Tridesetšesti tjedan

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

1. ZAKON

Smisao je  odlika  koju  biramo  kako  bismo prema  njoj oblikovali život. — Richard J. Leider

 

 

 

Kako bismo promije­ nili vanjske okolnos­ ti, trebamo postati okolnostima kojima teži naša unutarnja

želja.

— Gregg Braden

 

 

Krajnja odlučnost pojedinca i na nao­ ko osrednjoj zamisli može izgraditi ned­ vosmislen uspjeh.

— Richard J. Leider

 

ŽIVOTNO je putovanje katkada prepuno pitanja. Koliko ste se puta pi­ tali: »Koji je stvarni smisao mojega života?« ili »Zašto sam ovdje?« ili

»Što da činim sa svojim životom?« ili »Kako pronaći smisao i pravi put?« Jeste li i od drugih čuli takva ili slična pitanja? Većina ljudi želi znati da život ima stvaran smisao i svrhu. Volimo imati dojam da je naš boravak na ovom planetu nekako važan. Kako odgovoriti na ta du­ boka i važna pitanja? Pokreće li duh naš život kroz zagonetku smisla i svrhe?

Bi li smisao našega života mogao služiti kao temelj ili bit naše najdublje dimenzije — mjesto na kojem imamo dubok osjećaj za to tko smo, što smo, odakle smo i kamo idemo? U knjizi Moć smisla Richard J. Leider nudi zanimljivu definiciju smisla. Tako piše: »Nije ri­ ječ o stvari. To nikada nije statično stanje koje možemo očuvati. Riječ je o kontinuiranoj aktivnosti, o pitanjima koja postavljamo bez presta­ nka. To je proces koji proživljavamo svakodnevno, a cilj mu je sluša­ nje i oblikovanje naših životnih priča«.

Leider nudi i provedive i korisne zamisli za stvaranje značenja, te možda i za pronalaženje plodonosnog smisla u našem životu i ra­ du. Tako piše:

 

 

Ključ djelovanja na temelju smisla i svrhe sastoji se u stapanju potreba svijeta s našim jedinstvenim darom unutar poziva... Na taj

 

 

Svi smo mi na spiral­ nome putu. Nema pravocrtnog razvoja. Usput ćemo  nailaziti na prepreke, skretati i vraćati se...  Bit će i sjena i tame, no rav­ noteža će im biti po­ jasi svjetla...  Svijest

o tome obrascu jedi­ na je potrebna da vas održi na putu.

—  Kristin   Zambucka

 

način stječemo osjećaj za usmjerenost. Bez smisla i svrhe ubrzo ćemo se izgubiti. Živimo bez istinske radosti u životu i poslu. Sve dok se ne pomirimo sa svojom svrhom, nećemo otkriti zadovoljstvo poslom niti onim čime raspolažemo.

Smisao je način života — disciplina koju treba provoditi sva­ kodnevno. Od nas traži ustrajnu predanost kako bismo se svakodne­ vno suočavali s pitanjem: »Zašto ujutro ustajem?« Mudrost koja nam omogućuje da pitamo, te hrabrost koja nam omogućuje da odgovori­ mo na to jednostavno pitanje čine samu bit rada na smislu.

 

Sklad i snaga izražavaju se u našem životu krajnje plodonos­ no kad se naše vanjsko »ja« uskladi s našim najdubljim i najčišćim težnjama i životnim ciljevima. Je li smisao nešto više od vanjskih zna­ kova vjernosti u ispunjavanju dužnosti? Znači li smisao da smo mar­ ljivi u svemu što postižemo ovdje, na Zemlji? Može li »život sa smis­ lom« ukazivati na to da sve više dozrijevamo u svijesti da je jedan od najvrjednijih životnih darova živjeti za istinu i dobrotu, te za korist drugih? Je li jedna od sporednih posljedica smisla tako i veća ukupna sreća?

 

 

 

Sanjam jedan san...

—  Martin   Luther

King, Jr.

