Tridesetosmi tjedan

 

 

1. ZAKON

Vedro srce licu daje vedar izraz. — Engleska izreka 

 

Vjeruj u život! Ljud­ ska će bića uvijek ži­ vjeti i napredovati prema višem, širem i punijem životu.

— W. E. B. Du Bois

 

Ljubav slave i hvale, koliko god skrivena umijećem, vlada svi­ me i blista u svakom

srcu.

—  Edward  Young

 

JESTE LI KADA upoznali osobu u čijoj ste biti i u čijoj ste nazočnosti os­ jećali dobrotu? Čovjeka kojem su oči blistale i čiji je osmijeh odraža­ vao toplinu sunčanoga dana? Po svoj prilici, ta je osoba izražavala i pozitivan pogled na svijet, te širila radost i dobrotu kamo god je išla. Ako vam se ukazala prilika da je i upoznate, vjerojatno ste utvrdili da ne samo što »vedro srce licu daje vedar izraz«, nego i da takva osoba ima snažan sustav vrijednosti i vjerovanja, koji se temelji na neogra­ ničenoj ljubavi i integritetu. Takve radosne i dragocjene duše blistaju u našem svijetu i u našem pamćenju. Srce koje voli ujedno je i rados­ no srce.

Neki je čovjek govorio u radijskoj emisiji. »Dobro je i lijepo ži­ vjeti. No još je bolje živjeti radosno. Najbolje je živjeti u radosti i lju­ bavi!« Kako je samo divno čuti kako netko izgovara istinu o tome da život treba živjeti i da je život dobar i pozitivan. Svatko od nas životu može pristupati uzbuđeno, s nadom i gorljivošću. Možemo hodati pod blistavim sunčevim svjetlom i osjećati profinjen ili intenzivan miris cvi­ jeta. Možemo  puštati da nam vjetar  mrsi kosu, gledati zlatne odsjaje zalaska sunca ili se smijati vedra srca. Kako uopće možemo biti depri­ mirani  ili  razdraženi  kada uživamo  u Božjem  svijetu koji  nas okružuje i kada radost na koju nailazimo nastojimo prenijeti i drugima?

Koliko je važno da se naučimo identificirati s lijepim i rados­ nim aspektima života? Kako ljepotu i radost povezati s našim sa­ dašnjim pojmovima o Bogu? Leži li istinska ljepota života u vrijedno-

 

Ljubav silno uljepšava sve. Louisa  May Alcott

 

sti pojedinca i veličini našeg potencijala? Otvara li srce pročišćeno ne­ ograničenom ljubavlju i gorljivošću koja uzdiže čovjekov duh prema većem utjecaju božanskoga?

Bi li osoba vedra lica i srca punog ljubavi mogla biti »glasnik hrabrosti«? Koliko često pronalazite utjehu u ljubavi člana obitelji ili prijatelja? Koliko se često dajete drugima iz čiste radosti davanja? Činjenice i okolnosti u našem se životu neprestano mijenjaju. U uo­ bičajenom rasporedu stvari pitanja obično dolaze prije odgovora. Ka­ da postavljamo ispravna pitanja, kada se raspitujemo izvan granica onoga što trenutačno shvaćamo, stvaramo magnetsku privlačnost s novim otkrićima. A to često obuhvaća traženje i kucanje na vrata ko­ jima se ulazi u unutarnje komore uma i srca. Životne pustolovine nije nužno doživjeti kroz muku, nedaće i patnje. Postoje i bolji i radosniji načini. 

 

Veselo je srce  iz­vrstan  lijek.

—  Izreke  17:22

 

Koliko trenutačno znamo, čovjek je Božje najnaprednije inteli­ gentno stvorenje. Barem na ovoj razini svijesti nalazimo se na vrhun­ cu čovjekova razvoja. Dakako, bili bismo vrlo kratkovidni kada ne bis­ mo uvidjeli da možda postoje razine svijesti i života koje nadilaze našu svijest i razvoj. Međutim, sada smo tu gdje jesmo i dok ne otkrijemo ili ne spoznamo nove dimenzije, nove oblike, nova bića i nov život, moramo živjeti ovdje i ovako. Ovo je naš život. Nije li onda logično ži­ vjeti vedra srca i vedra izraza lica? 

