Liječenje biljem, poznato kao i fitoterapija, najstarija je vrsta medicine, te su plemena lovaca sakupljača već prije 16.000 godina skupljala informacije o ljekovitosti pojedinih biljaka, a u Babilonu su već 3000. godina prije Krista izrađivane biljne tablete s glinom. U nekim društvima fitoterapija je i danas jedini oblik liječenja, a Kina je zemlja s najdužom neprekinutom tradicijom biljne medicine. Sam Pitagora je u 6. stoljeću prije Krista u svojoj školi u Grčkoj predavao o liječenju biljem. U suvremeno doba, budući da ljudi teže što zdravijem načinu prehrane i općenito takvom stilu života sve više ljudi okreće se liječenju biljkama. 

"Procjenjujem da unazad 20 godina je bilo negdje 5-6% stanovništva sklono primjeni takvog ljekovitog bilja, a sada da je negdje 15%, pa čak i više", kaže dipl. ing. prof. kem. Željko Sobotka, savjetnik za samopomoć s ljekovitim biljem i ostalim namirnicama u Prirodoslovnom društvu "Ljekovita biljka".

Liječenje biljem danas je alternativni način prevencije, te liječenja blažih oblika bolesti. Ako fitoterapijom i ne izliječimo bolest, u organizam u svakom slučaju unosimo vrijedne tvari poput vitamina, eteričnih ulja, antioksidansa, minerala i sličnih tvari koji pomažu pri jačanju organizma te čišćenju od štetnih tvari. "Recimo kod prijeloma kosti, biljke ne mogu sastaviti kosti, ali mogu ubrzati zarašćivanje, znači kad liječnik sastavi kosti u traumatološkoj bolnici, onda se može ubrzati zarašćivanje recimo piskavicom ili grčkim sjemenom, koje se upotrebljava kao brašno u obliku začina, zamiješa se 2 do 3 male žlice po obroku u jelo i na taj način vi možete za jednu trećinu ubrzati zarašćivanje, tako da ljudi koji su po tri tjedna u bolnici mogu boravak skratiti na dva tjedna", objašnjava dr. Sobotka. 

Nestručno korištenje prirodnih lijekova

Mnoge države imaju razne agencije i komisije koje ispituju djelotvornost i eventualnu štetnost pojedinih biljaka, na temelju kliničkih istraživanja. Od razvijenih zemalja koje imaju takve komisije najbolji su primjeri Njemačka, Francuska i SAD, gdje su objavljene i monografije o ljekovitim biljkama, a biljni lijekovi se primjerice u Njemačkoj mogu dobiti i na recept od obiteljskog liječnika. 

Ono što ponekad biljne lijekove čini naizgled nedjelotvornima, jest da ih se često prijavljuje kao dodatke prehrani, pa budući da ne prolaze kroz dodatne analize, često su u nedostatnim količinama, pa koncentracija ljekovitog bilja u jednom takvom čaju, koji je etiketiran kao dodatak prehrani, nije dostatna da bi se dobio učinak koji bi ta biljka mogla imati da je uzimana na način koji je preporučio stručnjak. Tako ljudi koji nisu dovoljno informirani, a započinju liječenje bez prethodnog savjetovanja, često budu razočarani "neučinkovitošću" biljnog lijeka. Slično je i s esencijalnim uljima koja imaju široku primjenu, od jačanja organizma do opuštanja uma kroz mirise, a koja su deklarirana kao mirisi. Na njihovim pakiranjima često nije navedeno iz kojeg su dijela biljke rađena i na koji način su prerađene, što je bitno u djelovanju samog ulja.

O liječenju na svoju ruku, dr. Sobotka kaže: "Bilo bi najbolje, kad ti ljudi dobe informaciju o opasnostima određenih biljaka, tj. ako to znaju, onda s ovim drugim biljkama mogu piti čajeve koliko im srce želi, čak i do dvije litre dnevno i ništa im neće biti, ali ako se uhvate neke otrovne ili poluotrovne biljke, a ne znaju o tome, onda si mogu jako puno naškoditi zdravlju".