 

Kako vam teške situacije mogu pomoći da ispunite smisao i sv­ rhu? Možda se temeljna važnost životnih poteškoća sastoji u tome što nas mogu preusmjeriti s aktivnosti koje se odvijaju izvana na duhovni aspekt stvari. Kada dođe do krize, poput teške bolesti ili udarca za karijeru, možemo birati kako ćemo postupiti u vezi s tim iskustvom. Međutim,  neki  će  ljudi  vjerojatno  otvoriti  baražnu  vatru  pitanja:

»Zašto se to dogodilo?« i »Što ću sada?« Takvi događaji mogu biti po­ put prirodnih obrisa planina i uzvisina koji rijeci onemogućuju da teče ravno, pa mora skretati i vijugati, ali na koncu ipak uvijek teći u pravo­ me smjeru. Prednosti su krize ili poteškoće u tome što smo često to­ liko usredotočeni na ono što je pred nama da se oslobađamo sitnih briga i porebe za nadzorom. Međutim, uvijek možemo zastati i izno­ va procijeniti vlastite vrijednosti i prioritete. Jer uvijek je pogodan tre­ nutak da izrazimo najviši oblik svojega poziva i da ispunimo svoju naj­ dublju svrhu i smisao.

Albert Schweitzer nadahnuo je milijune ljudi svojim otkrićem potencijalnog bogatstva čovjekova života. Godinama je tražio ključnu etiku suvremenoga svijeta. Pronašao ju je u Africi. Jednog poslijepod- neva u rujnu 1915. godine dr. Schweitzer je sjedio na malenome pa­ robrodu koji je rijekom Ogooue napredovao prema Lambareneu u središnjoj Africi. Mjesnome stanovništvu donosio je lijekove i medici­ nske potrepštine. Dok je brodić polagano prolazio posred krda vo- denkonja u rijeci, Schweitzer je gledao kako kapetan manevrira kako

 

ne bi udario u neku životinju. 1 tada je uvidio nešto duboko i daleko­ sežno. Kapetan odražava najviši oblik smisla: poštovanje prema živo­ tu. Prema riječima dr. Schweitzera: »I kao što je voda koju vidimo ko­ ličinski neznatna u odnosu na vodu koja teče pod zemljom, takav je i idealizam koji se pokazuje u malenim količinama u usporedbi s onim što ljudi nose zaključano u srcu, a koji se oslobađa tako rijetko ili ni­ kada. Osloboditi što je sputano, dovesti podzemne vode na površinu: čovječanstvo čeka onoga koji će moći ostvariti takav pothvat«.

Kako, dakle, »osloboditi sputano«? Možda ne bi bilo loše početi od redovite posvećenosti molitvi, a zatim i »kvalitetnog sluša­ nja«. Tražite usmjeravanje kako biste otkrili vlastite darove, te kreativ­ ne i korisne načine njihova izražavanja. Počnite uviđati i shvaćati ka­ ko i vi možete učiniti nešto bitno, i to ovdje gdje jeste. Upravljanje vremenom i organizacijske sposobnosti često nam nude priliku da se oslobodimo svega irelevantnoga i usredotočimo na vlastiti dar i poten­ cijal. Svoje aktivnosti usmjerite u područja koja su vam važna i zna­ kovita.

Živite li istinski kako želite? Henry David Thoreau rekao je:

»Napreduje li samopouzdano u smjeru svojih snova, da bi živio za­ mišljen život, čovjek će nailaziti na uspjeh neočekivan u uobičajenim uvjetima«. Smisao je kvaliteta koju biramo i oko koje oblikujemo svoj život. Možete li odrediti svoju svrhu i smisao? 

*

 

2. ZAKON

Sedam smrtnih grijeha: ponos, pohota,  lijenost,  zavist,  bijes, pohlepa i neumjerenost. — Sv. Grgur

 

 

Sigurno je  da  Bog ne griješi  prema čovjeku,  ali čovjek griješi  prema sebi.

—  Kuran

 

ČOVJEKOVA je priroda pozornica na kojoj želje dvojne prirode mogu bi­ ti u stalnome sukobu. Jedan od mogućih razloga za to jest i činjenica da ljudi žive u nepoznavanju Boga, univerzalnih načela i duhovnog smisla. Kada ih zasljepljuje iluzija ili obuzimaju lažne vrijednosti ma­ terijalizma i egoizma, ljudi katkada streme u smjeru suprotnome od ostvarivanja života korisne svrhovitosti. Ljudi obuzeti materijalnim pi­ tanjima možda ne uviđaju sukob u sebi sve dok im pozornost ne pri­ vuče neka životna situacija. Čovjek koji nije usklađen s najstvarnijim i najvišim životnim ciljevima možda neće uvidjeti beskonačan potencijal za dobro.

 

Pred slomom ide oholost, a pred pa­ dom  uznositost.

