Upisao:
Gdje nema bogova nema ni tragedije.
Upisao:
Odmor umornog ratnika
Evo i nešto malo od mene za VALENTINOVO. Ove moje stihove je davno, davno pjevao Ibrica Jusić.
Upisao:
Tarantela za starog clowna
Da je znao, da je znao
Da je znao clown stari
Da na svijetu osim scene,
Postoje i druge stvari.
Upisao:
Barbarski običaj
Ispričao sam sve ovo svojim kolegama, prijateljima još s Akademije i od tada me zovu barun Münchhausen. Eto kako jedno dobro uređeno kazalište od istinoljubiva čovjeka napravi lašca.
Upisao:
Pismo iz pakla!
Evo teksta za piljarice i princeze. Raj i Pakao su u čovjeku, Bog i Sotona su u svakome od nas. Tek onaj koji spozna zlo u sebi može postai jak i težiti dobru.
Piljarice vjeruju samo u dobro u sebi. Priceze vječno sumnjaju i nastoje poboljšati svoju sliku u zrcalu univerzuma.
Princeze spoznavaju ta dva simbola, dvije suprotnosti ljudskoga života, bog, sotona, anima, animus, dobro, zlo, plus minus, a koji će prevagnuti na libri ljudskoga života je vječno pitanje koje još uvijek nije našlo pravi odgovor.
Rezultat ovisi o nama samima o našoj ljubavi, znanju i vjerovanju.
Dinaja i ja čitamo iste knjige i dugo u noć diskutiramo pročitano. Drag nam je autor MIRO GLAVURIĆ i njegove knjige "SOTONA" i "PAKAO". Pismo iz pakla je jedno poglavlje iz njegovog "PAKLA", knjige koja poziva na razmišljanje o bogu i sotoni, raju i palku, animi i animusu, dobru i zlu i evo mi vam ga večeras ostavljamo na čitanje.
Upisao:
Odnesite me braćo!
Ovu moju pjesmu je kao mnoge druge pjevao Ibrica Jusić i onda u vremenu dijece cvijeća pozivao na ljubav.
Ostavljam vam je dragi Magicusi kao znak da sam bio među vama.
Upisao:
Negromant u nama.
Upisao:
Teatar i paradoks
Upisao:
Nešto malo o ljudskosti!
Vjerujte mi dragi Magicusi, ON gore promatra, sve vidi, čuje i zapisuje. Istina je bio sam odlučio ne pisati više na Magicusu. Razlog?
Vrijeđanje i uvrede koje je Safiris nabacala na Dinaju. Dinaja je kritična kada se radi o tekstovima, a naročito o poeziji koja je posvečena ČOVJEKU. Njeno pitanje "Tko je siromah?" je ostalo bez odgovora, njen tekst je završio među kukoljem, a Safiris je napisala bezbroj uvreda o Dinaji čovjeku, Dinaji terapeutu, prozvala ju je naznalicom, kradljivcem tuđeg znanja. Sve je to napisala u svojim komentarima, poslala meilom Borivoju, a on to opet objavio na Magicusu.
Tada sam se zapitao da li je to moguće?
Danas sam odlučio staviti ovaj tekst o ljudskosti jer me je ponovo malo uzrujao jedan komentar koji se dira u Dinajin karakter.
Mislim da je ljudskost jedna od osnovnih karakteristika koje bi u životu trebali njegovati.
Upisao:
NARCIS I STRAH
Stidljivi ljudi koji uvijek sviraju drugu violinu, savjesni službenik koji savršeno i besprijekorno izvršava svoje zadatke, stapajući se s okolinom, redatelj u gledalištu, ili psihoanalitičar koji sjedi iza svog pacijenta da bude što neprimjetniji, svi su oni pod sumnjom da izbjegavaju svjetla pozornice za kojima talentiran čovjek teži.
Upisao:
Zen budizam i psihoanalize.
Mistično filozofsko obajašnjavanje ZEN BUDIZMA se pretvorilo u filozofiju života kada sam uspređujući razmišljanja Erich- a Fromm- a i mr. sc. Ksenije Premur došao do zaključka ZEN BUDIZAM JE MUDROST KOJU TREBA ZNATI ŽIVJETI.
Upisao:
Evo kazat ću vam zašto se ide u kazalište.
Već četrdeset godina se pitam zašto, zapravo, ljudi idu u teatar i do sada nisam našao suvisao odgovor.
Jedino što mi se donekle čini zadovoljavajućim odgovorom bi moglo biti da se radi o sadomazohizmu.
