Piše: Jurica Pavičić
Kad je prije četrdeset godina skovao svoju krilaticu o budućnosti u kojoj će svatko biti slavan petnaest minuta, Andy Warhol ni zamisliti nije mogao koliko će biti u pravu. U četiri desetljeća nakon toga hrvatski se medijski prostor po kulturi “celebritizma” posve amerikanizirao, a struktura i vrsta zvijezda koje zauzimaju nebeske maglice posve su se promijenile.
Trijumf plastičnih vreća
Ne tako davno da biste bili zvijezda, morali biste napraviti nešto - hm, pa barem izuzetno: dati dva gola na Anfield Roadu ili San Siru, otpjevati hit-singl ili barem preživjeti fatalni pad aviona. Medijska kultura, međutim, postupno je shvatila da je nezgodno ovisiti o zvijezdama po sebi, pa ih je počela proizvoditi ni iz čega. Danas više nije potrebno biti izuzetan ili vrstan da bi se postalo zvijezda. Nova “celebrity” kultura proizvela je novu vrstu zvijezda koje su zvijezde unatoč posvemašnjoj banalnosti. Postali smo kultura u kojoj “slavni” mogu biti Lana Pavić, Simona Gotovac, Dikan Radeljak ili Vlatka Pokos, a slavno se djelo nerijetko svodi na valjanje po kauču u Big Brotheru ili razvod braka. Nezgoda s izuzetnim ljudima je u tome što već sutra mogu biti neuspješni ili mušičavi. Zvijezde banalnosti pogodne su po tome što su potrošne i neiscrpno obnovljive: to su zvijezde za doba kad se cipele ne popravljaju, nego se bace čim se iscufaju. Današnje zvijezde su kao plastične vreće: uvijek ih ima kad vam trebaju, a bacite ih čim posluže.
U tom trijumfu kretenizma “slavni” su pojeli novinski prostor, napunili eter i višebojne carpete. Da bi se oni u njega uselili, netko se morao iseliti. U medijskoj prašumi stoga je uzmanjkalo mjesta za mnoge ljude koji u tišini rade svoje profesionalne poslove, rade ih jako dobro i u tom poslu postižu svjetske rezultate.
Zamisao naše ekipe bila je da napravimo jednu takvu “anticelebrity” listu ljudi za koje je sasvim moguće da nikad niste čuli, a zapravo ste trebali. Načinili su je naši novinari, svaki probirući svoje stručno područje, od ekonomije do vinarstva, od kazališta do poezije i od društvenih do prirodnih znanosti. Na kraju je nastao manje-više improviziran i (razumljivo) naplavljen popis četrdeset pojedinaca i grupa koje dizajniraju igrice, glume, pišu, analiziraju makroekonomiju, otkrivaju neolit, sviraju ili crtaju - i u tome su dobri. Cijene ih u užim stručnim krugovima, nerijetko u inozemstvu čak i više nego kod nas. Ono što je svim tim ljudima zajedničko jest to što se rijetko ili nikad ne pojavljuju u novinama, što im niste upamtili lice i - sasvim vjerojatno - za njih niste uopće čuli.
Neki su otišli da bi uspjeli
Teško je bilo ujednačiti kriterije za ovaj izbor. U nekim profesijama - poput filma i TV-a - izloženi ste reflektoru čim ste bilo što napravili. U nekim strukama jednostavnije je postići inozemni uspjeh, u nekima ste osuđeni na jezičnu barijeru. Neki od ovih ljudi u Hrvatskoj uopće nemaju publiku za ono što rade. Neki su, da bi uspjeli, morali otići u inozemstvo. No, začuđujuće mnogo njih “misli globalno” i živi lokalno, te boravi daleko od centra - u Osijeku, Splitu, Orahovici, Sisku, Koprivnici.
Razgovor o vrijednostima
Ovaj popis, dakako, ovisio je o privatnim afinitetima naših novinara - pa je mogao biti drukčiji, dulji. Ali bit zapravo i nije u tome. Bit je u tome da se počne razgovor o čvrstim vrijednostima u ovom društvu. To je onaj razgovor koji u politici često retorički otpočinje, pa se onda govori o “zemlji znanja”, o “evaluaciji” i “izvrsnosti”, da bi se isti taj razgovor na kraju obično sveo na žilavo održavanje statusa quo, uravnilovku i prevlast prosječnosti. Dobar dio ljudi na ovom popisu uspjeli su u onome što rade ne zahvaljujući sustavu - nego unatoč njemu. Velik dio njih dnevno razmišlja što će uloviti za ručak, dok nedarovitiji od njih sjede na javnim sinekurama. Neki od njih su marginalci ne samo medijski, nego i doslovno, egzistencijalno.
Predstavljamo ih, i njih i ono što rade.
A - 1. Stanko Andrić (1967.), prozaik i povjesničar
Čovjek s dvije intrigantne karijere. U jednoj od njih, on je profesionalni povjesničar čije knjige o panonskom prostoru izazivaju respekt. U drugoj, on je postmoderni prozni pisac čije su knjige po mnogima najbolje čuvana tajna nove hrvatske književnosti. U obje “profesije”, Andrićeva fascinacija je ista: Slavonija i panonski prostor kao vjetrometina ratova, vjera, paleža, osobnih i kolektivnih memorija.
2. Rebeka Jadranka Anić (1960.), časna sestra
Časna sestra franjevka i doktorica teologije Rebeka Jadranka Anić, više je godina radila u Franjevačkom institutu za kulturu mira, a trenutačno radi kao znanstvena suradnica u Institutu za društvena istraživanja Ivo Pilar, Centar Split. Bavi se rodnim teorijama, biblijskom i teološkom antropologijom pod rodnim vidom te položajem žene u Crkvi i društvu. Buru je izazvala i kao jedna od autorica i inicijatorica zbornika “Nasilje nad ženama” istraživši, među ostalim, “koliko žene žrtve nasilja u obitelji često od župnika dobivaju savjete da izdrže još malo, čime se nepravedno religiozno opravdava patnja koja nema smisla”.
3. Saša Anočić (1968.), glumac i redatelj
Stalno zaposlen u zagrebačkom kazalištu Trešnja. Uz Renea Medvešeka najistaknutiji je redatelj među glumcima. Važnije režije: “Noževi u kokošima”, “To samo Bog zna”, “Kauboji”, “Smisao života gospodina Lojtrice”, “Kad se mi mrtvi pokoljemo”, “Alisa” i “Pinocchio”.