—  Izreke   16:18

 

Vodeće religije svijeta taj sukob predstavljaju na različite načine. Iako se teolozi razlikuju po definiciji »grijeha«, većina će se složiti da priroda grijeha iskrivljuje dar života u obliku u kojem smo ga primili. Kada netko »promaši cilj« pogrešnim razmišljanjem ili po­ našanjem, odnos tog pojedinca prema životu često se mijenja. Grijeh tako može biti koban, jer često umanjuje grješnikovu sposobnost živ­ ljenja u miru, radosti, sreći, kreativnosti i korisnom djelovanju.

 

 

Čovjek griješi kad podlegne sklonosti narušavanju božanske volje

povođenjem za neprimjerenim željama.

— Sekai Kyusei Kyo

 

 

»Sedam smrtnih grijeha« zapravo je sedam uobičajenih načina na koje se mnogi ljudi umrtvljuju toliko da više ne dopiru do dobrote života. Ponos, pohota, lijenost, zavist, bijes, pohlepa i neumjerenost često su plod pokušaja da dođemo do zadovoljstva i sreće na pod­ ručjima na kojima ih je nemoguće pronaći. Promotrimo sada pomni­ je te »grijehove«.

Neprimjerene percepcije o vlastitoj ličnosti, koje često naziva­ mo umišljenošću, pretjeranim ponosom ili egoizmom, čovjeka mogu zaslijepiti tako da ne prepoznaje transcendentu stvarnost i ograničiti njegovu točnu sliku o samome sebi. Nastojimo li se držati posebno ili važnije od drugih, upast ćemo u grijeh ili zamku arogancije. Međutim, zdrava doza ponosa i zdravo samopoštovanje mogu biti korisni za os­ tvarivanje  uspjeha.

Pohota je neumjerena želja usmjerena na sebične ciljeve, a do­ vodi do »beskorisne, nepotrebne boli i patnje«, čak i do razaranja. Može biti izvor sputanosti, zatrovanosti srca i zavaravanja uma. Epi­ demija AIDS-a, neželjene trudnoće među tinejdžericama, te ovisnost o drogi i alkoholu neke su od suvremenih posljedica prepuštanja po- hotljivoj strasti. Seksualnost je čudesan dio života i način na koji se svjesno izražavamo govori mnogo o našem karakteru.

I premda svi trebamo s vremena na vrijeme usporiti i opustiti se od svakodnevnih napora, lijenost je ipak nešto posve drugo. Jedna engleska izreka kaže »Lijenost putuje toliko sporo da je neimaština ubrzo pretekne«. Lijenost je jedna od navika ili stavova koje nam mo­ gu onemogućiti ili nam smetati u otkrivanju višeg oblika značenja i smisla. Naš život mogu ograničiti inertnošću. Lijenost osim toga one­ mogućuje plodonosnu kreativnost i produktivnost.

 

Jedna od definicija zavisti jest i »osjećaj nezadovoljstva i kivno­ sti zbog tuđih prednosti, imovine itd.«. To što kod nekoga vidimo kao odliku ličnosti ili uspjeh koji bismo voljeli ostvariti nije smrtni grijeh. Cesto se divimo tuđoj nadarenosti i sposobnostima. Problem ili »gri­ jeh« pojavljuje se kada zavisti dopustimo da naš život ispuni takvim nezadovoljstvom i kivnošću da ne uspijevamo uživati u drugim aspek­ tima života. Vrijeme i energija koje trošimo na uspoređivanje s drugi­ ma bilo bi bolje iskoristiti za mobiliziranje vlastitih unutarnjih izvora.

Bijes je teška emocija koja onesposobljuje, može razoriti ko­ munikaciju, razvrgnuti veze ispunjene ljubavlju i zalupiti vrata sreći i zadovoljstvu. Grijeh bijesa sastoji se u tome što često dovodi do de­ struktivnog ponašanja. Naše tijelo često reagira na bijes stisnutim ša­ kama, mrštenjem, suzama, zajapurenošću, škrgutanjem zuba, prom­ jenom krvnoga tlaka, ubrzanjem bila i tako dalje. Zašto činiti nešto što nas iznutra toliko remeti? Kakve bi od toga uopće mogle biti ko­ risti? Umjesto da poričemo vlastite osjećaje, što bi se dogodilo kada bismo identificirali izvor bijesa i iskušenje koje bi nas moglo odvesti u bijes pretvorili u konstruktivno djelovanje?

 

 

 

Sebičnost može biti draga samo pojedincu, no iz nje ne proistječe

sklad cjeline.

