sud u pravilu prihvaća preporuku povjerenstva, a tek 20.000 Francuza na kraju izabere opciju osobnog stečaja, jer ona nosi teške posljedice.

Tada se obvezno oduzima imovina i prodaje se, a ostaje im odjeća, dio namještaja, te automobil ako dokažu da im je nužan za posao i ostvarivanje prihoda. Poslovna sposobnost im se vraća i dugovi konačno brišu tek nakon pet ili sedam godina urednog izvršavanja stečajnog plana.

22.04.2010.

Sanja Stapić