Pišu: Ante Šunjić, Ivica Profaca/EPEHA i Jasminka Komar
Foto: Ante Sunjić/CROPIX
PLOČE, SPLIT- Michaela i Mario Milošević krstili su svoju kćer Gabrielu u pločanskoj crkvi Kraljice Neba i Zemlje. Nakon obavljenog obreda krštenja 70-godišnji župnik don Petar Mikić darovao im je 1000 kuna.
Početak je to inicijative pločanskoga župnika koji apelira na roditelje da djeci daju narodna, hrvatska imena. Zbog toga je na ulazna vrata crkve postavio proglas u kojemu piše: “Tko svome djetetu dade ime djeda, bake, najbližega sveca datumu rođenja ili neko od popisanih narodnih imena, na dan djetetova krštenja primit će od župnika tisuću kuna”. Proglas je proširen s četrdesetak muških i isto toliko ženskih “narodnih imena”.
Na taj način, kaže don Petar, sprečava se uništenje nacije i nije mu teško izdvajati sredstva i za očuvanje nacionalnog idnetiteta.
Spriječiti razvodnjavanje
- Davanjem djeci narodnih imena, koja su redovito svetačka, poštuje se vjera, ali i naši stari jer se imena naših djedova i baka otimaju zaboravu, a u brakovima gdje roditelji žele sačuvati sva imena predaka rađa se i više djece - drži don Petar.
Kada su u pitanju imena kao što su Aleksandar, Dušan i Mile, koja mogu biti i srpska, pločanski župnik ima svoj sud: - Sve što je sumnjivo ne dolazi u obzir! Treba spriječiti razvodnjavanje i nestajanje Hrvatske, a upravo se po imenu mora znati kojemu narodu pripadate. Janez i Fritz nikada ne mogu biti hrvatska imena. Što se tiče Aleksandra, Dušana, Mile i sličnih imena, u redu je ako ih roditelji daju djeci jer su ih već nosili njihovi očevi ili djedovi.
Najnoviju inicijativu pločanski župnik smatra “prilogom borbi protiv čudnog i neobjašnjivog nedostatka volje za budućnost u mnogih mladih parova koji se često odlučuju na samo jedno dijete, držeći valjda da djeca predstavljaju prijetnju i ograničenje sadašnjosti te se na njih ne gleda s nadom, nego se smatra da nam ona oduzimaju nešto od našeg života”.
Put u propast društva
- Sve to vodi gubitku životne energije našeg društva i vodi ga u propast - poručuje na kraju don Petar.
- Ne vidim ništa loše u pokušaju don Petra Mikića da potakne davanje imena koja imaju svog zaštitnika na nebu ili su dio tradicije - smatra don Ivan Čubelić, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije kojoj pripada i Mikićeva župa u Pločama.
Vikar ne zna za nagrađivanje
Čubelić dosad nije čuo za inicijativu pločanskog župnika, stoga ne može detaljnije ni govoriti ima li u njoj što sporno. Dodaje da i u kanonskom pravu postoji propis prema kojemu svećenici mogu odbiti krštenje djece kojima se žele dati imena koja su suprotna moralu ili vjerskim načelima.
- Premda nemam što prigovoriti poticanju davanja imena svetaca, za ovakvo nagrađivanje djece s prikladnim imenima dosad nisam čuo, kao ni za navođenje popisa imena koja bi bila prihvatljiva - kaže don Ivan.
Najpopularniji Pločanin mlađe generacije, Rafael Dropulić Rafo, kaže da nije u potpunosti upućen u proglas don Petra Mikića, ali taj potez smatra vrlo pozitivnim. Rafo i don Mikić već su nekoliko godina prijatelji, a nesebični Rafo dva je puta, nakon pobjede u “Story Super Novoj” i “Farmi”, dio novčane nagrade donirao upravo crkvi u Pločama.