— Tenhkyo Osashizu

 

 

 

Pohlepa također može biti kobna u protivljenju prirodnome i obilnome toku života. Sve vodeće religije priznaju da su patnje i zlo plod neumjerenih želja usmjerenih prema sebičnim ciljevima. A poh­ lepa čini temelj velikog dijela nedaća koje pogađaju čovječanstvo. Pohlepna osoba nastoji izgraditi branu na potoku i sebično zadržati svu vodu. Takav čovjek još nije spoznao da sreća dolazi s protokom vode. Kao što je drevni kralj Mida spoznao na neugodan način, ego­ centričan život koji se temelji na pohlepi zapravo i nije život!

Neumjerenost se odnosi na sve što činimo bez mjere, u čemu do krajnosti pretjerujemo. Neumjerenost se često povezuje s fizičkim ovisnostima. Kad čovjek veliku količinu energije koncentrira na jedno

— poput jela, pića, droge, seksa — može doći do ovisnosti. Poput pohlepe, i te ovisnosti čovjeka mogu toliko zaokupiti da zanemaruje druge važne životne aspekte. Grijeh neumjerenosti odražava se u šte­ ti koju čini fizičkome tijelu, vezama, karijeri i duhovnoj svijesti. Sre­ dstvo kojim suzbijamo neumjerenost može biti i nastojanje da živimo uravnoteženo i to tako da u svemu budemo umjereni.

 

Univerzalna božanska inteligencija protječe kroz sve nas. Sva­ tko od nas ima jedinstvenu vezu s onim nevidljivim dijelom sebe. Sa­ me želje mogu biti korisne kada ih izražavamo na pravome mjestu, unutar osobnosti, obitelji i društva. Misli i odluke mogu nas nositi u beskraj. Kada viši oblici naše ličnosti  počinju nadvladavati »sedam smrtnih grijeha« i u svakodnevnim odlukama i životu, počet ćemo nap­ redovati na putu svete potrage za smislom. 

*

 

 

3. ZAKON

Izgled često vara. — Ezop

 

 

Za sve što se događa na ovome svijetu i izvan njega postoji logično  objašnjenje

— i sve savršeno ima smisla. Jednoga dana shvatit ćeš božansku svrhu Božjega plana.

— Lois  Pearl

 

JEDNA od poznatijih rečenica iz Ezopovih basna mogla bi biti upravo ona koja ljude, mjesta, situacije ili stvari opisuje kao drugačije od ono­ ga kako izgledaju na prvi pogled: »Izgled često vara«. Vrlo je moguće da smo već doživjeli situacije kada smo osjetili razočaranje, obeshra- brenost ili gubitak iluzija zbog vanjskog izgleda koji nije odgovarao našim očekivanjima. U takvim je trenucima dobro sjetiti se da vanjski izgled ne prenosi uvijek istinu o određenoj situaciji.

Epiktet tako piše: »Pojave se umu predstavljaju u četiri oblika. Stvari su ili onakve kako izgledaju; ili nisu niti izgledaju; ili jesu, ali ne izgledaju; ili nisu, ali tako izgledaju. Ispravno pogoditi u svim tim slučajevima zadaća je mudrog čovjeka«. U Ivanovu evanđelju savjet je daleko jednostavniji: »Prestanite suditi po vanjštini« (7:24).

Bit toga zakona sastoji se u tome da je važno i korisno dublje se zagledati u svaku pojavu. Možda ćemo se ugodno iznenaditi bude­ mo li na situacije reagirali tražeći veću jasnoću. Kakve god sudove iz­ nosili na temelju izgleda, oni će možda biti preslabo pomagalo za os­ vježavanje i podizanje našeg mišljenja o sebi uz pomoć uspoređivanja s drugima. Međutim, kada se naše razlučivanje temelji na pojačanoj svijesti i duhovnome razumijevanju, svaku situaciju možemo poboljša­ ti dobronamjernim mislima prožetima ljubavlju i suosjećanjem. Jedna od prednosti pomnijeg sagledavanja stvari jest i u tome da percipira­ mo korisne informacije u napredovanju prema ciljevima. Naposljetku, bi li iskustvo moglo biti tek još jedna riječ za sve veću svijest?

Ako doživljavate iskustvo svojega tijela,  postajete li ga svjesni­ ji? Ako doživljavate iskustvo svojega uma, postajete li svjesniji misli i

 

Istina se ne mijenja, iako se vaša percep­ cija istine može mi­ jenjati, neki put i

drastično.

— John i Lyn St. Clair Thomas

 

Dok živiš, kloni se toga da o ljudima sudiš po izgledu.

— Jean de /a Fontaine

 

zamisli koje se pojavljuju pred vašim unutarnjim okom? Doživljavanje uma može biti vrlo važno jer dovođenjem svijesti u um počinjete na­ dilaziti njegova ograničenja, pa vas izgled više neće zavaravati!

