Koji cinizam, ljudske žgadije, žal podbočniku, ušupniku Igoru Šipiću, kako mu se smiju na poemu, kako nema odziva na nju, dakako da nema kada je debelu godinu prije izdana, promovirana, medijski propraćena, otišla kao prijedlog za lektiru za srednje škole u izdanju MH Zadar, i Privlačice iz Vinkovaca, poema Ustani kada kažeš Vukovar, Nikole Šimić Tonina, bolesnik, samo takvi ljudski šljam, Hemingway iz Zemunika Donjeg, uz iziđanu zadužbinu, u Zemuniku Donjem, memorijalni centar s tisuću i više kvadrata, što je samo stukao novca gradski donacija u to, s spomenikom ispred, nešto manjim od onog u Kumrovcu, samo što je Broz zagazio a on na njemu debelo se zamislio, kad već nismo mi, zadarskome književnome „ klasiku „ , najnagrađivanijem hrvatskome književniku, koji ima više književnih nagrada nego svi znameniti hrvatski književnici zajedno, Tomislavu Marijanu Bilosniću, za dvjesto deseti skribomanski književni copy pejs naslov, prepjev poeme Nikole Šimića Tonina: Ustani kada kažeš Vukovar, skrativši joj naslov, u Vukovar, dok je istu bez da trepnu, potpisao punim ne krateći imenom, Tomislav Marijan Bilosnić, (istinski autor poeme je u dogovoru s odvjetnikom, A.L., pred podnošenjem krivične prijave protiv isti), zavređuje još jedno priznanje: „ Zlatno Pero Tirane „ za ljigavca godine, uz ispriku ovo Tirane, jer čovjek kog je preselio kod sebe prevodi ga i prezentira po Albaniji, da ga hoće i zadržati tamo, svaki dan osvane u novinama dobio tu i tu nagradu u tom i tom mjestu u Albaniji, tko će to provjeriti i tko ide za tim, najnovije je da ga je Društvo književnika Albanije predložilo za Nobelovu nagradu o čemu oni blage veze nemaju, i sami zatečeni na upit jednoga književnika s Kosova, na našu zamolbu, rekavši nam štošta i o albanskome promotoru T.M.B. najbliže nekoj hrvatskoj riječi, samo takvi redikul. Predgovor ovoj knjizi prepisao je za ovu prigodu i potpisao svojim punim imenom i prezimenom „ brzi doktor znanosti „ dosljednik svoga šupka, ušupnik Igor Šipić, iz prvotne knjige, recenziju Josipa Palade.

Književna i ljudska je ovo pojava koja će ostati upamćena u analima svjetske književnosti i ne samo njima, bar po tome što će ova bolest ponijeti ime po ovome „ klasiku „ iz Zemunika Donjeg, na kog se lijepi sva književna i ljudska nečist, ko na vreću zakrpa, koji bi mogao držati radionice umreženosti, usutavljenosti, sve i jednoj bijelo-svjetskoj mafijaškoj hobotnici, koja je spram njegovoj umreženosti „ mačji kašalj „ , šupak i njegovi ušupci kontroliraju sva kretanja i zbivanja unutar DHK. Želim vjerovati, da će aktualni predsjednik DHK, Božidar Petrać, tome stati u kraj.

Isti je dao obrazac, (T.M.B.), raznoraznim članovima žirija za dodjele književnih nagrada, kako besplatno s obitelji ljetovati na moru: Glasajte za T.M.B., i provesti će te o njegovome trošku, deset dana u Zemuniku Donjem, a drugi deset dana na otoku Ižu, na radost supruzi i djeci.

Kada se ovome „ vrsniku „ doda „ Prva violina „ , za čijeg je mandata primljeno najviše novih članova u DHK u povijesti DHK, s toliko tankih minornih knjigica, a malo je reći sumnjivi repova, za tim prijemima, akademik Ante Stamać, koji ni jednom ne obiđe svog zaštitnika, izvora svoje moči, koji trenutno boravi, s realim izgledima da taj boravak potraje, u Remetincu U ovom strašnom času, bivšega premijera dr. sc. Ivu Sanadera. ... I ružičasto je crno; Fenomen parfema ...