Upisao:
pitanje? i jedna molba od srca srcima Magicusa.
Upisao:
Pretkljetka vječnosti!
Upisao:
Redatelj ponavlja priču od jučer....
Onda počnu čitaće probe na kojima vrlo brzo ustanoviš da će se mjesec dana stvarno samo čitati, jer ranije nitko nije pročitao komad, pa čak ni redatelj. Ako se radi o djelima klasične literature onda su, naravno, pročitana, ali prije dvadeset godina i to na brzinu prije ispita iz književnosti.
Upisao:
Igrao sam i u komedijama.
To je jako omiljen žanr u teatru. Većina redatelja ne zna što bi s komadom koji želi režirati pa onda napravi bilo što i onda to što je napravljeno nazove farsa. Dakle, oni počnu režirati tragediju, dramu ili komediju pa kad ne ispane ništa od toga onda na plakat stave farsa i
bog te veselio.
Upisao:
Opereta je tak nešto bedasto!
Obožavam legendu o Merlinu, rado bih ga igrao u nekoj teatarskoj predstavi. No legende se rijeđe igraju u teatru, jer su komplicirane i skoro ne izvedive na daskama koje život znače. Poželjeh biti Merlin i svojim tekstovima služiti dobroj atmosferi na ovom portalu.
Upisao:
ODNESITE ME BRAĆO
Evo s osmijehom u suznom oku stavljam moj prilog diskusiji o mržnji, tom otrovu i žuči koju mnogi prosipaju oko sebe nesvijesni koliko boli izazivaju u srcima koja ne znaju što je mržnja. Ovu pjesmu je kao mnoge druge pjevao Ibrica Jusić i onda u vremenu dijece cvijeća pozivao na ljubav.
Upisao:
Tingl- Tangl, hram pjesnika i filozofa
Sad već davne 1964., u prostorijama konobe „Staro Petrovo selo“, koju će koju godinu kasnije pisac Vjekoslav Majer krstiti kao TINGL-TANGL, u Mesničkoj ulici br. 15a, na dan obljetnice samoubojstva Sergeja Jesenjina nekolicina hrvatskih pjesnika, Gustav Krklec, Vjekoslav Mayer, Vesna Parun, Salih Alić, Berislav Nikpalj utemeljili su subotnje okupljanje pjesnika koje su nazvali „Jutro poezije“.
Alternativna "rupa" u koju su zalazili tada neetablirani pjesnici, pisci, glumci, slikari, glazbenici, kao i filozofi, liječnici i suci. Tamo je Bela Krleža ispijala vino, Milivoj Slaviček jeo grah, a boem Salih Alić, koji se družio s Tinom Ujevićem, recitirao poeziju pred mnoštvom posjetitelja. Tamo je navraćala i Vesna Parun, tadašnji mladi gimnazijalci upijali su suvremenu filozofiju Vanje Sutlića, prozu Novaka Simića, svijetsku poeziju koju su recitirali tek izrastajući glumci Vlasta Knezović, Enes Kišević, Darko Čurdo, Mladen Budišćak, Mile Rupčić i Zdenko Jelčić.
Vremenom, ova multikulturalna tribina, sa svojom otvorenošću prema svim pjesničkim stilovima i svima koji u pjesničkom smislu imaju što reći, uz to sačuvavši ujevićevski šarm boemskog ozračja, postala je kultnom tribinom ne samo u Zagrebu nego i u cijeloj Hrvatskoj. Tek osamdesetih godina prošlog stoljeća slična se altrenativna, izvaninstitucionalna okupljališta pojavljuju u New Yorku, Londonu, Amsterdamu...
Upisao:
Zbrka u teatru
Znam da tema koju objavljujem nema nikakve veze sa danom svetoga Valentina, ali teatar je moja ljubav pa evo vam malo zbrke u mojoj ljubavi.
Upisao:
Teatar je ipak umjetnost
Umjetnost? Da teatar je umjetnost kao što je i pisanje tekstova, poezije, slikanje, muziciranje umjetnost. Umjetnik je MAGICUS on sanja život, a živi LJUBAV.
Upisao:
Zašto i kada ići u kazalište?
Lijepo postavljeni stolovi, s dobrom hranom, kvalitetno vino, ugodno društvo i neobavezan razgovor o budućoj uspješnoj premijeri, čestitanje glumcima, režiseru, kostimografu, scenografu i direktoru teatra. Nikakvih kritičkih primjedbi, a nema ih zašto ni biti jer je premijerni party bio ugodan, bogat, proveden s veselim i dragim ljudima.
