1
Upisao:
Pjevaju vile slovinske VI
oblak dječakova ljubičastog sna i Anđeo bez krila.
Upisao:
Pjevaju vile slovinske V
Vilinski san
Upisao:
Pjevaju vile slovinske IV
planet na kojem sunce nikada ne zalazi...........:-)))
Upisao:
Pjevaju vile slovinske III
Vila svitanja
Upisao:
Pjevaju vile slovinske II
Bajka o vječnoj ljubavi
Upisao:
Pjevaju vile slovinske......
Ovo je jedna davno napisana priča, bajka izrasla iz legendi o vilama i vilenjacima koji žive u našim šumama, o zviježđu Plejade, koje imaju različita imena u različitim dijelovima svijeta........Priča izrasla iz legende o sedam sestara Ladarica koje u Ivanjskoj noći silaze s neba i daruju ljubav.....:-)))
Upisao:
Umijeće svakodnevnog postojanja...
Cilj je put, dokaži sebi i drugima da Sizif nije uzaludno živio svoje apsurde, guraj kamen sudbine i ne boj se njegove težine. Osjetih toplinu nutarnje vatre i pogledah u nebo. Velika zlatna hostija je probila oblak straha i darovala mi otajsvo samospoznaje. Iza horizonta svijesti su se objavile oči jantarnog sjaja u kojima vidjeh oslobađanje leptirice iz kukuljice nepostojanja. Uskrsnuće ljubavi iz Letine rijeke zaborava.
Upisao:
Ljubav, žena u svakoj ženi...
Tavrik hvala na prisjećanju. Ovo je kolaž od tekstova već objavljenih na portalu...uzdižem jedan njihov dio zbog diskusije o ženi i njenoj snazi, zbog putovanja u dubinu sebe, zbog one ranjivosti koju zatomljujemo u sebi i ne uspivemo do kraja raskrinkati onaj tugaljivi dio sebe...nego ga nesvijesno živimo tražeći uzrok izvan sebe...zašto nam se događaju "deja vu" efekti, zašto nam se pričinja da smo već jednom doživjeli sličnu, čak isti situaciju, zašto imamo fobije???...kako se osloboditi strahova kojima ne poznajemo uzrok?...kako se osloboditi Freudovog sindroma nedostatka sreće?...da, to proces koji možemo nazvati "per aspera ad astra", ali vrijedi uroniti u sebe sama i iz galerije misaono- osjetilno- osjećajnih slika izvlačiti djeliće sjećanja, proživjeti ih još jednom i uz pomoć njih uranjati sve dublje u santu leda u kojoj se kriju naši zatomljeni trenuci, naša podsvijest koja je često najveći neprijatelj našoj sreći...:-)))
Upisao:
Impresionistički psiholog
Upisao:
San ljetne noći
vječni zagrljaj Titanije i Oberona.....
Upisao:
Pisanica vječnosti.....
Upisao:
Omen faustum...
Došao si tišinom proljeća i otvorio vrata sunca. Poveo si me u dolinu smaragdne rijeke da naučim voljeti mirišljavu stvarnost punu zvukova i boja dolazećeg ljeta.
Upisao:
Osjećam, dakle jesam
Antonio Damasio i njegove knjige, "Deskartesova zabluda", "Osjećam, dakle jesam" i "U potrazi za Spinozom".
Upisao:
Ogranci sna...
ranjeni iscjeljitelj.
Upisao:
Fontana svjesnosti...
jednostavno ljubav...
Upisao:
Svijet u oku promatrača...
Upisao:
Klatno vremena...
Razmišljam o klatnu vremena, pitam se iz koje točke kozmosa se ono pokreće i otkucava ritam ljudskog života. Iza spuštenih trepavica osjećam njegove titraje, vidim ocean snova i dvije siluete na vratima vječnosti. Dokazuje li mi ta vizija drevnu istinu? Ljubav je stvorila svijet u kojem trajemo.
Upisao:
Svijest, samosvijest, ljubav, život...
crna i bijela kraljica samospoznaje...moj doživljaj sjena svijesti opisanih u knjizi "Shadow of the mind", Roger Penrose...:-))
Upisao:
Kolaž uspomena...
satkan laticama zaostalim iz vremena oluje ruža...upletenih u koloplet života i trenutak buđenja iz vremena tihog umiranja...splet fascija istrgutih iz žitnice sanja...srcopisom utkanih u ovo ovdje i ovo sada...
