Za 75 godina braka sin im želi darovati cestu, ali općina ne da
Piše: Ana Vučetić-Škrbić/EPEHA
Foto: Jure Mišković/Cropix
Jerka Katalinić ima 97 godina, a njezin suprug Grgo 95. Bračni vijek u kojem im se rodilo sedmero djece proveli su bez struje, vode i ceste, a već 20 godina nemaju niti jednog suseljana u svom Dobrom selu
Cijeli svoj život 97-godišnja Jurka i dvije godine mlađi Grgo žive u potpunoj izolaciji, bez struje, vode, ceste, a zadnjih 20 godina i bez ijednog susjeda. Nemaju televiziju, radio, telefon, a za jedinu informaciju koja ih zanima, hoće li biti kiše, samo pogledaju u nebo.
Hranu nosi mago
Njihov najmlađi sin Ante za dijamantni im pir želi im pokloniti, ni više ni manje, nego pravu cestu! Vezu s ostatkom svijeta koju nikad nisu imali.
- Ni doktor ne može do njih nego ih ja dovedem do ceste, do kuda on može autom, pa ga tamo čekamo. Po injekcije za gripu tri su sata hodali uzbrdo po ovoj kozjoj stazi - pokazuje Ante rukom na šikaru kojom teško prolazi koza, a kamoli čovjek.
On na njoj zna svaki kamen. Barem jednom dnevno, po suncu, kiši ili snijegu tuda pješači do svojih roditelja i nosi im hranu iz obližnjeg Starigrada gdje živi. Iako i on već ima 60 godina i sve mu teže pada svakodnevno uspinjanje po strmoj planini, ne žali se.
- Ako su njih dvoje mogli paziti na nas sedmoro djece, valjda i mi možemo paziti na njih dvoje sada kad im trebamo - kaže najmlađi sin Ante.
Jedino društvo na putu pravi mu vjerni suputnik, stari magac Mrko, koji je Katalinićima već godinama jedino dostavno vozilo za drva i namirnice. Ali i Mrki je već dosadila velebitska samoća pa često bježi u Starigrad, među ljude - žali nam se Ante.
| Grgo i Jurka čuli su za predsjednika države, znaju i kako se zove, ali ne znaju kako izgleda. ‘Ko ga je ikad vidija. Nema, rano, ovdi televizije, kako ću znati kako predsjednik izgleda’, kaže Jurka. Sin Ante posjećuje ih svakodnevno u društvu magarca Mrke |
 |
Najteže kad zapuše bura
U Dobrom selu najgore je zimi kad okrene velebitska bura, a ove će im biti posebno teško. Jedina zaštita od hladnoće, stara peć na drva, raspada se. Do nove peći ne mogu, jer nema načina da je Ante kozjom stazom donese do njihove kuće. U stvari, u njihom domu nema ničega što se ne može donijeti na leđima.- Zar nije žalosno i sramotno da dvoje staraca u 21. stoljeću žive životom nedostojnim čovjeka. Da ima puta, moga’ bi i kakav stari auto kupit’, danas to nije skupo. Doveza’ bi im sve što im triba, a mogli bi i do doktora otići. A ovako, što nam je preostalo? Čekati da se razbole i umru. A kad se to dogodi, kako ćemo ih nositi do groblja? Ni o tome nitko ne misli - pričaju Ante i sestra Marija kojoj nije jasno što je to dvoje staraca nekome skrivilo da nemaju pravo na struju, doktora, svećenika, poštara...
Kako nitko nije želio pomoći, put koji život znači Ante je roditeljima sam pokušao dovesti još prije godinu dana. Ako ništa drugo, barem da do njih može Hitna pomoć. Unajmio je bager i počeo raditi, ali već sutradan na Velebitu se pojavila građevinska inspekcija, a Ante je zaradio prijavu kod prekršajnog suca jer nije imao građevinsku dozvolu.
U Starigradu prije 10 godina
- Drugima je Općina odavno izgradila ceste do njihovih vikendica i maslinika u Parku prirode, Hrvatske šume plaćale su izgradnju protupožarnih puteva po pet-šest kilometara. Meni nije krivo, neka svi imaju put, ali zašto mojih dvoje staraca nema na to pravo. Ne tražim da mi itko plati kao drugima, ni općina ni država, sav ću novac skupiti sam s braćom i sestrama - govore sin i kći Katalinićevih dok dvoje staraca samo sliježu ramenima. Znaju samo da iz Dobrog sela ne žele otići, sve dok je jedan od njih dvoje živ.
- Kad odem u Starigrad, neću se više vratiti - kaže Jurka koja je u nekoliko kilometara udaljenom selu zadnji put bila prije čak 10-ak godina. Kad im nema djece u posjetu, njoj i Grgi jedino su društvo njihovih desetak ovaca, nekoliko koza, magarac, pas i 10-ak pitomih mačaka koje se raduju svakom gostu koji zaluta u njihov velebitski raj.
| Problemi s dozvolom za put - Znam za taj problem, i ja silno želim da put dođe do Katalinića. Ali, problem je u prostorno-planskoj dokumentaciji, dozvolu za put mogu dobiti tek nakon što Park prirode Velebit krene u izradu prostornog plana. Mi ćemo učiniti sve da pomognemo, ali znamo da oni ne žele iz Dobrog sela. Znate kakvi su velebitski ljudi, dok mogu prstom maknuti, oni ne žele otići sa svoje planine - kaže Krsto Ramić, načelnik općine Starigrad. |
bglavac
irida
