Nekako kad je Bozic kao da se po svilenoj nevidljivoj niti pruzis kroz vrijeme i prostor, barem 2000 godina, i jos vise (sto tu godine znace?), Impresivno!! Ljuljas se na toj niti poput zonglera u cirkusu, gledas svijet 'odozgo' i ne znas vrtis li se ti ili svijet?! U tome: stanes, i nestanes. I, evo te, u toplini svoga srca, mali, a veliki, svoj, a svaciji i posvemasnji.
Sretno, toplo uz velike zamahe srca prema Onome koji osvjetljava Put.
S ljubavlju
milica
ps. Kod pustanja PP ukljucite zvucnike!