U svojoj revnoj potrazi za zdravljem počela sam prikupljati podatke o svakoj postojećoj vrsti hrane koju ljudi jedu. Nakon brojnih krivih pokušaja konačno sam pronašla pravi odgovor. Pronašla sam jednu određenu grupu namirnica koja je ispunjavala SVE ljudske prehrambene potrebe - zelenje  

Ekskluzivno za Svjetlost: Victoria Boutenko, autorica knjige Green for Life (Zeleno za zdravlje, koja upravo izlazi u izdanju TELEdiska) 

 

Moj suprug, naše dvoje najmlađe djece i ja od siječnja 1994. hranili smo se isključivo sirovom hranom, duže od jedanaest godina. Na tu radikalnu prehranu prešli smo iz potpunog očaja, nakon što su nam liječnici rekli da nema izgleda da se oporavimo od naših užasnih bolesti. Trajno isključivši pećnicu i prestavši kuhati, uspjeli smo se izliječiti od svih naših neizlječivih, po život opasnih bolesti.
Međutim, nakon nekoliko godina prehrane sirovom hranom, svi smo počeli osjećati kao da smo stigli do razine na kojoj je naš proces ozdravljenja stao, pa čak pomalo krenuo unatrag.
U mom je srcu svakim danom raslo jedno goruće pitanje.
«Nedostaje li nešto u našoj prehrani?» Odmah bi došao odgovor: «Ne. Ništa ne bi moglo biti bolje od sirove prehrane.»
Ipak, koliko god sitni, počeli su se javljati neželjeni znaci nesavršenog zdravlja, kao što su bradavica na ruci ili sijeda kosa, koji su unosili sumnju i pitanja u vezi cjelovitosti prehrane sirovom hranom u njenom tadašnjem obliku.
U svojoj revnoj potrazi počela sam prikupljati podatke o svakoj postojećoj vrsti hrane koju ljudi jedu. Nakon brojnih krivih pokušaja konačno sam pronašla pravi odgovor. Pronašla sam jednu određenu grupu namirnica koja je ispunjavala SVE ljudske prehrambene potrebe - zelenje.

