2
Upisao:
U Kohinoru svjesnosti...
u kristalnoj prizmi spoznaje, u metaverzumu postojanja otkrih refleksiju prelamanje nutarnje svjetlosti. To je bio trenutak u kojem spoznah da se sve lijepo i ružo, sretno i nesretno događa u beskarajom univerzumu uma.
Upisao:
Vrijeme neznanja...
Lutanje životom je od nas tražilo rješavanje zagonetki, donošenje odluka, završavanje zadataka ostvarenje egzistencije i sigurnosti za stare dane. Savladavali smo prepreke i penjali se zamišljenim Jakovljevim ljestvama ka nebu uspjeha. No to je bila polovična sreća i nepotpuna stvarnost. Zbog njene polovičnosti mi smo zaboravljali trenutke sreće koji su nas u odvojenim životima hranili i stvarnost se svodila na puko preživljavanje. Susret, one davne jeseni na željezničkoj stanici, spoj bogova u nama, je otvorio vrata trenutku koji zajedno živimo. U njemu sam otkrila trenutak u kojem trajem već godinama, sreću na izvoru u zemlji dobrih ljudi, planinu ispod koje se rodio Bog i zvijezdu vodilju ka vratima vremena u zemlji koja se kupa u toplim bojama zalazećeg sunca.
Njemu iz svih mogućih razloga poklanjam najljepši osjećaj koji mogu utjeloviti u sebi, dobru staru, vječnu ljepotu svjesnog postojanja.
Upisao:
Godinama sam...
u svijetu užasne ravnodušnosti tražila nježnost i toplinu osjećaja u ljubavnim pjesmama, putovala s pjesnicima kroz život, bila s njima prijatelj. Proljeća su se događala sa stablima, ružama, pticama i rijekama.
Upisao:
Na početku sna...
je sve bilo drugačije...ispijali smo ljubav iz najsvetijeg pehara na svijetu...pretakali smo snove iz ciborija privida u kalež života...a onda...
Upisao:
Druga žena...
Ljubav je poput otoka sreće, beskraj ljepote i snova. Lubav ta čudesna droga kojom smo opijani prije rođenja, neuništiva energija, nesalomljiva snaga našeg postojanja, ljubav blaga kao ljetna noć, sviježa kao svitanja, sjetna kao jesenje večeri, ali ponekad okrutna kao zimski vjetar.
Upisao:
Prauzor ljubavi...
iz sedefa vječnosti iznjedrena, biserno sjajna istina, bezglasna boginja, zvijezda večernjica i zornica na nutarnjem nebu, iskra genoma u bezriječju sreće.
Upisao:
Došao si...
Upisao:
Kada sam zaista počeo voljeti sebe...
Upisao:
Bolero...
glazba, titraji poslije sna, budnost u snu, sanjivost na javi...dobro vam jutro dobri ljudi...neka vas ova vječna melodija i ples plesačice snova ponesu u mladi dan...:-))
Upisao:
Velika sumnja...
Malo djetinjstva koje se psuje,
previše prezira u svakoj riječi,
na dnu srca nekoliko zaborava:
kad li to bješe kraj svijeta?
Planeta oko vrata
bolesno sunce pred vratima,
stara pjesma koja šuti,
bol koja smatra sebe blagom.
Sve stvari veoma zadovoljne
i više od jednog bića,
skoro sretnog.
Alain Bosquet
Upisao:
Ona i On...
Upisao:
Volim tvoje godine...
volim vrijeme naše blizine. Bilo bi teško živjeti u daljinama i tajne povjeravati mjesečevim mjenama, a promjene slutiti tek seobom ptica.
Upisao:
Spirala tuge, versus spirala sreće...
lebdjeli smo kroz krugove straha, tuge i boli. Zaustavismo se na vratima Elizejskih polja i oćutismo rađanje sreće.
Upisao:
Vječna tema...
jednostavno ljubav.
Upisao:
Sretna ljubav...
Upisao:
Ljubav je nježan izazov...
I onda kada koračamo po cvijeću nismo sretni jer nam prijeti oluja...je li istinita ova misao velikog Tagore...slutimo li nešto nepostojeće u postojećoj sreći...ili smo ipak sami gradioci tog kristalnog zdanja našega života...
Upisao:
Ljubav je ono što sam ja...
in memoriam umrloj moderno Šeherzadi...