B - 4. Zdenko Babić (1975.), ekonomist
Radi na zagrebačkom Ekonomskom institutu kao znanstveni suradnik. Pokriva makroekonomiju i ekonomiju rada. Magistrirao je na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu 2004., a doktorirao 2007. godine. Relativno slabo zastupljen u medijima.
5. Branko (1977.), frontmen benda The Mad Men
Nikad čuli, ha? Normalno, kad ne pratite rockabilly. No, zamislite ovo. Za nastup u Münchenu u ljeto 2004. (bio, vidio, posvjedočio), Stray Cats na čelu s Brianom Setzerom - ako ni za njih niste čuli, to su vam najveće rockabilly zvijezde posljednjih 25 godina - pozvali su za predgrupu nikog drugog doli zagrebačke rockabilly fanatike Mad Men koji albume objavljuju u Njemačkoj i Skandinaviji, ali ne i u Hrvatskoj. Bilo je vruće, curice su vrištale, dečki su bili sjajni.
C - 6. Petrit Çeku (1985.) - gitarist
Petrit Çeku je još kao srednjoškolac stigao u Zagreb s Kosova, iz Prizrena, a danas, desetak godina poslije, smatramo ga i našim nacionalnim blagom. Više nego putovnica, tog svjetskog velemajstora gitare uz Hrvatsku vežu poznanstva i prijateljstva te Muzička akademija i klasa profesora Darka Petrinjaka kao pravo mjesto početka jedne svjetske karijere.
7. Boris Cvjetanović (1953.), fotograf
Boris Cvjetanović je fotograf stasao osamdesetih godina oko zagrebačke galerije PM. Sklon surovom dokumentarizmu (kao novinski urednik fotografije odnjegovao je cijelu generaciju reportera), ali i “poetici visokog koncepta”, istaknuo se samostalnim izložbama kod nas i u svijetu, mnogim nagradama i najrazličitijim, originalnim i profinjenim umjetničkim projektima.
D - 8. Aleksandar Durman (1949.), arheolog
Durman je arheolog koji je na lokalitetu Vučedol pronašao najstariji europski kalendar nazvan “Orion”. Durman je do sada vodio više od 50 arheoloških iskapanja. Nedavno je pronašao i Vukovarsku čizmicu, uz Golubicu najvredniji arheološki pronalazak. Predavao je na priznatim sveučilištima u Europi i SAD-u.
9. Ninoslav Dusper (1953.), ideolog, sommelier i trgovac
Vlasnik zagrebačke vinoteke Vinum i uvozno-izvoznih tvrtki Vinotrade i Vinopolis, jedan je od najmoćnijih ljudi na hrvatskoj vinskoj sceni. I jedan od onih koji se rijetko pojavljuju u javnosti. Njegov je utjecaj na hrvatsko tržište vina nemjerljiv. Nino Dusper i njegova supruga Sanda doslovno su, početkom devedesetih godina, stvorili tržište vrhunskih vina u Hrvatskoj. Dusperi su Hrvate naučili bouquetu, teksturi i okusu finih vina.
F - 10. Ivan Fabijančić (1972.), ekonomist
Studirao je na Ekonomskom fakultetu u Beču. Do 2004. godine bio je glavni ekonomist Erste banke, nakon čega odlazi u konzultantsku kuću Delloite & Touche. Pokrivao je makroekonomiju i tematiku vezanu uz EU i zonu eura. U medijima nije prisutan od odlaska iz Erstea 2004.
11. Ivan Faktor (1953.), konceptualni umjetnik
Osječki konceptualni umjetnik i eksperimentalni filmaš neobičan je spoj lokalnog i globalnog. Tema njegove umjetnosti naglašeno je lokalna - grad Osijek, njegova ratna sudbina, podzemlje i crna kronika. Iz te “komunalne” opsesije, međutim, Faktor kreira moderan i intrigantan umjetnički work in progress u stalnom dijalogu s Fritzom Langom i ekspresionizmom dvadesetih.
H - 12. Igor Hofbauer (1974.), ilustrator, dizajner i crtač stripova
Hofbauer je jedan od vizualnih homo universalisa. Akademski slikar koji je čvrsto povezan s rock-kulturom. Njegovi plakati za koncerte i događanja, one famozne programske knjižice u klubu Močvara postali su sastavnim dijelom naše opće kulture. S Edom Popovićem stvarao je “Betonske priče”, surađivao je u strip-grupaciji “Komikaze”. Hofovi plakati će nekoj budućoj odrasloj djeci označavati - mladost.
13. Ana Hušman (1977.), redateljica i videoumjetnica
Diplomirala je na ALU, gdje je sada asistentica. Ona je videoautorica specijalizirana, među ostalim, i za stop-animaciju. Filmom “Plac” na temu Dolca dobila je mnoge međunarodne festivalske nagrade, a taj je film upravo prikazan na Berlinaleu u sklopu posebnog programa filmova o hrani. Eksperimentalni film “Manire čine čovjeka - ručak” dobio je Veliku nagradu 17. dana hrvatskog filma.
J - 14. Ankica Jurić Tilić (1967.), producentica
Producentica Ankica Jurić Tilić spada među one ljude u svijetu hrvatskog filma koji su karijeru sazidali “američki”, od dna do vrha - od sitnih poslova na HTV-ovu Prisavlju pa do najzaposlenije produkcijske kuće u Hrvatskoj. Kao producentica, Jurić danas proizvodi filmove Zvonimira Jurića, Dalibora Matanića, Lukasa Nole, Gorana Devića, a od 12 filmova koji se trebaju snimati dogodine u Hrvatskoj četiri su iz njezine kuće.
K - 15. Dubravka Kolanović (1973.), autorica slikovnica
Sa 19 godina pobijedila je na nacionalnom natječaju u SAD-u kad je objavljena i njezina prva slikovnica “A Special Day”. Od tada su nastali deseci slikovnica objavljeni u mnogim zemljama.
Trenutno surađuje s japanskom agencijom koja je na temelju slikovnica objavljenih u toj zemlji osmislila dizajnerski projekt s likovima iz slikovnice koje će aplicirati na različite uporabne predmete. Sličan projekt, ali s drugim likovima, radi i za uglednu englesku izdavačku kuću Macmillan. Prava su već prodana u brojnim europskim, azijskim i zemljama Latinske Amerike. Nekih desetak godina surađuje i s Unicefom, a rezultat suradnje je 40-ak razglednica, čestitki i plakata.
