Preporod kolonjske vode

Parfeme se mijenjalo poput haljina. Od opojno cvjetnog do zanosno tjelesnog. Ali vratilo se vrijeme iskrenog i svježeg mirisa, jednostavnog poput djetinjstva i čistog poput opranog rublja.  Kolonjska voda – Eau de Cologne! Jedine prave. Ali profinjenije. Valovi svježine i vjernosti.

Nakon petnaest godina vladavine eteričnih tonova, očekivao se povratak senzualnih teških mirisa. A dogodilo se neočekivano: preporod i povratak kolonjske vode! Svi je koriste. Thierry Mugler potpisuje svoj najnoviji parfem: Cologne de Mugler. Ali to čine i Cartier, Helmut Lang i Azzaro.

Kolonjska voda. Drugim riječima potpuni antiparfem. Sredstvo za mirisanje starih dama ili usidjelica, sastavljeno od 90 postotnog alkohola, malo limuna ili lavande i šake hrastove mahovine. Tom su mješavinom ovlaživali sljepoočice u doba velikih ljetnih vrućina, natapali komadić maramice dječice koja su pjevala u crkvenom zboru, ili se nekoliko kapljica nakapalo na komad papira i ostavilo da se ispari u prostoriju. Nikakvih tragova, nikakvog zadržavanja mirisa, pet minuta i gotovo, više ga nije bilo. Ali, istina je, puno šarma.

Može li vas išta tako raznježiti poput tog osobitog mirisa negdašnje seoske naivnosti, koji nas u času uranja u izgubljeni svijet voskom premazanih ormara i izrezbarenih škrinja prepunih tkanica i miraza, obiteljskih nedjelja i slasnih kolača iz bakine pećnice? Kolonjska voda nostalgični je zov davno prohujalih vremena; u svijetu hi-tech mirisa nešto poput krojačice na uglu uz robnu kuću prepunu konfekcije. To je proizvod i miris nekog drugog doba.

Službeno je rođena 1693. u Westfaliji kada je formulu za kolonjsku vodu od nekog vojnika koji se vratio iz Indije kupio izvjesni Giovanni Paolo Feminis. U početku se zvala “Aqua Mirabilis Coloniae”.  Upotrebljavali su je protiv svih zla, poput panacee (lijeka za sve). U svom je sastavu imala  esenciju agruma i ružmarina, a od 1720. svojim je vlasnicima Feminis i njihovim nasljednicima, donijela ogromno bogatstvo. Jedan od poznatijih bio je Jean-Marie Farina koji je, stoljeće kasnije, svakodnevno Napoleonovu dvoru isporučivao 60 butelja kolonjske vode. Tada je prešla u vlasništvo Roger & Gallet a postoji još i danas pod oportunističkim nazivom Extra-Vieille (prastara). Druga slavodobitnica, Cologne Originale 4711 datira s kraja 16. stoljeća, a proizvođač tvrdi da se formula limun-ružmarin-lavanda ni malo nije otad promijenila. A tu je i treća kolonja, nezaobilazna L’ Eau de Cologne Imperiale, koju je mladi francuski sastavljač mirisa po imenu Pierre-Francois-Pascal Guerlain posvetio carici Eugeniji. Ova carska vodica na tržištu je već 150 godina , besprijekorna bez ijedne bore, još uvijek ekskluzivno kod Guerlaina uz bok manje poznate Eau de Fleurs de Cedrat, vrhunski proizvod s početka prošlog stoljeća (1920).

Ljudskom će njuhu uvijek biti draži miris prave ruže od mirisa virtualnog buketa.

“Izvorna”, “autentična”, “originalna”, “jedina prava” stoji na naljepnicama: svaka od tih mirisnih vodica navodno je prva u svom žanru. Istina je međutim drugačija: davno prije svih kolonjskih vodica, daleke 1370. jedna se kraljica oglasila svojom izjavom o revolucionarnom proizvodu ovako: “Ja, dona Isabel, kraljica Mađarske, u dobi od sedamdeset i dvije godine, bolesna i gušava, cijele sam se jedne godine koristila ovim receptom za ljepotu i zdravlje (...). Otad se moje stanje toliko poboljšalo da me poljski kralj htio uzeti za ženu.” Ta mirisava vodica pod nazivom Eau de la Reine de Hongrie (Vodica mađarske kraljice) prvi parfem na bazi alkohola umjesto maslinovog ulja ili loja koji su se dotad upotrebljavali kao “nosač” mirisave tvari, prethodnica  je svih drugih suvremenih kolonja i lavandi. Na bazi je ružmarina, mažurana, limuna i kore naranče a sličnu verziju recepta nalazimo kod Crabtree & Evelyn  et Alquimia... Ukratko, reference su iz doba srednjevjekovnih kanona. Pa zahvaljujući čemu se ta časna starina ponovno vratila u sam vrh mode 21. stoljeća?