Upisao:
Njemu i vama za Valentinovo....
malo tepanja o ljubavi iz arhive magicusa.
Upisao:
Anđeo ljubavi
nam je ostavio nam herojske zanose u naslijeđe
Upisao:
Priče iz ordinacije...
Hava je bila dijete iznjedreno iz koljevke nad kojom je lebdjela sudbina nekih tajnih obećanja, neizgovorenih obaveza. Vjerovala je da je krug kismeta raskinut, da je dohvatila slobodu o kojoj su njeni roditelji sanjali. Hikmet, mudrost njenih pradjedova je izronila u obličju nepoznatog čovjeka imenom Adem.
Upisao:
Mama, volim te......
Upisao:
Siluete prošlosti...
opijajući mirisi u sjećanjima, Arijadnina nit u labirintu svjesnosti, iskre iznjedrene iz ekliptike nutarnjeg sunca, utkane u vrijeme oluje ruža...ozrcaljene u davnim pjesmama...
Upisao:
Pjesnikinji s ljubavlju...
Upisao:
Himn to Hope...
San je, kaže se, jedna kratka smrt, smrt u kojoj duša beskonačnost beskraja i vječnost bezvremena svojom snagom tka. San je prvo slovo Kabale, Borgesov san o Alephu, san je kapljica u oceanu postojanja, kapljica u kojoj se početak i kraj, bez početka i kraja u zrcalima duše ogledava, kugla u kojoj je središte svaka njena točka, a obodnica ne postoji ili je to anđeo sa četiri lica koji istovremeno gleda na sve četiri strane svijeta i bdije nad spokojem, veseljem, srećom i ljubavi. San je spirala nadanja u kojoj se cijeli život vrtložimo.
Upisao:
Voljela je ljubav...
Upisao:
Ignoramus et ignorabimus...
ne znamo i nećemo znati...deja vu?... simptomi ponavljajućih obrazaca?...ponavljam davno objavljeni tekst ispod kojeg se razvio konstruktivan dijalog...na kraju teksta sam dodala glosar...tumačenje Bratoljuba Klaića riječi ignorantia i iz nje iznjedrenih osnovnih pojmova....:-))
Upisao:
Artemidin san...
vidim boginju lova i čuvaricu Lunina hrama utkanu u privid, ozrcaljene u žudnji za otkrivanjem tajne poslanja kojim bdiju nad lazurom noći i pretaču ga u tkivo lijepih snoviđenja.
Upisao:
Alegorija trenutka...
Upisao:
Rapsodija raznolikosti...
Jorge Luis Borges i njegova pjesma "o raznolikostima Andaluzije" me prisjetila na raznolikosti na Magicusu. U čaroliji koja traje u virtulanom svijetu tajanstveni čarobnjak dirigira cyberspace orkestrom virtualnih duša koje skladaju nježnu rapsodiju raznolikosti. Divan se osjećaj širi nutrinom kada u svitanju odjeknu tankoćutni tonovi te vječne melodije.
Upisao:
Tko zna...
Upisao:
Homo Ludens i Magicus...
Tekst o igri koji je danas objavila Wendy.Tanja me prisjetio na ovaj davno napisani tekst koji objavih na portalu prije skoro tri godine.
Upisao:
May it be...
Srcem uranjam u dubinu sebe, mišlju, kao legendarnim mačem razbijam sve prošle tuge, režem Gordijski čvor zaostalog straha, da jecaje svijesti ugušim, da pod bujicom suza duša pronađe one pute, one staze na kojima će jedna za drugom u spoznaji zaiskriti samo sretne minute.
Upisao:
Veiling of the soul...
Veo duše je svilenkasta koprena iza koje krijemo svoju ranjivost. U žiži zbivanja, u krugu ljudi s kojima dijelimo život često osjećamo ne razumjevanje, nesklad, odbačenost. Prevodeći jezik, kojim se služimo u svakodnevnom životu, na naš nutarnji jezik, ostvarujemo samorazumjevanje i samospoznaju. Kada si uspijemo rastumačiti osjećanja osjećaja, kada čulnost i čujnost postanu dio nas tada spoznajemo da nismo suma djelova nego cjelina, maleni djelić cjeline univerzuma. Ljubav, taj najvredniji dar koji dobismo u naslijeđe, nam može biti zvijezda vodilja na putu ka samorazumjevanju i međusobnom razumjevanj.