U  knjizi Jedan  okus Ken  Wilber  piše:  »Tijelo,  um  i  duša međusobno se ne isključuju. Tjelesne želje, zamisli uma i blistavi blje­ skovi duše — sve su to savršeni izrazi Duha koji zrači i jedini nasta­ njuje svemir, uzvišene geste onog velikog Savršenstva koje blistavilom nadmašuje svijet. U cjelokupnome Kozmosu postoji samo Jedan okus, a to je okus Božanskoga, bilo da se pojavljuje u tijelu, umu ili duši«. Kako njegovati više izraze božanskoga koji će nam u životu po­

moći da nadiđemo površinski izgled? Možda bi se na vrhu popisa moglo naći iskazivanje neograničene ljubavi koje nam pomaže da spo­ znamo svetu nazočnost duha u svima i svemu. Kada u drugima traži­ mo nazočnost ljubavi, često je i pronalazimo! Kada odvojimo nekoli­ ko minuta da se potpuno umirimo i koncentriramo, lakše ćemo se os­ loboditi privrženosti važnosti vanjskih dojmova. Kada uklonimo »eti­ kete« koje često pridajemo životu — poput dobi, spola, imovine, us­ pjeha, nasljedstva itd. — moći ćemo nadići osjetila i uskladiti se s nevidljivim dijelom sebe. Izražavanje zahvalnosti i velikodušnosti može nas uzdići u prostor koji privlače služenje i dijeljenje. Kada nam je svi­ jest u sadašnjem trenutku, umjesto da vrluda među raznim pretposta­ vkama i mogućnostima, također se koncentriramo na stvarnost umjes­ to na izgled.

Skupina prijatelja uzela je slobodan dan i odvezla se u obližnji planinski park na piknik. Dan je bio upravo savršen — sunčan i di­ van, uz ugodnu temperaturu i prelijepe krajobraze na koje su nailazi­ li cijelim putem. Došavši u park, za piknik su odabrali mjesto u blizi­ ni velikog akumulacijskog jezera koje dominira jednim dijelom parka. Prijatelji su zastali kako bi promotrili vodu koja se prelijevala preko brane i spuštala u rijeku, nastavljajući put daleko prema podnožju pla­ nine. Voda, koja se spušta zahvaljujući vlastitoj težini, odnosno gravi­ tacijskoj sili, stvara prirodnu energiju koju  generatori pretvaraju u korisnu električnu energiju. Dok su razgovarali o pogledu koji im se tako pružio, jedan je muškarac rekao: »Nije li zanimljivo kako izgled ovdje, iz jedne perspektive, vara?« Dok su ga ostali iznenađeno gle­ dali, nastavio je: »Generatori ne stvaraju električnu struju; oni je sa­ mo generiraju. Preuzimaju prirodnu energiju i pretvaraju je u oblik koji se potom prenosi dalekovodima do doline. Tu je energiju potom moguće koristiti za pokretanje strojeva za konkretne poslove«.

Kako otkriti veći dio prirode stvarnosti koja je u pozadini sje­ na? Umjesto da se koncentriramo na vanjski izgled, što bi se dogodi­ lo kada bismo za temelj života odabrali duhovni integritet? Bismo li

 

na životne situacije i iskustva tada gledali iz stvarnije i realističnije pe­ rspektive, a ne u okvirima iluzornih mogućnosti? Bi li nam motivacija otkrivanja omogućila da u sve što je pred nama unosimo jasniju vizi­ ju kako bismo lakše donosili pozitivne i mudrije odluke?

*

 

 

4. ZAKON

Gorljivost je unutarnji plamen duše koji vas vodi dalje, prema ci­ lju. — Charles Fillmore

 

 

Čovjek je stvoren  ta­ko da nemoguće stvari nestaju čim mu nešto zapali

dušu.

— Jean de /a Fontaine

 

 

Čovjek  bez gorljivos­ ti i žara nalik je na lokomotivu bez pare ili motor bez struje.

—  Charles  Fillmore

 

KAD GOD se pred vama pojavi prilika koja vam omogućuje da izrazite talent, prigrlite je objeručke! Osjetite pokretanje žara i gorljivosti du­ boko u sebi, strujanje koje vam daje poticaj da priliku pretvorite u plo­ donosno ostvarenje dobra.

