plivazdravlje.hr

Svake se jeseni u liječničkim ambulantama ponavlja ista slika - pomoć traži posebna vrsta pacijenata, ponekad brojčano nadmašujući sve ostale hitne slučajeve. To su žrtve otrovanja gljivama. Ugoda šetanja u prirodi, traženje novih izvora hrane, povećana medijska popularnost tih aromatičnih, besplatnih i ukusnih šumskih plodova, mame i one neiskusnije da se okušaju u gljivarenju. No osim jestivih su među gljivama brojne i nejestive, zdravstveno neopasne vrste, ali isto tako i otrovne gljive čiji toksini mogu uzrokovati ponekad vrlo teška otrovanja. Stoga se pri sakupljanju gljiva nikada ne smije zaboraviti mogućnost opasnih zabuna. Nije pretjerana tvrdnja da samo jedna smrtno otrovna zelena pupavka ili koja njena srodnica, mogu usmrtiti čitavu obitelj.

Gljive su poseban odjeljak nižih organizama koje nemaju klorofila i pripada im oko 50000 vrsta. Među njima je najviše mikroskopski sitnih nižih gljiva. Mogu biti paraziti te živjeti na račun drugog živog organizma ili saprofiti koji žive na mrtvoj organskoj supstanci.
Jestive gljive su važna živežna namirnica. Iako se nazivaju umsko meso, ukupan sadržaj bjelančevina i masti je daleko niži nego u mesu. No one su važan izvor mineralnih tvari, aromatskih spojeva, vitamina B kompleksa, te vrijednih bjelančevina koje sadrže bitne aminokiseline. Ujesen se izazovno pojavljuju u tako velikom broju da ih zamjećuju i oni koji za njih nisu uopće zainteresirani. Ima ih u šumama ali i na sjenokošama, poljima, pašnjacima, vrtovima, pa i u gradu po parkovima. Upravo zbog privlačnosti gljiva i njihove istodobne potencijalne opasnosti, ljudi su odavna pokušavali naći pouzdan način raspoznavanja jestivih od otrovnih gljiva. No do danas takva metoda nije, a vjerojatno niti neće biti pronađena. I "sigurna" narodna vjerovanja mogu biti potpuno pogrešna, kao na pr. da su otrovne one vrste gljiva koje pocrne na presjeku, da su jestive sve gljive koje su nagrizli puževi, crvi, kukci ili divljač i dr.
Olako shvaćanje opasnosti od otrovnih gljiva može imati teške posljedice. Uzrok otrovanja gljivama je najčešće upravo zamjena jestivih sa otrovnom vrstom. No do otrovanja može doći i ako se jedu inače jestive, ali nepravilno čuvane ili naknadno pokvarene gljive. Kod izrazito osjetljivih pojedinaca čak i gljive koje su za većinu neopasne, mogu izazvati lagana otrovanja s povraćanjem i proljevom.

	Djeca i stariji su posebno osjetljivi na otrovanja gljivama

Otrovanja gljivama imaju općenite značajke bolesti uzokovanih uzimanjem hrane. Mogu se pojavljivati kao izolirani slučajevi, ili, što je češće, epidemijski u svih koji su jeli određenu hranu. Kako otrovne gljive sadrže različite toksične tvari s vrlo raznolikom kemijskom strukturom, kliničke slike otrovanja se mogu različito očitovati. Težina otrovanja ovisi i o značajkama osobe (naročito su ugrožena djeca i starije osobe) te o o količini pojedenih gljiva. Godišnje se u bolnicama Hrvatske zbog otrovanja gljivama liječi preko stotinu osoba, podjednako žena i muškaraca.
Otrovanja gljivama općenito se dijele na lakša otrovanja, gdje se simptomi pojavljuju nakon kratke inkubacije (15 minuta do 2 sata nakon jela) i teža otrovanja, s dužom inkubacijom (6-24 sata). Dužina inkubacijskog razdoblja može dobro poslužiti za iskustveno utvrđivanje vrste gljiva koja je uzrokovala otrovanje, što može biti dragocjeno pri određivanju terapije i tretmana oboljelog. No to nije moguće ukoliko je oboljeli konzumirao više vrsta gljiva.

Amanita Muscaria

Lakša otrovanja s kratkim inkubacijskim razdobljem uzrokuje mnogo vrsta gljiva. U većini slučajeva takva otrovanja, mada ponekad s dramatičnom kliničkom slikom, imaju povoljan ishod bez komplikacija i posljedičnih organskih oštećenja. Ovisno o vrsti gljiva, odnosno toksina, otrovanje je karakterizirano različitim simptomima.