16. Krešimir Krnjević (1927.), neurofiziolog
Krešimir Krnjević, profesor emeritus na Sveučilištu McGill u Montrealu. Jedan je od najuglednijih hrvatskih znanstvenika u svijetu, a specijalnost mu je neurofiziologija. Objavio je više od 300 radova u vrhunskim svjetskim časopisima koji su citirani 14.275 puta.
17. Marija Kuhar Šoša (1982.), sopranistica
Mnogo je izvrsnih pjevača, neki već rade i lijepe međunarodne karijere, a jedan od ponajljepših ukrasa hrvatskih opernih i koncertnih pozornica trenutno je sopranistica Marija Kuhar Šoša. Bilo da je neko sporedno pastirče, skriveni glas s neba ili da pjeva glavnu rolu, to predivno stvorenje iz Žminja jednostavno - osvaja.
18. Andrea Kulunčić (1969.), likovna umjetnica
Jedna od najprisutnijih hrvatskih umjetnica na međunarodnim izložbama, iza sebe ima nastupe u sklopu Documente u Kasselu, Manifeste 4 u Frankfurtu, Istanbulskog bijenala, u njujorškom P.S.1 i u Whitney muzeju. Najzapaženiji njezini projekti su Embrio i Distributivna pravda, a bavi se društveno angažiranim temama.
L - 19. Katarina Livljanić (1966.), muzikologinja
Muzikologinja iz Zadra na pariškom sveučilištu Sorbonne predaje glazbeno srednjovjekovlje i gostuje diljem svijeta na katedrama, ali i na pozornicama. U međuvremenu je postala i pjevačica i osnivačica ansambla Dialogos s kojim na slobodan način spaja gregorijanske korale i pučko glagoljanje te drevnu glazbu čini suvremenom i živom.
20. Nataša Lušetić (1965.), glumica
Nataša Lušetić rijetko je na TV-u, igrala je u samo dva filma (izvrsnu epizodu u “Sto minuta slave”), ali zagrebačka kazališna publika poznaje je po izvrsnim predstavama poput “Dekadencije”, “Egomanije”, “Imaga”.
M - 21. Edi Maletić (1962.), profesor Poljoprivrednog fakulteta
Čovjek je kojem će hrvatski vinogradari jednom morati podignuti spomenik. Ovaj profesor sa zagrebačkog Poljoprivrednog fakulteta bio je nositelj projekta kojim se dokazalo da plavac mali (najvažnija hrvatska crna sorta) i zinfandel (jedna od najvažnijih kalifornijskih crnih sorti) nisu jedno te isto grožđe, ali da dolaze od istog roditelja, crljenca kaštelanskog. Maletić radi na obnovi raznih drugih autohtonih i starih sorti. Postane li, primjerice, škrlet komercijalno vino, vinari iz Moslavine morat će za to, prije svega, zahvaliti profesoru Maletiću.
22. David Maljković (1973.), likovni umjetnik
Umjetnik mlađe generacije koji je imao izložbe u P.S.1 u New Yorku, Whitecube u Londonu, CAPC u Bordeauxu te u Kunstvereinu u Hamburgu. Djela mu se nalaze u kolekcijama prestižnih muzeja kalibra njujorške MOMA-e. Rođen je u Rijeci, bio je na poslijediplomskom u Amsterdamu, trenutačno putuje zahvaljujući stipendijama po Europi.
23. Andrea Mervar (1964), ekonomistica
Viša znanstvena suradnica na Ekonomskom institutu u Zagrebu. Godine 1996. magistrirala je ekonomiju na Državnom sveučilištu Floride u Tallahasseeju u SAD-u, a 2002. doktorirala na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Struka je smatra jednom od najboljih makroekonomistica u Hrvatskoj, iako je široj javnosti potpuno nepoznata zbog svoje samozatajne prirode.
24. Leo Modrčin (1960.), arhitekt
Riječki arhitekt koji svoj biro vodi u New Yorku i u Rijeci, pod nazivom uRED, u Zagrebu predaje na Arhitektonskom fakultetu. Najpoznatiji rad ovog umjetnika u Americi je 59E59 Theaters Open, staklena građevina u centru Manhattana, a u Hrvatskoj zgrada POS-a u Kraljevici, koja je osvojila nekoliko prestižnih nagrada.
25. Tomislav Mostečak (1980.), modni dizajner
Paralelno je završio Likovnu akademiju i Modni dizajn u Zagrebu, a trenutačno je na poslijediplomskom na Royal College of Art u Londonu. Zanimaju ga povijesni i simbolički aspekti mode, a jedan od poznatijih radova su višefunkcionalni odjevni predmeti “One is many-many is one”.
P - 26. Mirko Pivčević (1974.), filmski snimatelj
Kad stranci komentiraju hrvatski film, jednodušno se slažu kako - neovisno o kvaliteti filma - svi naši filmovi imaju dobre glumce i izuzetnu vizualnu kulturu. Jedan od zaslužnih za ovo drugo je i Mirko Pivčević, filmski snimatelj koji je ugled stekao filmovima “Ta divna splitska noć”, “Sami” i “Živi i mrtvi”. Pohvale njegovoj kameri izlazile su u inozemnim časopisima, od “Sight and Sounda” nadalje.
27. Igor Povrzanović (1939.), liječnik
Danas svi znaju za donorsku karticu kojom se osoba za života izjašnjava kao dobrovoljni darivatelj organa. Transplantacija u Hrvatskoj ima dugu povijest, a posebice se počela promovirati 1998. godine kada je dr. Igor Povrzanović osnovao Hrvatsku donorsku mrežu, a nedugo nakon toga izradio donorsku karticu. Zahvaljujući njegovu angažmanu, ali i entuzijazmu mnogih liječnika u Hrvatskoj, transplantacijska medicina danas je vrlo uspješna u Hrvatskoj.
28. Igor Primorac (1945.), filozof
Diplomirao je 1980. u Beogradu, gdje je zatim i doktorirao. Profesor emeritus Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu, gdje je predavao od 1982. do 2005., gostujući profesor sveučilišta u Melbourneu, politički liberal i zagovornik Hrvatske i BiH u ratnim 90-ima, većinu djela objavio na engleskom (pod prezimenom Primoratz), osobito plodan u filozofiji seksualnosti, etici, političkoj i filozofiji prava.