Gorljivost se opisuje kao »unutarnji plamen duše koji čovjeka tjera naprijed«. Gorljivost pokreće motivaciju, što rezultira snažnim progresivnim kretanjem. Kada su Charlesu Fillmoreu bile devedeset četiri godine, izjavio je: »Već poprilično cvrčim od gorljivosti i oduše­ vljenja i poskakujem kako bih što prije učinio ono što trebam učiniti«. Kakav neizrecivo pozitivan stav! Većina nas ima daleko veće sposob­ nosti nego što uviđa. Prihvatimo li tu istinu o sebi i vjerujemo li u ide­ ale i načela kao u stvarnost, često bolje ovladavamo vanjskim okolno­ stima u svojem životu. Gorljivost nam nudi sposobnost isticanja pos­ redstvom koncentriranih napora usmjerenih prema našim ciljevima. Gorljivost nas potiče da prema životu iskazujemo zanimanje i strast. Štoviše, gorljivost je poput velike strasti — unutarnje želje koja pla­ mti žarom sunca na pustinjskome pijesku sve dok se predmet na koji je fokusirana ne ostvari u tom silnom plamenu. Gorljivost nam po­ maže da lakše dovršimo zadaću koja je pred nama.

 

Grci su nam podarili jednu od najljepših riječi u našemu jeziku:

»entuzijazam« — Bog koji je unutra. Veličina čovjekovih djela mjeri se nadahnućem iz kojeg izvire. Sretan je onaj koji u sebi

nosi Boga.

— Louis Pasteur

 

U Svetome pismu stoji: »Uistinu, Bog nam nije dao duh bo- jažljivosti, već duh snage, ljubavi i trijeznosti« (Druga poslanica Timo-

 

Valja dobro  pripaziti da gorljivost bude uravnotežena s

mudrošću.

— Elizabeth  Sand Turner

 

teju 1:7). Izvor snage kojom ostvarujemo sve što se nađe pred nama leži u unutarnjoj energiji koja samo čeka da je oslobodimo i usmjeri­ mo. U dobi od dvadeset pet godina, Rahmanjinov je već činio velike korake u smjeru blistave glazbene karijere. Njegove skladbe dobro je primala i kritika i publika. A zatim je napisao simfoniju koja je doživ­ jela potpun neuspjeh. To ga je obeshrabrilo i ispunilo samosažalje- njem. Izgubio je samopouzdanje i počeo se bezvoljno vući uokolo. Jednog ga je dana prijatelj odveo Nicholasu Dahlu. A dr. Dahl je, iz­ među ostaloga, mladome glazbeniku rekao i nešto što mu se urezalo u pamćenje: »U vama spavaju velike stvari, samo čekaju da ih daruje- te svijetu«. Rahmanjinov je te riječi ponavljao u nedogled, sve dok mu se nije vratilo samopouzdanje. Za manje od godinu dana napisao je koncert koji je posvetio dr. Dahlu. Riječ je o glasovitome Koncertu br. 2 u C-molu. Po završetku moskovske izvedbe, od silnih oduševljenih povika zamalo su počeli pucati zidovi dvorane! Snaga gorljivosti, pot­ pomognuta poticajnim riječima, pokrenula je velikog skladatelja pre­ ma cilju.

Od svog života možemo stvoriti što god želimo. Međutim, pot­ rebno je uložiti trud kako bismo upotrijebili duhovne odlike, nadare­ nost, sposobnosti i snagu koju imamo. Promotrimo malo područje iz­ van granica svojeg ograničenog uma i počnimo se pitati: »Što bi bilo kad...?« Što bi se dogodilo kada bismo u projekte kojima se bavimo unijeli više gorljivosti i oduševljenja? Kakve bi obiteljski, osobni i rad­ ni odnosi imali koristi od takve injekcije? Promislite o mnogobrojnim mogućnostima u raznoraznim situacijama koje bi mogla poboljšati ta­ ko snažna energija. Što bi se dogodilo kada bismo gorljivost prema životu pokazali tako da zrači oko nas, prema svemu što činimo? Naš bi entuzijazam zarazio sve oko nas! 

 

Gorljivost, odvažnost i iskrenost daju sjaj i boju duši, kao što sjaj

dijamantu daje ljepotu.

—  Cora  Fillmore 

 

Žena koja je radila za jednu veliku proizvodnu tvrtku na život je gledala toliko pozitivno i entuzijastično da joj je šef kroz smijeh re­ kao: »Doista si zarazna!« A to je bilo točno! Njezin radostan duh i brižna narav utjecali su na sve oko nje. Istinska gorljivost nije energi­ ja koju su neki dobili na dar, dok je drugi nemaju. Svatko od nas može se napajati na univerzalnome izvoru božanske energije. Radost i gor­ ljivost plod su odluke koju možemo donijeti u svakom trenutku i početi aktivnije sudjelovati u životu.