“Želja za povratkom jednostavnosti”, objašnjava Vera Strubi, predsjednica parfema Mugler. “Parfem se previše banalizirao i komercijalizirao. Ima ih svugdje. Svake nove sezone tržište bude preplavljeno “novitetima”, navodno sve posve novi parfemi, a u osnovi vjerojatno svi slični. Potrošaču je svega dosta, prezasićen je, zamoren, više ne zna što bi odabrao. I odgovor se nameće sam po sebi – potražiti nježne uspomene iz djetinjstva umjesto izmišljati nove.

U tijeku 90-ih godina prošlog stoljeća industrija parfema frenetično se služila kemijskim tehnološkim otkrićima izbacujući na tržište sve apstraktnije i sve čudnije formule mirisa. A, pokazalo se, bez obzira na sve, da će ljudski njuh uvijek radije odabrati miris prave vrtne ruže nego onaj  virtualnog buketa. Čini se da je zasad odzvonilo svim sofisticiranim mirisima, svim zamršenim notama, svakom snobizmu jer ljudi osjećaju potrebu za skromnijim stvarima, mirnijim užicima i boljoj podnošljivosti. A to su proizvodi koji mirišu prirodno (ili se barem tom idealu približavaju) poput vodice Aqua Allegoria de Guerlain, sretne prethodnice blistavog niza sljednica od kojih navodimo samo jednu: Herba Fresca koja u svom sastavu ima djetelinu, talijanski limun, metvicu i šumsku ljubičicu.

Ili, još jedna uspješna – Manifesto od Isabelle Rossellini koja u javnosti više ne skriva svoje bore na licu ni svoj apetit za tenom bez slojeva pudra. “U srce me diraju uprave te svakodnevne stvari. I mirisi koji me najviše pokreću su svakodnevni, aroma mog stana i vrta u kojima se uvijek odlično osjećam i oporavljam.” Zeleni bosiljak, bijeli papar, agrumi, cvjetovi božura pod drvetom kestena... Tu je i Iris d’Hermes, hladan i smirujući miris plahte što se suši na vjetru, ili Bobby od Bobby Browna, koji bi trebao odisati mirisom upotrebljavane dječje igračke. Agrumi, krastavci, lopoči. Malo blagosti u okrutnom svijetu?

Novi pravac pokazatelj je novih vjetrova u razmišljanju i duhovnosti suvremenog čovjeka – zaokret prema ekološkoj osvještenosti u domeni mirisa koja samo slijedi isti trend u prehrani.

Tradicionalno, u kolonji je 4 posto mirisnog koncentrata. Sastojci su iz grupe hesperida koji se od svih poznatih najbrže isparavaju: naranča, limun, mandarina, grejp, vrbenija itd. Svi oni mirisi koje zovu glava. Osnova, koja prilijepi parfem na kožu, svedena je na minimum. U toaletnoj vodici (l’eau de toilette) doziranoj na 12 posto mirisnog koncentrata, a još više u parfemskoj vodici (l’eau de parfum) doziranoj na 20 posto, je obrnuto. Puno je osnove, a malo glave. Veliki umjetnik mirisa  Mugler stvorio je svoj tip kolonje koja je toaletna vodica čija je osnova bijeli mošus koji se sporo oslobađa iako je u pretjeranoj dozi, pa senzualizira i sidri oštrije tonove mirisa koji su uklopljeni u tu kolonju prema klasičnom receptu: bergamot, neroli i narančin cvijet. U to je ubačena i sintetizirana molekula poznata pod nazivom “S”  koja kolonji daje stabilnost i osjećaj čistoće, poput novog sapuna još u svojem papirnatom omotu, poput lista nekog drveta.

Vera priznaje da se taj proizvod obraća ljudima koji nemaju naviku da nose parfem, ili ga više ne nose, ali ipak žele doživljaj mirisa. To su pretežito osobe koje ne vole da im parfem prekrije tjelesne mirisi jer žele biti ono što jesu. Kolonja ne prekriva tjelesni miris. Ona je odgovor. Tako je Mugler stvorio novu-staru kolonju koja je za svakoga: muškarci, žene, starci i starice, djeca...Jer kolonja je karakteristična po tome što je androgina i bezvremenska – paše svima.

I drugi su autori stvorili kolonju koja se duže zadržava na tijelu; Annick Goutal lansirala je prekrasnu Eau d’ Hadrien u 80-im godinama  koju je dozirala na 5 posto mirisa s mnogo sicilijanskog limuna ali i bijelog cvijeta i čempresa. Slično je i kod Cartier za koga je Christine Nagel kreirala izuzetnu kolonju: juzu u glavi (taj zeleni japanski  limun je  vrlo zrelog mirisa, vrlo snažan i blago gorak), lišće ljubice i lavanda u srcu kolonje za osjećaj zelenila i vibracije, a onda dolazi ambra, cedar i patchouli na dnu za senzualnost i postojanost. Ali, strukturirana poput parfema, sa sastojcima parfema, je li to još uvijek kolonja?

