Samorazvoj i snovi
Anđa Jotanović
Buđenje
Život! Taj vječiti mađioničar, poigrava se sa mnom kao da mene i nema. Izaziva me pa me pusti, svađa se sa mnom pa odustane, potakne me na sustvaranje pa me kritizira, daje mi vrijednosti pa mi ih oduzima… Ma kako se samo usuđuje tako sa mnom komunicirati!? Tko sam ja za njega? Nedoraslo derište, rekao bi on, kao što su mi to često govorili i moji roditelji i još mnogi koji se sa mnom igraju. Jesam li ja predmet njihove igre, objekt, subjekt? Kakve mi to riječi servira moj život – ma čiji je to život? – i daje mi značenje riječi koje ja, kao, moram razumjeti. Zašto me jednostavno ne zamoli: Hoćeš li se igrati sa mnom? – i da mi ravnopravan odnos znanja o igri, umjesto što me stavlja pred gotov čin moranja. Tada bi mi dao voljan izbor, a on, pametnjaković, to neće. Misli li on, On, da je takvo muško i da me svojom sirovom snagom sveznalice, može pobijediti u igri? Nemam li i ja sve njegovo znanje koje je sebi ostavio kao svjesno, a mene poslao u ponovno rođenje i dao mi nesvjesno da ja po njemu moram biti učenik, a ne učitelj? Sebi je uzeo za pravo da zadrži znanje, a mene je poslao da ga ja iskustvima proživljavam da bih ga se sjetila. Naslađuje li se mojim neznanjem, smije li se dok se ja, neuka, trudim da do znanja dođem? Sada mi je mnogo jasnija uzrečica: Moj živote, drug mi nisi bio.. A ja, sa svojim novim razumijevanjem dodajem: …istinu o svojoj igri ti si izostavio.
Ma pokazat ću ja tebi „moj živote“ s kime se ti to igraš. Imam i ja znanja koja sam zapamtila svojim iskustvima, pa iako nesvjesna, osvijestit ću ti ih da vidiš što si to prouzročio svojom igrom. Mene poučavaš posljedicama mojih djela, a kažeš, prevarante jedan, da si mi dao slobodnu volju! Kako ti je sada kada ja tebe igrom izazivam, svađam se s tobom, optužujem te? Hoćeš li odustati od igre? Kritiziram te komunikacijom, dajem ti poticaj, i ja, za razliku od tebe u toj igri sa mnom, priznajem i štitim stalno tvoju vrijednost. Hoćeš li dopustiti sebi da učenik nadmaši učitelja? Hoćeš li pokazati svoje vrijednosti u odustajanju od vlastitog znanja i prepustiti se raspravi sa mnom o njemu bez borbe? Izazivam te, iskusi sve ono što si meni priredio kao životno iskustvo. Sada imaš ravnopravnog sustvaratelja!
Reći ćeš, uzmičući, kako si me, eto, pustio da i ja jednom pobijedim u igri.
Hajde sada, iskreno, priznaj sam sebi, je li uistinu tako ili sam ja tebi u međuvremenu nametnula svoju igru, stvarajući vlastita iskustva svijesti, kojih ti nemaš dovoljno da bi se sa mnom mogao igrati, a tebe sam prevarila nepoznatim riječima koje su te uspavale.
Ne moraš mi ništa priznati. Nisam tako zločesta da te pustim da se mučiš tražeći istinu kroz izgovore, kroz ove ili one vrste iskustava. Naučila sam se dobroti pa ću ti oprostiti svoja bolna životna iskustva i reći ti gdje si s njima pogriješio.
U svojoj igri otišao si predaleko, što bi se reklo pretjerao si u negativnim poticajima na igru, i stjerao si me u kut iz kojeg više nisam imala izlaza koji bi me podsjetio da u iskustvima ima i ljepote.
