Drugi tjedan

 

 

1. ZAKON

Život ti se pretvara u ono što misliš. — Marko Aurelije

 

 

 

Ljudi se boje raz mišljati, ili, pak, ne znaju razmišljati. Ne uviđaju da je um moguće ojačati, iako se emocije ne mogu potiskivati. Širom svijeta ljudi traže duševni mir, no on je nemoguć bez sna­ge uma.

— Eric B.  Gutkind

 

MISAO — ili čin razmišljanja — jedna je od najvećih sila kojima raspolažemo, a, kao i kod većine sličnih moći, moguće ju je ko­ristiti i pozitivno i negativno, po želji. Mnogi ljudi nikada nisu naučili služiti se tom moći, ovladati snagom uma. A u današnjem svijetu jednako je važno naučiti ispravno razmišljati kao i isprav­ no govoriti i ispravno djelovati. Ernest Holmes, utemeljitelj Zna­ nosti o umu, objašnjava svoje stavove o razlozima: »Život je zrca­ lo i čovjeku koji razmišlja odražava ono što mu svojim mislima pripisuje«.

Zahvaljujući suvremenoj tehnici u stanju  smo  vidjeti  mo­ zak, ali ipak ne vidimo kako on radi. Vidimo samo posljedice moždane aktivnosti. Um, koji je nevidljiv, upravlja misaonim pro­ cesom. Mozgu govori kako razvrstavati iskustva i činjenice, kako oblikovati nove zamisli, pridavati formu novim pojmovima. Neiz­ ravno djelovanje misli nije teško shvatiti, jer je očito da čovjek razmišlja prije nego što bilo što učini. Misao je motivator svakog djelovanja, jednako kao što električna struja služi kao sila rnoti- viranja osvjetljavanja doma. Bez obzira na to prevodimo li misli u stvarno djelovanje ili ne, sama je misao već proizvela određeni učinak.

Je li vam se kada u glavi pojavila originalna zamisao, pa ste se upitali odakle se pojavila? Kao da vam je um u mozak po­ sijao zametak ideje. Na temelju ranijih iskustava i stečenog zna­ nja, vaš ju je mozak razvio tako da je vi možete izraziti na suvi­ sao i uvjerljiv način. Moguće je da se ideja i poboljšavala dok ste je iskušavali ili izražavali u raznoraznim okolnostima.

 

Čovjeku koji je nji­ me ovladao, um je najbolji prijatelj.

Drugima je, pak, najveći neprijatelj.

—   Bhagavadgita

 Čovjeka na koncu čini ono čime se bavi

njegov um.

—   Upanišadi

 

Slično tome, um može mozgu odrediti što treba misliti. Može nam biti vrlo privlačno razmišljati o tome da nemamo nika­ kav nadzor nad onim što nam ulazi u glavu, no stvarnost je zap­ ravo drukčija. Ako nam se u glavi pojavi pomisao  koja  nije  u našem interesu, možemo, vrlo budno i umješno, početi razmišlja­ ti o nečem drugome, i tako istisnuti nepoželjne misli.

Zvuči vam teško? Pokušajte s ovakvim  eksperimentom. Ako vam netko kaže: »Nemoj razmišljati o bananama« što će se dogoditi? Kod većine ljudi u glavi će se pojaviti slika banana, i to usred svijesti! Znači da i nema osobite koristi od toga kad sami sebi govorite da trebate prestati o nečemu razmišljati, zar ne? Nepoželjnu pomisao zamijenite poželjnom. Ako ne želite raz­ mišljati o bananama, koncentrirajte se na nešto drugo — na pri­ mjer na jabuke, naranče ili kokose! Čim u prednji plan svijesti dovedete neku drugu sliku, slika banana nestaje. Kako? Jer se um istodobno ne može koncentrirati na veći broj različitih slika.

To se naziva »tehnikom istiskivanja«. Ispunite li cijeli um pozitivnim i produktivnim mislima, u njemu neće ostati mjesta za negativne misli. U biti oslobađate ili »istiskujete« nepoželjne mis­ li i  nastali vakuum  ispunjavate poželjnim  mislima.  Odgovornost za aktiviranje zakona djelovanja uma leži na svakome od nas. Sa­ mi oblikujemo svoj osobni svijet. Stvaranje života koji želimo uve­ like ovisi u upravljanju umom. Kao što se kaže: »Promijeni način razmišljanja;  promijeni  život«.

 

 

Nije dovoljno imati dobar um. Najvažnije je dobro ga koristiti.

— Rene Descartes

 

  

Svi smo mi ono što mislimo. Sve što jes­ mo uzdiže se s našim mislima. Svojim mis­ lima stvaramo svijet.

—   Buddha

 

Kada mijenjamo način razmišljanja, važno je nastaviti s povoljnim i korisnim misaonim procesima. Postići ćete vrlo malo ako se nakon nekoliko dana truda vratite starom načinu raz­ mišljanja i  nekadašnjim navikama.

Moguće je da kod promjene sadašnjeg načina razmišljanja prvo treba zastati i  postaviti nekoliko  relevantnih pitanja. Kako želim da se moj život razlikuje od sadašnjeg trenutka? Priželjku­ jem li veću energiju? Kada se osjećam usredotočenim/usredo­ točenom? O čemu razmišljam u takvim trenucima? Želim li u svo­ jem svijetu ostvariti promjenu? Kako to postići? Kako mogu bit­ no služiti? Što želim postići?

