Vladimir Pavić - vrshaba

Vladimir Pavić rodio se 1965. godine u Slavonskoj Požegi. Nezadovoljan tijekom društvenih događanja, hedonizmom i nepravdom, već u svojoj 17. godini počeo je čitati svjetske klasike književnosti i filozofije u potrazi za smislom života.

Nakon odsluženog vojnog roka 1983. godine, započinje studiranje strojarstva. U vrijeme svojih studentskih dana, krajem 1987. godine, došao je u kontakt s Vaišnava monasima, članovima ISKCON-a. Oduševljen drevnom vedskom (vaišnavskom) filozofijom i osobnosti A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada, 9. veljače 1988. godine iznenada je prekinuo svoje uspješno studiranje strojarstva i pred polaganje diplomskog ispita pridružio se vaišnavskoj hramskoj zajednici.

Od 1993. godine živio je u Švedskoj, Velikoj Britaniji, Austriji, Belgiji i Republici Irskoj. U lipnju 2007. godine vratio se u Hrvatsku i posvetio misionarskim aktivnostima. Trenutno putuje uglavnom po Hrvatskoj, BiH i Srbiji i s drugim ljudima dijeli svoja saznanja i duhovna iskustva održavanjem večeri vaišnavske poezije, nastupima na radiju, javnim lekcijama, itd.

Od 1991. godine pa sve do svog povratka na Balkan, Vladimir je pet puta posjećivao Indiju i stekao vrijedna duhova iskustva družeći se sa svetim osobama na mjestima hodočašća. Za vrijeme svoje prve duhovne inicijacije u Stockholmu 1989. godine, dobio je duhovno ime Vrišabha das.

Poeziju je počeo pisati 2000. godine. Ovo je njegova prva zbirka pjesama, ali se nada da će ih u budućnosti biti još. 

Ovo nije obična knjiga. Zbirka pjesama koju držite u rukama može poslužiti kao vodič kroz labirint koji vodi do jedne drevne, gotovo zaboravljene civilizacije koja je kroz tisućljeća čovječanstvu nudila savršenstva i ideale za kojima čovjek današnjice svakodnevno žudi.

Da biste uspjeli doći u kontakt s jednim sasvim drugačijim svijetom... neophodno je da tijekom čitanja ove poezije stavite na stranu sve svoje predrasude, sumnje i čvrsto ukorijenjena uvjerenja – i u svojim mislima krenete na put u jednu sasvim drugačiju realnost; onu koja se beskonačno rasprostire izvan domašaja ljudskih osjetila.

 

Iako je Vladimir Pavić novo ime u hrvatskoj poeziji, njegovo umijeće je umijeće starog majstora i nadarenog pjesnika.

Bila sam iznenađena spektrom poetskih stilova kroz koje Vladimir provlači svoje pero; sve od deseteračkih junačkih pjesama srednjega vijeka, preko stila poezije američke Beat generacije 60–ih godina, pa do moderne poezije u prozi.

Većina pjesama iz zbirke ‘Samo u prolazu’ bude jake osjećaje i kroz vješto dočarani kolorit prenose čitatelja u jedan sasvim drugačiji svijet; svijet iznad svjetovne metafizike, parapsihologije i mistike.

 

S druge strane, neke od njegovih pjesama su vrlo eterične i stvaranjem slika živih boja odvode čitatelja u prošlost i ‘dobre stare dane’.

Ali ono što je zajedničko skoro svim pjesmama ove zbirke, snažna je duhovna poruka koja prenosi mudrost starih vremena; poruka koja ima za cilj trgnuti čitatelja iz vrtloga svakodnevnog života i inspirirati ga da krene pustolovnim putem u potragu za svojim vlastitim jastvom, bićem koje vječno postoji iza iluzornog ogledala zvanog materijalni svijet.

 

Poezija V. Pavića nema za cilj tek zabaviti čitatelja i zadovoljiti ga riječima koje on želi čuti. Ne; mnoge od ovih pjesama podsjećaju na urlik mudrosti koja drma čitatelja za ramena i budi ga iz dnevnih snova, šarolikih laži i ringišpila monotonije. On je postavio svoju poeziju na temelje poezije starih majstora pera, velikih svetaca i filozofa drevne Indije, koji su gotovo nepoznati širokim čitalačkim krugovima na Zapadu.

Iako se Vladimirova poezija po stilu ipak razlikuje od njihove, on u suštini ne donosi ništa novo, već ‘staro vino u novim bocama’, tj staru mudrost koja još od pradavnih vremena vodi čovječanstvo do materijalnog i duhovnog savršenstva.

 

V. Pavić je zapravo buntovnik koji diže svoj glas protiv ljudskog bezumlja i laži što svojim crnim ogrtačem obavija svijet ljudi koji su se otuđili od tradicionalnih vrednota i prihvatili, kako on to već kaže “jeftina i isprazna zadovoljstva kao cilj i smisao svog življenja.”

On je buntovnik koji diže svoj glas u ime pravde, istine i mudrosti, želeći svojom poezijom izbrisati razlike temeljene na vrsti tijela, boji kože, te nacionalnoj i religijskoj pripadnosti.

Iskreno se nadam da će ova poezija prije ili poslije pronaći svoje zasluženo mjesto u antologiji hrvatske književnosti.

 

Marija Gregurek

 

http://www.digitalne-knjige.com/pavic2.php