R - 29. Evelina Rudan (1971.), pjesnikinja i znanstvenica
Poseban i profinjen spoj mlade znanstvenice s Filozofskog fakulteta u Zagrebu i pjesnikinje stišanoga, intimističkog glasa. Na Odsjeku za kroatistiku uža joj je specijalnost usmena predaja, a usmena predaja kaže da je posebno dojmljiva na čakavskom (“Sve ča mi rabi ovega prolića”, “Breki i ćuki”), što dokazuje i to da dijalektalnu poeziju ne treba uvijek trpati u rezervate.
S - 30. Neven Sesardić (1949.), filozof
Predavao na sveučilištima u Hrvatskoj, američkim saveznim državama Indiani i Minnesoti, Njemačkoj, Japanu i Engleskoj. Od 2000. predaje na sveučilištu Lingnan u Hong Kongu. Počeo kao kritičar marksizma, plodan u filozofiji znanosti i uma, logici, vjerojatnosti i znanstvenoj metodici, suvremenoj bioetici, moralistici i etici, filozofskoj genetici, ekologiji i teoriji znanja.
Š - 31. Vedran Šošić (1974.), ekonomist
Radi u Hrvatskoj narodnoj banci i predaje na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu. Član je Matice hrvatske. Svojedobno je vodio Ured HNB-a u Bruxellesu. Područje njegova rada su ekonomija rada, Europska Unija i Europska monetarna unija. Razmjerno slabo zastupljen u medijima.
T - 32. Esad T. Ribić (1972.), crtač stripova
Esad je crtač stripova koji se odmah opredijelio za inozemno tržište, i to ono najzahtjevnije i najklizavije - američko. Od Wolverina, Thora, Silver Surfera do Sub-Marinera, Ribić je postao stripovski prvoligaš, prepoznatljivog stila i provjerene kvalitete. Stalni je gost velikih svjetskih strip-festivala, a nakon zadnjih radova postao je prava zvijezda stripa čiji se stripovi dotiskavaju, a originali prodaju po basnoslovnim cijenama.
33. Teta Liza (1924.), pjevačica međimurskih pjesama
Predivno ostarjela pjevačica međimurskih pjesama, umjesto statusa nacionalnog blaga - možda najbolja, a u svakom slučaju najosebujnija i najemotivnija vokalistica onoga što vani nazivaju world music - uživa tek status kurioziteta na marginama narodne glazbe, iako se ni Cesaria Evora, ni Omara Portuondo, ni Etta James, pa čak ni stilski bliska Marta Sebestyen iz susjedne Mađarske ne mogu mjeriti s Tetom Lizom zbog čijeg je glasa i načina pjevanja nemoguće suspregnuti suze.
34. Tomislav Torjanac (1972.), ilustrator
Pozornost svjetske javnosti stekao pobijedivši na natečaju za ilustraciju bestselera kanadskog pisca Yanna Martela “Pijev život” u konkurenciji 600 ilustratora iz cijelog svijeta. Ovaj grafički dizajner živi i radi u Orahovici, a s njegovim radom podrobno se možete upoznati na www.torjanac.com.
35. Nenad Trinajstić (1936.), kemičar
Akademik Nenad Trinajstić najcitiraniji je hrvatski znanstvenik koji djeluje u Hrvatskoj. Ima čak 9495 citata, što je i u svjetskim razmjerima iznimno mnogo. Teorijski je kemičar, jedan od pionira moderne matematičke kemije, koji je svoje najbolje radove napravio u Institutu “Ruđer Bošković” u Zagrebu.
U - 36. Neven Ušumović (1972.), prozaik i prevoditelj
Vrstan prozaik, prevoditelj s mađarskog i poznavatelj mađarske književnosti, rođen je u Subotici, studirao u Zagrebu, a sada radi kao voditelj knjižnice u Umagu. Zanimljivo, nedavno je na web siteu svoje knjižnice objavio tekst o deset nakladnika u sjeni i njihovim najboljim knjigama, u pokušaju da izbjegne izdavače koji “vladaju tržištem”, podcrtavajući time i svoju “rubnu”, ali i značajnu poziciju na književnoj sceni.
V - 37. Dijana Vidušin (1982.), glumica
Glumci su po definiciji izloženi objektivima, pa se čini nemogućim da postoji sjajna, a nepoznata glumica. Slučaj Dijane Vidušin je, međutim, upravo takav. Puljanka rođenjem, glumački afirmirana u Splitu, a odnedavno u Zagrebu, Dijana Vidušin je možda najbolja hrvatska glumica koju niste vidjeli na televiziji, u TV seriji, reklami ili sit-comu. Diskretne ljepote i plemenite fizionomije, jednako se snalazi u klasičnom, građanskom i alternativnom teatru.
38. Božo Vukičević (1966.), fotoreporter
Rat devedesetih na površinu je izbacio cijelu generaciju mladih, izuzetnih fotoreportera. Iako je među njima teško izabrati jednog, rad Bože Vukičevića čini se osobito fascinantan. Izvrstan ratni reporter, Vukičević se danas ponajviše bavi maritimnom fotografijom, a taj je dio njegova opusa neodoljiv. Kao i Kubrick, Vukičević u fotografijama otkriva kontemplaciju i sjetu u oku oluje, u središtu najljuće drame i akcije.
Ž - 39. Anka Žagar (1954.), pjesnikinja
Jedna od najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnikinja, autorica desetak knjiga stihova i dobitnica Goranova vijenca, nagrade za ukupan prinos hrvatskome pjesništvu, svojom snovitošću, nadrealnošću istodobno i ozbiljuje i “utopljuje” i prostor poezije i društva u kojem živimo. Kad se otkriju, njezine knjige postaju male biblije iz koji se svakodnevno uči.
40. Žika (1973.), frontmen benda Overflow
Kad god je netko iz inozemstva uživo čuo i vidio koprivničko-varaždinski punk-kvartet Overflow, a doživio sam to više puta, čeljust bi u nevjerici razjapio do poda. Nažalost, Podravina nije Kalifornija pa su do milijunskih naklada greškom došli Offspring iako ih Overflow melodijama, brzinom, žestinom i preciznošću mogu pojesti za doručak. Overflow je jedan od deset svjetski najboljih punk bendova svih vremena.