 

Riječ »entuzijazam« potječe od korijena koji ukazuju na nadah- nutost božanskim i na »jedinstvo s božanskom energijom«. U ljudima koji zrače tom duhovnom odlikom uočavamo nešto što doslovce budi strahopoštovanje. Gorljivost i entuzijazam pridaju novu vrijednost svemu čega se dotaknemo. Uputimo poziv duši da počne zračiti živo­ tom i pokaže se u svim zadaćama koje su pred nama. Pjesnik Philip Doddridge ovako je pisao o gorljivosti: »Probudi se, dušo moja! Ras- tegni svaki živac, I odlučno nastavi dalje; Nebeska utrka traži tvoju gorljivost, I tvoju besmrtnu krunu«.

*

 

 

5. ZAKON

Um je poput padobrana — funkcionira jedino kada je otvoren.

— Dick Sutphen

 

Obrazovanje nije is­ punjavanje kante, nego paljenje vatre.

—  William  Butler Yeats

 

 

Inteligentni ste u mjeri u kojoj u sebi omogućujete djelo­ vanje Božjeg Uma.

—  Imelda  Shanklin

 

JESTE LI kada gledali kako padobranac iskače iz aviona? Zrakoplov kruži visoko gore, vidi se tek kao malen obris na plavome nebu. Od­ jednom se pokraj njega pojavljuje i malena tamna mrljica. Letjelica se potom udaljava, a ona mrljica pada, pada. Promatrate je bez daha. A zatim se počinje širiti sve veći šareni oblak, nalik na gljivu, a tkanina se počinje ispunjavati zrakom. Skakač sigurno prizemljuje.

Kod svakog iskakanja iz zrakoplova, padobranac prvo aktivira maleni pomoćni padobran koji zatim aktivira veći glavni padobran. Nužno je snažno povući konopac za aktivaciju, kako bi se rastvorio pomoćni padobran i ispunio zrakom. Upravo taj zrak služi kao inici­ jalna snaga koja izvlači čvrsto stisnutu tkaninu glavnog padobrana. Kao što vidite, za uspješno iskakanje padobranom, nužno je paziti na točan raspored koraka i faktora.

Naš je um poput padobrana. Da bi u cijelosti funkcionirao, mora biti otvoren i prihvaćati nove zamisli. Da bismo od tih zamisli imali najviše koristi, dobro je pridržavati se reda u opažanju i procje­ njivanju. Da, kao što padobrancu treba hrabrost za skok s visine, ta­ ko je i nama počesto potrebna hrabrost kako bismo otvorili »padob­ ran« vlastitog uma i omogućili da u njega uđe ono zagonetno nepoz­ nato. Međutim, kada otvoreno primate nove misli i zamisli, mogu se pojaviti i dodatne mogućnosti.

Vaš je um vaše kreativno središte, prepuno mogućnosti neis­ korištenog potencijala. Jesmo li zaboravili da raj na zemlji, dijelovi

 

Samo jedna stvar može istinski  uv­ ježbati ljudski um, a to je kad čovjek sam svojevoljno  koristi svoj um. Možete mu pomagati, možete ga usmjeravati, možete mu predlagati i, iz­ nad svega, možete  ga poticati. No jedi­ no što vrijedi imati jest ono što dobiva vlastitim naporom, a to što dobiva izravno je razmjerno onome

što u to ulaže.

—  Albert   Lowell

 

beskonačnosti, te elementi neograničenog »ja« leže unutar dosega naših misli i iskustava? Možda je vrijeme da osjetimo uzbuđenje zbog takvog vlastitog potencijala. Što ćete poduzeti da ih u životu izvučete i naglasite?

Poticajne zamisli neki se put pojavljuju na vrlo neobičan način. Neka je mlada žena sjedila za radnim stolom i pripremala referat. Od­ jednom je iz kuta stola začula nekakvo pucketanje. Već trenutak pos­ lije zasula ju je prava kiša sićušnih projektila! Kada je bolje pogleda­ la što se događa, na svoje je veliko iznenađenje uvidjela da su te mini­ jaturne rakete zapravo sjemenke iz pojedinih rasprsnutih cvjetova u vazi koju je držala na stolu.