Prehrambene navike čimpanza

Činjenica je da moja obitelj dotad nije jela dovoljno zelenja. Štoviše, nije nam se ni sviđalo. Znali smo da je zelenje važno, ali nikada i nigdje nismo čuli koliko je točno zelenja potrebno u našoj prehrani. Čuli smo samo neodređen savjet da ga jedemo što je više moguće. Kako bih saznala koliko zelenja trebamo jesti, odlučila sam proučiti prehrambene navike čimpanza, budući da su one jedan od najbližih srodnika ljudskih bića.
«Procjenjuje se da moderni ljudi i čimpanze dijele 99,4% sekvencije DNA, zbog čega su obje vrste u bližem srodstvu međusobno nego s bilo kojom drugom životinjskom vrstom.»
Usprkos svim znanstvenim istraživanjima ljudsko zdravlje neprestano slabi. Mnogi nutricionisti povezuju zdravstvene probleme ljudi s nedostatkom hranjivih tvari. 
Razumijevanje prehrambenih navika čimpanza moglo bi nam pomoći da bolje shvatimo ljudske prehrambene potrebe.
Dvije glavne grupe namirnica za čimpanze su voće i zelenje. Molim vas, nemojte zelenje brkati s korjenastim povrćem kao što je mrkva, cikla ili krumpir. Također nemojte brkati zelenje s neslatkim voćem kao što su krastavac, rajčica, tikvica i paprika.
Prema Jane Goodall, svjetski poznatoj istraživačici čimpanza, udio vremena koje čimpanze provode jedući zelene biljke u odnosu na ostatak njihove prehrane varira od 25 do 50%, ovisno o godišnjem dobu.
Dva do sedam posto njihove prehrane čine srčika i kora. (Pod srčikom podrazumijevamo i stabljike i druge vlaknastije dijelova biljaka.) U vrijeme cvatnje stabala, u ožujku i travnju, cvjetovi čine do 10% prehrane čimpanza.
Čimpanze ne jedu mnogo orašastih plodova, ali u njihovoj prehrani može se naći do 5% sjemenki. K tomu, posebno u studenom, jedu male količine kukaca, pa čak i male životinje, no Goodall kaže da je taj dio njihove prehrane neredovit i neznatan, jer mogu mjesecima ne jesti nikakve životinje i čini se da to na njih ne ostavlja štetne posljedice.
Usporedimo standardnu američku prehranu s prehranom čimpanza. Kao što možete vidjeti, potpuno su različite. Te dvije prehrane nemaju praktično ništa zajedničkog! Mi ljudi uglavnom jedemo stvari koje čimpanze uopće ne jedu, kao što su kuhana hrana bogata škrobom, ulja, maslac, jogurt, sir, hamburgeri itd. Dok većinu našeg povrća čini korjenasto povrće, divlje čimpanze gotovo nikada ne jedu korjenasto povrće, osim u slučaju suše i kada im voće i zelenje nisu dostupni. Upravo je unos zelenja najdramatičnije opao u ljudskoj prehrani. Naša potrošnja zelenja općenito je spala na dva smežurana lista salate u našim sendvičima.
Usporedimo standardnu američku prehranu s prosječnom sirovom prehranom. Mislim da sirova prehrana pokazuje golemo poboljšanje u odnosu na uobičajenu prehranu. Kao prvo, u sirovoj prehrani svi su sastojci nekuhani i puni su enzima i vitamina; zbog toga je sirova prehrana poput revolucije u usporedbi sa standardnom američkom prehranom. To objašnjava zašto tako velik broj ljudi izvještava da su se počeli osjećati bolje čim su prešli na sirovu prehranu.
Ljudi na sirovoj prehrani jedu mnogo voća, posebno ako imamo na umu da su paprike, krastavci, tikvice i rajčice također voće. Međutim, iako ljudi na sirovoj prehrani tipično jedu znatno više zelenja od ljudi na uobičajenoj prehrani, zelenje gotovo nikad ne čini 45 posto njihove hrane. [Kao u tipičnoj prehrani čimpanza.]
Što onda ljudi na sirovoj prehrani jedu umjesto zelenja koje im nedostaje? Odgovor je: većina ljudi na sirovoj prehrani konzumira velike količine voća, orašastih plodova i sjemenki. Često koriste orašaste plodove kao zamjenu za ugljikohidrate, posebno kad pokušavaju imitirati kuhana jela pomoću sirovih sastojaka, iako se orašasti plodovi sastoje od 70 do 80% ulja.
Također, ljudi na sirovoj prehrani povećavaju svoju potrošnju ulja i avokada zato što salate, svoje glavno jelo, najčešće jedu pomiješane s preljevom, umakom ili guacamoleom. Još jedna velika kvota u tipičnoj sirovoj prehrani otpada na korjenasto povrće, uglavnom zbog pripreme sokova. Također, korjenasto povrće slađeg je okusa od zelenja, i zato čini velik dio sirovih salata.
Uzevši u obzir sve te faktore, kad usporedimo tipičnu sirovu prehranu s prehranom čimpanza, možemo jasno vidjeti da postoje dva glavna načina da dodatno poboljšamo naše individualne obrasce hranjenja: da povećamo naš unos zelenja, i da smanjimo naš unos orašastih plodova, sjemenki i ulja.
Još jedan upadljiv, karakterističan aspekt prehrane čimpanza je da nikada ne jedu kasno poslijepodne ili navečer.