- Znam da je don Mikić vrlo osjetljiv na to što roditelji djeci daju čudna imena. On zastupa običaj da se djeci daju hrvatska katolička imena, a ja se s njim slažem u potpunosti. Uostalom, bilo je čudnih slučajeva u Pločama pa im je don Mikić savjetovao neka ne daju djeci strana imena. Znate kako to ide, mladi par se vjenča pa žele biti moderni, a onda djetetu daju neko čudno ime - objašnjava Rafael koji primjećuje da ljudi često ni ne znaju koja su sve zapravo katolička imena, nego uglavnom znaju za imena poput Ivan i Mate.
Očuvanje korijena
- Kada bi mladi roditelji samo otvorili katolički kalendar pa pogledali kakvih sve lijepih imena ondje ima, ne bi bilo potrebe za izmišljanjem. Primjerice, Nola, koje je meni predivno, katoličko je ime, a ljudi to ne znaju i ne sjećam se kada sam posljednji put čuo da se netko tako zove - kaže Rafael.
Dodaje da pri odabiru djetetova imena nije samo riječ o pukom imenu, nego ono ima dublje značenje.
- Zapravo se radi o očuvanju hrvatskih korijena. Stablo bez čvrstih i dobrih korijena, koje se ne zalijeva, ne gnoji i ne čuva, lako uvene - nastavlja.
Što se tiče novčane nagrade, Rafo u tome ne vidi ništa sporno, štoviše, takvu je odluku nazvao “legendarnom”.
- Ako to radi, don Petar Mikić je legenda! On nije prosječna osoba, on je vrlo natprosječan pa od njega i trebaju očekivati natprosječne fore! Pa kamo bismo došli da smo svi prosječni? - zaključuje Rafo.
Najpopularnija imena su Lana, Sara i Leon
Iako Hrvata i Hrvatica s imenima poput Ante, Domagoj, Stjepan, Ivana, Marija..., dakle s “pravim hrvatskim imenima”, još uvijek ima najviše, trendovi se iz godine u godinu mijenjaju, a roditelji svojoj novorođenčadi danas radije biraju neka nova, modernija i kraća imena, koja češće imaju internacionalni prizvuk, nego onaj nacionalni. Tako nam liste s najpopularnijim imenima svake godine otkrivaju na koja su se imena roditelji u prošloj godini, u ovom slučaju u 2008., najčešće odlučivali u Hrvatskoj.
Najpopularnija imena u Hrvatskoj:
Ženska: Lana, Petra, Sara, Lucija, Nika, Lara, Mia, Karla, Marta, Klara
Muška: Luka, Karlo, Filip, Ivano, Ivan, Matej, Dominik, David, Lovro, Mateo, Leon
Roditelji vole i ekskluzivna imena za svoju djecu:
Kao i u Zagrebu, tako su i u Osijeku i Varaždinu, prošle godine najpopularnija imena bila Lana i Luka, slijede Ana, Lucija, Sara, Ema, Nika, Petra, Lara i Mia te Ivan, Marko, Filip, Leon, Karlo, David, Josip i Fran.
U Osijeku su se primjerice među prvih pet najpopularnijih muških imena našla čak četiri evanđelista: Luka, Marko, Ivan i Matej.
U Varaždinskoj županiji čak 48 dječaka dobila su ime Luka, a 47 djevojčica ime Lana, zbog čega su ta imena i dalje najpopularnija u toj županiji.
No osim tih “običnih”, Hrvati vole i ona malo drukčija, neka inspirirana slavnim osobama i likovima, a neka autentična sama po sebi.
Ona među najčudnovatijim u Zagrebu su: Kala Leloo, Priti Iva, Umma Azzra, Šanel, Risenxin...
U Varaždinu: Severina, Kelly, Samantha, Rhianna, Anastazija, Radhika, Reina, Svea-Chiara...
U Osijeku: Khan, Santiago, Edison, Penelopa, Tong-Tong, Adela-Channel...