Upisao:
Lijek za osjećanje osjećaja...
o iskonima, instinktima, hedonizmu, ljudima i životinjama...:-))
Upisao:
Tu si i kada te nema...
Upisao:
U kutu svemira...
Priroda je uvijek drugačija, a uvijek ista, beskonačna u svom stvaralaštvu, bezvremena u svom postojanju. U malnom kutku svemira, u sićušnom djelu prirode se ugnjezilo čovjek i njegova duša, taj najčudesniji dio prirode, neograničena u svojim mogućnostima ona obličja svoje biti manifestira na svim razinama svijesti.
Upisao:
Žudnja bogova...
vječna vatra u nama i pitanje...gdje nestaje svjetlost pogleda, onda kad smrt položi svoje hladne dlanove na oči smrtnika?...vraća li se na izvorište, uranjali u vječnost da bi ponovo izronila iz kratera trenutka i pretočila se u dubinu pogleda?
Upisao:
Plamen voštanice...
Nakon dugo vremena osjetih želju da prolutam svijetom plahe svjetlosti, da uronim u imaginaciju čudesnih metafora pisca. U knjizi "Plamen voštanice" je Gastom Bachelard pisao o jednostavnoj sanjariji, bez suviška ikakvog znanja, ne zatvorivši se u jedinstvenost neke metode ispitivanja. U slijedu njenih kratkih poglavlja on piše kako u kontemplaciji usamljenog plamena sanjač obnavlja svoju sanjariju.
Upisao:
U oluji ruža izgubljena...
potražih utjehu u snovima...na dolepršalim laticama vidjeh u kapi rose sliku boginje...čuvarica Lunina hrama me odnijela na žrtvenik noći i ja zaplih svijeću prohujalom vremenu...i u zrcalu spokoja vidjeh oči boje sna...
Upisao:
Živio si u zemlji...
koju sam poznavala samo u snovima...bio si daleko, a tako blizu...bio si...:-))
Upisao:
Trojstvo nutrine...
Osjetiti da tijelo živi u našoj svijesti je proces inicijacije u više sfere postojanja, u paralelne razine univerzuma uma, u vrtlog kristalnog vretena vječnosti. Doživjeti tijelo kao kristanu kuglu u kojoj titra energija i grli se s materijom, u zagrljaj iz kojeg izranjaja biserje našeg misaono- osjetilno- osjećajnog svemira je spoznaja ljubičastog praskozorja samosvijesti. Stvaranje misaonih slika, vizualizacija tog procesa je jedan od najboljih puteva ka spoznaji mnogodimenzionalnosti kozmosa uma. Otac, sin i duh sveti, Sveto Trojstvo je nedodirljiva istina u koju jednostavno vjerujemo.
Upisao:
Ples srca i duše...
zagrljaj čulnosti i čujnosti iz kojeg izranja lakoća postojanja...uvijek kada vidim ovaj videozapis osjetim snagu samoosjetilnosti i samoosjećajnosti...titraje energije sa izvorišta božjeg sna...ako oni mogu naizgled nemoguće učiniti mogućim, ako mogu svoje tijelo pretvoriti u fontanu svjetlosti, onda možemo i mi iz naše nutrine iznjedriti ljubav i živjeti ljubav.
Upisao:
Ciborij ljubavi...
Sječanj otkucava na nekom dalekom crkvenom tornju zaborav. Golub i golubica gugutom u oluji ruža tkaju kalež ljubavi. Osluškujem lepet krila vremena zaustavljam misli u jednom snu, jedinom snu.
Sutra će biti bolje, sutra mora biti bolje, osjećam toplinu željene istine dok sunce silazi s neba.
Prostor postaje zlatan, a ono jučer zatvoreno u strahove umire purpurom budućih dana.
Upisao:
Poslije sna...
je nečujna kao nježnost personificirana želja
proteklih godina prosula zlaćani trag na stazu buđenja. Osjetih sunce na obrazu
i nestajanje granice između
sna i dana koji se rađa...
nečujna kao nježnost
s buketom novih snova,
silueta nečeg nestvarnog
odlaskom ostavi samo
Ljubav pokraj kreveta...:-))
Upisao:
Jednostavno tako...
