U taj “hall of fame” obično se “novače” komentatori zauzeti prevažnim pitanjima visoke politike i stranačkoga života. Joško Martinović nikada nije igrao u njihovoj “ligi”. Dok su drugi bistrili pitanja opstojnosti države i sudbine regije, on je tragao za ljudima toliko “malima” da ih ni jedan udžbenik povijesti nikada neće zabilježiti.

Miljenko Smoje cijeloga je života bio zagovornik “pobasjega svita”, pa su mu uporno nabijali na nos da “piše pizdarije”. Joško Martinović morao je, pak, na početku svoje karijere slušati kritike da trati dragocjeno televizijsko vrijeme na obične redikule. Vrlo brzo, međutim, i najvećim je skepticima postalo jasno kako on ne traga za ljudima koji imaju bizarne hobije ili njeguju sasvim osebujan stil života kako bi im se narugao. Upravo suprotno, u svakoj emisiji strastveno je slavio njihovu različitost i branio pravo da se ne pokore ukusu, navadama i razmišljanju većine.

“Globalno sijelo” davno je cementiralo reputaciju jednog od samo nekoliko uistinu prepoznatljivih i vrijednih brendova HTV-a. Bilo bi konačno vrijeme da, osim žurnalističkih, toj dugovječnoj emisiji priznamo i neke druge zasluge. Jer, za širenje ozračja tolerancije u našemu društvu i poštovanje prava na drukčiji izbor, Martinović je zajedno sa svojom malom ekipom suradnika učinio više od svih helsinki watcheva, amnesty internationala i drugih građanskih udruga.

Bilo bi stoga lijepo da jednoga dana neka nagrada kojom će se honorirati zasluge za promicanje tolerancije ponese ime velikog odvjetnika malih ljudi Joška Martinovića.