Stručnjaci danas ocjenjuju da to više i nije toliko važno jer su kolonje preuzele mjesto toaletnih vodica čija se koncentracija mirisa u zadnjih petnaest godina postupno udvostručila, pa čak i utrostručila. Njihove su se formule uveliko promijenile. Više se ne radi o higijenskim proizvodima  koje se moglo kupiti samo u ljekarni, nego o novom izrazu olfaktivnog jezika, vrstama mirisnih akvarela.

Zašto se onda denominacija kolonje ne bi proširila s obaveznih hesperida na sve mirisne sastojke koji daju osjećaj lakoće, zdravog mirisa, blagog oplahivanja bez sloja umjetno proizvedenih komponenti? Lavanda, na primjer, kao mirisna vodica u istoj je kategoriji s kolonjama, iako je drugačijeg porijekla. Pure Lavender od Azzaroa koji je s mnogo osjećaja preuzeo engleski stil (na pr. English Lavender od Yardleya) nudi jednako sretnu alternativu agrumima. Primjer je i božanstvena Aqua di Selva od Victora, koja je talijanska voda puna borovih iglica, smole smreke i mirisa šumskog lišća. Ili dalje  l’Eau de Campagne od Sisleya koja vjenčava divlje zelenilo s povrćem, prerijske trave s domaćom tratinom. I Tilleul od Orsaya koja, bez sumnje u sebi nema ničega ortodoksnog jer uopće nema tz. mirisa glave nego sadrži srednji i donji tonalitet: miris lipovog cvijeta i šumske ciklame na podlozi od sijena i pčelinjeg meda. A koži daje isti smirujući osjećaj kao i klasična kolonja.

Drugi su primjeri l’ Eau de Cologne au The Vert (zeleni čaj) od Bulgarija koja miriše na juzu i jasmin na podlozi zelenog čaja, pa zatim Agua od Loewea, sastavljena od bergamota, juzua, bijelog cvijeta i cejlonskog čaja. Orange Bigarade sadrži u sebi niz divljih i gorkih agruma iz francuske Provanse, malo kardamona, tri zrna papra i nekoliko ruža na podlozi od sijena. Oni koji su je nosili, govore da bi preobratila i najtvrdokornije nevjernike, protivnike parfema.

Još jedan razlog zbog kojega ljudi ponovno koriste kolonju: upotrebljava se zbog vas samih a ne da biste nekog zaveli ili opčarali. To oslobađa i relaksira. Radi se o trenutačnom užitku vašeg nosa a ne nečemu što traje i traje. Osim ako kolonju ne nosite sa sobom  i neprestano se njome ne oblijevate. Jedan od velikih kreatora mirisa, Jean-Claude Ellena, smatra da smo u zadnje vrijeme bili pretjerano pod anglosaksonskim utjecajem pa tako i u stvarima koje se tiču parfema. Zašto? Zato što su Anglosaksonci izmislili parfem u spreju čime se gubi intimnost kontaka s mirisnom tvari. “Čovjek se ne dodiruje, ne miluje nego se poprska. A kad se radi o kolonji, ona se lijeva niz kožu tamo gdje želite – što vraća osjećaj senzualnosti. Čovjek se dodiruje, miluje, masira. Nije toliko higijenski kao sprej, ali je puno ugodnije...” – govori Ellena.

Postupak nanošenja kolonje je jednostavan: odvije se poklopac pa se bočica postavi na vrat i nagne tako da vodica poteče niz kralježnicu ili s prednje strane tijela  po prsnoj kosti do dojki. Poput vlažnog mirisnog poljupca od kojeg se ježe dlačice. Radi li se samo o mirisu ili i o tom taktilnom osjećaju tekućine koja teče po koži; što vas više uzbuđuje i zavodi?  Ako ste po prirodi škrti, vjerojatno nikad niste kolonju koristili na ovaj način. Počastite se ipak jednom ovim izuzetnim doživljajem. Uostalom, smatra se da se kolonju dostojnu svog imena, troši na litre. Baš kao što to rade Španjolci sa svojom vrlo laganom vodicom “granale” kojom se ljeti zalivaju do mile volje. Tu se ne štedi na sebi. U stvari, kolonju se uvijek treba kupiti u povelikoj bočici – barem od 250 mililitara – to je minimum! Živio luksuz! To su dobro shvatili proizvođači Hermes i Clarin koji su lansirali Eau d’Orange Verte i Eau Dynamisante u litrenim bocama!

I na kraju, znajte da poslije zalijevanja dolazi trljanje, ono što se nekad zvalo “friction”. Tome naročito služi Friction de Nuit mirisa lipe od Orsaya. Trljanje je dobro protiv stresa, za smirivanje, opuštanje i oživljavanje kože i duha. To je dio svakodnevnog liječenja. Uz to se utrljavanjem u kožu razvija toplina koja omogućava da se svi miomirisi razviju i procvjetaju oko vašeg tijela kao da ste usred cvjetne livade ili proljetne šume.