"Najvažnije područje davanja nije područje materijalnih dobara, već je ono u specifično ljudskoj domeni. Što jedna osoba daje drugoj? Ona daje od sebe, od najskupocjenijeg što ima, ona daje od svog života. To ne znači nužno da ona žrtvuje svoj život za drugu osobu, već joj daje od onoga što u njoj živi...Primijenjeno na ljubav, to znači: ljubav je moć koja proizvodi ljubav, impotencija je nesposobnost da se proizvede ljubav." (Erich Fromm: Umijeće ljubavi)
Upisao:
Nema je, ne postoji...
tamna strana mjeseca...Sjećam se bila je to čudesna noć, noć puna ljubavi. Mladi je mjesec krenuo na svoju noćnu pustolovinu beskrajem, a Venera je, pod velom večernjice, u jednom trenu dotaknula tamnu stranu mjeseca i otkrila njegovu tajnovitu igru sa suncem. Pred mojim očima se prosula, rijetko viđena, pepeljasta svijetlost. Vidjeh i vrhovnog boga Jupitera koji je, kao uvrijeđeni ljubavnik, iz daljine promatrao tu rijetko viđenu ljubavnu igru. Mjesec mi svojim svijetlom potvrđuje da u središtu duše, već postoji Bog, koji moju začuđenu dušu sjedinjuje sa tom čudesnom igrom neba i dozvoljava joj da se uzdigne iznad materije, da bude slobodna i sretna. Zaslijepljena ljepotom trenutka, dozvolih zvijezdama da me uvedu u ljubičasti san.
Upisao:
Bjeg iz noćne tmine...
Upisao:
Filozofija svakodnevice...
Što je materija iz koje su satkani naši snovi, a što materija mojih i vaših misli. Vječni ples stringsa, najsitnijih postojećih struna, čije gibanje stvara najtankočutnije tonove univerzuma. Ta nečujna, ušima nespoznatljiva muzika, najljepša pjesma prirode, su naše emocije misaonom snagom preobražene u osjećanje osjećaja. U mikroskopskoj panorami univerzuma, s kojim sam se svojim rođenjem ispreplela, moje misli postaju za mene vidljive. Nekada skrivena prostranstva vječnosti danas oblikuju moje postojanje.
Upisao:
Fenomenologija uma...
"Dragi gospodine, onaj koga vi nazivate Jehova, u stvarnosti je neobrazovan demiurg imenom Jaldaboath."
"Ako je tako, dragi moj gospodine, onda sam ja spreman vjerovati u njega. On je neobrazovan i ograničen, pa mi prema tome njegovo postojanje neće činiti poteškoće. Kako je on?" citat iz teksta nobelovca Anatole France, Revolti anđela.
Upisao:
O ljubavi i zaboravu...
ovo je samo djelić jednog davno, jako davno napisanog teksta...u među vremenu sam prošla scilu i haribdu osjećanja osjećaja...koračala križnim putem pokore i katarze...ali kako onda tako i danas mislim ljubav, osjećam ljubav i živim ljubav...:-))
Upisao:
Voljelo se dvoje mladih...
i žute dunje...
Upisao:
Ljubavi s ljubavlju jer...
ljubavlju gorko postaje slatko...
ljubavlju bakar postaje zlato...
ljubavlju talog postaje bistar...
ljubavlju bol postaje melem...
ljubavlju mrtvo postaje živo...
ljubavlju kralj postaje rob...
Rumi, prev. Vesna Krmpotić.
Upisao:
Rapsodija sna...
Upisao:
Feomenologija ljubavi...