 

Zemlja Volje srca, u kojoj ljepota ne sahne, propadanje se ne širi, u kojoj radost je mudrost, vrijeme i beskonačna pjesma.

— William Butler Yeats 

 

Bi li upravo krajnja svijest o neograničenoj ljubavi mogla biti element koji luči i određuje našu duhovnu prirodu? Kada uvidimo da je ljudski aspekt tek jedan od izraza božanske stvarnosti, čini se da radost postaje snažnim proširenjem duha u našem životu. Uvijek nam se ukazuje mogućnost da odlučimo što želimo, da donesemo odluku i krenemo u smjeru cilja. Možemo se zagledati u sebe i potražiti usmje­ ravanje u područjima koja trebamo ili želimo razviti, a pritom mora­ mo biti pošteni i iskreni. Koliko daleko vidimo? Svaki je obzor tek od­ skočna daska za nove ciljeve. Proširimo svoj pogled na svijet i proši­ rimo dosege svoje vizije. Omogućimo veličanstvenoj ljepoti čudesno­ ga života da nas ispuni bezgraničnom radošću i srećom! Neka radost bude neobuzdana.

 

Komu je srce sretno, na gozbi je  bez

prestanka.

— Izreke  15:15

 

Sami smo čuvari utvrde svojega života. S krovova pjevajte pje­ smu slave i hvale! Jer uistinu je divno biti živ! Ushićeno širite divnu no­ vost! Nepresušni val božanske energije pozovite da se trajno nastani u vašem srcu. Uživajte u tome što radite. Neka vaš smijeh odzvanja na sve strane. Prštite od života! Blistajte! Zračite srećom! Neka vaše uzbuđenje, vaše zanimanje i gorljivost pridaju boju, okus i dubinu sve­ mu što činite. 1 druge zarazite svojom radošću, kako bi znali da ste živi duhom!

Pozitivno razmišljanje, kada se ispravno shvaća, konstruktivan je način suočavanja sa životom usklađivanjem u svijesti s onim što je vječno istinito u duhu. Moć pozitivnog razmišljanja temelji se na snažnom univerzalnome zakonu ili načelu. Riječ je o zakonu priv­ lačnosti. Kroz ljubav i radost, ono što je obično može se transformi­ rati u iznimno. Živite, volite, smijte se i budite izvrsno raspoloženi!

 

 

 

2. ZAKON

Svatko bi trebao imati rezervni plan preživljavanja. 

Dok ne pokušaš, ne znaš što točno ne

možeš.

— Henry James

 

Do VELIKIH promjena najčešće dolazi kada ih najmanje očekujemo, a one mogu donijeti rezultate koji daleko nadilaze sadašnju razinu naše mašte. Najčešće se događa da nakon stišavanja početnog šoka zbog tako neočekivanog događaja i nakon što povratimo koliko-toliko jas­ nu objektivnu sliku, počinjemo tražiti alternative. Kao što nas potiče poznati skautski moto »Budi pripravan«, tako nam pomažu i riječi:

»Svatko bi trebao imati rezervni plan preživljavanja«. Korisno je is­ tražiti raznorazna područja zanimanja. Mnogi mislioci izražene recep- tivnosti ta su područja zanimanja pretvorili u unosan izvor sredstava za život kada su životne okolnosti od njih tražile promjenu. Nikada ni­ je prerano da počnete kreativno razmišljati.

Jeste li kad vrijeme, energiju, gorljivost, pa možda i novac uložili u neku aktivnost u kojoj su vam svi plodovi truda naoko izma­ knuli kroz prste? Moguće je da se nešto neočekivano promijenilo i da je došlo do blokade svega što je dobro. Ali je li dobro uopće moguće potpuno blokirati? Jeste li čuli staru izreku: »Kada ima volje, ima i načina«? Ili  »Kada se jedna vrata zatvore,  druga se otvore«? Obje

 

Što više doznajete o tome što činiti sa so­ bom, i što više činite za druge, to ćete više učiti uživati u životnome obilju.

—   William

1. H. Boetcker

 

 

Riječima 'ja to ne mogu' nitko nikada nije postigao ništa; 'pokušat ću' čini

čuda.

