LATINAKI NAZIV : Viola odorata L.
OSTALE VRSTE : Viola canina – pasja ljubičica (pasja ruža) – ima bijelu mrlju na najdužoj latici..; Viola calcarata - ljubičica; V. odorata Alba - bijela ljubičica - rijetka je ljubičica, ali se ipak može pronaći i uzgajati.
Viola reichenbachiana -šumska ljubičica – visoka je do 20 cm, ima jako srcolike listove i tamnozelene boje.
PORODICA : Violaceae – ljubice
NARODNA IMENA : ljubica, fijolica, mirisna ljubica, plava ljubica, melekuša..
STRANA IMENA : Common violet, Heckenveilchen ; Veilchen, La violete, Violetta…
POVIJEST I NASTANAK IMENA:
Prema mitologiji ljubičica toliko osvaja svojim mirisom i ljepotom da je i ružni Hefest pridobio naklonost Afrodite pomoću njih.
Također Zeus, vrhovni Bog, je napunio livadu ljubičicama, kako bi utješio svoju ljubavnicu Io, koju je zbog Herine ljubomore morao pretvoriti u junicu.
Sam mit o nastanku ljubičice priča je o tragičnoj ljubavi. Prve ljubičice, prema tom mitu, su nastale iz krvi Atisa, kojeg je pogubila moćna božica Kibela.
Prema legendi ta božica se zaljubila u Atica, prekrasnog mladića, te je kako bi obvezala na celibat, odabrala ga za svog svećenika. No, to nije pomoglo jer se Atis zaljubio u prelijepu kćer boga Sangarija. Kibela ga je kaznila smrću, a iz njegove krvi koja se prolila po zemlji nikli su cvjetovi. Svojom bojom podsjećali su na zgrušane kapljice krvi.
Mirisna ljubičica prekrasan je vjesnik proljeća i jedna je od najmirisnijih od svoje porodice.
Grci su je odabrali za simbol plodnosti, stari Rimljani su uživali u njenom slatkom vinu. Napoleon ju je posebno obožavao. Porodica obuhvaća oko 500 jednogodišnjih ili višegodišnjih vrsta. Od osnovne forme dobivene su mnogobrojne vrtne sorte mnogo većih cvjetova , čak i punih; to su višegodišnje biljke. Viola calcarata je divlja vrsta alpske flore i raste na vapnenom tlu. Cvate od IV – VIII mjeseca, sadi se u jesen,
Ljubičice se povezuju sa skromnošću. U kršćanstvu je ljubičica simbol vladavine i autoriteta, pa je kao takova simbol i obilježje svećeničkih i kraljevskih odora. Također predstavlja oživotvorenje Božjeg sina, dok je bijela ljubičica simbol Djevice Marije. U hrvatskom jeziku dolazi od riječi ljubiti, pa je po njoj izvedeno i nazvano žensko ime Ljubica, Ljuba.
Ovu mirisnu biljku sa prekrasnim ljubičastim laticama u prošlosti su žene koristile za jutarnje umivanje. Običaj je da se na Cvjetnicu umije u vodi punoj ljubičica. Biljka raste na osunčanim brdskim pašnjacima i livadama, te svojim mirisom privlači kukce. Ima jedna poslovica koja kaže: "Ljubičica malen cvijet, al ju voli čitav svijet."
RAZMNOŽAVANJE – SADNJA, SJETVA …. Stanište joj je u polusjeni. Razmnožava se diobom odraslih biljki. Razmnožava se diobom biljke. Nekada se mirisna ljubičica uzgajala zbog proizvodnje parfema, koji se danas dobiva sintetičkim načinom. Tip zemlje koji joj odgovara je bez naročitih odlika, može i čvrsta ili poglavito vapnena zemlja, ali svježa. Redovito je treba zalijevati dva – tri puta tjedno tako da tlo ne ostane nikada potpuno suho. Klijanje iz sjemena je nepravilno jer se mnogi rani cvjetovi ne opraše – jer ponekad još nema insekata u to doba .
Biljke se dijele u rano proljeće ili jesen, ili se presađuju mlade biljke tijekom ljeta. Zbog širenja među biljkama treba ostaviti razmak od 20 – 30 centimetara. Zalijevanje mora biti redovito i ljeti malo obilnije. Ocvale cvjetove redovito treba skidati. Svake tri godine biljke prorijediti.