Surađivali: D. Butković, T. Čadež, S. Drach, A. Dragaš, I. Herceg, P. Kiš, M. Klepo, P. Knezović, A. Milovan, A. Piteša, B. Pofuk, T. Rudež, A. Salihbegović, A. Šantek, V. Šagadin
Trijumf plastičnih vreća
Ne tako davno da biste bili zvijezda, morali biste napraviti nešto - hm, pa barem izuzetno: dati dva gola na Anfield Roadu ili San Siru, otpjevati hit-singl ili barem preživjeti fatalni pad aviona. Medijska kultura, međutim, postupno je shvatila da je nezgodno ovisiti o zvijezdama po sebi, pa ih je počela proizvoditi ni iz čega. Danas više nije potrebno biti izuzetan ili vrstan da bi se postalo zvijezda. Nova “celebrity” kultura proizvela je novu vrstu zvijezda koje su zvijezde unatoč posvemašnjoj banalnosti. Postali smo kultura u kojoj “slavni” mogu biti Lana Pavić, Simona Gotovac, Dikan Radeljak ili Vlatka Pokos, a slavno se djelo nerijetko svodi na valjanje po kauču u Big Brotheru ili razvod braka. Nezgoda s izuzetnim ljudima je u tome što već sutra mogu biti neuspješni ili mušičavi. Zvijezde banalnosti pogodne su po tome što su potrošne i neiscrpno obnovljive: to su zvijezde za doba kad se cipele ne popravljaju, nego se bace čim se iscufaju. Današnje zvijezde su kao plastične vreće: uvijek ih ima kad vam trebaju, a bacite ih čim posluže.
U tom trijumfu kretenizma “slavni” su pojeli novinski prostor, napunili eter i višebojne carpete. Da bi se oni u njega uselili, netko se morao iseliti. U medijskoj prašumi stoga je uzmanjkalo mjesta za mnoge ljude koji u tišini rade svoje profesionalne poslove, rade ih jako dobro i u tom poslu postižu svjetske rezultate.
Zamisao naše ekipe bila je da napravimo jednu takvu “anticelebrity” listu ljudi za koje je sasvim moguće da nikad niste čuli, a zapravo ste trebali. Načinili su je naši novinari, svaki probirući svoje stručno područje, od ekonomije do vinarstva, od kazališta do poezije i od društvenih do prirodnih znanosti. Na kraju je nastao manje-više improviziran i (razumljivo) naplavljen popis četrdeset pojedinaca i grupa koje dizajniraju igrice, glume, pišu, analiziraju makroekonomiju, otkrivaju neolit, sviraju ili crtaju - i u tome su dobri. Cijene ih u užim stručnim krugovima, nerijetko u inozemstvu čak i više nego kod nas. Ono što je svim tim ljudima zajedničko jest to što se rijetko ili nikad ne pojavljuju u novinama, što im niste upamtili lice i - sasvim vjerojatno - za njih niste uopće čuli.
Neki su otišli da bi uspjeli
Teško je bilo ujednačiti kriterije za ovaj izbor. U nekim profesijama - poput filma i TV-a - izloženi ste reflektoru čim ste bilo što napravili. U nekim strukama jednostavnije je postići inozemni uspjeh, u nekima ste osuđeni na jezičnu barijeru. Neki od ovih ljudi u Hrvatskoj uopće nemaju publiku za ono što rade. Neki su, da bi uspjeli, morali otići u inozemstvo. No, začuđujuće mnogo njih “misli globalno” i živi lokalno, te boravi daleko od centra - u Osijeku, Splitu, Orahovici, Sisku, Koprivnici.
Razgovor o vrijednostima
Ovaj popis, dakako, ovisio je o privatnim afinitetima naših novinara - pa je mogao biti drukčiji, dulji. Ali bit zapravo i nije u tome. Bit je u tome da se počne razgovor o čvrstim vrijednostima u ovom društvu. To je onaj razgovor koji u politici često retorički otpočinje, pa se onda govori o “zemlji znanja”, o “evaluaciji” i “izvrsnosti”, da bi se isti taj razgovor na kraju obično sveo na žilavo održavanje statusa quo, uravnilovku i prevlast prosječnosti. Dobar dio ljudi na ovom popisu uspjeli su u onome što rade ne zahvaljujući sustavu - nego unatoč njemu. Velik dio njih dnevno razmišlja što će uloviti za ručak, dok nedarovitiji od njih sjede na javnim sinekurama. Neki od njih su marginalci ne samo medijski, nego i doslovno, egzistencijalno.
Predstavljamo ih, i njih i ono što rade.
A - 1. Stanko Andrić (1967.), prozaik i povjesničar
Čovjek s dvije intrigantne karijere. U jednoj od njih, on je profesionalni povjesničar čije knjige o panonskom prostoru izazivaju respekt. U drugoj, on je postmoderni prozni pisac čije su knjige po mnogima najbolje čuvana tajna nove hrvatske književnosti. U obje “profesije”, Andrićeva fascinacija je ista: Slavonija i panonski prostor kao vjetrometina ratova, vjera, paleža, osobnih i kolektivnih memorija.
 |
 |
2. Rebeka Jadranka Anić (1960.), časna sestra
Časna sestra franjevka i doktorica teologije Rebeka Jadranka Anić, više je godina radila u Franjevačkom institutu za kulturu mira, a trenutačno radi kao znanstvena suradnica u Institutu za društvena istraživanja Ivo Pilar, Centar Split. Bavi se rodnim teorijama, biblijskom i teološkom antropologijom pod rodnim vidom te položajem žene u Crkvi i društvu. Buru je izazvala i kao jedna od autorica i inicijatorica zbornika “Nasilje nad ženama” istraživši, među ostalim, “koliko žene žrtve nasilja u obitelji često od župnika dobivaju savjete da izdrže još malo, čime se nepravedno religiozno opravdava patnja koja nema smisla”.
3. Saša Anočić (1968.), glumac i redatelj
Stalno zaposlen u zagrebačkom kazalištu Trešnja. Uz Renea Medvešeka najistaknutiji je redatelj među glumcima. Važnije režije: “Noževi u kokošima”, “To samo Bog zna”, “Kauboji”, “Smisao života gospodina Lojtrice”, “Kad se mi mrtvi pokoljemo”, “Alisa” i “Pinocchio”.
B - 4. Zdenko Babić (1975.), ekonomist
Radi na zagrebačkom Ekonomskom institutu kao znanstveni suradnik. Pokriva makroekonomiju i ekonomiju rada. Magistrirao je na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu 2004., a doktorirao 2007. godine. Relativno slabo zastupljen u medijima.
