Tektonski poremećaj u Banskim dvorima nije se mogao dogoditi na civiliziran i kulturan način, Hvatima imanentan nered s dozom bahatosti ponovno je prevladao. Povijest, koliko je poznato, još nije zabilježila premijera koji je ostavku podnio 'iz osobnih razloga', u pola mandata, a da se nije udostojio svojim građanima objasniti zašto odlazi. Je li mu dosadilo? Bježi li stvarno s broda koji nezaustavljivo tone? Je li ucijenjen? Prisiljen? Je li mu Faber nešto iskopao? Ili nam je svima pripremio igrokaz kao predigru za predsjedničku kandidaturu?

Oproštajni govor, u svakom slučaju, održao je sa stilom: 'vozio sam u petoj brzini', 'stvorili smo zemlju velikog međunarodnog ugleda', 'imamo uvjete za razvoj u blagostanju', 'strateški ciljevi su ostvareni'...

Ha! Eto razloga ostavke: čovjek je jednostavno izgubio kontakt s realnošću. Vladi koju je vodio nestalo je novca čak i za plaće, od Europske unije mjesecima se polako opraštamo, BDP rapidno pada, cijene i nezaposlenost divljaju, bune se radnici, seljaci i studenti, ribari i pomorci, prosvjeduju novinari, štrajkaju profesori, turizam propada... I što na to kaže Sanader?

Kaže: 'Ja sam svoju dionicu odradio, moj posao je obavljen.' Fino. Možda je i bolje da se više ne trudi, tko zna gdje bismo inače završili.

Ostavka premijera usred krize u državama s nešto više demokratske tradicije predstavljala bi startni pucanj za nove izbore. Ili bi, barem, odluku o tome i o novom pokušaju slaganja vlasti donijela stranka koja ima šansu ponovno okupiti većinu. U Hrvatskoj, nedođiji s očitim odmakom od stvarnosti, odlazeći veliki gazda delegira svoju nasljednicu u Vladi i HDZ-u. Mijenja ustroj Vlade, u stranku vraća funkciju potpredsjednika (šest, ni manje ni više!), daje nekakve ultimatume mogućim predsjedničkim kandidatima, skuplja potpise po Saboru... Čemu, ako se već odlučio kaniti politike?

I eto, koga nam ostavlja: Jadranku Kosor. Jacu-Suzanu-kako-su-je-već-sve-nazivali, vjernu i bezličnu gubitnicu na izborima kojoj je najveća referenca bila izjava: 'Kud' Ivo, tud' i ja.' Naravno, nakon one o Tuđmanu kao 'ocu kojeg nikad nije imala'. Opet fino, sad nam je izlaz iz krize zagarantiran. Dobit ćemo premijerku koja će – sad kad je ostala bez uzora i vodilje – svakog jutra provjeravati je li sunce izašlo na istoku.

Kad već nije startni pucanj za nove izbore, jer je vjernost koalicijskih partnera kupljena nešto većim ustupcima i višim položajima u Vladi, Sanaderova ostavka znak je za početak dvorske bitke u HDZ-u. Tko će prevladati, Hebrang? Kalmeta? Primorac? Hoće li Rončević završiti u zatvoru? Navodno je upravo oko njegove sudbine izbio rat u HDZ-u jer je Sanader teškom mukom pristao na procesuiranje 'afere kamioni' – dok Hebrang za to nije htio ni čuti. 'Nakon toga, nitko od nas nije siguran' – izjava je koja se s dramatičnog sastanka u utorak navečer probila do novinara. Eto, vidimo da barem netko u HDZ-u nije izgubio dodir s realnošću.

A Sanader? Ne trebamo se za njega brinuti, barem je sigurno da nije bolestan. I da će se vratiti u politiku, makar kao mali hrvatski Putin. S pravom glasa u svim odlukama, a bez ikakve odgovornosti.

www.tportal.hr