Naklada Antares d.o.o., Zagreb, 2008.

Taisen Deshimaru

PITANJA ZEN UČITELJU

 

SREDNJI PUT

 

Vaš se izraz “zen je s onu stranu religije” može shvatiti kao da bi zen trebao zauzeti mjesto svih religija, nadomjestiti ih. Što ste time zapravo mislili?

Religije ostaju ono što jesu. Zen je meditacija. Meditacija je te-melj svake religije. Današnji ljudi osjećaju snažnu potrebu da se vrate izvoru religioznog života, čistoj biti u dubinama samih sebe koju mogu otkriti jedino osobnim iskustvom. Također bi trebali moći usredotočiti svoje umove ne bi li pronašli najvišu mudrost i slobodu, duhovnu po svojoj naravi, u svojim naporima da se nose s utjecajem svih opisa koje im okolina nameće.

Ljudska mudrost sama po sebi nije dovoljna, nepotpuna je. Samo univerzalna istina može osigurati najvišu mudrost. Uk-lonite riječ zen i stavite riječi istina ili poredak svemira na njezino mjesto.

Što se u budističkoj povijesti uzima za početak zena?

Trenutak Buddhinog probuđenja pod drvetom bodhi*.

Nakon toga na zen su snažno utjecale mnoge tradicionalne in-dijske flozofje i religije te je očvrsnuo u skolastiku i asketizam kao što je slučaj sa sustavom theravada*.

Nakon toga Bodhidharma je otišao iz Indije kako bi istinski zen presadio u novo tlo - Kinu. Kasnije je budizam u Kini postao beživotan, a danas je i u Japanu u opadanju. Bit budizma je položaj zazena. No, u Kini i Japanu zazen se više ne prakticira i zato sam ga ja ponovno prenio na svježe tlo, ovamo u Europu.

Često se govori da je budizam srednji put, put ravnoteže, ali na zapadu srednji put znači moral srednje klase. Možete li reći nešto o srednjem putu u zenu?

Srednji put ne znači da se nalazite između dvije lijepe žene i da obje ljubite. To nije to. Srednji put nije ni kukavičluk, ni strah, ni inercija. Nije mlak i nije neodlučan. Nemojte to pogrešno shva-titi: obuhvaća suprotnosti, uklapa se i nadilazi sve proturječnosti, iznad je svakog dualizma, čak i iznad svake sinteze. Posljedni stih sutre* Hannya Shingyo* glasi: “Idemo, idemo, sve dalje i dalje do obale satorija*”, do Buddhine mudrosti, to jest, do zbiljske in-tuicije o temeljnom jedinstvu svih stvari: subjekta i objekta, tijela (ili materije) i duha, oblika i praznine ...

U budizmu srednji put znači da se između subjekta i objekta ne uspostavlja suprotnost. Glavna značajka europske civili-zacije je dualizam. Primjerice materijalizam je suprotstavljen spiritualizmu. Zapadnjaci su skloni doktrinama, “izmima”. Oni kažu “budizam i kršćanstvo”. Njihovi "izmi" izražavaju relativan položaj onoga što se naziva odvojenim entitetima, ali u stvar-nosti su materijalno i duhovno jedno, te se ne mogu suprotstavl-jati jedno drugom. Materijalizam i komunizam suprotstavljaju se kršćanstvu. Komunizam nije potpun jer gleda samo na materi-jalni aspekt stvari, dok kršćanstvo gleda samo na duhovni aspekt i isto je tako nepotpuno. Neki su kršćani drukčiji, ali za većinu tradicionalnih kršćana njihova religija se odnosi samo na duh.

Duh ili um i tijelo su jedno, poput dviju strana papira. U sva-kodnevnom životu ne mogu se odvojiti. Jednu osobu privlači umno ili duhovno, drugu materijalno ili fzičko.

Želite li razumjeti, morate pronaći srednji put. Duhovno je materijalno i materijalno postaje duhovno. Um postoji u svakoj našoj stanici i na kraju je um tijelo, a tijelo je um. Naposlijetku ostaju samo djelovanje i energija; oni nisu dualni.