5. Branko (1977.), frontmen benda The Mad Men
Nikad čuli, ha? Normalno, kad ne pratite rockabilly. No, zamislite ovo. Za nastup u Münchenu u ljeto 2004. (bio, vidio, posvjedočio), Stray Cats na čelu s Brianom Setzerom - ako ni za njih niste čuli, to su vam najveće rockabilly zvijezde posljednjih 25 godina - pozvali su za predgrupu nikog drugog doli zagrebačke rockabilly fanatike Mad Men koji albume objavljuju u Njemačkoj i Skandinaviji, ali ne i u Hrvatskoj. Bilo je vruće, curice su vrištale, dečki su bili sjajni.
C - 6. Petrit Çeku (1985.) - gitarist
Petrit Çeku je još kao srednjoškolac stigao u Zagreb s Kosova, iz Prizrena, a danas, desetak godina poslije, smatramo ga i našim nacionalnim blagom. Više nego putovnica, tog svjetskog velemajstora gitare uz Hrvatsku vežu poznanstva i prijateljstva te Muzička akademija i klasa profesora Darka Petrinjaka kao pravo mjesto početka jedne svjetske karijere.
7. Boris Cvjetanović (1953.), fotograf
Boris Cvjetanović je fotograf stasao osamdesetih godina oko zagrebačke galerije PM. Sklon surovom dokumentarizmu (kao novinski urednik fotografije odnjegovao je cijelu generaciju reportera), ali i “poetici visokog koncepta”, istaknuo se samostalnim izložbama kod nas i u svijetu, mnogim nagradama i najrazličitijim, originalnim i profinjenim umjetničkim projektima.
 |
 |
D - 8. Aleksandar Durman (1949.), arheolog
Durman je arheolog koji je na lokalitetu Vučedol pronašao najstariji europski kalendar nazvan “Orion”. Durman je do sada vodio više od 50 arheoloških iskapanja. Nedavno je pronašao i Vukovarsku čizmicu, uz Golubicu najvredniji arheološki pronalazak. Predavao je na priznatim sveučilištima u Europi i SAD-u.
9. Ninoslav Dusper (1953.), ideolog, sommelier i trgovac
Vlasnik zagrebačke vinoteke Vinum i uvozno-izvoznih tvrtki Vinotrade i Vinopolis, jedan je od najmoćnijih ljudi na hrvatskoj vinskoj sceni. I jedan od onih koji se rijetko pojavljuju u javnosti. Njegov je utjecaj na hrvatsko tržište vina nemjerljiv. Nino Dusper i njegova supruga Sanda doslovno su, početkom devedesetih godina, stvorili tržište vrhunskih vina u Hrvatskoj. Dusperi su Hrvate naučili bouquetu, teksturi i okusu finih vina.
F - 10. Ivan Fabijančić (1972.), ekonomist
Studirao je na Ekonomskom fakultetu u Beču. Do 2004. godine bio je glavni ekonomist Erste banke, nakon čega odlazi u konzultantsku kuću Delloite & Touche. Pokrivao je makroekonomiju i tematiku vezanu uz EU i zonu eura. U medijima nije prisutan od odlaska iz Erstea 2004.
11. Ivan Faktor (1953.), konceptualni umjetnikOsječki konceptualni umjetnik i eksperimentalni filmaš neobičan je spoj lokalnog i globalnog. Tema njegove umjetnosti naglašeno je lokalna - grad Osijek, njegova ratna sudbina, podzemlje i crna kronika. Iz te “komunalne” opsesije, međutim, Faktor kreira moderan i intrigantan umjetnički work in progress u stalnom dijalogu s Fritzom Langom i ekspresionizmom dvadesetih.
H - 12. Igor Hofbauer (1974.), ilustrator, dizajner i crtač stripova
Hofbauer je jedan od vizualnih homo universalisa. Akademski slikar koji je čvrsto povezan s rock-kulturom. Njegovi plakati za koncerte i događanja, one famozne programske knjižice u klubu Močvara postali su sastavnim dijelom naše opće kulture. S Edom Popovićem stvarao je “Betonske priče”, surađivao je u strip-grupaciji “Komikaze”. Hofovi plakati će nekoj budućoj odrasloj djeci označavati - mladost.
13. Ana Hušman (1977.), redateljica i videoumjetnica
Diplomirala je na ALU, gdje je sada asistentica. Ona je videoautorica specijalizirana, među ostalim, i za stop-animaciju. Filmom “Plac” na temu Dolca dobila je mnoge međunarodne festivalske nagrade, a taj je film upravo prikazan na Berlinaleu u sklopu posebnog programa filmova o hrani. Eksperimentalni film “Manire čine čovjeka - ručak” dobio je Veliku nagradu 17. dana hrvatskog filma.
J - 14. Ankica Jurić Tilić (1967.), producentica
Producentica Ankica Jurić Tilić spada među one ljude u svijetu hrvatskog filma koji su karijeru sazidali “američki”, od dna do vrha - od sitnih poslova na HTV-ovu Prisavlju pa do najzaposlenije produkcijske kuće u Hrvatskoj. Kao producentica, Jurić danas proizvodi filmove Zvonimira Jurića, Dalibora Matanića, Lukasa Nole, Gorana Devića, a od 12 filmova koji se trebaju snimati dogodine u Hrvatskoj četiri su iz njezine kuće.
K - 15. Dubravka Kolanović (1973.), autorica slikovnica
Sa 19 godina pobijedila je na nacionalnom natječaju u SAD-u kad je objavljena i njezina prva slikovnica “A Special Day”. Od tada su nastali deseci slikovnica objavljeni u mnogim zemljama.
Trenutno surađuje s japanskom agencijom koja je na temelju slikovnica objavljenih u toj zemlji osmislila dizajnerski projekt s likovima iz slikovnice koje će aplicirati na različite uporabne predmete. Sličan projekt, ali s drugim likovima, radi i za uglednu englesku izdavačku kuću Macmillan. Prava su već prodana u brojnim europskim, azijskim i zemljama Latinske Amerike. Nekih desetak godina surađuje i s Unicefom, a rezultat suradnje je 40-ak razglednica, čestitki i plakata.