—  George

1. Burnham

 

rečenice govore o neograničenim mogućnostima. Potrebna nam je sa­ mo vjera kako bismo nastavili putovanje.

A »vjera« se pritom ne odnosi na zatvoren, nego na otvoren um. Vjera ne znači ići naprijed slijepo i nesvjesno. Vjera znači »pošti­ vati« ili »promatrati sa strahopoštovanjem«. Vjera priznaje nepregled­ ne duhovne stvarnosti koje možda ne vide materijalisti koji upadaju u zamku isključivo fizičkog aspekta. »Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti koje ne vidimo« (Hebrejima 11:1). Jedna druga poznata maksima govori: »Problem je teško riješi­

ti s razine svijesti na kojoj je problematična situacija i nastala«. Nužan je prijelazak na višu razinu svijesti. Možda ćemo autoritativno usmje­ ravanje morati potražiti izvan sadašnjeg kruga i tako doći do novog smjera. Možda će biti i nužno i korisno osvrnuti se i možda iznova promisliti o početnim motivima koji su u pozadini našega cilja. Neki nam put usmjeravanje pozornosti na alternativni plan pomaže da nas­ tavimo dalje.

Unutar širokog spektra evolucije uočavamo kretanje od jedno­ stavnog prema bogatijem, kompleksnijem i raznovrsnijem. Kao poje­ dinci, predstavljamo širok raspon čovjekovih misli, genijalnosti i kre­ ativnosti. I mi smo prevoditelji stvaranja, a čovječanstvu će dobro doći svaka plodna zamisao koja može proširiti globalnu viziju čovječanstva. To je tip inovativnog i naprednog duha koji ne ograničava potragu za većim otkrićima niti ograničava korištenje naših običnih darova.

 

Malo je ljudi koji primaju istinu, potpunu i fantastičnu, trenu­ tačnim prosvjetljenjem. Većina ih stječe dio po dio, u malenoj mjeri, sukcesivnim razvojem, zrno po zrno, poput mukotrpnog ra­

da na mozaiku.

— Ana'is Nin

 

 

Dakako da veliki životni trenuci obuhvaćaju i one krizne situa­ cije u kojima su nužne svježe i maštovite reakcije. Nova otkrića pojav­ ljuju se uglavnom zahvaljujući progresivnim umovima. A moguće je da je jedan od Božjih atributa upravo promjena! Kako se nositi s prom­ jenama? Odustati i prestati pokušavati? Ili nastaviti dublje istraživati unutrašnjost i nastaviti eksperimentirati sa smislom života? Budući da imamo dar svijesti o sebi, jesmo li pripravni za teške situacije i ima­ mo li za njih alternativne planove? Upravo zahvaljujući umu čovjek je mudar ili živi u neznanju, sputan ili oslobođen, nespretan ili pripra­ van. Moramo raditi na nadziranju vlastitoga uma i kanaliziranju misli prema korisnim i produktivnim ciljevima.

 

Četiri koraka do us­ pjeha: planiraj mis­ leći na cilj, pripre­ maj uz molitve, nas­ tavi u pozitivnome duhu, radi na tome

ustrajno.

— E. C.  McKenzie

 

Kreativne osobe pronalaze nadahnuće i u najobičnijim stvari­ ma. Arhitekt Eero Saarinen, na primjer, dobio je 1956. posao izgra­ dnje  zgrade  za  Trans-World  Airlines.  Riječ  je  o  jezgri  današnjeg newyorškog aerodroma J. F. Kennedy. Budući da nije bio zadovoljan prvim nacrtom i maketom, Saarinen je nastavio raditi na novim nac­ rtima. A zatim se, jednog jutra za doručkom, zatekao kako pilji u pra­ znu polovicu grejpfruta. Okrenuo je koru, u nju počeo urezivati luko­ ve i dovršeni proizvod potom odnio na posao, dodajući je ostalim ele­ mentima konačnog plana. Kada je aerodromski terminal dovršen, u osvrtu u jednom stručnom časopisu opisali su ga kao »totalitet unutar­ njih fluidnih zaobljenih i kružnih formi koji simbolizira let velike ptice«.