Kada se pojave odgovori na ta pitanja, u sljedećem kora­ ku čovjek treba  postati  stalnim pastirom vlastitih  misli.  Čuvajte

 

Sve zbog čega pati­ mo poteklo je  iz sa­ mih  temelja  čovjeko­

vih   misli.

—  Teilhard de  Chardin

 

ulaz u svoj um kako biste zajamčili da razmišljate samo o onome, i izgovarate smo ono, što je u skladu s vašim ciljevima i željama. Tako  se  često  događa  da  mislimo  kako  moramo  postati

»stručniji« u nečemu prije nego što budemo u stanju ostvariti že­ ljeni cilj. Zbog takvog načina razmišljanja čitamo raznorazne knjige, pohađamo raznorazne seminare i sudjelujemo u svim mo­ gućim radionicama, tražimo »stručne« savjete itd. I ima li kakve koristi od takvih novih mogućnosti? Apsolutno! Svako prošireno znanje  djeluje na našu ukupnu svijest.

Može li metoda kojom se služi »početnik« neki put biti dje­ lotvornija od načina na koji djeluje »stručnjak«? Promislite malo. Jedan od najboljih primjera »početničkog« uma jest maleno dije­ te koje uči hodati. Djeca ne čitaju knjige o hodu i ne pohađaju seminare! Lijepo se pridignu, zakorače, pa padnu. Pa sve is­ početka! Dijete će pri padu možda osjetiti  frustriranost,  ali  se neće obeshrabriti. Dijete neće reći: »Pogledaj što mi se dogodi­ lo! Pao sam! Nikada neću naučiti hodati!« Dijete jednostavno us­ trajava sve do trenutka kada uspije načiniti onih prvih nekoliko dragocjenih koraka. »Vježbom se doseže savršenstvo«, pa tako i oni prvi nesigurni koraci s vremenom prerastaju u pravo hodanje. Upravo fantastično!

Možemo naučiti svjesno napredovati u životu ako naučimo prepustiti se energiji koja nas okružuje, ako naučimo kako se smiješiti uza sve veću svijest, kod kuće, na poslu, u igri i tijekom cijelog dana. Koncentrirana i brižna svijest može biti temelj sretnoga života. Zapamtite: Stvoriteljev duh u vama može vas do­ vesti do savršenog izraza kada otvorite um i srce. Svaki dan dočekujte sa samopouzdanjem, vjerom i životnom radošću.

 

*

 

2. ZAKON

Čovjek   prima     ljubav   kakvu     daje.      —     Anonimna

 

NEKI MUŠKARAC PRIMICAO SE cvjećarnici iz koje je želio buket ruža poslati majci za rođendan. Već gotovo pred ulazom, uočio je ma­ lenog dječaka koji je sjedio na rubnjaku ispred prodavaonice i plakao.  Kada ga je  upitao  što mu je,  dječak je  rekao  da je došao

 

U ljubavi se vrata moje duše širom ot­

varaju, Omogućuju mi da udišem nov zrak slo­

bode I zaboravljam vlastitu

sitničavost. U  ljubavi cijelo  moje biće struji  naprijed Izlazi iz krutih okvira uskogrudnosti i sa­

moživosti, Zbog kojih sam za­ točenik vlastite  nei­ maštine i ispraznosti.

• Scott Peck

 

 

 

Koji želi činiti dobro kuca na vrata; koji voli vrata zatiče ot­

vorenima.

— Tagore

 

 

 

Moj je život nedjelji­ va cjelina i sve moje aktivnosti stječu se u jednu; uzdižu se u mojoj  neutaživoj  lju­ bavi  prema čov­

ječanstvu.

• Mahatma Gandhi

 

kupiti ružu za majku. Međutim, imao je samo sedamdeset devet centi, dok je ruža stajala dolar. Čovjek ga je suosjećajno uveo u cvjećarnicu i kupio mu ružu. Zatim ga je upitao želi li da ga od- veze kući. Dječak je odgovorio: »Bio bih vam zahvalan, gospodi­ ne, kada biste me odveli k majci«. Dječak ga je tako odveo do groblja, gdje je ružu položio na majčino posljednje počivalište.

Nakon što je dječaka odveo kući, muškarac se vratio u cv­ jećarnicu i otkazao narudžbu za isporuku buketa. Umjesto toga kupio je cvijeće i s njim se odvezao tri stotine pedeset kilometa­ ra i posjetio majku! Tijekom puta razmišljao je o snazi ljubavi i nebrojenim dobrima koja proistječu iz »ruku« ljubavi.

Vrlo je lako govoriti o ljubavi. O ljubavi su napisane lijepe pjesme i velike knjige. Ali kako shvatiti, kako razumijeti ljubav? Jedan moj prijatelj, svećenik, rekao je: »Sva zaklinjanja ovoga svi­ jeta u to da je Bog ljubav ne znače ništa dok se iskreno ne zag­ rlimo!« Kakva misao!