„E, nećemo više tako“, rekla je malena iskrica vatre u meni. Takva igra nema okusa sreće. Previše si se igrao vatrom koja je sagorjela dobrotu u meni, donoseći nesreću. Jesi li zaboravio da sam ja majka i domaćica, da na mom ognjištu postoji žar koji tinja i za drugačiju vatru koja grije skladno i blago, uvijek pripravna da spremi ukusnu hranu drugačijeg oblika, koja je putokaz ka sreći?
Tvrdio si ti meni da sam ja nitko i ništa, da ne vladam sobom, svojim mislima, osjećajima ni djelima. Nisi spomenuo riječ u svojoj tvrdnji. Jesi li je namjerno izostavio da mi ne skreneš pozornost na njezinu dvojaku uporabu? E vidiš, tu sam te ulovila u igri neznanja. Jesi li ti to mene riječima kontrolirao? Ma da ne bi.
Malo sutra, kako se moderno kaže. Predajem ti budućnost, pa je stvaraj kako hoćeš za sebe mislima, riječima, osjećajima ili djelima. Imaš svoje ja samo za sebe. Ja ti ga neću kontrolirati. Mojim ja više ne raspolažeš. Svojem ja ja puštam na volju, vjerujući njegovoj mudrosti i njegovim iskustvima koja ne želim kontrolirati, oduzimati mu slobodu izbora u stvaranju vlastitih iskustava.
Vjeruj mi na riječ kada ti kažem da ću na vrijeme znati stati i preusmjeriti, ne tvoja nadanja u iluzornu prijevaru, već njegova htijenja za postojanu sreću. Evo, imaš put pa ga slijedi ako hoćeš, a ako nećeš, nema veze. I tako sam vezu s tobom čekala većinu svog životnog postojanja. Postojana istina će i tako doći na vidjelo: moja, tvoja i naša.
Zeznuo si se gadno, ako si mislio da neću imati hrabrosti priznati svoju istinu i da ćeš me neistinom vječito držati u klopci. Što si mislio da ćeš time postići? Hajde, igraj se! Dosadno mi je. Potičeš li ti to mene da smišljam nova pitanja za igru?
Duša
Kao beskraj ljudska Duša čista
U kristalu samo svjetlom blista.
Dok čovječanstvo u snu čežnje spava
Ona svjetlom tamu obasjava.
Prema sutra svaki čovjek žuri,
Svojim životom kao vihor projuri.
Da zastane na trenutak samo,
Čarobno bi svjetlo ugledao.
Samorazvoj i iluzija
Anđa Jotanović
Samorazvoj i iluzija (isječak iz knjige)
Dio knjige koji govori o primanju informacija prvi je dio a nastavno ću vas upoznavati sa daljnjim preokupacijama misli.
PRIMANJE INFORMACIJA
Vrijeme u kome živimo imenujemo vremenom informacija i novih tehnologija, u kojem bez unaprijed donesene voljne odluke da primimo informaciju, ona nas pronalazi, a mi je primamo. Ako informacija nije primljena – informacija je nerealizirana.
Na informacijskom poligonu vodi se bespoštedna borba u kojoj svi sudjelujemo, bez obzira na uloge koje imamo: stvaratelja – davatelja – primatelja. Evo jednog primjera:
Odlučili smo prošetati ulicama grada u kojem živimo. Odmah po izlasku iz doma sačekuje nas bezbroj poruka s informacijama kojih smo mi cilj.
Ne znamo da ih primamo – a primamo ih. Kako ih selektirati? Kako se braniti od sadržaja koji poput uljeza ulaze u našu svijet? Ulazimo u automobil, makinalno uključujemo radilo, CD – istog trenutka smo napadnuti s više strana. U našem je domu slična situacija: riječi i slike s televizije nerijetko uvjetuju, a da toga nismo svjesni, naše osjećaje na fizičkoj i emotivnoj razini.
