VEGETERIJANSTVO I DUHOVNOST

 

 

Prema Vedama, osoba koja nije vegetarijanac ne može spoznati Boga, jer krši jedan od Njegovih najosnovnijih principa- samilost ka svim živim bićima.

Svi oni koji nemaju ama baš ništa protiv klanja životinja i jedenja njihovih lešina ne mogu pružiti pravu duhovnu dobrobit duhovnoj duši. Žalosno je što još uvijek prevladava neznanje i svjesna zabluda postojećih struktura i konfekcija, proglašavanje životinje “bezdušnim” te stoga “jestivim” stvorenjima. Time pokazuju svoje osnovno neznanje duhovnih istina o Bogu, duši, Dharmi, samilosti, i ostalim ne samo ljudskim, već i duhovnim vrijednostima i konceptima nužnim za sebeostvarenje.
Postoje bezbrojni citati, i zapisi o kojima se najmanje izlazi u javnost koji ukazuju na to da je Isus bio vegetarijanac. Jer ukoliko je zagovarao ljubav prema Bogu, a je, onda je time svakako zagovarao i ljubav prema svim stvorenjima i djeci Božjoj, svim živim bićima.

Prehrana ima i te kako puno veze sa duhovnošću, kao što bi trebala imati i svaka ostala aktivnost koju činimo, a hranimo se svaki dan, jer svaka bi naša aktivnost trebala biti iskaz naše ljubavi spram Bog. Drugim riječima sve što činimo, na neki bi način trebalo biti povezana sa služenjem Njega.

Iskreni aspiranti ne bi trebali prvenstveno se truditi da učine ljude vegetarijancima, već da budu svjesni Boga. Samim tim, kada ljudi postanu svjesni Boga, prirodno će postati vegetarijanci.

Postoji još jedna činjenica, da postoji i među vegetarijancima oni koji nemaju nikakve veze sa duhovnošću. S druge strane, mnogi u neznanju konzumiraju meso i kreću na duhovno istraživanje i moguće je da će u jednom trenutku svog duhovnog razvoja stati, jer nije moguće riječima pričati o ljubavi i podržavati nasilje nad životinjama.

Biblijska zapovijed ili načelo “ne ubij” izvorno znači: “ne čini nasilja ni nad jednim bićem. Mi tu zapovijed možemo izvrtati na razne načine, ali njeno je značenje vrlo jasno. I, znamo, da “možemo slijediti sva pravila i propise, ali ukoliko samo jedan propustimo, odgovarat ćemo za sve”. Svugdje u duhovnim tekstovima nailazimo na isto, o važnosti prehrane na duhovnom uspinjanju duše.

Jasno je da svaki imalo ozbiljniji duhovni praktikant bit će, prirodno, vegetarijanac, jer će biti svjestan nekih univerzalnih principa nenasilnosti. Ukoliko se od duhovnog praktikanta očekuje da bude vegetarijanac, što onda tek očekivati od svetih osoba, onih koji su već došli na kraj svog duhovnog puta, onih koji su se potpuno duhovno razvili i spoznali u potpunosti Boga, te između nekih Njegovih odlika, Njegovu neizmjernu ljubav ka svim živim bićima, ka cijeloj Njegovoj kreaciji (“Ne razaraj Božjeg djela zbog jela.”!!!).

GIRIJA.INFO

Najvažniji komentar kontroverzi, i najomiljeniji i puno citiran od strane kršćana koji jedu meso, stoji u pisanju crkvenog oca Jeromea (340-420), koji nam je dao Vulgatu, autoriziranu latinsku verziju Biblije koja se još uvijek koristi.

Činjenici navedena u Postanku 1:29 kaže da je strogo vegetarijanska ishrana namijenjena za ljude: “I doda Bog: Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose sjeme svoje: neka vam budu za hranu!“.
U svom konfrontiranju Jovinijanu, monahu iz Milana, koji je odbacio asketizam, sveti Jerome podržava vegetarijanstva kao kršćanski ideal i kao obnavljanje izvornog zakona života.

Jasno je koliko je nužna vegetarijanska prehrana za svaku osobu koja se posveti duhovnom životu…to što su neke, danas dominantne religiozne struje izbacile tu stavku iz svoje doktrine samo nam govori o “krojačima” duhovnog svjetonazora, ali i o zavedenosti njihovih sljedbenika..
Nešto što može zbuniti čovjeka je izjava nekih kršćana da je i Isus jeo meso. “Ako je i Isus jeo meso zašto onda da mi pokušamo biti savršeniji od svog gospodara, našeg učitelja?”.To je jedan naizgled snažan i klasičan argument koji nam se nameće, ali kao prvo Isus govori da mi trebamo biti savršeni poput Boga i da trebamo težiti za tim idealom.