Srednji put uključuje sve. Najviša od svih dimenzija je musho-toku*, srednji put. Zen je srednji put.

Ali ne smijete pogrešno shvatiti riječ “srednji”: ona, u pogledu materijalnog i duhovnog, znači da morate obuhvatiti oboje, kao prednju i zadnju stranu papira. To je ono zbog čega je zen teško razumjeti.

Srednji put je put nadilaženja. Teza, antiteza, sinteza: to je okvir u kojem se odvija zapadnjačko razmišljanje. Ako je materijalno teza, a duhovno antiteza, onda zen živi srednji put, put sinteze. Nadilazi sintezu.

Vjera je u budizmu važna, a u zenu postoje razni objekti vjere -zazen, kesa*, ili učitelj. No, što je vjera?

Što god želite. Svaka je osoba drukčija. Objekt vjere razlikuje se od pojedinca do pojedinca. Svaka osoba mora znati i prepoznati svoj objekt vjere. Morate vjerovati u ono što vas se najviše doima. Ja vam to ne mogu reći, ne mogu odlučiti objektivno. To je vrlo važno. U gotovo svim religijama govori vam se da morate vjerovati u ovo ili ono, u Boga ili Buddhu. Ja se ne slažem. Vi to morate pronaći za sebe, u sebi. Učitelj vas može odvesti do ruba rijeke, ali ne može piti umjesto vas, niti vas natjerati da pijete. To je subjek-tivni problem.

Zato ja odgovaram: što god vam se sviđa. Najvažnije je da vje-rujete. Da vjerujete u ono što je najviše, krajnje. Što je istinito? O tome odlučuju mudrost ili duh.

Bog, Buddha, križ ...Vjera ljudi obično je određena njiho-vim genima, njihovim naslijeđem, obrazovanjem, obiteljskim okruženjem, fzičkim navikama. No, na kraju ...

Pas slijedi svojeg gospodara: kada ga vidi sve zaboravlja. Nje-gov se mozak promijeni; on je privržen, vjeruje svojem gospo-daru. U vjeri je važna istinska, duboka ljubav.

Na kraju, o vašoj vjeri ja ne mogu odlučiti. To morate učiniti sami. To nije samo pitanje forme. Ja sam redovnik zena i poput Dogena* i Nagarjune* vjerujem u kesu, odoru koju nam je prenio Buddha. To je vječito prenošenje. Želite li vjerovati u Buddhu, možete, ali za vas ja to ne mogu odlučiti. Odgovor morate pronaći sami.

Trebamo li se odreći svoje religije kako bismo slijedili zen?

Kako želite. Morate sami izabrati. Morate tražiti bit ovdje i sada i odlučiti što je za vas najbolje. Kako riješiti vaš problem?

Prečesto, religije nisu ništa više od ukrasa. Od vas se očekuje da naučite sve tekstove, način odvijanja svih ceremonija; no, sve to nije važno. Religije i flozofje previše su se oslanjale na maštu i zato slabe. Morate ukloniti ukrase i tražiti što je važno. Pronađite bit svih religija.

Postoji li pojam grijeha za nekog tko prakticira zen?

Problem grijeha nije isti u kršćanstvu i u budizmu.

U kršćanstvu postoji iskonski grijeh. Adam, Eva, jabuka i zmija. U budizmu svako postojanje posjeduje Božju ili Buddhinu narav; što je potpuno drukčiji pojam i jako ga je teško objasniti. Svako postojanje, čak i kamen, sve materijalno, životinjsko, biljno, sve posjeduje urođenu Buddhinu narav.

U orijentalnoj flozofji postoje dvije škole misli. Jedna vjeruje da je čovjek po prirodi loš. No, druga brojnija vjeruje da je ono iz čega svijest prozilazi, za sve i svakoga, dobro. To se posebno odnosi na budizam. Svatko ima Buddhinu narav, ali se ona zbog okoline i karme* promijenila. Može se reći da je karma nešto kao grijeh; ona se prenosi s roditelja i predaka na nas i mijenja naš prvobitno čisti um. Zbog toga postoji zlo. Kada više nema karme, možete se vratiti u svoje normalno, prvobitno stanje.