Nisu pogodne za uzgoj u zatvorenom.
Koristi se za ukrašavanje šumskog tla i malih površina. Sorte s punim cvjetovima naročito su pogodne za rubove gredica. Iako se brzo šire i izvrsno prekrivaju tlo, danas se još samo ponegdje uzgajaju kao pokrivač tla ili rub na početku gredice.
Kao samonikla biljka raste u svijetlim listopadnim šumama, među grmljem i šikarom, uz putove i živice.
OPIS :
KORIJEN : u tlu ima žućkastosmeđi kvrgavi podanak s korjenčićima sličnim dlakama, iz korijena izbijaju izdanci i razvijaju nove biljke.
LISTOVI : listovi su na vrlo dugačkim peteljkama, zaokruženi su , blago nazubljeni, pri bazi srcoliki. Za liječenje listovi se skupljaju u proljeće, cvjetovi kad se otvore, korijenje ujesen, a cijela biljka u doba cvatnje. Suši se u hladu na prozračnom mjestu tako da cvjetovi ne izgube boju.
CVIJET : Cvate od ožujka do svibnja . Ponekad ponovo procvatu u jesen. Cvjetovi su pojedinačni i nalaze se na dugim stapkama, vjenčić se sastoji od 5 nepravilnih latica koje su ljubičaste, bijele, ružičaste ili svijetloljubičaste boje.
Ne treba i ne smije se poistovjećivati s afričkom ljubicom, jer to su zaista dvije posebne vrste, čak ne spadaju u istu porodicu !
PLOD : tobolac sa sitnim sjemenkama.
KEMIJSKI – FARMAKOPEJSKI NAZIV i SASTAV : u korijenu ima saponina slično kao i u jaglaca pa se zbog toga koristi za omekšanje sluzi i lakše iskašljavanje. Sadrži salicilnu kiselinu, alkaloid violi, i odoratin, koji je najljekovitiji sastav u ljubičici, eterično ulje i neke soli, vitamin C, karoten..
SLUŽI ZA LIJEČENJE : pluća, vena, bronhitis, reumatizam, slabe cirkulacije, problema s grlom, stres, srčanih tegoba – smanjuje srčanu neurozu i lupanje srca, jača srce, glavobolje, migrene, «umornih očiju», konjunktivitisa, upale desni i sluznice nosa, čisti krv, širi krvne žile, pomaže kod bubrežnih bolesti, upale sluznice mokraćnog mjehura, djelotvorna kod gihta, kod bolova kostiju i zglobova, protiv razdražljivosti i nemira, te kod nesanice, za nadraženu kožu ekceme, upale kože, akne, opekline, pogodna za suhu i osjetljivu kožu i protiv bora.
PRIPREMA : protiv nadutosti - meteorizam : 10 grama suhog ili 50 grama svježeg lišća kuhati 5 minuta s 1 kavskom žličicom meda u 2,5 dl mlijeka, poklopljeno se ostavi 15 minuta. Pije se svaki sat po 1 velika žlica u toku 4 – 6 tjedana. Isto pomaže kod hripavca u male djece.
SIRUP I : 1,5 kg kandis šećera , 100 grama cvijeta ljubičice i 1 kg meda preliti s 1 litrom kipuće vode. Ostavi se stajati 12 sati dobro poklopljeno, nakon toga se pod pritiskom procijedi kroz platno. Na taj način se dobiva jednostavan ali učinkovit sirup. Po jedna kavska žličica tog sirupa dodaje se šalici čaja od lišća ljubičice i pije se svaki sat ili 2 sata po gutljaj radi smekšanja sluzi i lakšeg iskašljavanja kod bronhitisa.
SIRUP II : 90 grama cvjetova mirisne ljubice, 120 grama šećera, 1,5 litre vode: cvjetove bez cvjetne čašice staviti u lonac i preliti kipućom vodom. Poklopiti i ostaviti 24 sata. Drugi dan procijediti i dobro istisnuti te dodati šećer. Na laganoj vatri zagrijavati i neprestano miješati dok se šećer potpuno ne rastopi. Čim sirup počne ključati , maknuti ga s vatre i poklopljeno ostaviti da se ohladi. Uliti u čistu staklenu bocu koja se dobro mora začepiti. Čuvati na tamnom mjestu. Pomaže prilikom kašlja, nesanice i srčanih tegoba.