Na određeni način, ljubav je, kako se čini, ideal i san sva­ kog čovjeka. Je li moguće da su naše duše začete u Stvoriteljevoj ljubavi? Čini se da smo zadovoljniji i ispunjeniji kada smo u sta­ nju duhovne ljubavi, a nekako ispražnjeni kada smo usredotočeni na nešto drugo. Je li moguće da ljubav — neograničena ljubav — postaje svrhom našeg postojanja? Je li moguće da se ljubav sma­ tra najvećim životnim blagom upravo stoga što je riječ o istinskoj prirodi naših duša?

Učeni ljudi kroz cijelu povijest ljubav određuju kao snagu koja spaja i veže svemir i sve što je u njemu; ljubav se često na­ ziva i najvećim čovjeku poznatim načelom uvođenja sklada. Kako točno shvatiti te opise? Nitko nikada nije vidio ljubav, nije je čuo, dodirnuo, omirisao niti osjetio njezin okus! Kako fizički dodirnu­ ti misao, pojam, ideju? Nedvojbeno je da vidimo plodove i djelo­ vanje ljubavi, ali ne i božansku energiju koja do toga dovodi. Čujemo zvukove suosjećanja i brižnosti u nečijem glasu. Ali kako osjetiti slatki okus unutarnjeg mira i spontane radosti? Moguće je vidjeti ljubav u tuđim djelima i postupcima kada izražavaju tu pri­ rođenu energiju iz dubine svojega bića. Miris ljubavi možemo os­ jetiti zahvaljujući večeri priređenoj s bezgraničnom ljubavlju oso­ be koja »voli kuhati«. 1 koja nas voli! Ljubav možemo dodirnuti u zagrljaju dragih osoba kada nam otvaraju srce i puštaju da njiho­ va ljubav teče prema nama. Pet osjetila ljubav može spoznati sa­ mo iznutra, prema van. No kada izražavamo ljubav, ujedno je i prvi primamo. Kako? To što jesmo počinjemo prepoznavati u dru­ gima.

 

Buddhin je duh duh velike ljubavi, dob­ rote i suosjećanja.

• Buddha

 

 

 

 

Najviši je oblik mud­ rosti dobrota ud­ ružena s ljubavlju.

• Talmud

 

Jedan od temelja psihologije glasi da čovjek ima veliku potrebu biti voljen. Na te riječi možemo kimnuti i složiti se. »Da, slažem se. Ako me nitko ne voli, život može izgledati prazno i besmisleno«. Trebamo li to promotriti i iz drukčije perspektive? Je li moguće da je najvažniji način na koji čovjek može biti voljen upravo davanje ljubavi? Sve dok ljubav tražimo izvan sebe, najčešće frustriramo ljubav koja je u nama!

Pružanje ljubavi ne odnosi se na lažnu sentimentalnost i laskanje. Čista je ljubav prirodan stav i držanje obilježeno dobro- namjernošću,  dobrotom,  suosjećanjem,  brižnošću,  podupiranjem i blagonaklonošću. Riječ je o spremnosti na to da učinite sve što možete kako bi bili od pomoći i kako bi nekome olakšali i po­ boljšali situaciju. Kada živimo u ljubavi, svjesno doživljavajući i izražavajući ljubav,  sudjelujemo u najsnažnijoj aktivnoj  sili.

Što  bi  se  u  našem  svijetu  dogodilo  kada  bismo  odlučili

»gledati očima ljubavi«? Bismo li u svakoj osobi na koju naiđemo ugledali ljepotu i istinu? Bismo li bili otvoreniji prema tuđim mis­ lima i  osjećajima?  Bismo  li  pljeskali  i  radosno  podupirali  tuđe

»božanske zamisli«? Bismo li opraštali i suosjećali u odnosima s drugima? Kada »gledamo očima ljubavi« događaju se zanimljive stvari.

Počinjemo opažati iskru u sugovornikovu oku. Situacija se mijenja kada učimo davati neograničenu ljubav i kada se presta­ nemo opirati. Neki od plodova pružanja ljubavi:

 

• Čovjek  postaje       neustrašiv   jer      »savršena     ljubav   istiskuje strah«.

 

• Čovjek postaje sretan, jer se nesklad ne može uvući ona­ mo gdje vlada ljubav.

 

• Čovjek više nikada nije  sam, jer ljubav njegov svijet ispu­ njava osobama punima ljubavi.

 

• Čovjek nije tužan, jer ljubav donosi najveću sreću.

 

• Čovjek postaje uspješniji, jer »ljubav nikada ne može doži­ vjeti neuspjeh«.

 

• Čovjek postaje omiljen i voljen, jer se sličnosti privlače, a ljubav ima neizrecivu moć privlačenja.
• Čovjek postaje  živahan,  budan  i  sve  svjesniji,  jer  ljubav izoštruje sve  

 

Um i srce ispunite ljubavlju i život će vas preplaviti najra­ skošnijim blagoslovima. Zahvaljujući tome, kada počnete druge darivati ljubavlju, i sami ćete biti okruženi ljubavlju. Zahvaljujući neograničenoj ljubavi, dolazite do istinskog kraljevstva nebeskog na zemlji i vašem se životu pridaje uzvišenije dobro.

