Za početak, predstavio bih vam se. Klinički sam urolog u Los Angelesu, Kalifornija. Doista volim primjenjivati standardnu alopatsku medicinu. Volim biti u operacijskoj dvorani i istinski uživam u tome što sam liječnik. Upravo me ta strast prema medicini i zdravlju mojih pacijenata navela na pomisao kako nešto nedostaje i u mome obrazovanju i u mojoj praksi. Otkrio sam to kada je postalo jasno da alopatskom medicinom ne uspijevam izliječiti mnoge svoje pacijente. Zamorilo me davanje lijekova kojima se otklanjaju simptomi bolesti, ali ne i stvarne tegobe pacijenata.

To me potaknulo na preispitivanje osnovnih postavki alopatske medicine. Da bi se liječilo, tijelo treba lijekove ili operaciju. Djelovanje u takvim uskim granicama nije me zadovoljavalo, osobito zato što na prvome mjestu nije pacijent, a ni odgovornost za liječenje se ne prenosi na njega. Konačno, liječnici zapravo i ne liječe ljude. Ljudi liječe sami sebe. Kao liječnik, mogu dijagnosticirati bakterijsku infekciju i propisati vam antibiotik da je svladate, a to imunosnom sustavu vašeg tijela samo daje priliku za borbu kako bi se pokrenulo i obavilo stvarno liječenje. Otkrivši prije više od godinu dana iscjeljivanje pranom, bio sam vidno uzbuđen jer to je bio sustav koji je popunjavao praznine koje sam osjetio u osobnom obrazovanju i praksi – odnosio se na izvore bolesti i nudio razumnu dopunu mojoj liječničkoj praksi i, što je najvažnije, pokazivao kako praktičar iscjeljivanja pranom može izravno pomoći tijelu da se samo izliječi.

Čim sam počeo primjenjivati iscjeljivanje pranom na nekim svojim pacijentima, imao sam puno više uspjeha u liječenju akutnih i kroničnih bolesti. Kada se vijest o mome radu proširila bolnicom, neki su mi moji kolege počeli slati svoje teže pacijente kod kojih potpuni tretman i uobičajena liječnička skrb nisu urodili plodom. Nakon više tretmana pranom, svi su ti pacijenti napredovali. ...

Možda je najnevjerojatniji moj slučaj onaj s J. M.-om. J. M. nije bio moj pacijent, niti mi ga je tko preporučio, ali dugo sam viđao njegovo ime na popisu našega operacijskoga odjela te sam odlučio predstaviti mu se. Prije nekoliko mjeseci operacijom mu je odstranjen žučni mjehur, no nastale su komplikacije, uključujući i ozljedu žučnog voda. Nakon te ozljede obavio je još nekoliko većih pretraga. Ali kako to često biva s kompliciranim slučajevima, kad jednom nešto krene loše s tijelom, čini se da sve eskalira. Kod pacijenta su se na više mjesta pojavile rupe u ovojnici (to znači da je crijevna tekućina curila kroz potrbušnicu), gljivična sepsa (veoma teško stanje, u gotovo 70 posto slučajeva smrtonosno, pri kojemu gljivice rastu u krvi) i plućna embolija (krvni ugrušak u plućima, smrtonosan u gotovo 60 posto slučajeva). Imao je i povišenu temperaturu svaki dan u zadnjih šest tjedana. Mjesecima je osjećao mučninu i neprestano je povraćao. Nitko nije vjerovao da će preživjeti Božić. Meni se činilo, pojednostavnjeno rečeno, da je razina pacijentove energije bila vrlo niska, baterije su mu bile prazne i više nije mogao ozdraviti. Većina teškoća koje je imao upućivala je na to. Počeo sam svaki dan primjenjivati iscjeljivanje pranom. Za dva su dana mučnina i povišena temperatura nestale. Za tjedan dana bilo mu je sa 150 palo na 120 otkucaja. Na kraju je dovoljno ojačao da podnese završnu operaciju fistula i potpuno se oporavio. Katkad bi nakon posla svratio k meni da porazgovaramo.

“Čini se kao da su nas zaboravili poučiti ovomu na medicinskom fakultetu.” Tim je riječima moj prijatelj, liječnik, opisao filozofiju iscjeljivanja pranom kada se bolje upoznao s tim postupkom. I ima pravo. Tehnikom iscjeljivanja pranom zapravo pomažemo energetskom sustavu tijela da se normalizira tako da se tijelo može samo iscijeliti. Postoje li blokade na energetskom području, mi ih odstranimo; ako je pak energija istrošena, vratimo je. Da bismo olakšali samoiscjeljenje, stalno radimo s cijelom osobom, ne samo s jednim organom. A tome nas ne uče na medicinskim fakultetima na Zapadu. Na sreću, učitelj Choa otkrio je ta načela i učinio ih dostupnima i razumljivima svakome, i liječnicima i laicima. Čitajući ovu knjigu, najviše me zapanjila jednostavnost autorova stila, kao da čitate kakvu knjigu s receptima. Imate li dovoljno početne vjere da pokušate ono što vam se ovdje nudi, rezultati neće izostati. S gomilanjem uspjeha, rast će vam i samopouzdanje. Na kraju ćete biti sigurni da možete pomoći i olakšati zdravstvene tegobe gotovo svakome. Na energetskoj razini, uvjerenja utječu na fiziologiju. To znači – kako vam, zajedno s uspjesima, bude rasla vjera u to što radite, pružat ćete sve više terapeutske energije.

Djelo učitelja Choa Kok Sui-a osjetno je utjecalo na moju liječničku praksu, moj život i osobnu filozofiju. Takav će utjecaj imati i na vaš život, ako to dopustite!

Završavam želeći vam mnogo uspjeha, zdravlja, ljubavi i blagoslova na vašem putu iscjeljivanja pranom.

http://www.pranichealinghrvatska.com/
knjige_CDi.html

Hvala vajrane!