ČAJ : 2 žličice osušenih i razmrvljenih dijelova biljke, 2.5 dl vode i žlica meda. Suhu drogu preliti hladnom vodom, staviti na vatru i zagrijati do vrenja i kuhati još 5 minuta. Procijediti i ohladiti da čaj bude mlak, umiješati med, piti prilikom upale grla, bronhitisa i to 3 x na dan po šalicu. Med po mogućnosti od kadulje, vrijesa ili lipe.
KRISTALIZIRANI CVJETOVI LJUBIČICE : za suha vremena ubrati cvjetove ljubičice i to pozorno: odvojiti ih od peteljki ! Bjelance vilicom istući, tako da se lagano zapjene. Čistim, mekanim i tankim kistom premazati latice pa ih posipati šećerom. Složiti ih na masni kuhinjski papir ( ne novinski !), kojim prethodno prekrijete rešetku pećnice. Prije sušenja prekriti ih još jednim slojem papira. Ugrijati pećnicu na najnižu temperaturu i pri otvorenim vratima pećnice zagrijavati dok se latice ne osuše. Kristalizirane ljubičice čuvati u hermetički zatvorenoj posudi. S tako konzerviranim cvjetovima koji zadržavaju svoj oblik i boju mogu se ukrasiti voćne salate, kreme, torte, sladoledi i druge slastice.
Za liječenje proširenih vena cvjetovi su prikladni zbog sadržaja rutina koji jača zidove kapilara. Pola šalice svježih cvjetova ljubičice ( bilo koje vrste !) preliti s 2,5 dl kipuće vode, poklopiti i ostaviti da se smlači, pije se 2 puta na dan poslije jela.
Mnogi se možda pitaju smiju li se ljubičice konzumirati sirove, tj . smiju li se jesti ? Da, smiju se, i nema nikakvih posljedica.
ULJE : šaku ubranih cvjetova ( 80 grama) preliti s pola litre maslinova ulja i poslije 4 dana procijediti u manju tamnu bočicu; služi za laganu masažu očnih kapaka i sljepoočica, ali je također korisno i kod bronhitisa, reumatizma, slabe cirkulacije i probleme s grlom te kod stresa.
TINKTURA : 200 grama cvjetova ili cijele biljke s listom, korijenom i cvijetom močiti 30 dana u litri 70 % alkohola ( kupi su ljekarni), Nakon toga tinktura se procijedi i koristi 3 x po 30 kapi s malo čaja ili vode.
PRELJEV od ljubičice : 6 žlica svježih cvjetova staviti u staklenku i preliti s 5 dl kipuće vode i poklopljeno ostaviti da stoji jedan dan. Tekućinu procijediti i dodati 500 grama šećera te lagano zagrijavati dok se šećer ne rastopi, boja će se sačuvati ako sirup ne prokuha. Ohlađeno pohraniti u staklenku i dobro zatvoriti.
LIKER : 10 žlica svježih cvjetova preliti s 1 litrom rakije i dobro zatvoriti. Ostaviti tako 4 tjedna i onda procijediti . Skuhati šećerni sirup od 3 dl vode i 300 grama šećera (može i med), ostaviti da se ohladi te pomiješati s rakijom.
MLIJEKO ZA ČIŠĆENJE LICA : (rok trajanja je7 dana ) ; 1 šaku cvjetova preliti s 5 dl hladnog mlijeka te lagano zagrijavati dok ne zakipi ali ne smije prokuhati. Mlijeko ohladiti , procijediti i čuvati u hladnjaku.
OCAT s ljubičicama : 150 g svježih svjetova preliti s 1 litrom bijelog vinskog octa i dobro zatvoriti. Nakon 15 dana uz povremeno protresanje, procijediti.
Kod glavobolje i migrene uzimati čaj 4 x na dan i stavljati obloge od usitnjenih svježih listova ljubičice.
Umorne oči lagano masirati kapke uljem od ljubičice.
Kod upale usne šupljine grgljati čaj.
Kod bolesti i bolova u kostima i zglobovima koristi ulje ili ocat od ljubičice – kao oblog.
Topli čaj uzima se kod razdražljivosti, nemira, nesanice za umirenje.
KONTRAINDIKACIJE : prevelika koncentracija izaziva povraćanje i izaziva stolicu. ( bezopasno ali neugodno).
Listovi i cvjetovi nemaju neku prehrambenu vrijednost. Kao krmna biljka nema veću vrijednost.