 

 

*

 

 

3. ZAKON

Da  bi mu oprostili,  čovjek najprije mora  oprostiti.

—                          Anonimna

 

 

Koji  ne  može opros­ titi drugima ruši  most koji  i sam  mora pri­ jeći;  jer svatko

osjeća  potrebu  da

mu  oproste.

—  Lord  Herbert

 

U SVOJOJ KNJIZI Vidjet ćeš kada počneš vjerovati, dr. Wayne Dyer govori  o  silno  dirljivim   slučajevima  opraštanja  koja  je   doživio:

»Prije nekoliko godina na kioscima se pojavila jedna od najdirlji­ vijih i najdojmljivijih naslovnica nekog američkog časopisa. Na fo­ tografiji papa Ivan Pavao II. sjedi u tamnici s čovjekom koji ga je pokušao ubiti. Taj prikaz opraštanja na mene je imao trajan učinak. Ljudi koje smatramo... uzorima dobrote u svakoj situaci­ ji mogu oprostiti bez uvjeta i sumnje. Svoju svijest ne zamagljuju pomislima na bijes, mržnju i osvetu prema onima koji su im htje­ li naškoditi ili im nanijeti nepravdu. Umjesto toga, služe nam kao primjer opraštanja kojim se možemo poslužiti u svakodnevnom životu«.

U trenutku napada u kojem je ubijen, Mahatma Gandhi instinktivno je podignuo ruke, tom hinduističkom gestom pokazu­ jući opraštanje. Gandhi je odlično shvaćao pravu  bit istine, jer inače nikada ne bi rekao: »Slabi nikada ne mogu oprostiti. Op­ raštanje je odlika snažnih«. Jedan drugi važan životni zakon go­ vori kako moramo oprostiti sebi i drugima ako želimo nadvladati određene poteškoće i ostvariti istinski duhovni napredak. Važnost opraštanja u prvi mah možda i nije očita, no nedvojbeno je jed­ no: nije slučajno što svi veliki duhovni učitelji ustrajavaju upravo na toj odlici.

Razvijanje sposobnosti opraštanja može biti presudno za naše zdravlje, kao i za kvalitetu naših odnosa s drugim ljudima. Gomilanje ljutnje i kivnosti i pojačavanje nagona za  osvetom među najdestruktivnijim su sklonostima koje  se  uopće  pojavljuju

 

Koji oprašta, okončava sukob.

- Afrička poslovica

 

u čovjekovu umu. Stoga možemo razviti duhovnu naviku pročišćavanja bića od tih emocionalnih otrova čim ih osjetimo. Zadržavamo li sjećanje na neku nepravdu ili povredu, stvarnu ili zamišljenu, vrijeme je da je se oslobodimo! Jednostavno je pusti­ te!

 

O puštanju i oslobađanju možemo govoriti s dvaju  gle­ dišta. Jedno preporučuje da bez odlaganja oslobodimo sve  os­ jećaje koji nas trenutačno uzrujavaju. Ponekad se događa da dru­ ge osuđujemo i stavljamo u zatvor unutar vlastitog uma. Osvrne­ mo li se na vlastiti život, uvidjet ćemo da smo i mi sami u prošlos­ ti možda činili slične stvari. A budući da se život neprekidno mi­ jenja, nema potrebe slijepo se držati nečega. Na primjer, pokušaj očajničkog hvatanja za sreću ne donosi sreću, nego može biti si­ guran put do jada i tuge.

 

Ako ljudi oko nas griješe, možemo im bez poteškoća ponuditi suosjećanje, budući da Bog nas bez prestanka obasipa svojim

suosjećanjem. — Sir Chinmoy

 

 

 

 

Opraštanje je  najviši i najljepši oblik Iju- bavi. Za uzvrat dobi­ vate neizreciv mir i sreću.

—  Robert  Muller

 

Druga je mogućnost osloboditi se ili odustati od vezanos­ ti za ego. Iz perspektive univerzalnog jedinstva, ego se bori kako bi održao iluziju zasebnog postojanja. U stvarnosti bi oslo­ bađanje stega ega i odustajanje od osjećaja borbe mogli biti iden­ tični. Kada odustanemo od borbe da dokažemo da smo dostojni ljubavi ili odobravanja, životnoj energiji omogućujemo da u nama teče čista i bez prepreka. Kada se oslobodimo borbe za opravda­ vanjem vlastitog postojanja, često pronalazimo korisne načine služenja koji nam donose zadovoljstvo. Kada se prestanemo grčevito držati ograničenih stavova i pojmova o tome kako bi što

»trebalo biti«, oslobađamo se i samima sebi omogućujemo da u životu uživamo u svim mnogobrojnim manifestacijama. Duhovna moć opraštanja može nadvladati svaku sklonost  ljutnji i kivnosti zbog nepravde. Kivnost je egoistična i ukorijenjena u povrijeđe­ nosti.

 

Predivan uzor opraštanja nudi nam se  kada se osvrnemo na to koliko često i koliko potpuno Stvoritelj oprašta nama. Isu­ sa su pitali »Koliko često trebamo opraštati?« Odgovorio je ova­ ko: »Sedamdeset sedam puta« (Matej 18:22). Drugim riječima, opraštanju nema ograničenja.  Ono treba biti stalno!

