Naša autorica jaky donirala je magicusu četiri svoje knjige ZAČARANA ŠUMA. U ime svih magicusa HVALA!
Iza nje je preko tisuću objavljenih članaka na magicusu. Sjećamo se njezinih prvih početaka u komentarima. Ali nismo dugo čekali da se jaky odvaži i krene pisati. Osim mnogih tema koje su je zanimale, a između njih i tarot, ono što nas je posebno dojmilo bili su njezini prilozi iz njezinog kraja (Sveti Križ Začretje), opisujući njihove običaje, prirodu i što nam je bilo posebno zanimljivo, kulinarski recepti na domaćem jeziku.
Nekako se moglo predosjetiti da jaky ima prosvjetiteljske navike, a saznanje da je jaky učiteljica, samo je to i potvrdilo.
Kad otvorimo knjigu na prvoj stranici je slika djevojčice i dječaka zajedno s djedom, obučenih u lokalnu nošnju, koji stoje ispred ulaza u park prirode na kojem piše - Dobro došli u Sekirišće, a ispod još jedan drveni natpis - Dobro došel prijatel.
Ispod te slike piše:
Ovu knjigu posvećujem velikom čovjeku širokih vidika, profesoru Petru Štefancu i svoj znatiželjnoj djeci.
PREDGOVOR (KRENIMO ZAJEDNO)
Dobre vile i zločeste coprnice živjele su nekad davno.
Tada je svaka priča imala tužan početak i sretan kraj
i bila je prava bajka.
To je bilo davno i od tada se puno toga promijenilo.
Nisam sigurna vjerujete li još u bajke.
Idemo to zajedno provjeriti, ali pazite,
ova priča baš i nije bajka jer ona još traje i živi.
Nekad su se coprnice sakupljale u šumi i tu bi kuhale
svoje napitke kojima bi mogle sve i svašta začarati.
Tako je i ova šuma postala i ostala ZAČARANA.
Ali naše coprnice, nećete vjerovati, postale su dobre.
I tako će naša priča imati sretan početak….
…a kraj?! To ćemo još vidjeti.!
V.J.
Sada slijede pripovjetke, a neki od naslova su:
- Legenda o začaranoj šumi
- Junaci naše šume
- Pravila začarane šume
- Izlet u začaranu šumu
...itd
Junaci priča su djeca i njihovi učitelji, koji kroz to putovanje šumom na bajkovit način uče o prirodi i običajima svoga kraja.
Tekst je popraćen originalnim fotografijama djece, učitelja, stanovnika toga kraja, domaćih životinja, biljnog bogatstva...
Na poleđini knjige piše sljedeće:
Postoje razne staze, duge i kratke, teške i lake. Svaka ima svoj početak i svoj kraj. Vode nas životom i pružaju nam njegove ljepote i radosti.
Neke trenetke najradije bismo zaboravili, a onih lijepih se rado sjećamo. Najljepši su pak oni iz našeg djetinjstva. Zato se svi rado vraćamo baš na tu stazu. Tada poželimo da ona nema kraja, da bude ovdje i sada.
....................................
....................................
Neka vas ova staza dirne u srce i tamo zauvijek ostane.
Još jednom čestitke našoj jaky!