I na koncu: kako bismo dosegnuli najviši oblik vlastitog poten­ cijala, trebamo li i vremena kako bismo se odvojili od napetosti i ob­ vezama pretrpanoga dana? Potrebno nam je malo »povlačenje«, kako bismo se udaljili od svijeta i promislili o funkcioniranju duha. To vri­ jeme mira i spokoja može nam pomoći da uspostavimo ravnotežu iz­ među svojega rada i razmišljanja bez pritiska. Kada umu dopustimo da slobodno i kreativno luta, nudimo plodno tlo za nove zamisli koje se razvijaju. Marljivost, trud i praktične duhovne pripreme nude od­ skočnu dasku s koje možemo skočiti u područje kreativnih spoznaja.

*

 

3. ZAKON

Ako si okrenut u ispravnome smjeru,  trebaš samo nastaviti hoda­ ti. — Budistička poslovica 

 

Premda sam se rodi­ la u straćari, čvrsto sam  odlučila  putova­ ti s vjetrom  i zvijez­

dama.

—  Jacqueline

Cochran

 

ZAVRŠETAK je jednostavno novi početak. Ništa nikad ne završava a da nešto drugo ne počne, niti nešto počinje a da nešto drugo ne završi. Kako ćemo gledati na te završetke i početke, dakako, ovisi samo o na­ ma. Raspolažemo svim pomagalima i izvorima koji nam trebaju. Sto­ ga bi pitanje moglo glasiti: Kako nastaviti? Pred nama je mogućnost biranja smjera. Koji se smjer poklapa s našom svrhom, s putem naše­ ga smisla? Ako je završetak do kojeg ste došli progresivan i okrenuti ste u ispravnome smjeru, prema svojim ciljevima, tada trebate samo nastaviti hodati!

U čemu je istinska priroda naše moći? Držite li se kada situ­ acija kojima vlada status quo, ili ste se posvetili kreativnosti svojih da­ rova? I dok takva privrženost ima izvor u karakteru, u onome što bu-

 

Prvo znati, pa djelo­ vati, a zatim istinski

spoznati.

—  Bishr  al  Hafifi

 

disti  nazivaju  »prirodom  želje«,  istinska  predanost  izvire  iz  dubina naše duše.

U knjizi Sjedište duše Gary Zukav piše: »Moć je energija ko­ ju formiraju nakane duše. Riječ je 0 Svjetlu koje oblikuju nakane lju­ bavi i suosjećanju koje se rukovodi prema mudrosti. Riječ je o ener­ giji usredotočenoj prema ispunjavanju zadaća duše na zemlji, te raz­ voju ličnosti kao fizičkog instrumenta duše prikladnog za te zadaće«. Ako  tražimo  radost  kreativnog davanja bez ograda,  spoznat  ćemo moć poniznoga duha. A to je svakako hodanje u ispravnome smjeru!

 

 

Ono na čemu ustrajavamo postaje nam lakše. To ne znači da se promijenila narav same te stvari, nego da se uvećala naša moć.

— Hever J. Grant

 

 

 

Da bi bilo učinkovi­ to, djelovanje mora biti usmjereno pre­ ma jasno osmišlje­ nim ciljevima.

• Jawaharlal  Nehru

 

Želite li na životnome putu iz točke »A« stići do točke »B« i pri­ premate li se za to putovanje proučavanjem i planiranjem puta, te ko­ rištenjem kompasa, na koncu ćete uspjeti doći na odredište. Poduzi­ mamo korake i napredujemo. Oliver Wendell Holmes govori upravo o tome: »Prema mojem mišljenju, na ovome svijetu nije  toliko važno gdje se nalazimo, koliko u kojem se smjeru krećemo. Kako bismo došli do nebeske luke, katkada moramo ploviti niz vjetar, a katkada protiv njega — no moramo ploviti, a ne plutati, niti spuštati sidro«. 

 

Kako bi pronašao stvarnost, svatko od nas mora potražiti svoj vlas­ titi svijet, potražiti pojedinosti koje pridonose toj stvarnosti koju

čovjek osjeća pod površinom stvari.

— Akira Kurosawa

 

 

Čistoća života  najuzvišenije je i najistinitije  umijeće.

• Mahatma  Gandhi

 

Istina je da se početak i završetak svega dodiruju.