U jednom drugom evanđelju Isus kaže: »Oče, oprosti im jer ne znaju što čine«  (Luka 23:34). Možete li uvidjeti da ljudi

 

koji drugima čine zlo možda doista i istinski ne znaju što čine? To što eventualno usmjeruju prema drugima ne govori baš ništa o tim drugim ljudima. No njihovi postupci itekako govore o nji­ hovu gnjevu, mržnji, okrivljavanju ili želji za osvetom. Iz tog pri­ mjera učimo važnu  lekciju  o  opraštanju. Ljudi koji  su se  prema nama ponijeli ružno, neugodno ili uvredljivo možda ne uviđaju da su svi ljudi povezani. Kada jednom duboko u srcu spoznamo da smo povezani sa svim ostalim ljudima, pa tako i onima koji se po­ našaju nedolično, u rukama će nam se naći ključ moći opraštanja. A ta spoznaja može potaknuti povećanu sposobnost opraštanja.

Opraštanje  se  opisuje  kao  postupak  sličan  čišćenju  luka

— odvija se u slojevima! Kada naiđemo na novi sloj ili aspekt vla­ stitoga bića u kojem se pojavljuje određeni oblik kivnosti, očeku­ je nas još rada. To ne znači da sve što smo dotada radili na op­ raštanju nije bilo djelotvorno. Svaki je trud koristan i plodono­ san. Samo trebamo nastaviti proces opraštanja.

Želimo li unutarnju ravnotežu, mir i sklad koje nije mo­ guće poremetiti, blagost koju nije moguće povrijediti, duboku i trajnu ugodu, a sve ostalo toliko savršeno da nikada ne može bi­ ti poremećeno? Opraštanje, odbacivanje lažnoga u korist istinito­ ga, nudi zadovoljavanje tih želja, pa i više od toga!

 

 

*

 

 

4. ZAKON

Iskazivanje zahvalnosti donosi nove razloge za zahvalnost

—                          Anonimna

 

 

Velik je onaj  koji  nije ostao  bez djetinjeg

srca.

—  Mencius

 

DANAS ZAPJEVAJMO pjesmu slave i hvale za nebrojene razloge za sreću kojima smo obdareni!  Može  li  tajna  zahvalnoga  srca  biti stav  zahvalnosti  koji  nas  pridiže  prema  stalnoj  povišenoj  svijesti u sklopu koje znamo da je život dobar i da sreće ima u izobilju? Životni zakon govori nam da se sreća povećava kada  razvijemo  i držimo se načela  iskazivanja zahvalnosti.  Kako?  Vrlina  zahvalno­ sti može izravno dotaknuti same temelje čovjekova postojanja i razlozi  za  zahvalnost  mogu  se  početi  množiti.

Što je točno stav »iskazivanja zahvalnosti«? I kako ga raz­ viti? Riječ je o svjesnoj odluci da tražimo dobro, blagoslov i sreću

 

Zahvalnost je simbol plemenite duše.

— Američka  izreka

 

 

 

 

 

Zahvaljivati je dobro,

kao i opraštati.

—  Charles Swinburne

 

u svakome na koga naiđemo  i  u  svakoj  situaciji  koju  doživljava­ mo. A to je prirodna posljedica naše vjere u moguće postojanje davatelja dobrote  i  vlastitu  spremnost  da  iskusimo  dobrotu.  Bilo da tog davatelja nazivamo Bogom, Alahom, Duhom ili nekim dru­ gim imenom, možemo ostvariti stav u kojem se pripremamo za davanje i primanje sve raskošne dobrote u kojoj obitavamo.

Čemu god poklonimo pozornost i vjeru, to postaje našim iskustvom. Stoga je, kako bismo razvili stav izražavanja zahval­ nosti, logično da pozornost usmjerimo na ono što nam u životu trenutačno služi kao izvor sreće i zadovoljstva. Možemo početi od zahvalnosti za obitelj i voljene osobe, dom i zajednicu u kojoj ži­ vimo. Zahvalnost možemo proširiti i tako da obuhvati zahvalnost za sposobnosti i sve čime smo obdareni i to tako da  to  prih­ vaćamo kao prilike koje je moguće uložiti za opće dobro. Može­ mo cijeniti i biti zahvalni na prilikama tako što ćemo ih prihvati­ ti kao izazove za postignuća. A zahvalnost može otvoriti vrata kreativnim zamislima koje obogaćuju život i pomažu nam da pri­ donesemo napretku čovječanstva.

Jedna jedina moćna riječ — »Hvala!« — izgovorena iskre­ no ili ostvarena bez izgovaranja, može otvoriti vrata sve većem svijetu dobrobiti. Zahvalnost znači priznanje. Riječ je o priznanju i potvrdi činjenice da se dogodilo nešto pozitivno i značajno. A ne osjećamo li svi veliko zadovoljstvo kada čujemo iskrene pohvale i odobravanje? Posredstvom tona ili izraza lica, odnosno odabira riječi, možemo drugoj osobi prenijeti zahvalnost i činjenicu da ci­ jenimo njezin doprinos. Nema sumnje da priznavanje dobra može sadržavati jednako toliko veličine kao i dobro djelo!