Kombinacija biljnih preparata s farmacijom

Nisu svi dijelovi biljke, jednako ljekoviti, pa se uvijek uzima onaj dio koji sadrži najveći udio tzv. "biljne droge", a to može biti lišće, cvijeće, stabljika ili korijen. Ljekoviti biljni preparati rade se u više oblika, npr. u obliku čajeva koji su najrašireniji, zatim tinkture koje su jačeg djelovanja od čaja, jer sadrže veći udio ljekovite tvari, pa masti, ulja i losioni koji služe za vanjsku primjenu. Biljni lijekovi se danas u svijetu najčešće prave od češnjaka, ginko bilobe, ginsenga i gingera dok se među najljekovitije biljke našeg podneblja ubrajaju stolisnik, kadulja, marulja, kopriva i maslačak.

Što se tiće uporabe farmaceutskih lijekova s biljem dr. Sobotka kaže: "Ako je problem akutne prirode onda je najbolje da liječnik poćne svoje liječenje i da smiri situaciju, a ako je problem kronične prirode onda lijekovi pomažu kao i biljke. Mislim da su biljke mnogo pogodnije za ljudski organizam od farmaceutskih pripravaka, koji su vrlo jakog djelovanja i gdje se tek nakon nekoliko godina vide štetne nuspojave koje ti farmaceutski pripravci imaju".

Ono što biljne pripravke razlikuje od uobičajenih lijekova jest vrijeme potrebno da bi počeli djelovati, jer preparatima od ljekovitog bilja ponekad treba i po nekoliko tjedana da bi pokazali rezultate, dok medicinski lijekovi pokazuju učinkovitost mnogo prije.

Dr. Sobotka kaže da mu se za pomoć uglavnom javljaju žene, oko 90% njih, i to pretežno populacija žena u dobi od kojih 45 do 75 godina, dok su muškarci manje skloni primjeni biljnih lijekova. Tegobe zbog kojih mu se pacijenti najčešće javljaju su dišni problemi, problemi s probavnim traktom, mokračnim putovima i hemoroidima.

Nova otkrića djelovanja biljaka

Danas se u fitoterapiji, uz iskustva dobivena stoljećima primjene ljekovitih bilja, kombiniraju i nova znanstvena otkrića. Međutim prije početka korištenja biljnog lijeka, lijek valja prvo iskušati zbog moguće alergijske reakcije, a tek potom krenuti s liječenjem, koje je uvijek bolje provoditi pod nadzorom stručnjaka, budući da mnoge biljke, uz nestručno rukovanje, mogu izgubiti ljekovita svojstva. Tako mnoge čajeve, kao primjerice čaj od nane, koji pomaže pri otklanjanju boli i iskašljavanju, ne treba kuhati, jer se na taj način gube ljekovita svojstva, već ga treba samo politi vrelom vodom. 

Svojstva većine ljekovitih biljaka već su otkrivena, no neka se još uvijek otkrivaju. "Nažalost za neke biljke se pronalazi da su zapravo poluotrovne ili otrovne, a prije se to nije znalo. Primjer je oman korijen, koji je nekad bio jako hvaljena biljka, a on je dosta otrovan za jetru. Pa čak i dupčac, isto tako, nekad hvaljena biljka za jetru. Tako da treba biti oprezan sa tim biljkama.", ističe dr. Sobotka.

"I čajeve i kapi i masti i ulja i sve druge preparate, losione i kreme pripremamo sami, slažemo vlastite recepte i po tim receptima pripremamo te biljne preparate. Povratne reakcije su sve pozitivne, znači biljke s kojima mi manipuliramo ovdje nisu ni otrovne, ni poluotrovne, sve su biljke blago djelujuće, neke malo jače djelujuće, ali ne da bi bile kao poluotrovne.", dodaje dr. Sobotka.
Za kraj, evo nekoliko najjednostavnijih primjera prirodnih lijekova: 

Kamilica protiv bolova bilo kojeg dijela tijela: najbolje je koristiti kao prah od suhih cvjetova kamilice, pomiješan sa žlicom šećera i malo tople vode, 3 do 4 puta dnevno.

Limun za pročišćavanje krvi, bolji rad jetre i slezene: limun prepoloviti, iscijediti sok te dodati prstohvat soli, dobro izmiješati i uzimati 1 do 2 puta na dan.

Limun protiv glavobolje: popije se sok od jednog iscijeđenog limuna, pomiješan sa žlicom mljevene kave, i zatim se prilegne...

Med i mlijeko protiv anemije: u šalici mlijeka ukuhati žlicu meda i popiti natašte svako jutro.

A evo i jednog video recepta

www.funkymem.com