Muhara (Amanita muscaria) i srodnici koji sadrže iboteničku kiselinu i muscimol uzrokuju otrovanje koje oponaša akutnu alkoholnu intoksikaciju (panterinski sindrom). Simptomi se javljaju ubrzo (pola sata do tri sata nakon jela), a bolesnici su nemirni, smušeni, sa smetnjama govora i vida te poremećajem hoda, javlja se tjeskoba i potištenost te promjene raspoloženja i ponašanja koje se mogu razviti sve do delirija. U nekim se slučajevima pojavljuju i halucinacije. Panterinski sindrom obično traje oko 10-15 sati i nakon toga otrovani pada u dubok san. Simptomi se povlače nakon 24 sata, a bolesnik se često nakon oporavka gotovo ničega ne sjeća.

Vrste koje koje sadrže muskarin uzrokuju bolest karakteriziranu podražajem parasimpatičkog autonomnog živčanog sustava. Znakovi otrovanja su obilno znojenje, pojačano izlučivanje sline i suza, suženju zjenica, zamućenju vida i padu tlaka, uz bolove i grčeve u trbuhu i proljev. U nekih se pacijenata uočava bradikardija (usporen rad srca) i smetnje disanja zbog bronhospazma. Simptomi se pojavljuju oko 15-30 minuta nakon jela i obično povlače za 24 sata. Muskarinski sindrom uzrokuje velik broj vrsta gljiva, a najčešće gljive iz roda Clitocybe kao što su otrovna brašnjača, bijela otrovnica, te velik broj cjepača, odnosno gljive iz roda Inocybe (crvenkasta cjepača, ušiljena cjepača, pjegava cjepača i dr.).

Niz gljiva iz roda Psylocybe, Panaeolus i dr., koje koje sadrže psilocibin i psilocin uzrokuju psihotropni ili halucinogeni tip otrovanja s halucinacijama i nekontroliranim ponašanjem. Kako otrovanje uzrokuju halucinogene tvari, klinička slika podsjeća na simptome kod uzimanja halucinogena (npr. LSD). U nekim krajevima Meksika halucinogene gljive se ritualno upotrebljavaju pri različitim obredima. Otrovanje se očituje na nekoliko organskih sustava. Želučano-crijevne smetnje su mučnina, bolovi u trbuhu, povraćanje i proljev, poremećaji neurovegetativnog sustava glavobolja, vrtoglavica, opća slabost i smetnje ravnoteže. Psihička rekacija može biti kao i kod halucinogenih droga izrazito pozitivna te bolesnik ima osjećaj sreće, slobode, nadljudskih sposobnosti, halucinacije vida i sluha, priviđenja, i dr., ili neugodni negativni doživljaj s dominacijom potištenosti, depresije i osjećaja nesreće. U nekim slučajevima se može razviti do delirija. Otrovanje završava potpunim besvjesnim stanjem, ali je prognoza uz hitnu liječničku pomoć povoljna. Simptomi se povlače za 6-12 sati. Kod tog su tipa otrovanja zabilježene kao i kod uzimanja LSD-a i mogućnosti flash-back djelovanja, tj. u pojedinim se slučajevima može i nakon dužeg razdoblja pojaviti snažna bilo pozitivna bilo negativna reakcija i bez ponovnog uzimanja halucinogene tvari.

Jajasta gnojištarka

Pojedine gljive iz roda Coprinus kao primjerice jajasta gnojištarka sadrže derivat ciklopropanona nazvan koprin koji je sličan disulfiramu tj. antabusu, lijeku koji se primjenjuje u liječenju kroničnih alkoholičara. Te gljive uzrokuje koprinski ili antabusni sindrom otrovanja, nalik na reakciju nepodnošljivosti alkohola kod uzimanja antabusa. Naime ukoliko se prije jela, za vrijeme jela ili do 24 sata nakon uzimanja gljiva pije alkohol, već za nekoliko minuta se pojavljuju simptomi koprinskog sindroma. Javlja se osjećaj topline, crvenilo lica i vrata, glavobolja, parestezije, vrtoglavica, mučnina i tipičan metalni okus u ustima, u nekih povraćanje i proljev. Najnovija istraživanja pokazuju da i općepoznate "neopasne" gljive kao kovara i kijačasta grlašica u nekih ljudi mogu izazvati sindrom tog otrovanja.

U gotovo 50% svih slučajeva, otrovanje se gljivama očituje želučano-crijevnim tegobama kao mučnina, povraćanje, bolovi u trbuhu i proljev. Znakovi se javljaju od 15 minuta pa do 4 sata nakon jela. Većina slučajeva prolazi bez komplikacija i posljedica uz potpuno ozdravljenje. Takav tip otrovanja uzrokuju mnoge gljive različitih vrsta: otrovne pečurke, olovasta rudoliska, sumporača, zavodnica, bljuvara, ludara, trobojna i blijeda capica i dr.

Zelena pupavka

	Smrtnost od otrovanja pupavkom je 30-50%

Kliničke slike otrovanja s duljom inkubacijom (6-24 sata) su u pravilu vrlo teške i karakterizirane bifazičnim tijekom.