Kada se naša duša razvije i počne pokazivati više suos­ jećanja i brižnosti, sve više i više zanimaju nas druga ljudska bića koja u svakodnevnome životu na  ovome  svijetu  proživljavaju  ra­ dost i tugu, uspjehe i izazove. Tako možemo suosjećati sa su­ putnicima i nastojati razvedriti i poticati one na koje nailazimo na životnome putu. Nismo odvojeni i izolirani. U duhu smo jedno. Ono što utječe na jednoga, utječe na sve. Svaki čvrsti stisak ru­ ke koji ponudimo kao pomoć unosi veću poniznost u radost isti­ nskog i nesebičnog služenja. Žudimo za većim i dubljim prosvje- tljenjem i mudrošću.

Počinjemo uviđati da je jedno od najboljih sredstava za suzbijanje nečega što nam izgleda kao nedostatak, ograničenje ili negativno iskustvo upravo svakodnevna zahvalnost za sve što imamo. Svatko može biti svjestan obilja prisutnog u životu i isto­ dobno  se  osjećati  uskraćeno.  Bez  obzira  na  trenutačnu  situaciju,

 

 

 

 

Zahvalnost otvara našu svijest tako da možemo još više pri­

mati.

—  Elizabeth  Sand

Turner

 

Životni čimbenik — božanski život koji prožima sve  — dovoljan je razlog za zahvalnost i radost.

Zahvalnost nam pomaže da se oslobodimo samonametnu- tih ograničenja. Počinjemo uviđati sastojke nužne za radostan ži­ vot i znamo da nakon svake noći dolazi novi dan. Počinjemo shvaćati da je nešto nemoguće samo na izgled, ne i u stvarnosti. Naši pozitivni stavovi daju nam unutarnju sigurnost i snagu koja može nadići sve situacije.

Put do veće zahvalnosti može biti jednostavan i snažan up­ ravo kao priča koja slijedi. Skupina djece iz susjedstva često se okupljala i razgovarala o novostima u životu. Bilo je lijepo pro­ matrati to prijateljstvo među djecom, a iz tih mladih umova izvi­ ralo je neočekivano znanje. Jedna majka povremeno je sudjelova­ la na njihovim sastancima i pričala im priče. Kada je spomenula svoju »kutiju s nakitom«, najdragocjeniju stvar kojom raspolaže, dječju maštu dovela je do neslućenih visina. Naglašavala je da je njezina kutija toliko sigurna da njezin sadržaj ne može ukrasti baš nitko! Dakako, u dječjim su se glavama pojavile blistave slike zas­ ljepljujući dijamanata, smaragda, rubina, bisera i sličnih nepro­ cjenjivo vrijednih ukrasa. U njihovim sanjarijama, ona je bila nas­ ljednica iz bogate obitelji, iako  njezin  svakodnevni život  nikako nije ukazivao na veliko materijalno bogatstvo.

 

 

O, Veliki duše, još jednom budim se sa suncem, Zahvalna za darove, koji dolaze jedan po jedan. Zahvalna za najveći dar, taj dragocjeni dah života. Zahvalna za sposobnosti koje me vode i danju i noću.

Dok prolazim odabranim putem svega što još trebam naučiti, Učim duhovni mir i sreću, nagrade u životu. Hvala ti za duhovnu snagu, misli i molitve;

Hvala ti na bezgraničnoj ljubavi koja me usmjerava cijeli dan.

— Twylah Nitsch

 

 

 

Jednog su je dana djeca upitala što se nalazi u kutiji. Dok su gorljivo iščekivala odgovor, ona se smiješila svima redom. A zatim ih je pozvala da se okupe oko nje i sjednu na travu. »Sada ću vam odati čudesnu tajnu«, prošaptala je. »To nije prava kutija!« Djeca su je gledala razrogačenih očiju, puna  iščekivanja.  Majka je nastavila: »Zapravo je riječ o riznici vašega srca. I svatko od nas ima takvo blago! Sadržaj kutije osjećaji  su  ljubavi,  radosti, mira, zahvalnosti, te vjera u to da smo nasljednici Stvoriteljeva kraljevstva... a riječ je o istinski božanskome naslijeđu. Božja na-

 

zočnost u vašem srcu unutarnje je iskustvo, blago  spoznaje,  koje traje  vječno.«  Djeca  su  tog  dana  postavila  nebrojena  pitanja. Većina njih nikada nije zaboravila  priču  o  kutiji  s  nakitom,  a još više  počeli  su je  cijeniti  kada  su  poodrasli.

I vi možete biti snaga koja širi dobro, možda i više no što mislite. Možete pomagati, usrećivati, cijeniti i poticati osobe oko sebe. Zahvaljujući vlastitome stavu zahvalnosti, u srca svojih bližnjih i onih na koje nailazite možete unositi snagu, utjehu i mir. A moguće je i da, poput one majke u priči, možete poslužiti i kao nesvjestan utjecaj na osobe koje su oko vas.

Jedna drevna poslovica kaže: »Magarac koji nosi težak te­ ret možda nikada neće spoznati koliko vrijedi to dragocjeno drvo na njegovim leđima: znat će samo koliko je teško«. Bez zahvalno­ sti osjećat ćemo teret okolnosti i iz vida izgubiti dragocjenu na­ rav dara koji se nalazi pred nama.