16. Krešimir Krnjević (1927.), neurofiziolog
Krešimir Krnjević, profesor emeritus na Sveučilištu McGill u Montrealu. Jedan je od najuglednijih hrvatskih znanstvenika u svijetu, a specijalnost mu je neurofiziologija. Objavio je više od 300 radova u vrhunskim svjetskim časopisima koji su citirani 14.275 puta.
17. Marija Kuhar Šoša (1982.), sopranistica
Mnogo je izvrsnih pjevača, neki već rade i lijepe međunarodne karijere, a jedan od ponajljepših ukrasa hrvatskih opernih i koncertnih pozornica trenutno je sopranistica Marija Kuhar Šoša. Bilo da je neko sporedno pastirče, skriveni glas s neba ili da pjeva glavnu rolu, to predivno stvorenje iz Žminja jednostavno - osvaja.
18. Andrea Kulunčić (1969.), likovna umjetnicaJedna od najprisutnijih hrvatskih umjetnica na međunarodnim izložbama, iza sebe ima nastupe u sklopu Documente u Kasselu, Manifeste 4 u Frankfurtu, Istanbulskog bijenala, u njujorškom P.S.1 i u Whitney muzeju. Najzapaženiji njezini projekti su Embrio i Distributivna pravda, a bavi se društveno angažiranim temama.
L - 19. Katarina Livljanić (1966.), muzikologinja
Muzikologinja iz Zadra na pariškom sveučilištu Sorbonne predaje glazbeno srednjovjekovlje i gostuje diljem svijeta na katedrama, ali i na pozornicama. U međuvremenu je postala i pjevačica i osnivačica ansambla Dialogos s kojim na slobodan način spaja gregorijanske korale i pučko glagoljanje te drevnu glazbu čini suvremenom i živom.
20. Nataša Lušetić (1965.), glumicaNataša Lušetić rijetko je na TV-u, igrala je u samo dva filma (izvrsnu epizodu u “Sto minuta slave”), ali zagrebačka kazališna publika poznaje je po izvrsnim predstavama poput “Dekadencije”, “Egomanije”, “Imaga”.
M - 21. Edi Maletić (1962.), profesor Poljoprivrednog fakulteta
Čovjek je kojem će hrvatski vinogradari jednom morati podignuti spomenik. Ovaj profesor sa zagrebačkog Poljoprivrednog fakulteta bio je nositelj projekta kojim se dokazalo da plavac mali (najvažnija hrvatska crna sorta) i zinfandel (jedna od najvažnijih kalifornijskih crnih sorti) nisu jedno te isto grožđe, ali da dolaze od istog roditelja, crljenca kaštelanskog. Maletić radi na obnovi raznih drugih autohtonih i starih sorti. Postane li, primjerice, škrlet komercijalno vino, vinari iz Moslavine morat će za to, prije svega, zahvaliti profesoru Maletiću.
22. David Maljković (1973.), likovni umjetnik
Umjetnik mlađe generacije koji je imao izložbe u P.S.1 u New Yorku, Whitecube u Londonu, CAPC u Bordeauxu te u Kunstvereinu u Hamburgu. Djela mu se nalaze u kolekcijama prestižnih muzeja kalibra njujorške MOMA-e. Rođen je u Rijeci, bio je na poslijediplomskom u Amsterdamu, trenutačno putuje zahvaljujući stipendijama po Europi.
23. Andrea Mervar (1964), ekonomistica
Viša znanstvena suradnica na Ekonomskom institutu u Zagrebu. Godine 1996. magistrirala je ekonomiju na Državnom sveučilištu Floride u Tallahasseeju u SAD-u, a 2002. doktorirala na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Struka je smatra jednom od najboljih makroekonomistica u Hrvatskoj, iako je široj javnosti potpuno nepoznata zbog svoje samozatajne prirode.
24. Leo Modrčin (1960.), arhitekt
Riječki arhitekt koji svoj biro vodi u New Yorku i u Rijeci, pod nazivom uRED, u Zagrebu predaje na Arhitektonskom fakultetu. Najpoznatiji rad ovog umjetnika u Americi je 59E59 Theaters Open, staklena građevina u centru Manhattana, a u Hrvatskoj zgrada POS-a u Kraljevici, koja je osvojila nekoliko prestižnih nagrada.
25. Tomislav Mostečak (1980.), modni dizajner
Paralelno je završio Likovnu akademiju i Modni dizajn u Zagrebu, a trenutačno je na poslijediplomskom na Royal College of Art u Londonu. Zanimaju ga povijesni i simbolički aspekti mode, a jedan od poznatijih radova su višefunkcionalni odjevni predmeti “One is many-many is one”.
P - 26. Mirko Pivčević (1974.), filmski snimatelj
Kad stranci komentiraju hrvatski film, jednodušno se slažu kako - neovisno o kvaliteti filma - svi naši filmovi imaju dobre glumce i izuzetnu vizualnu kulturu. Jedan od zaslužnih za ovo drugo je i Mirko Pivčević, filmski snimatelj koji je ugled stekao filmovima “Ta divna splitska noć”, “Sami” i “Živi i mrtvi”. Pohvale njegovoj kameri izlazile su u inozemnim časopisima, od “Sight and Sounda” nadalje.
27. Igor Povrzanović (1939.), liječnikDanas svi znaju za donorsku karticu kojom se osoba za života izjašnjava kao dobrovoljni darivatelj organa. Transplantacija u Hrvatskoj ima dugu povijest, a posebice se počela promovirati 1998. godine kada je dr. Igor Povrzanović osnovao Hrvatsku donorsku mrežu, a nedugo nakon toga izradio donorsku karticu. Zahvaljujući njegovu angažmanu, ali i entuzijazmu mnogih liječnika u Hrvatskoj, transplantacijska medicina danas je vrlo uspješna u Hrvatskoj.
28. Igor Primorac (1945.), filozof
Diplomirao je 1980. u Beogradu, gdje je zatim i doktorirao. Profesor emeritus Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu, gdje je predavao od 1982. do 2005., gostujući profesor sveučilišta u Melbourneu, politički liberal i zagovornik Hrvatske i BiH u ratnim 90-ima, većinu djela objavio na engleskom (pod prezimenom Primoratz), osobito plodan u filozofiji seksualnosti, etici, političkoj i filozofiji prava.