Mlada se žena počela smijati jer je uvidjela da je upravo svje­ dočila pravom malom čudu. Cvjetne čahurice sa sjemenkama rasprs­ nule su se kako bi svoje sićušne zrele putnike poslale na putovanje obnavljanja i održale kontinuitet postojanja. Dok je skupljala sjemen­ ke koje će poslije posijati u vrtu, mlada je žena uvidjela da je i njezin um jednako ispunjen zrelim božanskim zamislima. Kako će te misao­ ne zametke posijati da joj dozrijevanjem donesu kreativnu korist?

Povijest obiluje pričama o velikim umovima koji su čov­ ječanstvu podarili čudesna otkrića i izume. Svako otkriće ili izum u početku su bili »zametak« u otvorenome umu spremnome za prih­ vaćanje novih zamisli. Gorljivost je zamisao okružila plodnim tlom, hranom za razvoj. Neodoljiva sila gorljivosti bila je ta sila koja je Cyrusu W. Fieldu omogućila da ostvari zamisao uspješnog polaganja kabela preko Atlantskog oceana. Joseph Haydn napisao je više od osamsto skladbi  prije nego što je  svijetu  podario  svoj nenadmašni oratorij Stvaranje, u dobi od šezdeset šest godina. Kanadskome fi­ zičaru siru Fredericku Bantingu, koji je radio s još troje ljudi, trebalo je ranih dvadesetih godina 20. stoljeća približno osam mjeseci  da stvori inzulin.

 

 

Željezo hrđa od neuporabe, voda mirovanjem gubi čistoću... jed­

nako tako, neaktivnost oduzima snagu umu.

— Leonardo  da  Vinci

 

 

Otvorenost ili zatvorenost vašega uma može silno utjecati  na vašu budućnost. Sužen i zatvoren um ubrzo postaje najsigurnijim pu­ tem do suženog života. Otvoren i prijemčiv um shvaća važnost konti­ nuiranog učenja i mentalnog razvoja. Strastveno živjeti za danas i sv­ rhovito za sutra — uz otvoren um — recept je kojim pomažete u ob­ likovanju i  određivanju  osobnih  uspjeha. Jedan je  čovjek svoju  otvorenost usporedio s kuhinjskim cjedilom. Rekao je da pomno razmatra misli i zamisli koje se pojavljuju, a zatim svemu osim onome što je ui­ stinu najbolje omogućuje da lako i brzo iscuri!

 

 

Naglasci ••

 

1. Smisao vašega života jest neprekidna aktivnost, proces koji u ži­ votu provodite
2. Kada djelujete sa svrhom, ciljem i smislom, stječete daleko jasni­ ji osjećaj za
3. Kada netko »promaši cilj« pogreškom u razmišljanju ili ponaša­ nju, često se mijenja i njegov odnos prema životu.
4. Naše misli i odluke uzdižu nas do bezgraničnih visina.
5. Naučite i vježbajte ne voditi previše računa o tome kako što izgle­ da
6. Na situacije reagirajte traženjem većeg stupnja jasnoće.
7. Njegujte više oblike izražavanja božanskoga u životu, kako biste lakše nadišli vanjski izgled.
8. Prilike prihvaćajte objeručke!
9. Gorljivost je unutarnji plamen duše koji čovjeka tjera
10. Gorljivost pridaje novu vrijednost svemu što
11. Da bi u potpunosti funkcionirao, naš um mora biti otvoren i pri­ jemčiv prema novim zamislima, te ih pomno lučiti.
12. Otvorenost ili zatvorenost vašega uma može silno utjecati na vašu budućnost.

 

 

Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••

 

Juriš li za  čašću,  uvijek će  ti izmicati.  No budeš li od nje bježao, pratit će  te  u stopu.

— Talmud

 

Svi vole čast i priznanja. Kad drugi prepoznaju našu strast i predanost, osjećamo se dobro i zadovoljno, međutim, moramo naučiti zastati i promotriti vlastitu motivaciju. Dajemo li doprinos svojoj za­ jednici jer nam je istinski stalo do pitanja pred kojim se nalazimo ili jer imamo dojam da će nam rad donijeti čast? Neki ljudi aktivno nas­ toje steći čast i priznanja i vrlo su razočarani kada drugi njihova nas­ tojanja ne uočavaju na primjeren način. Njihovi motivi od početka su pogrešno usmjereni. Drugi neumorno rade jer su strastveno predani radu. Uopće ne razmišljaju o tome hoće li na temelju truda steći čast ili drukčiji položaj. Njihova je motiviranost čista. Upravo takvima tre­ bamo iskazivati čast.

— Rabin Lori Forman:  Svete nakane

 

 

*