— Yoshida Kenko

 

Kad um otvorimo svjetlu i istini, više nema potrebe da se po­ javljuju trenuci kada će nam nedostajati zamisli, nadahnuća ili usmje­ renosti. Pogledajte samo kako ste se sami razvili na temelju raznovrs­ nih životnih iskustava. Promislite o spoznajama i pojačanoj svijesti ko­ je vam je donijela svaka od tih situacija. Potiču li nove zamisli vaše mi­ saone procese? Jeste li spoznali kako stvari percipirati uz veću jasnoću i mudrost? Uspijevate li prodrijeti dublje do karakternih aktivnosti i spoznati višu duhovnu silu besmrtne duše? Uviđate li ulogu odgovor­ nog donošenja odluka i birate li u skladu s time što god radili? Pos­ tajete li sve svjesniji svrhe i težnje vaše duše za utjelovljenjem? Riječ je o jednostavnim smjernicama za razvoj. Ako si okrenut u ispravno­ me smjeru, trebaš samo nastaviti hodati!

*

 

4. ZAKON

Nepoznato nije nespoznatljivo i neusporedivo je  veće od pozna­ toga.   —                       Andersen

 

U znanosti nam je osobito potrebna mašta. Sve nije u matematici, ni u lo­ gici, nego ima i lje­ pote i poezije.

—  Maria  Mitchell

 

Od svih oblika zna­ nja do kojih uopće možemo doći, spoz­ naja Boga i spoznaja o sebi svakako su najvažniji.

— Jonathan   Edwards

 

DREVNA POSLOVICA kaže: »Doznajemo ono za čime tragamo«. Pogle­ damo li otvoreno i istraživački oko sebe, uvidjet ćemo tragove tran- scendentnoga i putokaze prema beskonačnome koji se pojavljuju pred nama, ne samo zahvaljujući misticima, nego i zahvaljujući mnogobro­ jnim skorim znanstvenim otkrićima. Evolucija čovjekova znanja sve se više ubrzava i tako ubiremo plodove generacija i generacija znanstve­ ne misli. U mnogim područjima istraživanja ljudi nailaze »na ono za čime tragaju« i još mnogo više od toga!

U knjizi Bog koji će se pokazati ponuđen je niz primjera koji potvrđuju da nepoznato nije i nespoznatljivo, te da je neusporedivo veće od poznatoga. Autori tako kažu:

 

Vidimo uzbudljiv svijet u dinamičnome strujanju, neočekivani svijet čiji nas mehanizmi sve više zbunjuju i zapanjuju ljepotom i slože- nošću, svijet u kojem je predvidivost neizvjesna, a ne deterministička, materija i energija međusobno zamjenjivi i u kojem do evolucijskih promjena  dolazi u  velikim  skokovima koji se  opiru mehanistički jednostavnim objašnjenjima. A mi; što se dogodilo s nama? Fizičari nam govore da smo smješteni jedinstveno, na pola puta između silnih parametara kozmosa i beskraja najmanjih čestica tvari i energije. Naš dolazak na ovaj planet izgleda nevjerojatno, bilo da ga promatramo u smislu zahtjeva za osobit odnos među silama koje nadziru elementa­ rne čestice, ili u smislu mehanike biološke evolucije. Postaje sve jas­ nije da je evolucijski postupak kojim je nastao ljudski rod jedinstven i da nema smjera. A koraci karakteristični samo za homo sapiensa iz­ nimni su i po vremenu pojave i po razvojnim aspektima. Događamo se jednom zauvijek, a, što je najčudesnije od svega, naše je putovanje tek započelo!

 

Bi li te riječi mogle biti poziv na to da osmislimo plemenitu sv­ rhu vlastitoga života, kako na osobnoj, tako i na međunarodnoj razi­ ni? Pojavljuju li se pred nama mnogobrojne i raznolike prilike kako bismo ostvarili taj osobiti smisao i svoju nadarenost usmjerili u djelo­ vanje  na  odabranome  području?  Kada  odlučimo  predano  raditi  i načinimo prve korake prema naprijed, svemir reagira i pomaže nam. Količina znanja stečenog u posljednjih stotinu godina po ne­

kim je procjenama veća od svega što je otkriveno još od čovjekove pojave. Velik dio tih zabilježenih spoznaja nastao je na području fizičkih znanosti, a otkrića se i dalje eksponencijalno ubrzavaju. Fizika danas otkriva mnoštvo različitih i dosada nepoznatih čestica i čestica unutar čestica. Kemija je otkrila   postojanje stotina procesa koji se odvijaju u materiji, a o kojima se prije nije ni sanjalo. Biologija se iz običnog imenovanja i klasificiranja živog svijeta razvila do tumačenja klijanja sjemena i genetskoga koda žive biljke. Pa ipak, još je toliko toga što ne znamo!

