MOŽEMO LI ŽIVJETI BEZ MESA?
Da li su nam potrebni proteini životinjskog porekla da bi bili zdravi?
Prije 20 godina vjerovalo se da je čovjeku dnevno potrebno da u organizam unese najmanje 150 grama proteina. Danas je utvrđeno da je potrebno samo 45 grama dnevno. Otkuda ovolika razika? Naučnici su dokazali da je čovjeku ustvari potrebno svega 30-45 grama proteina dnevno. Višak proteina može biti i jeste opasan za organizam. Da bi se unijelo tih 45 grama proteina dnevno, vegeterijanska hrana je sasvim dovoljna. Svi minerali i ostali hranljivi sastojci mogu lako da se nadoknade bez unosa mesa. Poznati institut „Maks Plank“ je dokazao da nam povrće, voće i žitarice obezbjeđuju prvoklasne proteine. Osim toga, one su mnogo više prilagođene strukturi ljudskog tijela i ne sadrže otrovne sastojke. Jedući izbalansiranu vegeterijansku hranu nije moguć nedostatak bilo kakvih vitalnih supstanci, koji su organizmu potrebni.
DA LI JE ČOVJEK SVAŠTOJED?
Iako čovek može da jede sve što je jestivo, to ne znači da sve što je jestivo i dobro za njega. Sudeći po mnogim razlikama u ljudskom organizmu i organizmu životinje, jasno je da čovjek nije mesojed. Čovjek da bi jeo meso, mora prvo da ga pripremi i peče, ili kuha, inače ga ne bi ni pojeo. Mnogi vrhunski sportisti su pokazali da vegeterijanska hrana uopšte nije inferiorna u poređenju sa mesom. Kada bi uporedili sa životinjskoim carstvom mogli bi postaviti ovako: zar ne bi trebali da probamo da nagovorimo lava, psa, ili tigra, da radi kao konj, kamila, ili slon. Ukoliko bi radili kao ovi biljojedi, ubrzo bi pali.
ZAVISNOST OD MESA
Pored problema koje čovjek sam sebi stvara ubijanjem, kuhanjem i varenjem životinja, postoje i mnogi drugi faktori koji ozbiljno oštećuju ljudski organizam. Svjetski poznati nutricionista Dr P. Airola je jednom prilikom rekao: rezultati koji pokazuju opasnost od jedenja mesa su sve više i više poznati. Meso stvara sličnu vrstu zavisnosti organizma, kao i alkohol i cigarete. Posebno crveno meso sadrži mnoge otrovne elemente, na primer, urinarnu kiselinu (koja stvara zavisnost), hormone, antibiotike, adrenalin itd.
PROIZVODNJA MESA
Sa obzirom da je zavisnost koju meso stvara sada već sa sigurnošću dokazana, negativan utjecaj mesa na ljudski organizam je takođe i statistički prikazan širom svijeta.
Proizvodnja mesa je nevjerovatno porasla u proteklih 50 godina i postala jedna od vodećih finansijskih imperija u većini zemalja civilizovanog sveta. Kroz sve ovo, situacija se za životinje drastično promjenila na gore, a fabrike životinja, gdje se drže na desetine hiljada životinja na jednom mestu predstavljaju koncentracione logore najgore vrste- kakve samo čovjek može da izmisli. Životinje se drže u ekstremno malim boksovima, tako da se čak ne mogu ni okrenuti, niti raširiti krila, ni protegnuti noge. Svezane su na okrutno kratkom lancu cijeli svoj život, ne mogu normalno da se odmaraju, jer nemaju dovoljno mjesta da bi mogle leći i ispružiti noge, hrana nije adekvatna, odvojene su od drugih životinja, nikada ne vide sunce i žive pod stalnim strahom i u depresiji. Da bi se smanjio broj „otpadnih proizvoda“, vještački se „kljukaju“ lijekovima i otrovima- samo da bi preživjeli dok ne stignu u tanjir zahtevnog konzumatora- koji, ustvari, jede: meso sa lijekovima i otrovima i hormonima stresa i straha... Nije ni čudo što su „mesojedi“ bolesni u tolikoj mjeri.
Iz razloga, što čovjek ima potrebu da kupuje sve više i više mesa (zbog zavisnosti koju izaziva), prohtjevi kupaca diktiraju trgovinu i životni vijek miliona životinja.
Svake godine 50 milijardi životinja je osuđeno na to da bude zaklano i pojedeno. Svaki čovjek, u proseku, u toku života, pojede 650 životinja.
Samo 23% životinje se koristi za ishranu, ostalo se baca, ili se koristi na druge načine, kao hrana za pse, ili mljevene kosti za hranjenje krava itd. !
Ono što se dešava u klanicama i fabrikama mesa, većina ljudi ne želi da zna. Međutim, kada bi vlastitim očima vidjeli, kako se tretiraju životinje tamo, većina ne bi ni pipnula meso mučenih životinja. Životinje se danas ne shvataju kao živa bića, već kao mašine za proizvodnju mesa. Kakva sramota!
Kako možemo srećni i bez griže savjesti jesti meso, kada životinje žive ovako?
Život životinja zatvorenih u ove koncentracione logore predstavlja tragičnu torturu od prvog do posljednjeg dana. Tretirane kao neživi objekti koji nemaju osjećanja, vezani i slijepi (smatralo se da se životinje u mraku manje kreću, a brže rastu- što je dokazano da nije tačno). Kada im dođe sudnji dan, veruje se da je klanje humano.
Međutim, ne postoji humano klanje.
Klanje uvek predstavlja neizreciv teror, pomješan sa osjećanjima panike, straha i bola...
Životinje vrište, dok ih ubijaju čekićima, elektrošokovima i pištoljima. Metalnim šipkama im se vežu noge i pričvršćuju ih za čelične rešetke.
Vratovi im se presjecaju dok su još živi i potpuno svjesni. Sjeku se na delove- dok su mnogi od njih još uvijek živi i još uvijek dišu...
bglavac
irida