Početak je to inicijative pločanskoga župnika koji apelira na roditelje da djeci daju narodna, hrvatska imena. Zbog toga je na ulazna vrata crkve postavio proglas u kojemu piše: “Tko svome djetetu dade ime djeda, bake, najbližega sveca datumu rođenja ili neko od popisanih narodnih imena, na dan djetetova krštenja primit će od župnika tisuću kuna”. Proglas je proširen s četrdesetak muških i isto toliko ženskih “narodnih imena”.
više iz rubrike JUTARNJI 2 |
Spriječiti razvodnjavanje
- Davanjem djeci narodnih imena, koja su redovito svetačka, poštuje se vjera, ali i naši stari jer se imena naših djedova i baka otimaju zaboravu, a u brakovima gdje roditelji žele sačuvati sva imena predaka rađa se i više djece - drži don Petar.
Kada su u pitanju imena kao što su Aleksandar, Dušan i Mile, koja mogu biti i srpska, pločanski župnik ima svoj sud: - Sve što je sumnjivo ne dolazi u obzir! Treba spriječiti razvodnjavanje i nestajanje Hrvatske, a upravo se po imenu mora znati kojemu narodu pripadate. Janez i Fritz nikada ne mogu biti hrvatska imena. Što se tiče Aleksandra, Dušana, Mile i sličnih imena, u redu je ako ih roditelji daju djeci jer su ih već nosili njihovi očevi ili djedovi.
Najnoviju inicijativu pločanski župnik smatra “prilogom borbi protiv čudnog i neobjašnjivog nedostatka volje za budućnost u mnogih mladih parova koji se često odlučuju na samo jedno dijete, držeći valjda da djeca predstavljaju prijetnju i ograničenje sadašnjosti te se na njih ne gleda s nadom, nego se smatra da nam ona oduzimaju nešto od našeg života”.
Put u propast društva
- Sve to vodi gubitku životne energije našeg društva i vodi ga u propast - poručuje na kraju don Petar.
- Ne vidim ništa loše u pokušaju don Petra Mikića da potakne davanje imena koja imaju svog zaštitnika na nebu ili su dio tradicije - smatra don Ivan Čubelić, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije kojoj pripada i Mikićeva župa u Pločama.
Vikar ne zna za nagrađivanje
Čubelić dosad nije čuo za inicijativu pločanskog župnika, stoga ne može detaljnije ni govoriti ima li u njoj što sporno. Dodaje da i u kanonskom pravu postoji propis prema kojemu svećenici mogu odbiti krštenje djece kojima se žele dati imena koja su suprotna moralu ili vjerskim načelima.
- Premda nemam što prigovoriti poticanju davanja imena svetaca, za ovakvo nagrađivanje djece s prikladnim imenima dosad nisam čuo, kao ni za navođenje popisa imena koja bi bila prihvatljiva - kaže don Ivan.
Najpopularniji Pločanin mlađe generacije, Rafael Dropulić Rafo, kaže da nije u potpunosti upućen u proglas don Petra Mikića, ali taj potez smatra vrlo pozitivnim. Rafo i don Mikić već su nekoliko godina prijatelji, a nesebični Rafo dva je puta, nakon pobjede u “Story Super Novoj” i “Farmi”, dio novčane nagrade donirao upravo crkvi u Pločama.
- Znam da je don Mikić vrlo osjetljiv na to što roditelji djeci daju čudna imena. On zastupa običaj da se djeci daju hrvatska katolička imena, a ja se s njim slažem u potpunosti. Uostalom, bilo je čudnih slučajeva u Pločama pa im je don Mikić savjetovao neka ne daju djeci strana imena. Znate kako to ide, mladi par se vjenča pa žele biti moderni, a onda djetetu daju neko čudno ime - objašnjava Rafael koji primjećuje da ljudi često ni ne znaju koja su sve zapravo katolička imena, nego uglavnom znaju za imena poput Ivan i Mate.
