Piše: Miljenko Jergović
Foto: Danijel Soldo/CROPIX
15 trgovačkih lanaca diže ustavnu tužbu
Za bezvjernike i ateiste ona je postala Božjom kaznom, još od davnog vremena kada je Nietzsche objavio to u što su već toliki sumnjali, da Boga više nema, da je u čovjeku umro. Nedjelja je, doista, Božji dan i imala je svoj smisao dok je On bio s nama, a sada kad Ga više nema, vrijeme je to kada se suočavamo sa svojim privatnim očajima, prazninom u duši, omrazom bližnjih, zvukom usisavača koji nas budi iz sna, mirisom domestosa, najavom brakorazvodne parnice te konačnom spoznajom kako sve ovo, možda, i nema smisla, nego bi samoga sebe trebalo ugasiti, kao opušak u upljuvanoj kolodvorskoj pepeljari.
Nedjeljom i budala shvaća zašto i čemu vjera u Boga, kao i to da središnje pitanje vjere nije postoji li onaj koji ravna našim sudbinama, daje im smisao, izbavlja nas od zla i otklanja strah od smrti, nego je njezino središnje pitanje može li bez vjere čovjek biti čovjekom. Nedjeljom ne može. Ali srećom, nedjelja nije svaki dan. Da jest, svi bismo bili vjernici. Pakao se može zamišljati kao nedjelju ateista.
 Zabrana rada nedjeljom udarac je sekularnom karakteru hrvatskoga društva i države. Da nije tako, zabranio bi se rad ponedjeljkom. Ili bi se - što je najjednostavnije - poslodavce natjeralo da plaćaju rad neradnim danom |
Zabrana rada nedjeljom udarac je sekularnom karakteru hrvatskoga društva i države. Da nije tako, zabranio bi se rad ponedjeljkom. Ili bi se - što je najjednostavnije - poslodavce natjeralo da plaćaju rad neradnim danom. Ali to nikome od prohibicionista nije bio cilj. Ono za čim teže presvijetli Bozanić i njegova mjesna biskupadija jest da u hrvatskome društvu imaju isti utjecaj i jednaku prosuditeljsku i zakonodavnu moć kakvu imaju vjerski vođe u Iranu. Ta je ambicija prirodna, iako niti je razumna niti s Bogom ima naročite veze. Ali ima sa zlatom, grimizom i luksuzom, ima veze s onim protiv čega je u svojim dosljedno antiklerikalnim nastupima grmio najveći protivnik miješanja crkvenjaka u svjetovne poslove u hrvatskoj političkoj povijesti - Stjepan Radić.
Istina, presvijetli je u borbi za crkveni monopol nad nedjeljom imao podršku lijeve sindikalistkinje Ane Knežević te njezine nasljednice - koja ne zaslužuje da joj se pamti ime - na čelu Sindikata trgovine. One su radile, i još uvijek rade, isključivo u interesu i u korist Crkve. Da nije tako, zahtijevale bi zabranu rada trgovina - ponedjeljkom (što nipošto ne bi bio europski unikum). Stoga, tristo radnica Getroa, stotine i tisuće radnica u trgovini koje će idućih mjeseci ostajati bez posla, zaposlenja i primanja, za sebe, svoju obitelj i djecu trebaju tražiti od presvijetlog Bozanića, ali i od gospođa Knežević i one druge. Onaj tko ostane gladan i bos u Hrvatskoj, treba znati tko mu je oduzeo posao.
U vrijeme socijalizma Toma Zdravković je pjevao: “prokleta je ova nedjelja…” Proleteri su se odrana napijali i na tomboli trošili mjesečne plaće. Žene su im se u crkvama molile da ih to prođe. Djeca su rješavala domaće zadaće, a u utrobama im je rasla zebnja od ponedjeljka. U slobodnome društvu, u sekularnoj državi, danas je svakome ostavljeno da nedjeljom radi što mu je volja. Da spašava dušu u tržnome centru, planinari, pomiče šahovske figure, ili se u crkvi moli Bogu. Hrvatska se Vlada, pod prisilom Crkve, odlučila za treći put. Sva će nam vrata nedjeljom biti zaključana, osim crkvenih.
bglavac
irida