 

 

Stjecanje znanja nalik je radu u kamenolomu. Kako vadimo koma­ dić po komadić novih podataka, površina kopa postaje sve većom i većom. Što više znanja steknemo, to više uočavamo razmjere nepoznatoga. Što više znamo, to postajemo ponizniji. A to može jednako vrijediti za proučavanje duše, kao i za istraživanja na području prirodnih znanosti.

—                          Andersen 

 

U pojedinim slučajevima izgleda da se kreativni duh svemira širi i daje energiju novim dimenzijama istraživanja i informacijama za sadašnje i buduće generacije. Svojim  veličanstvenim  jezikom  Novi nam zavjet govori: »Upočetku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga

— / Riječ bijaše Bog. Sve je po njoj postalo i ništa što je postalo ni­ je bez nje postalo. U njoj bijaše Život i Život bijaše svjetlo ljudima« (Ivan  1:1, 3-4). »Riječ« je na grčkome logos, a to znači »misao« ili

»pojam«. Logos se određuje i kao »božanska arhetipska zamisao ko­ ja sadrži sve zamisli«. Uz tu spoznaju i na temelju jezika suvremene znanosti, taj navod iz Svetog pisma možemo prevesti i ovako: »Bog je temelj i Stvoritelj svemira, kao i svega u njemu — i još više od toga. Stvaranje slijedi put od zamisli, do riječi, pa do materijalne manifes­ tacije«. I tako stječemo određenu, ne posve jasnu predodžbu o pojmu sustvaranja.

 

 

Veliko je otkriće činjenica čija pojava u znanosti potiče nastajanje sjajnih zamisli, čije svjetlo raspršuje mnoga tamna mjesta i poka­zuje nam nove puteve.

—  Claude  Bernard 

 

Što bi se dogodilo kada bi istraživačke fundacije i vjerske us­ tanove širom svijeta počele dodatna sredstva i povećanu energiju pos­ većivati znanstvenim istraživanjima duhovnog područja? Bi li to mog­ lo donijeti neviđene prigode za veći napredak u duhovnom području posredstvom znanosti?

Svatko od nas ima premale i preograničene predodžbe o Bo­ gu. Bi li poniznost bila praktičan i koristan put preko kojeg bismo mogli početi stjecati ispravnu sliku o beskonačnom Božjem umu? Zahvaljujući poniznosti, u mogućnosti smo učiti jedni od drugih. Po­ niznost nas potiče i na to da budemo otvoreni prema drugima, prip­ ravni i voljni na stvari gledati i s tuđeg gledišta. Zahvaljujući tome, pak, moći ćemo slobodno iznositi svoje poglede.

Tu novu vrstu poniznosti, tu novu svijest o neograničenom, sveprisutnom, sveobuhvatnom kreativnome duhu, nazvao sam teologi­ jom poniznosti. Možda nam to temeljno načelo može pomoći kada krećemo u novu fazu evolucije, u duhovno istraživanje, koristeći se po­ magalima znanosti koja su bila toliko korisna u proučavanju fizičkoga svijeta. 

*

 

 

Uvijek budi ponizan, ali ne pogni glavu, jer to je znak vanj­ ske poniznosti. Prava je poniznost unutar­nja i  izvire iz mudrosti.

—  Rabin  Nahman  iz Bratislave

 

5. ZAKON

Poniznost otvara vrata napretku.

 

PONIZNOST je vrlo djelotvoran put do viših razina spoznaje. Kao što izražavanje zahvalnosti otvara vrata duhovnome razvoju, tako i poniz­ nost otvara vrata napredovanju na području znanja i otvorenosti. Čov­ jek će teško naučiti nešto više ako je uvjeren da već sve zna. Zatvore­ ni i uski stavovi onih koji misle da sve znaju onemogućuju daljnji napredak. Međutim, kada počnemo spoznavati koliko zapravo malo znamo, postajemo spremni  tražiti,  istraživati i  učiti.