Upisao:
Uvijek sam bio grandoman.
Da ne ulazim u dublje rasprave o razlici u efemernosti ljudi i leptirova, navest ću samo jednu ljudsku prednost...ako ima čime može i razmišljati. Da je misliti lako svi bi ljudi bili mislioci, ali to je očigledno teško pa ljudi rađe kopaju, oru, hendeče, blanjaju, sjeku drva, zidaju, kopaju rudu u dubokim rudnicima da bi tu istu rudu pri paklenim vrućinama ubacivali u visoke peći.
Upisao:
Kompilativni kompendij za mlade
Bez etike estetika može postojati, ali biva besmislena pa je time zapriječen put u kreativno i umjetnost.
Upisao:
Panta rei ili život moj svagdašnji
Ja sam se odrekao ljubavnice, jer se najlakše odreći onog čega nemaš. Na dobrom sam vinu, koje se i preporuča kao lijek za sve bolesti, osim povremene gluposti i jutarnjih treskavica.
Upisao:
Osvrt na baladu o mačku
Za nas Hrvate je laskavo što se knjiga pojavila na njemačkom i na hrvatskom. "U ovoj se priči grle Hrvatska i Švicarska", stoji na omotu.
Dodao bih da se grle u jeziku, jer je to praktično još jedan korak k razložnom i utemeljenom prihvaćanju hrvatskoga jezika kao zasebne činjenice u švicarskoj javnosti.
Upisao:
ISTINITA BALADA O VELIKOM MAČKU I MALOM MAČKU
Ovu baladu je dinaja poklonila Maji za rođendan. U međuvremenu je u Švicarskoj balada objavljena kao dvojezična slikovnica za djecu i odrasle. Moj švicarski prijatelj slikar Karl Sauter je predivno ilustrirao ovu skoro istinitu priču. Na koricama slikovnice piše "Ovim djelom se grle Švicarska i Hrvatska"
Negdje u proljeće ćemo doći u Hrvatsku i promovirati slikovnicu, a za sada na kraju teksta pogledajte jednu od dvadest prekrasnih ilistracija koje se paraleno sa tekstom šire slikovnicom.
Upisao:
Dragi Magicusi
Okarakteriziran kao žensko, optužen da se krijem iza nekoliko identiteta, da spriječim daljne diskusije po tom pitanju želim vam napisati nešto o sebi.
Upisao:
Ljudi nazbilj i ljudi nahvao!
Negromant otkriva tajnu i današnjim ljudima nazbilj i ljudima nahvao. Tako Negromant čarobnjački imaginarno putuje fiktivnim prostorima Velicijeh, Novih, Starijeh Indija posredovanjem mašte-libra-knjige, putuje iz današnjeg dana u mitska vremena, u »zlatno vrijeme kad ljudi bez zlobe bijehu«
Upisao:
O čovjeku i bockanju
Čovjek je jedino živo biće koje razumije i prihvaća bockanje i zadirkivanje.
Upisao:
Veliki svijetski teatar
PEDRO CALDERON de la BARCA (Madrid, 17. siječnja 1600. - Madrid, 25. svibnja 1681.), najveći dramatičar španjolskog baroka i posljednji veliki pisac zlatnog vijeka španjolske književnosti.
U mladosti se odlučio za vojničku karijeru, a 1651. godine se zaredio i neko vrijeme živio na dvoru kao kraljev kapelan. Isusovački đak i svjedok propadanja španjolske moći, Calderón je pjesnik epohe koja je živjela u obmanama slavne prošlosti, te mu nedostaje spontanost i vitalna snaga jednog Lope de Vege, ali je nadoknađuje poniranjem u psihu svojih junaka i majstorskom dramskom tehnikom. Njegove "Komedije" mogu se podijeliti na religiozne, filozofske i tragične.
Napisao je oko 200 kazališnih komada, od kojih su 80 kratka crkvena prikazanja u jednom činu (autos sacramentales) koje su se izvodile pod vedrim nebom i u koima obrađuje motive iz Starog i Novog zavjeta. Od svjetovnih su mu drama najpoznatije Život je san (1653.) i Zalamejski sudac (1652), koje se još i danas s uspjehom izvode.
Upisao:
RITAM PREPORODA
Danas se Europa nalazi u povijesnom procesu ujedinjenja.
Ovu jedinstvenu šansu možemo iskoristiti ili promašiti. Možemo je iskoristiti ako u svim područjima razvijemo relativno autonomno vodstvo – elitu, koje će biti sposobno stvarati nove ideje, strukture i funkcije.
