Svakim danom svijet postaje nesigurnije mjesto za život, a ono što je osnovno za opstanak je upravo hrana i to ne bilo kakova hrana. Svatko tko će imati makar i minimalnu površinu prikladnu za vrt biti će pravi sretnik. Ovo razdoblje korone naučilo nas je da svaki komadić zelene površine, u trenucima karantene vrijedi više od svega. Ne čudi velika zainteresiranost za stvaranje vrta pa makar i na balkonu. Tu su ljudi jako domišljati. Na balkonu se mogu zasaditi ne samo začinske biljke već uz malo znanja i drugo povrće. Balkoni i razne druge površine na kućama i zgradama u mnogim zemljama svijeta postale su vrlo atraktivne i prekrasno osmišljene oaze ljepote i mira uz uzgoj začinskog bila i drugih povrtnih biljaka.

 Vrtlarenje osim što stvara hranu pruža ljudima i priliku da pronađu mir u društvu prirode. Dobro je što su ljudi od samog početka krize i prvih ograničenja izabrali vrtlarenje jer ono osim ostalih dobrobiti smanjuje stres. Mnogi gradovi omogućili su korištenje plodne zemlje izvan zone stanovanja ljudima koji stanuju u zgradama. Mnogi moji prijatelji i poznanici uživaju u svojim novim aktivnostima u svom vlastitom vrtu. Mnogi iako nisu ništa znali o vrtlarstvu ubrzo su svladali osnovne korake, a sada vidim kako se natječu kako bi bili bolji od svojih vrtnih susjeda. Uživaju kao mala djeca, a što je za njih jako dobro jer se stapaju sa prirodom i to im donosi mir i radost. Jako su ponosni sa svojim proizvodima pa često višak i podijele, što me podsjeća na vrijeme kada je imati vrt bilo uobičajeno.

Većinu svog života hranili smo se samo onim što nam je priroda darovala. Imali smo svoj vrt, a sezonska hrana bila nam je izvor prehrane. Višak koji smo imali mijenjali smo za ono što nam je bilo potrebno . Hranili smo se jednostavno, a jelo se je pripremalo svježe jer nismo imali hladnjak ni zamrzivač. Tako su živjeli svi oko nas i koliko se sjećam nije bilo bolesti. Ovakav način prehrane zadržali su stanovnici mnogih naših sela što je jako dobro. Uzgoj hrane na prirodan način omogućuje nam da vodimo brigu o svom zdravlju.

Naše bake i mame jako su dobro znale koje biljke su si dobri susjedi, što sa čim treba saditi protiv nametnika. Gnojivo je bilo prirodno, a ako se trebalo nešto pošpricati tada se je to radilo sa otopinom kopriva i nekih još drugih biljaka .

Nikakvi otrovi se nisu upotrebljavali. Hrana proizvedena na prirodan način ima bolji okus i veću nutritivnu vrijednost, a takva proizvodnja također štiti okoliš.

U trgovini danas možemo naći hranu iz cijelog svijeta za koju nemamo pojma  kako je uzgojena. Kod nas je ukinuta Uredba o obaveznom označavanju GMO proizvoda. Zbog velike ponude hrane neovisno o sezoni hrana se bira prema izgledu ili vlastitom mišljenju o tome da li je zdrava ili nije. Ovakav izbor donio je mnoge probleme vezane uz zdravlje. Da bi zadržali i održali zdravlje važno je razvijati vlastiti prirodni uzgoj hrane. Mnoge bolesti vezane su uz konzumaciju nezdrave hrane.

Prehrambeni suverenitet trebao bi biti pravo svakog naroda, njime se utvrđuje vlastiti sustav prehrane bez ugrožavanja drugih ljudi i okoliša. Korporacije to ne poštuju. Za preživljavanje jednog naroda potrebno je plodno tlo, čista voda  i čisti zrak. No kao što znamo tlo se zagađuje upotrebom glifosata aktivne komponente koja se nalazi u sredstvima  za zaštitu bilja. Jedno istraživanje je pokazalo da je glifosat otkriven u urinu čak 40% stanovnika Hrvatske. U organizam se unosi kroz hranu i vodu. Francuski znanstvenici objavili su 2005. u časopisu američkog Nacionalnog instituta za znanosti okolišnog zdravlja studiju o tome da glifosat uzrokuje odumiranje ljudske placente i ubija embrij. Američki nezavisni znanstvenici s MIT-a 2013. su studijom dokazali da Monsantov Roundup (glifosat) uzrokuje Parkinsonovu i Alzheimerovu bolest, rak, autizam, ALS, ADHD, neplodnost, poremećaje serotonina i mnoštvo drugih zdravstvenih problema. 

Za vrijeme prosječnog života čovjeka od 70 godina, čovjek pojede čak 6,5 kg godišnje  takozvanih „dopuštenih“ kemikalija, a postavlja se pitanje što se s tih 6,5 kg otrova događa u našem organizmu. Upravo zbog takvih opasnosti koje provode globalisti samostalno vrtlarenje je pravi izbor.

Po svemu sudeći budućnost ljudske civilizacije pripada onima koji uzgajaju vlastitu hranu odnosno bave se vrtlarenjem. Možda uzgoj vlastite hrane izgleda kompliciran i težak ali se svakako isplati jer kad pogledamo tvorničku hranu i analiziramo ju vidimo da je puna otrova i jedini cilj joj je izazivanje bolesti i smrti. Tvornička hrana dizajnirana je da ubija. Ovo zvuči užasno ali je istinito. Ako ne želimo biti žrtve sustava onda moramo  proizvoditi svoju hranu i podržati poljoprivredne proizvođače koji proizvode zdravu hranu.

Baviti se vrtlarstvom je veliki izazov ali kada nakon svega truda i vremena koji ste uložili dođe vrijeme da ubirete vlastitu salatu, luk, blitvu, mrkvicu, peršun, celer, rajčicu, papriku onda je to veliki užitak. Priroda uvijek nagrađuje vaš trud, s prirodom se treba stopiti s prirodom se može razgovarati, a što je još jedan dobitak i lijek.

Božica Glavač