Začini dolaze u modu i isto tako iz nje i izlaze. Kada čovjek pogleda popis začina koji su se koristili u srednjem vijeku, može samo zaključiti da je mračni srednji vijek bio svakakav, samo ne mračan. Neki su začini preživjeli, a neki gotovo da su izašli iz upotrebe. Tako je i s lavandom.

Kalifornijski restorani već su zatrpani sladoledima od lavande, želeom od lavande, limunadama s lavandom, salatama s lavandom...

Ta mediteranska biljka koristila se kao lijek i kao začin. Nikada nije bila pretjerano popularna, ali je bila sastavni dio samostanskog ormarića u kojem su se čuvali začini. U 12. stoljeću sveta Hildegarda iz Bingena u knjizi "Causae et curae" spominje lavandu na popisu biljaka kojima se aromatizira vino. Eterična ulja lavande uvijek su se više koristila u kozmetičkoj industriji nego za stolom.

Navodno je Elizabeta I, kraljica Engleske, toliko obožavala lavandu da je naredila da uvijek mora biti na stolu. I kraljica Viktorija zahtijevala je da lavanda bude u svakoj njezinoj sobi. Uz dokazana ljekovita svostva, lavanda je koji put imala i magijska svojstva. Ako žena mužu stavi lavandu u desnu cipelu, spriječit će mogući preljub. U istu su svrhu žene pomoraca u kolačiće stavljale i malo lavande.

Lavanda kao začin

Lavandin miris nama je više miris ormara, miris od kojega bježe moljci, a ne miris koji povezujemo s hranom. Zbog tih predrasuda lavanda će se teško probijati na naše kuhinjske police. Ali uvijek postoje neki etnuzijasti koji žele promijeniti uvriježenu sliku. Godine 2004. Sharon Shiply je izdala knjigu "The Lavender Cookbook", kuharicu u potpunosti posvećenu lavandi. Rijetke su kuharice koje su posvećene samo jednom začinu, a kad se radi o lavandi, sa sigurnošću možemo zaključiti da je to jedina takva kuharica na svijetu. Gospođa Shiply potrudila se i trend je krenuo. Kalifornijski restorani već su zatrpani sladoledima od lavande, želeom od lavande, crème brûlée, limunadama s lavandom, salatama s lavandom...

Francuzi imaju jedan odličan tradicionalan recept s lavandom, meni najdraži. Mlade se janjce pošalje u polja lavande da se namirišu. A zatim kod mesara.

Koliko mi se sviđa ideja da jedan začin nađe svoje mjesto i stekne popularnost, toliko me brine taj "modni dio". Zar će nas sada neko vrijeme daviti s lavandom? Kad sam prvi put uzeo u ruke tu lavandinu kuharicu, odmah mi je bilo jasno da će se te teme dokopati neki ženski časopis i "raspaliti" je na desetak stranica. Naravno, upravo se to i dogodilo.

Amerikanci su majstori marketinga. Gospođa Shiply, naravno, odmah na tržište izbacuje i cijelu liniju proizvoda s lavandom. Šećer s lavandom, čili s lavandom, sve za samo 6 dolara. Organiziraju se predavanja, škole kuhanja s lavandom. Možete uplatiti i izlete u kalifornijske plantaže lavande. Cijena - prava sitnica.

Svaka čast lavandi kao začinu. Crème brûlée s blagim misirom lavande stvarno je izvrstan, ali ipak mi se čini da će se lavanda i dalje više držati ormara. A ako se čvrsto uhvati kuhinje, znam tko će biti sretan. Moljci.

Autor: Željko Šatović, G.U.L.A.

Pisao sam za razne novine (Polet, Jutarnji list, Globus, Studio, Playboy). Zanimaju me povijest i antropologija hrane te lov na smrčke

www.coolinarika.com