Najčešće teško otrovanje uzrokuju zelena, bijela i smrdljiva pupavka, gljive koje sadrže amatoksine i falotoksine (faloidinski sindrom). Slika otrovanja je tipično u dvije faze. Najprije se nekoliko sati nakon uzimanja gljiva javljaju želučano-crijevne smetnje kao bolovi u trbuhu te nezadrživo povraćanje i žestoki proljev. Na to se nadovezuju opći simptomi intoksikacije kao znojenje, neutaživa žeđ, grčenje mišića i poremećaj cirkulacijskog sustava. Znakovi se mogu smiriti te se bolesnici dan ili dva osjećaju dobro. Nakon toga nastupa akutno zatajenje jetrenih i bubrežnih funkcija (žutica, oligurija i anurija), koje može dovesti do smrti. Mortalitet je i danas visok (i do 30-50%).
Vrlo sličan klinički sindrom uzrokuju gljive iz razreda mješinarki koje sadrže giromitrin, osobito ako se jedu sirove ili nedovoljno termički obrađene. I tu se otrovanje nakon duge latencije (i do 48 sati nakon jela) očituje u dvije faze. Prva gastrointestinalna, nakon koje može uslijediti i oporavak, te druga s akutnim zatajenjem jetre i rjeđe bubrega.

Koprenka

	Prvi znakovi trovanja koprenkom mogu se javiti i nakon 20 dana

Kod orelaninskog sindroma teškog otrovanja, dolazi do poremećaja funkcije bubrega nakon vrlo dugog inkubacijskog razdoblja i faze latencije. Uzrokuje ga crvenjača, a sumnja se da ga mogu uzrokovati i druge koprenke. Kako je orelanin termostabilan toksin, gljive su otrovne i nakon kuhanja ili pečenja. Otrovanje se također očituje u dvije faze. Prvi se znakovi javljaju od nekoliko sati do nekoliko (čak do 20) dana nakon konzumacije gljiva, kao povraćanje, proljev, bolovi u trbuhu, znojenje, suhoća usta. Nakon toga slijedi razdoblje mirovanja koje može trajati i do dva tjedna. U drugoj fazi dolazi do zatajenja bubrega i teškog oštećenja bubrežne funkcije.

	Gljive nikako ne držite u najlonskoj vrećici

Valja upozoriti da čak i inače jestive gljive mogu izazvati simptome lakšeg ili težeg otrovanja ako se dugo drže u najlonskoj vrećici, ili podgrijavaju (što pogoduje razvoju bakterija). Pri pripremanju sirovih gljiva (na pr. na salatu) također valja biti osobito oprezan, jer neke vrste ako nisu kuhane ili pečene takođe mogu izazvati teške sindrome otrovanja.

No nema razloga da uz oprezan i razuman pristup ne uživate u jesenjim šetnjama i traženju gljiva, samo pritom ne zaboravite:
- Gljive nikada nemojte rezati ni čupati ? dovoljno ih je otrgnuti laganim uvrtanjem.
- Ne berite ni mlade ni prezrele gljive, tako nećete oštetiti stanište a i smanjit ćete mogućnost pogreške u odabiru.
- Gljive sakupljajte u pletene košare a ne u najlonske vrećice.
- Očistite ih što prije, ali ih perite tek neposredno prije pripreme.
- Nikada ne berite gljive koje posve sigurno ne raspoznajete ili uberite samo jednu da biste je kod kuće proučili.

	Pomoć potražite odmah nakon pojave prvih znakova trovanja

U slučaju otrovanja nužna je liječnička pomoć, te je ne oklijevajte potražiti pri prvim znakovima za koje sumnjate da bi mogli biti posljedica konzumacije gljiva. Bolesnika je potrebno hospitaizirati, čim prije isprazniti želudac i crijeva te u svim slučajevima nadoknađivati tekućinu i elektrolite. Specifično neutraliziranje djelovanja toksina nije moguće. Pomno se prati funkcija jetre i bubrega te u slučaju potrebe provodi dijaliza, a u vrlo ozbiljnim slučajevima i plazmafereza. Psihotične reakcije i neuralgijske smetnje zahtijevaju posebno zbrinjavanje.

1. Božac R. Gljive, morfologija, sistematika, toksikologija; Zagreb: GZH, 1995.
2. Mandell GL, Bennet JE, Dolin R. Priciples and Practice of Infectious Diseases (fourth edition); NY, Edinburgh, London, Melbourne, Tokyo: Churchil Livingstone, 1995.
3. Mihaljević F, Fališevac J, Bezjak B, Mravunac B. Specijalna klinička infektologija; Zagreb: JUMENA, 1985.
4. Harrison. Principi interne medicine (prvo hrvatsko izdanje); Split: Placebo d.o.o., 1997.