Prakticirate li zazen, vaša karma prestaje i grijeh nestaje. Više od toga teško je objasniti. Primjerice, dijete je u majčinoj utrobi bez grijeha, ali već u krvi nosi karmu svih svojih predaka.

Pretprošle je noći ovdje bio mladić koji je prvi put prakticirao zazen. On je rekao: “Upravo sam shvatio što je prava tišina. Sve do večeras, u cijelom svojem životu nisam proveo nijedan sat u tišini. Šutim jedino kad sam u krevetu, a nekad čak i u snu pričam! Zazen, to je prava tišina.” Ja sam mu rekao: “Šutio si u utrobi svoje majke, to je također bila tišina.” No, on je odgovorio: “Moja majka cijelo vrijeme govori, imam lošu karmu. Ja stalno želim govoriti, i teško mi je šutjeti čak i u zazenu.”

No, svačije je istinsko prvobitno stanje tišina, to morate shva-titi. Samo je tišina vaše istinsko podrijetlo.

Prvo tišina, onda neprekidan govor. Neprekidno govorite dvadeset, trideset, pedeset ili šezdeset godina. Na kraju se u pot-punosti iscrpite i u svojem se lijesu ponovno vratite potpunoj tišini. Tišina se nastavlja vječno. Ono što imate, a vječno je, vaša je svijest o tišini, normalnom stanju vašeg uma. To je ku*, nirvana*. Istinsko podrijetlo. U zenu kažemo da se moramo vratiti prvobitnoj tišini, kao što u kršćanstvu kažu da se moramo vratiti u stanje prije grijeha.

Prakticirate li zazen, vraćate se u stanje prije grijeha.

Zašto uvijek govorite da se moramo vratiti u svoje početno stanje umjesto da se probudimo u onome što je pred nama?

Što znači probuditi se? U što? Zapadnjaci uvijek imaju predodžbe o prosvjetljenju. Da: satori znači buđenje. Ljudima se sviđa ideja buđenja; ali u što? Lakše se vratiti na početak. Novorođenče je čisto. Ono posjeduje istinsku slobodu, uopće nije zamršeno, ne mora voditi ljubav, majka mu daje svu hranu, plače kada želi ... Ono ne razmišlja.

Moramo razumjeti što znači sloboda. Razmišljate li cijelo vri-jeme prednjim mozgom, postanete zamršeni; na taj način je cijela zapadna flozofja postala zamršena.

Moramo se vratiti u prvobitno stanje ljudskog bića. To je teško. Koan* ...

Možemo li reći da tigrovi ili mačke ,odnosno životinje općenito, žive pravi zen?

Da, životinje žive pravi zen. I zbog toga što su životinje takve, ljudi trebaju predstavljati njihov daljnji razvoj. Golubovi su vrlo jednostavni, vrlo mirni, uopće nisu zamršeni. Ponekad trebate slijediti način na koji životinje žive, ali također morate koristiti ljudski prednji mozak

Zapadnjaci vole biti na jednoj ili drugoj strani; ili su svi za re-ligiju ili je svi preziru - uvijek ista stara priča o suprotnostima. Moramo uskladiti religiju s komunizmom, američki način života s arapskim duhom. Ako ste uvijek u sukobu i borbi, nikada ne možete pronaći istinski mir. Zato između mora postojati teorija. Nitko je još nije pronašao. To može samo zen.

To je načelo o pet pravila budizma: postoji teza, antiteza i sinteza, ali ne samo to. Također postoji usklađivanje cjeline i prihvaćanje i nadilaženje svih proturječnosti.

naklada
Antares
Branko Matijašević
branko@naklada.antares.hr
t.385(0)91/1041 997
www.naklada-antares.hr