R - 29. Evelina Rudan (1971.), pjesnikinja i znanstvenica
Poseban i profinjen spoj mlade znanstvenice s Filozofskog fakulteta u Zagrebu i pjesnikinje stišanoga, intimističkog glasa. Na Odsjeku za kroatistiku uža joj je specijalnost usmena predaja, a usmena predaja kaže da je posebno dojmljiva na čakavskom (“Sve ča mi rabi ovega prolića”, “Breki i ćuki”), što dokazuje i to da dijalektalnu poeziju ne treba uvijek trpati u rezervate.
S - 30. Neven Sesardić (1949.), filozof Predavao na sveučilištima u Hrvatskoj, američkim saveznim državama Indiani i Minnesoti, Njemačkoj, Japanu i Engleskoj. Od 2000. predaje na sveučilištu Lingnan u Hong Kongu. Počeo kao kritičar marksizma, plodan u filozofiji znanosti i uma, logici, vjerojatnosti i znanstvenoj metodici, suvremenoj bioetici, moralistici i etici, filozofskoj genetici, ekologiji i teoriji znanja.
Š - 31. Vedran Šošić (1974.), ekonomist
Radi u Hrvatskoj narodnoj banci i predaje na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu. Član je Matice hrvatske. Svojedobno je vodio Ured HNB-a u Bruxellesu. Područje njegova rada su ekonomija rada, Europska Unija i Europska monetarna unija. Razmjerno slabo zastupljen u medijima.
T - 32. Esad T. Ribić (1972.), crtač stripova
Esad je crtač stripova koji se odmah opredijelio za inozemno tržište, i to ono najzahtjevnije i najklizavije - američko. Od Wolverina, Thora, Silver Surfera do Sub-Marinera, Ribić je postao stripovski prvoligaš, prepoznatljivog stila i provjerene kvalitete. Stalni je gost velikih svjetskih strip-festivala, a nakon zadnjih radova postao je prava zvijezda stripa čiji se stripovi dotiskavaju, a originali prodaju po basnoslovnim cijenama.
33. Teta Liza (1924.), pjevačica međimurskih pjesama Predivno ostarjela pjevačica međimurskih pjesama, umjesto statusa nacionalnog blaga - možda najbolja, a u svakom slučaju najosebujnija i najemotivnija vokalistica onoga što vani nazivaju world music - uživa tek status kurioziteta na marginama narodne glazbe, iako se ni Cesaria Evora, ni Omara Portuondo, ni Etta James, pa čak ni stilski bliska Marta Sebestyen iz susjedne Mađarske ne mogu mjeriti s Tetom Lizom zbog čijeg je glasa i načina pjevanja nemoguće suspregnuti suze.
34. Tomislav Torjanac (1972.), ilustrator
Pozornost svjetske javnosti stekao pobijedivši na natečaju za ilustraciju bestselera kanadskog pisca Yanna Martela “Pijev život” u konkurenciji 600 ilustratora iz cijelog svijeta. Ovaj grafički dizajner živi i radi u Orahovici, a s njegovim radom podrobno se možete upoznati na www.torjanac.com.
35. Nenad Trinajstić (1936.), kemičar
Akademik Nenad Trinajstić najcitiraniji je hrvatski znanstvenik koji djeluje u Hrvatskoj. Ima čak 9495 citata, što je i u svjetskim razmjerima iznimno mnogo. Teorijski je kemičar, jedan od pionira moderne matematičke kemije, koji je svoje najbolje radove napravio u Institutu “Ruđer Bošković” u Zagrebu.
U - 36. Neven Ušumović (1972.), prozaik i prevoditelj
Vrstan prozaik, prevoditelj s mađarskog i poznavatelj mađarske književnosti, rođen je u Subotici, studirao u Zagrebu, a sada radi kao voditelj knjižnice u Umagu. Zanimljivo, nedavno je na web siteu svoje knjižnice objavio tekst o deset nakladnika u sjeni i njihovim najboljim knjigama, u pokušaju da izbjegne izdavače koji “vladaju tržištem”, podcrtavajući time i svoju “rubnu”, ali i značajnu poziciju na književnoj sceni.
V - 37. Dijana Vidušin (1982.), glumica
Glumci su po definiciji izloženi objektivima, pa se čini nemogućim da postoji sjajna, a nepoznata glumica. Slučaj Dijane Vidušin je, međutim, upravo takav. Puljanka rođenjem, glumački afirmirana u Splitu, a odnedavno u Zagrebu, Dijana Vidušin je možda najbolja hrvatska glumica koju niste vidjeli na televiziji, u TV seriji, reklami ili sit-comu. Diskretne ljepote i plemenite fizionomije, jednako se snalazi u klasičnom, građanskom i alternativnom teatru.
38. Božo Vukičević (1966.), fotoreporterRat devedesetih na površinu je izbacio cijelu generaciju mladih, izuzetnih fotoreportera. Iako je među njima teško izabrati jednog, rad Bože Vukičevića čini se osobito fascinantan. Izvrstan ratni reporter, Vukičević se danas ponajviše bavi maritimnom fotografijom, a taj je dio njegova opusa neodoljiv. Kao i Kubrick, Vukičević u fotografijama otkriva kontemplaciju i sjetu u oku oluje, u središtu najljuće drame i akcije.
Ž - 39. Anka Žagar (1954.), pjesnikinja
Jedna od najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnikinja, autorica desetak knjiga stihova i dobitnica Goranova vijenca, nagrade za ukupan prinos hrvatskome pjesništvu, svojom snovitošću, nadrealnošću istodobno i ozbiljuje i “utopljuje” i prostor poezije i društva u kojem živimo. Kad se otkriju, njezine knjige postaju male biblije iz koji se svakodnevno uči.
40. Žika (1973.), frontmen benda Overflow
Kad god je netko iz inozemstva uživo čuo i vidio koprivničko-varaždinski punk-kvartet Overflow, a doživio sam to više puta, čeljust bi u nevjerici razjapio do poda. Nažalost, Podravina nije Kalifornija pa su do milijunskih naklada greškom došli Offspring iako ih Overflow melodijama, brzinom, žestinom i preciznošću mogu pojesti za doručak. Overflow je jedan od deset svjetski najboljih punk bendova svih vremena.
Surađivali: D. Butković, T. Čadež, S. Drach, A. Dragaš, I. Herceg, P. Kiš, M. Klepo, P. Knezović, A. Milovan, A. Piteša, B. Pofuk, T. Rudež, A. Salihbegović, A. Šantek, V. Šagadin
bglavac
irida
edin.kecanovic