 

 

*

 

 

5. ZAKON

Čovjek se boji onoga što ne razumije. — Anonimna

 

 

Strašan je jedino

strah.

—  Francis  Bacon

 

 

 

Uvjerena sam da svatko može nadvla­ dati strah ako učini upravo ono čega se

boji.

• Eleanor Roosevelt

 

EMOCIJE, U svojim nebrojenim pojavnim oblicima, mogu činiti bit načina na koji doživljavamo život. Koristimo li ih na valjan način, emocije nas  mogu  voditi  do  novih  visina  radosnoga  življenja.  Ka­ da se na njih ne obaziremo ili kada su pogrešno usmjerene, sva­ kodnevni  život  mogu  lako  pretvoriti  u jad.

Moguće je da je jedna od najutjecajnijih i najdestruktivni- jih emocija upravo strah. Jedna stara maurska poslovica podsjeća nas na važnu istinu: »Tko se boji, taj izvoru straha predaje vlast nad sobom«. Odličan opis snage i moći straha! Bi li strah mogao biti izvor nebrojenih pogrešaka koje činimo? U stanju straha, ko­ ji se opisuje kao oblik emocionalne prirode koji se nastoji oslo­ boditi određene prijetnje, čovjeku je  najčešće teško na pozitivan se način koncentrirati na vlastite misli. Strah je bolna emocija, a prepoznajemo je po uzbunjenosti, užasnutosti, nemiru; prirodna mu je  pratilja deprimiranost. Odlučimo li se zadržati u društvu straha, jedan oblik straha može dovesti do  drugog  oblika,  pa ćemo tako uvijek imati razloga za prestrašenost.

 

Kako se samo zahva­ ljujući hrabrosti sve prikazuje u novome

svjetlu.

— Ralph  Waldo

Emerson

 

 

 

 

Strahove je moguće nadvladati ako se s njima suočite na va­ ljan način. Strah je jedna od emocija. A emocije u cijelosti izviru iznutra i ras­ polažu tek snagom koju im dopuštamo. Kao ljudska bića, uživamo prednosti intelekta, a u životu se prvenstveno mo­ ramo  rukovoditi  up­ ravo intelektom, a ne emocijama, ako ovdje želimo spoz­

nati određenu sreću. Emocije su boja života;  bez njih bis­ mo uistinu  bili do­ sadna i bezlična bića. Ali emocije

moramo nadzirati jer će u protivnom one nadzirati nas. To osobito vrijedi za strah, koji nas sve, ako mu dopustimo da se nesmetano razmaše, pretvara tek u  uzdrhtale sje­ ne, bića kojima olakšanje može do­ nijeti još samo smrt.

— John M.  Wilson

 

Mnogi nam znanstvenici mogu reći da je valjano definira­ nje svakog problema najvažniji pojedinačni korak u njegovu rješa­ vanju. Božanska priroda duše može biti suprotnost napetosti  i strahu od bilo čega. Ona je kreativna. I pozitivna. I nudi  od­ ređeno znanje, mudrost i poticaje za nadvladavanje misli poveza­ nih sa strahom. Mnoge strahove stječemo »obrazovanjem«, pa ih je jednakim učenjem moguće i ukloniti! Kako nadvladati strah? Jedan je od načina  i traženje  većeg razumijevanja  izvora straha. Kada bolje shvatimo sebe i druge, manje je izgleda da će se strah ukorijeniti.

Kaže se da i u najvećem škripcu možemo postupiti na je­ dan od tri načina. Možemo se prepustiti. Možemo stisnuti zube i pokušati pregrmjeti krizu.  Ili možemo početi od samog početka, uočiti uzbudljiv, svjež početak novog puta. Na završetku  oluje straha uvijek dolazi do smirenja. Na kraju svake svađe nastupa tišina. Na završetku dugotrajne noći nad obzorom se pojavljuje sunce.

Razumijevanje je temelj napretka, a introspekcija često donosi bolje razumijevanje sebe. Među češćim su strahovima još i strah od nepoznatoga, strah od tjelesnih ozljeda, strah od neu­ spjeha, strah od nevoljenosti i strah od ismijavanja. U određenoj životnoj fazi svi doživljavaju strahove raznih veličina i oblika. Važno je shvatiti o čemu je točno riječ i s time se izravno suočiti.

 

 

Što si danas učinio zahvaljujući hrabrosti? Strah od Boga (nepoznatoga) spoznaja je o tami do koje ne može doprijeti nijedna od naših duhovnih sila i iz koje nam se pokazuje

Bog. Stoga se 'strah od  Boga'  ispravno naziva 'početkom mudrosti' (Psalmi 111:10). Riječ je o mračnim vratima kroz koja čovjek mo­

ra proći ako želi ući u ljubav Božju.