Upisao:
Zrcalo beskraja...
Dogodilo se 17. 02. 1600...svake godine na današnji dan odlutam zvjezdanim stazama u bespuće s kojim je Giordano Bruno drugovao i osjećao ga kao ljubav koju je nazivao imenom boginje lova...četristo godina poslije smaknuća doživjesmo svitanje na trgu cvijeća s kojeg je njegova duša kao bijela golubica poletjela u vječnost...
Upisao:
Ispovjest Colombine...
Dugo sam se pitala odakle dolazi ljepota. U vremenu oluje i poezije ruža bijah tužna Colombina, plesah krabuljni ples sa krinkom nepostojanja na licu. Krila sam osmijehe da ne povrijedim tugu srca koje je tiho umiralo. A onda u liku Perotta prepoznah ljubav.
Upisao:
Iz bisernice nedosanjanog sna...
Upisao:
Dan poslije dana ljubavi...
jučer smo darivali znakovlje ljubavi, slavlje je prošlo...ostala nam je ljubav utkana u dubinu bitka i vjernost prema njoj i samome sebi. Sjetih se ovog davno napisanog teksta, sjetih se vremena kada sam samoj sebi pokušavala razjasniti snagu tog najvrednijeg, najnježnijeg i najsnažnijeg osjećaja koji sami u sebi stvaramo.
Upisao:
Ljubavi, osjećam te u snu i javi...
Bila je to noć svih noći, noć puna zvjezdanog praha i vilinske pjesme, rekoh promatrajući san u njegovim očima. Bio sam ja i bila si ti u legendi rodoslovlja, u bajki porijekla, u tajni o postanku svijeta, reče pjesnik. Zar smo sanjali isti san?, upitah. Mi sanjamo uvijek isti san, reće dječak očiju boje sna.
Upisao:
Ljubav je...
najljepši, najnježniji, najvredniji dar majke prirode...živimo je...:-))
Upisao:
Praskozorje sna...
Upisao:
U carstvu boga Kairosa...
Upisao:
In memoriam...
Whitney Houston
Upisao:
Univerzum svjetlosti ili tek tkivo ljubavi...
Da bih mogla pisati o svijetu izvan očevidne stvarnosti budim svjetlost u sebi, tkivo ljubavi me odnosi u svjetlosni zagrljaj svemira, osjećam iskrenje kozmičkih krijesnica, sjedinjujem se s njima.
Upisao:
Psalm ljubavi...
"Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske
a ljubavi ne bih imao
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.
Kad bih imao dar proricanja
i znao sva otajstva
i sve spoznaje
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao
a ljubavi ne bih imao - ništa sam!
...
Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvalisa,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.
(I. Korinćanima 13)
Upisao:
Sonata od sna...
Od čega žive oči tvoje
kad stalno iz njih isijava san?
A što bi dragulj dragane moje
dao da tako bar naćas sja.
Tvoje su oči u meni zašle,
taj sjaj nije od ljudi.
Svakoga jutra moje se lice
s tvojim očima budi.
(Enes Kišević)
Upisao:
Trenutak u tragu vremena...
Upisao:
Duša sunca...
Čujem misli, smijeh, pjesmu, cvrkutanje ptica i veseli romor, zujanje treperavih pčelinjih duša što se roje i mirišljavim medom limunova cvijeta daruju svakog tko zakorakne u carstvo spokoja, ljubavi i sreće u zagrljaju svjetlosti, svijetlucave sjenke duša, zaigrane i neviđeno lijepe. Grad sanjajućih knjiga se širi preko sedam zlatnih brežuljaka. Kristalna se kupola u beskraj uzdiže i sa svih strana ulazi u grad duša sunca.
Upisao:
U Kohinoru svjesnosti...
u kristalnoj prizmi spoznaje, u metaverzumu postojanja otkrih refleksiju prelamanje nutarnje svjetlosti. To je bio trenutak u kojem spoznah da se sve lijepo i ružo, sretno i nesretno događa u beskarajom univerzumu uma.
1