Otkriće zelenih kašastih sokova

Što sam više čitala o prehrambenom sastavu zelenja, to sam bila uvjerenija da je zelenje najvažnija hrana za ljude. Kad bih samo uspjela pronaći način da uživam u njemu dovoljno da mogu pojesti optimalnu količinu koja je potrebna da postignem savršeno zdravlje!
Bezbroj sam se puta pokušala natjerati da jedem velike količine zelenja u obliku salata ili samog, samo kako bih otkrila da to fizički nisam u stanju učiniti. Nakon otprilike dvije šalice sjeckanog zelenja dobila bih žgaravicu ili mučninu.
Zelenje sadrži više vrijednih hranjivih tvari nego bilo koja druga skupina namirnica, ali sve su te hranjive tvari pohranjene u unutrašnjosti biljnih stanica. Te stanice sastoje se od otpornih materijala, koji vjerojatno biljkama olakšavaju preživljavanje, čineći ih teško jestivima za životinje. Kako bi se oslobodile sve hranjive tvari iz stanica, potrebno je pokidati stanične stijenke.
Zbog toga sam odlučila pokušati «žvakati» svoje zelenje u Vitamix mikseru. Prvo sam izmiksala svežanj listova kelja s vodom. Mislila sam: «Samo ću zažmiriti, stisnuti nos i to popiti.» Ali čim sam dignula poklopac, brzo sam ga opet zatvorila jer sam osjetila mučninu od jakog mirisa na mlado lišće pšenice. Tamno zelena, skoro crna smjesa bila je potpuno nejestiva. Nakon kraćeg mozganja, dodala sam nekoliko banana i opet promiksala. I tad je počela čarolija!
Polako, i pomalo strepeći, otvorila sam poklopac i pomirisala, i na moje ogromno iznenađenje ta svijetlo zelena mješavina mirisala je vrlo ugodno. Oprezno sam probala jedan gutljaj i oduševila se! Bilo je i više nego ukusno! Ni preslatko, ni pregorko, bilo je najneobičnijeg okusa koji sam ikada probala; mogla bih ga opisati jednom riječju - svježina.
Kada sam počela piti zelene kašaste sokove nisam to nikom spomenula i nisam očekivala da će se nešto važno dogoditi. Budući da nisam imala nikakvih velikih zdravstvenih problema, nisam nastojala postići nikakve dramatične promjene. Samo nisam htjela tako vidno starjeti.
Međutim, nakon otprilike mjesec dana nesustavnog pijenja zelenih kašastih sokova, dva madeža i bradavica koje sam imala od ranog djetinjstva otpali su s mog tijela. Osjećala sam da imam više energije nego ikad ranije, i počela sam dijeliti svoje iskustvo sa svojom obitelji i prijateljima.
Sljedeća stvar koju sam primijetila bila je da je potpuno nestala ona jaka potreba za teškom hranom poput orašastih plodova ili krekera koju sam ranije povremeno osjećala, posebno navečer.
Primijetila sam da su mnoge bore na mom licu nestale, i počela sam dobivati komplimente od drugih ljudi o tome kako izgledam svježe. Nokti su mi postali čvršći, vid mi se izoštrio, imala sam divan okus u ustima, čak i ujutro odmah nakon buđenja (zadovoljstvo koje nisam imala od djetinjstva).
Moj san konačno se ostvario! Konzumirala sam obilne količine zelenja svakoga dana. Počela sam se osjećati lakše i energija mi se povećala. Ukusi su mi se počeli mijenjati. Otkrila sam da mi je tijelo bilo tako gladno zelenja da sam nekoliko tjedana živjela gotovo isključivo na zelenim kašastim sokovima.
Samo voće i povrće postalo mi je puno privlačnije, a jaka potreba za masnom hranom drastično se smanjila. Kad sam počela piti zelene kašaste sokove odmah sam primijetila da su želje takve vrste nestale.
Kupila sam još jedan Vitamix mikser za ured. Svaki put kad bi moji prijatelji ili kupci došli u moj ured, vidjeli bi veliku zelenu šalicu pored mog računala, a ja bih ih im dala da kušaju moje novo otkriće. Na moje veliko zadovoljstvo, svima se sviđalo, usprkos njihovim različitim prehrambenim navikama. Nadahnuta toplim prijemom, napisala sam članak «Oda zelenim kašastim sokovima» i e-mailom ga poslala svima iz mog internetskog adresara. Gotovo odmah počela sam primati vrlo pozitivne povratne informacije i mnoga detaljna svjedočanstva mojih prijatelja, studenata i kupaca.
Iako sam osjećala obavezu provesti dodatna istraživanja, činilo se da su mnogostruke koristi od zelenih kašastih sokova bile očigledne svima koji su ih probali, a brojni ljudi koji su pili zelene kašaste sokove postali su «zeleni val» koji se brzo širio iz dana u dan.

O autorici:

Victoria Boutenko održava predavanja o sirovoj hrani na Sveučilištu South Oregon, a kao rezultat njenih učenja diljem svijeta su nastale brojne zajednice ljudi koji jedu sirovu hranu. Victoria i njena obitelj žive na 100% sirovoj prehrani od 1994., i svo četvero izliječilo se od neizlječivih bolesti. Prelazak Victorijine obitelji na sirovu prehranu opisan je u njenoj knjizi Raw Family (Sirova obitelj). Victoria je također autorica 12 Steps to Raw Foods (12 koraka do sirove hrane) i njezine najprodavanije knjige Green for Life (Zeleno za zdravlje). Njeno dvoje djece napisalo je knjigu s izvrsnim receptima od sirovih namirnica pod naslovom Eating without Heating (Jesti bez zagrijavanja).