— Martin Buber

 

 

 

Sjećate li se ranijeg teksta o snazi uma u kojem smo go­ vorili o načelu koje kaže: »Kada vladaš svojim umom, vladaš  i svojim svijetom«? Kada shvatimo stvarnu prirodu misli i njihovu snagu u stvaranju i mijenjanju svijeta koji nas okružuje, dolazimo do nemjerljivo važne spoznaje: možemo usrećivati i možemo li­ ječiti! A to se odnosi na naše strahove jednako kao i na druge as­ pekte života. Usrećivanje i liječenje pravo su — i obveza — sva­ kog živog bića.  I čim sami sebi počnemo priznavati da možemo služiti  kao  posrednici  u  pružanju  ljekovite  ljubavi  Stvoritelja,

 

možemo se početi oslobađati straha i u životu i svijetu početi pro­ voditi promjene kakve smo oduvijek priželjkivali!

Friedrich Nietzsche opisuje trodjelni postupak u dozrijeva­ nju svijesti. Isto načelo može se primijeniti i na oslobađanje od straha. On kaže da smo u prvoj fazi poput deve koja se sagnuta kako bi joj na leđa stavili tovar društvene uvjetovanosti, navika i konvencija. U drugoj fazi nalik smo na lava koji se rikom buni protiv društva koje nameće ograničenja i  zapovijedi.  Tek nakon što dovršimo lavovski posao postajemo djetetom, a to znači pra­ vim ljudskim bićem, sposobnim za spontanost, intuitivnost i pou­ zdanost u reagiranju na okolni svijet. Lavovska hrabrost potreb­ na nam je da pronađemo vlastiti životni put.

Jedna od definicija hrabrosti glasi i ovako: sposobnost na- dvladavanja straha. Količina hrabrosti kojom raspolažemo  može se odražavati i u viziji koju smo odabrali za život i u tome koliko neustrašivo napredujemo u smjeru te vizije. Kad nadvladavamo strahove, jedan po jedan, znamo da naše svjetlo ne potječe od slabašne svijeće koja će se ugasiti već od vjetra uzbunjenosti ili razočaranja. Prije smo nalik na blistavi  krijes  koji  i  drugima pruža svjetlo i toplinu.

 

 

Naglasci ••

 

1. Misao — ili čin razmišljanja — jedna je od najvećih sila ko­ jima raspolažemo, a, kao i kod većine sličnih moći, moguće ju je koristiti i pozitivno i
2. Pojavi li se u vama negativna misao, odmah je zamijenite po­
3. Ljubav je »duhovno ljepilo« koje sve drži na

 

4. Zagledajte se u vlastito srce i u njemu ćete pronaći veliko blago ljubavi.
5. Želite li da vam oproste, prvo morate oprostiti!

 

6. Pogledajte oko sebe. Cijenite  što vidite i prepoznajte  ljepo­ tu, sreću i radost, te ih pozovite da postanu stalnim gostima u vašoj kući.
7. Emocije opisuju kao samu bit čovjekovih poticaja i aktivnos­ Moguće je da je jedna od najutjecajnijih i najdestruktivni- jih emocija upravo strah.

 

Ne bojte se života. Vjerujte da ga vrijedi živjeti, a takav stav pomoći će u ostvare­ nju te činjenice.

— William James

 

8. Jedna od definicija hrabrosti: sposobnost nadvladavanja stra­
9. »I zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te, a ti ćeš me sla­ viti« (Psalmi 50:15).
10. Šintoistička izreka: »I raj i pakao izviru iz čovjekova srca«.

 

 

Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••

 

Perzijska poezija godinama je glavni tumač perzijske misli, kako na Istoku, tako i na Zapadu. U svojem djelu Mathnawi pjesnik Ja- lalu'ddin Rumi svoje teme postavlja u okvir priča koje uvode i simboliziraju razna pitanja i često  su  isprepletena s  objašnjenji­ ma dubljeg značenja. Jedan od primjera jest i pjesma/priča »Ne­ vidljivi slon«, koja pokazuje kako postoje brojne religije, ali samo jedan Bog. Kao pojedinci isti predmet ili temu možemo promat­ rati iz različitih perspektiva. Intelekt koji se muči i pipa u tami, ne može oblikovati istinski pojam o Stvoriteljevoj prirodi.

 

Nevidljivi slon

 

Slon se nalazio u zamračenoj kući: nekolicina Hindusa dovela ga je radi izlaganja.

Kako ga nije bilo moguće vidjeti, svi su dlanovima pipali u mra­ ku.

Ruka jednog čovjeka našla se na surli, pa je stoga rekao: »Ovo je stvorenje nalik na cijev za vodu.«

Drugi je dotaknuo uho: njemu se činilo da je riječ o lepezi.  Treći je naišao na nogu, pa je rekao: »Slon ima oblik stupa.«

Četvrti je položio ruku na leđa i ustvrdio: »Ovaj slon najsličniji je prijestolju.«

 

Da je svaki od njih u ruci imao svijeću, riječi im se ne bi razlikovale.

Promotrimo li pomnije mudrost u ovoj  priči,  možda naiđemo na usmjeravanje u vezi s onim područjima vlastitoga ži­ vota koja još trebamo razvijati. Koliko smo otvoreni za nove za­ misli? Jesmo li voljni stvari oko sebe promatrati s različitih staja­ lišta? Možemo li u razmišljanju biti dovoljno fleksibilni te slušati i učiti iz tuđe perspektive? Možemo li si dopustiti da istražujemo brojne definicije i uloge u napredovanju prema sve širem poima­ nju beskrajnosti  božanskoga?