Inovatori (A.S. i T.M.B.), naizmjenični predlaganja za književne i druge značajne nagrade, prvo jedan predložio drugog za nagradu grada Zadra, i lobira za njega, onda to ovaj zaduženik vrati u jednakoj mjeri, kao na primjer jednako i za nagradu Tin Ujević, pa po oprobanome receptu ljetovanja, ucjena glasovima u društvo primljeni ispod žita članova, na što je prvi ukazao književnik i znanstvenik iz Rame, dr. sc. Rajko Glibo, autor udžbenika, velikog broja znanstvenih radova, priznat i cijenjen filolog, slavist, pjesnik, prozaik, esejist, kritičar, s preko trideset objelodanjenih naslova, koji pogađate nikada nije primljen u DHK, a dvadeset i više godina sustavno je slao zamolbe, koje je ovaj dvojac zaustavljao u začeću, navodeći poimence primljene u tom vremenu, idući toliko daleko, navodeći i cijenu koju su keširali, neki i koji (pothranjeno u ostavštini R.G.), novoprimljenici džepoljubcima, a gle čuda na čelu tog tijela, vrhovnik za prijem dugi niz godina stajao je čovjek s tanjušnom knjižicom reklamnih osvrta na knjige, bez i jednoga jedinoga drugoga znanoga književnoga djela, ne kažem književnik, jer golemo je biti književnik, već samo što je bliže istini, Ivan Božičević.

Kome god izgovorite ime T.M.B., u kulturnome krugu grada Zadra, izazovete kod njega reakciju gađenja, dugi niz godina je isti pošast grada Zadra, u sve i jednome kulturnome nadzornome odboru, otvara sve i jedan kulturni kokošinjac u gradu Zadru i zaleđu, opće je slavlje u sve i jednoj kulturnoj instituciji koja ga se uspije riješiti, a ogranak DHK Zadar pretvorio je u štovatelje svoga lika i djela, iz Splita je u ovaj ogranak dovukao Igora Šipića, grad Split ni riječ ne reče na gubitak takvog „ znanstvenika „ dojam je skroz na skroz suprotan.

Tko zna od kuda iz kojega kotara prispoji ovome ogranku Đuru Vidmarovića (Piljenice kraj Novske, 1. IV. 1947.), svog osobnoga promotora za međunarodnu suradnju, političara i diplomatu, u mirovini, bivšega veleposlanika RH u Ukrajini. Nema manjinske udruge u zemlji i inozemstvu kojoj ne nametnu lik i djelo T.M.B, na koji je revolt naišlo samoreklamerstvo T.M.B., na književnim susretima u Rešetarima, 2012., da se tražilo i samo očitovanje organizatora susreta, Ivana De Ville.

Tu je ogranku dopisan i doseljenik iz Bosne (Tuzla), u grad Knin, vodeći svjetski T.M.B.-olog, Fabijan Lovrić, koji je promotorom za BiH „ Viteza zlatnoga runa „ , kako naslovi jednu od svojih knjiga u cijelosti posvećenu T.M.B. a koji percipira u gradu Zadru kao onaj koji se najdublje zavukao u šupak T.M.B., tako da u svakome trenutku ima većinu, (T.M.B.), a do rada ovoga tijela ne bi ni došlo da nije bilo sustavnoga reagiranja i prozivanja predsjednika DHK, B.P., od strane autora ovoga teksta, kada je podružnica DHK Zadar bio T.M.B.

Priča za sebe je „ Ratni umjetnički vod „ i toliko toga dostatnoga za više knjiga, pokretača T.M.B, koji je „ ratovao Kalelargom, od sv. Stošije do Pet bunara „ od ugostiteljskoga objekta do ugostiteljskoga objekta, u ganjc novim uniformama, gledajući prvu crtu bojišnice na TV-u.

Sustavne presije tiskovnih i drugih medija, gdje je bilo nemoguće u svakome broju ne objaviti nešto o T.M.B. „ Zadarski list „ se othrvao, vjerujem jednako tako da će to poći za rukom i „ Zadarskoj smotri „ , otpiliti žargonskim rječnikom rečeno razne „ Stamaće „ „ Vladoviće „ „ T.M.B.- će „ ruke milo-milovnice ovog svojevrsnog đon-obrazli vrzinoga kola, okrenuti se zadarskoj mladosti, „ ZAPIS „ - cima, koje se tu krije neuputno bogatstvo talenata, i istinskim samozatajnim stvaraocima, koji iza leđa samoljubivi ljudski žgadija stvaraju svoje književne svjetove, „ zahvalni svakoj književnoj nagradi koju dobiju, ne čineći ništa da je dobiju „ ... (D.K.)

Još Kalelargom odjekuju riječi pjesnika Zaklane Škabrnje, Miljenka Mandže (Gornji Mali Ograđenik, 15., svibnja 1936. .- dobar pjesnik nikada ne umire k tome i ne stavljam godinu smrti.), upučene T.M.B. :

- E Marijane, kada bi ti napisao jednu dobru pjesmu ....