Ja priznajem – donedavno nisam imala naviku selektirati informacije koje su me pronalazile, a um sam puštala da luta kud hoće. Zapravo,nisam bila ni svjesna da postoje suptilne razine između uma, svjesnog, podsvjesnog i nadsvjesnog. Bila sam svjesna samo boli u fi zičkom tijelu i emocija koje su me razdirale. Tražila sam odgovor na brojna pitanja koja su svoje uporište imala u realnom okruženju – posezala sam za uzrečicom koju smo svi toliko puta izgovorili: Bože – a zašto baš meni – zašto baš ja? Mogu li danas, nakon toliko godina samoučenja, ustvrditi da sam odgonetnula uzročno-posljedičnu uvjetovanost za slijed događaja koji su se odigrali u mome životu? Sa sigurnošću ne – ali ću u ovom priručniku nastojati da vam, dragi čitatelji, približim stanje, slike, emocije i slijed događaja iz kojih sam izvela zaključke o vlastitu razvitku i ukazat ću na faze kroz koje sam prošla u učenju i samorazvoju, a vi ćete se, sukladno vlastitim određenjima s razina koje u ovom trenutku možda i niste u stanju spoznati, odrediti u smislu pripreme svoga fi zičkog i duhovnog bića za primanje novih zadaća koje svatko od nas može s većim ili manjim naporom riješiti. Na osobnim postignutim rezultatima zahvalna sam zbog sebe, kao i zbog onih ljudi koji će se odvažiti i zagledati u vlastito biće te nastojati doći do spoznaje istog.
Nakon mnogo godina rada i stečenog iskustva, mogu postaviti pitanje i djelomično na njega odgovoriti, zašto sam tijekom cijelog spoznajnog procesa ili samo malog djelića proživljena životna puta i polučenog iskustva doživljavala to kao napor i patnju. Djelomičan odgovor je u spoznaji da je Um iznimno moćno čovjekovo oružje – odgovoran za njegov samorazvoj, dabome, ako ga zna pravilno koristiti i najubojitije oružje ako to znanje ne koristi na od Prirode, Vrhovnog božanstva, Univerzalne inteligencije ili Božanskim planom predviđen način.
Da bi Um djelovao na, za nas najprihvatljiviji način, mora za nas selektirati informacije tako da prima samo najpozitivnije koje su na meniju u našem okruženju u kojem treba biti više sadržaja pozitivnog nego negativnog predznaka. Ali i naše podsvjesna skladišta informacija moraju biti istog predznaka – ili barem naglašeno istoga – da bi se ostvarila protočnost vibracijama sličnih ili istih frekvencija. U protivnom će se dogoditi disonancije koje rezultiraju sudarima i visokim amplitudama, što u konačnici daje oscilaciju u emotivnom stanju i uvod je u poremećaje koji za posljedicu imaju bolne promjene na fi zičkoj razini i najčešće su uvod u teža ili lakša oboljenja našeg fi zičkog bića.
Kroz vlastito preispitivanje sadržaja informacija i odlučivanje koje ćemo informacije iskoristiti, a koje odbaciti, svjesno pristupamo misaonom procesu koji nas vodi u sam izvor u kojem je sukus informacija po odabiru našeg uma. Dopremo li do samoga izvora informacija dobit ćemo pomoć Intuicije, koja nam pomaže sagledati situaciju u kojoj se nalazimo te uputiti nas na spoznaje koje smo pohranili kao znanje, odnosno prepoznavanje slika pohranjenih u podsvijesti. Tek tada se možemo prepustiti vodstvu Intuicije i prihvatiti ponuđeno rješenje jer je nepogrešivo najpovoljnije za nas.
Sada imamo novo znanje i vidimo rješenja koja nam po misaonim obrascima određuju iskustva koja prije nismo vidjeli ili smo ih poricali u nedostatku znanja o misaonim procesima koji nam određuju naša životna iskustva.
Nekome od magicusa će se posrećiti da dobije ove knjige, ostali mogu knjige naručiti.
Obje knjige možete naručiti na: anda.jotanovic@gmail.com
Broj mob.tel. +385 91 521 2255