Fenomeologija percepcije je staza ka istinskoj spoznaji osjećanja osjećaja. Mnogi autori tekstova iz područja analitičke filozofije su nas vodili tim putem...osvjetljavali ga...iako smo malo zaboraviti na ta imena njihove smjernice ipak nosimo u sebi...Merleau- Ponty u svoj knjizi "Fenomenologija percepcije" piše o spoznaji utjelovljenog uma, o osjećanju osjećaja postojanja u tijelu....piše o refleksivnoj analizi polja nerazumljivih fenomena....kada uistinu uronimo u univerzum uma tada ćutimo ljubav, ona uistinu nikada nije odsutna...ona je tu u svim svojim oblicima... da bi je uistinu osjetili moramo se uzdignuti u sfere svjesnosti, uroniti u znanosti još nedohvatljive metafizičke procese našeg bitka...Nietzscheovo jastvo, onaj dio nas koji se krije iza naših misli je naš filozofski um koji nas uvodi u multidimenzionalnost i poliperspektivnost spoznaje...tu se se grle mistika, mudsrost, znanost i umijeće življenja...možda je upravo tu izvorište naše bioenergije koja se širi i sjedinjuje nas sa kozmičkom energijom...inicijacijom duše, jampingom u nepoznato mi polažemo ispit nove spoznaje, izrastamo iz ustaljenih okvira i širimo horizonte svjesnosti...ostavrujemo "Jasno viđenje"...per aspera ad astra...da mislim da je to taj put koji trebamo svjesno proći osjećaju nježnost latica i trnje ljubavi...ljubav je pokretačka energija za sve što u životu činimo Jučerašnji tekstovi člana Manu su me prisjetili na ovaj davno objavljeni tekst….:-))
Upisao:
Zlatane sretan Vam rođendan...
Dr. Zlatan Gavrilović- Kovač je nakon kratkog postojanja na virtualnim stazama Magicusa dobio najveće priznanje, dobio je Merlina. U njgovom biću se grele svetost i čarobnjaštvo, on nam osvijetljava staze rodoslovlja. Hvala vam dragi Zlatane na neprocjenjivom blagu, na draguljima ispisanih riječi koje slažete u kolajnu vrednota i ostavljate u ovoj virtualnoj knjižnici kao svjedočanstva prohujlaog vremena, našeg prohujalog vremena.
Upisao:
Himna sreći...
iznjedrena na stazama kroz eone vječnosti...
Upisao:
Ode to Joy...
Upisao:
Panoptikum želja...
Klatno sunčanog sata nad nama kaplje sreću treptajima nebeske energije, duginim bojama i vremenom ljubavi i prijateljstva. Pod klatnom sunčanog sata spoznah da budućnost ne postoji. Ona je tek nepresatana opomena o promašenom trenutku, neproživljenom treptaju oka, nepruženoj ruci, nesaslušanoj boli, u neizgovorenoj riječi utjehe prijatelja prijatelju..
Upisao:
Collage osjećaja...
satkan od pitanja odakle dolazi ljepota, stihova iz iste zbirke i teksta napisanog u vremenu strahovanja...u vremenu tihog umiranja na obzoru sna i jave...
Upisao:
Božja iskra...
Čovjek, koji osjeti božansku iskru u sebi oslobađa se strahova i onda može živjeti osjećanje osjećaja i usmjeravati svoje procese samoosjetilnosti, samoosjećajnosti, samorazumjevanja i samoodgovornosti u cvijetanje cvijetova ljubavi.
Upisao:
Croatio iz duše te ljubim...
Upisao:
Zimska ljubavna pjesma...
"Za ljubav je potrebna izvjesna bezazlenost. Ti je imaš. Sačuvaj je, to je dar Božji. Ako je jednom izgubiš, nikad je više nećeš vratiti. Rekoh: bezazlenost. Samo zavidljivci to nazivaju glupošću. Neka te ne boli. To nije mana, to je dar Božji. Ti znaš što ja mislim. Čista duša, još nezaražena ni skepsom ni 'inteligencijom'. Hajde, pij u čast bezazlenosti, gluposti i svega što uz to ide... u čast ljubavi i vjere u budućnost, u čast snova o sreći, u čast bajne gluposti izgubljenog raja." (Tagore)
Upisao:
U mreži zimskog svitanja...
prsti nevidljive sviračice prebiru po strunama violine i daruju nam zornicu sretnog buđenja.
Upisao:
Romance de la Luna, duša vremena ...
zvuci nebeske gitare i glas vječnosti...
Upisao:
Romance de la Luna...
pretače svju tihanu tugu u ljepotu svitanja ljepote...u davnim noćima je Luna bila čuvarica snova. Slijevala je svoje srebro u oceana snova. U vremenu oluje ruža osluškivah tihani glas pjesnikove tuge, živjeh ciganski romasiero kao predosjećaj umiranja sna...Bila sam dijete na nakovnju vremena ne osjećajući protočnost života u sebi samoj...a onda susretoh oči boje drevnih snoviđenja...doživjeh preobraženje, osjetih snagu i nježnost ljubavi...
Upisao:
Želja, žudnja, san...
ljubav i ništa više...
2
