Hvala Boris, ovaj Tigrus!
Odmah napominjem, ove nagrade idu u zaseban fond jubilarnih nagrada, koje ćemo zaslužnim autorima podijeliti za prvi rođendan portala 28.02.2009.g
Eto, dragom našem tigriću možemo zahvaliti što će te nagrade doista biti raskošne, a naš prvi rođendan već dobiva obrise prave svečanosti i slavlja svih vas magicusa, jer MAGICUS, to ste VI svi.
Tri slike...
Proslava ljetnog solsticija i punog Mjeseca
2005., akril na papiru (uokvireno), 70 x 50 cm
21.06.2005. godine zbio se zanimljiv nebeski fenomen - ljetni solsticij, najduži dan na sjevernoj polutki, najudaljenija točka na Zemljinoj putovanji oko Sunca, te pun Mjesec!
Vladale su tada energije muškog i ženskog principa, predstavljene Suncem i Mjesecom, u svom maksimumu, u svom ekstremnom obliku, sudarale se, sukobljavale i spajale, u jedinstvenu i potpunu lepezu koja je rijetko vidljiva na našem nebeskom svodu, kozmički yin i yang u svojoj potpunosti.
Zanimljivo je da je na južnoj polutki tada bio najkraći dan, što u kombinaciji s punim Mjesecom daje još jedan ekstrem - najsnažnije očitovanje čiste ženske energije, yin-a.
Uvijek mi je zanimljivo promatrati (i osjećati) taj ples yin i yang energija koji se isprepliće kroz prostor, kroz vrijeme, kroz život, a kojeg mi ljudi pokušavamo objasniti pojednostavljenim prikazima. Taj dan bio je poseban jer se energija mogla osjetiti u svom, gotovo čistom obliku. Bio je to rijedak i prelijep trenutak!
Još je zanimljivo i to da je samo na sjevernoj polutki bio prisutan kontrast muške i ženske energije, dok je na južnoj vladao maksimum ženske energije. Fascinira me ta razlika među polutkama, uvijek smo u opoziciji jedni prema drugima. Na sjevernoj polutki voda u slivniku zbog Coriolisove sile cirkulira u smjeru kazaljke na satu, dok na južnoj obratno. Čakre se osobama na južnoj polutki također okreću u smjeru obratnom nego na sjevernoj. Osjetljivi pojedinci prilikom leta avionom mogu zamjetiti kako im se mijenja smjer okretanja čakri dok lete sa sjevera na jug, ili obratno.
Kontrastnim i komplementarnim bojama na ovoj slici prikazao sam te ekstreme na djelu. Komplementi crvene i zelene, te plave i narančaste, sudaraju se sa svojim kontrastima.
Trenutak 1
2005., akrila na platnu, 70 x 50 cm
Živjeti ovdje i sada! Koliko smo puta to čuli!? Eksperimentirao sam s tim pojmom putem ove slike i njene sljedbenice slike "Trenutak 2". I da sam htio nisam mogao ponoviti "Trenutak 1". Da, mogao sam, da sam slijedio samo intelekt i svjesnu namjeru da vjerno preslikam tu sliku. No, što bih dobio? Kopiju! Vjernu prikazu stvarnosti, vjernu, ali beživotnu.
Koliko puta i u životu to radimo? Pokušavamo preslikati neke prošle trenutke ili, još gore, maštarije i konstrukcije uma. Koliko puta očekujući susret s nekim u glavi unaprijed odvrtimo cijeli razgovor, pogotovo ako smo zaljubljeni!? I kad se konačno nađemo uživo s tom osobom, kopiramo ono što smo već odživjeli u mislima i što je postalo beživotno. Znamo da je tako jer osjećamo da to nije to, ili, osjećaju oni malo svjesniji sebe. I nismo u trenutku. Nismo bili u trenutku kada smo maštali. Nismo u trenutku ni kada se u stvarnosti nađemo u situaciji o kojoj smo maštali. I odu tako dani, ode život...
Trenutak 2
2005., akril na platnu, 50 x 40 cm
(ne ulazi u nagradni fond)
Ili, koliko puta posjetimo neki prekrasni grad, planinu, otok... i opet nismo u trenutku. Maštamo o tome kako ovdje ponovno moramo doći. Ili još gore, zaokupljeni smo vlastitim fotoaparatom. Namještamo poze, tražimo najbolji kadar... i pritom maštamo kako će prijatelji biti zadivljeni kada vide fotografije. A stvarni trenutak prolazi, nezamjetno... i nikad se više neće vratiti. Osim kao mrtve preslike koje nikog ne zanimaju, a prijatelji najčešće počnu zijevati nakon par fotografija.
Crvena žitna polja
2007., akril na platnu, 50 x 40 cm
Vatra proždire žitna polja? Ili suton plameni miluje to nježno žito? Stog slame? Ili potočić vijugav? Polja omeđena, vjetrom uzgibana? Kuće seoske gdje su? I živalj marljiv? Tko bi to znao...
bglavac
irida