Očuvanje korijena
- Kada bi mladi roditelji samo otvorili katolički kalendar pa pogledali kakvih sve lijepih imena ondje ima, ne bi bilo potrebe za izmišljanjem. Primjerice, Nola, koje je meni predivno, katoličko je ime, a ljudi to ne znaju i ne sjećam se kada sam posljednji put čuo da se netko tako zove - kaže Rafael.
Dodaje da pri odabiru djetetova imena nije samo riječ o pukom imenu, nego ono ima dublje značenje.
- Zapravo se radi o očuvanju hrvatskih korijena. Stablo bez čvrstih i dobrih korijena, koje se ne zalijeva, ne gnoji i ne čuva, lako uvene - nastavlja.
Što se tiče novčane nagrade, Rafo u tome ne vidi ništa sporno, štoviše, takvu je odluku nazvao “legendarnom”.
- Ako to radi, don Petar Mikić je legenda! On nije prosječna osoba, on je vrlo natprosječan pa od njega i trebaju očekivati natprosječne fore! Pa kamo bismo došli da smo svi prosječni? - zaključuje Rafo.
Amerikanci vole ‘luda’ imena Prošle godine u Americi je objavljena knjiga pod nazivom “Ružna dječja imena”, u kojoj su prikupili neka od najglupljih i najčudnijih imena. Među njima su: Dracula Taylor, Young Boozer, Cancer Grindstaff, Envy Burger, Cylclops Walthour, Nice Veal, Cylinder Klinefelter, Zero Pie, Fat Meat Fields, Mustard M. Mustard, Jump Jump, Waitress Seholley, Hysteria Johnson, Lotta Bacon, United States, Wanna Funk, Nail Rambo... |
Najpopularnija imena su Lana, Sara i Leon
Iako Hrvata i Hrvatica s imenima poput Ante, Domagoj, Stjepan, Ivana, Marija..., dakle s “pravim hrvatskim imenima”, još uvijek ima najviše, trendovi se iz godine u godinu mijenjaju, a roditelji svojoj novorođenčadi danas radije biraju neka nova, modernija i kraća imena, koja češće imaju internacionalni prizvuk, nego onaj nacionalni. Tako nam liste s najpopularnijim imenima svake godine otkrivaju na koja su se imena roditelji u prošloj godini, u ovom slučaju u 2008., najčešće odlučivali u Hrvatskoj.
Najpopularnija imena u Hrvatskoj:
Ženska: Lana, Petra, Sara, Lucija, Nika, Lara, Mia, Karla, Marta, Klara
Muška: Luka, Karlo, Filip, Ivano, Ivan, Matej, Dominik, David, Lovro, Mateo, Leon
Roditelji vole i ekskluzivna imena za svoju djecu:
Kao i u Zagrebu, tako su i u Osijeku i Varaždinu, prošle godine najpopularnija imena bila Lana i Luka, slijede Ana, Lucija, Sara, Ema, Nika, Petra, Lara i Mia te Ivan, Marko, Filip, Leon, Karlo, David, Josip i Fran.
U Osijeku su se primjerice među prvih pet najpopularnijih muških imena našla čak četiri evanđelista: Luka, Marko, Ivan i Matej.
U Varaždinskoj županiji čak 48 dječaka dobila su ime Luka, a 47 djevojčica ime Lana, zbog čega su ta imena i dalje najpopularnija u toj županiji.
No osim tih “običnih”, Hrvati vole i ona malo drukčija, neka inspirirana slavnim osobama i likovima, a neka autentična sama po sebi.
Ona među najčudnovatijim u Zagrebu su: Kala Leloo, Priti Iva, Umma Azzra, Šanel, Risenxin...
U Varaždinu: Severina, Kelly, Samantha, Rhianna, Anastazija, Radhika, Reina, Svea-Chiara...
U Osijeku: Khan, Santiago, Edison, Penelopa, Tong-Tong, Adela-Channel...