U prethodnome članku razmatrali smo ubrzan razvoj i napre­ dak znanosti, sve veću količinu znanja; pa ipak, u stoljeću koje je pred nama moguće je da ćemo doći i do stotinu pa i više puta većih spoz­ naja. Ubrzanje učenja posredstvom znanosti poprima zadivljujuće ra­ zmjere. Je li moguće da su pred nama veće mogućnosti upravo zahva­ ljujući poniznome pristupu međusobnome učenju? Bi li partnerska povezanost znanosti i religije mogla poslužiti kao prilika za stvaranje duhovnog bogatstva? Novi oblik poniznosti počinje se izražavati kada spoznamo veličinu Božjeg stvaranja i svoju tako malenu ulogu u koz- mičkome rasporedu. Množenje duhovnoga bogatstva ispravan je pri­ stup za sve nas koji nismo zadovoljni time da stvari puštamo da plu­ taju, za nas koji svoj kreativni nemir želimo usmjeriti prema pomaga­ nju izgradnje raja na zemlji.

 

Mudrost donosi

poniznost.

- Abraham ibn Ezra

 

Poniznost uvijek  mo­ ra obavljati svoj  po­ sao poput pčele koja radi med u košnici: bez poniznosti sve je

izgubljeno.

— Tereza Avilska

 

Potencijalne prednosti i koristi, sa stajališta boljeg razumijeva­ nja Boga i njegova nepreglednog područja stvaranja, nekima su od nas upravo neodoljivi. Zahvaljujući poniznosti možemo Božju besko­ načnost početi postavljati u točnije okvire. To je taj ponizni pristup. Jesmo li pripravni započeti formulaciju ponizne teologije koja nikada neće zastarjeti? Bila bi to teologija koja je istinski usredotočena na Boga, a ne na obrede koje je izmislio čovjek.

Teologija poniznosti označuje gorljivu želju za novim duhovnim informacijama. Radi potpomaganja pronalaženja stotinu puta većih i brojnijih duhovnih otkrića, zaklada Templeton proširila se otvaranjem istraživačkog instituta Informacijski centar Teologije poniznosti. Među glavnim su ciljevima novčano pomaganje raznoraznih istraživačkih projekata i pružanje pomoći u osnivanju društava uglednih znanstve­ nika i teologa koje zanima napredak.

Teologija poniznosti uviđa postojanje sve brojnijih misterija. Možda nikada nećemo spoznati više od vrlo malenog dijela stvarnos­ ti; možda nismo jedina duhovna bića u vidljivome i nevidljivome koz­ mosu! Naposljetku, je li vidljivo tek malen i privremen pojavni oblik stvarnosti? Smatramo li da su ljudi završni proizvod stvaranja?

Teologija poniznosti slavi prilike za stjecanje novih duhovnih informacija zahvaljujući znanstvenim istraživanjima i fizičke i duhovne sfere. Dio pitanja o kojima valja razmisliti:

Mogu li i ja biti posrednik ili sredstvo izražavanja Boga u lju­ bavi i kreativnosti?

Postoje li u velikim religijama zakoni koji pomažu sretnom i plodonosnom životu, a moguće ih je ispitati znanstvenim metodama?

Kako naučiti pomagati u ostvarivanju Božjih ciljeva?

 

Znanost i religija imaju poveće zajedničke temelje. Dio tog zajed­ ničkog područja sastoji se od zajedničkog naglaska na poniznosti.

—  David  C.  Myers 

 

Je li moguće da istraživanja na području genetike i drugih zna­ nosti ubrzavaju napredovanje čovjekove inteligencije?

Svaki novi dan donosi nova znanstvena otkrića na području čuda u svijetu i svemiru — kako u mikrokozmu, tako i u makrokoz- mu. Mnogi ljudi zadivljeno promatraju silnu kompleksnost, raznoli­ kost i profinjenu organizaciju svijeta, te doživljavaju osjećaj poniznos­ ti kod svakog novog otkrića takve veličanstvene raskoši. Nasreću, i mnogi su znanstvenici svjesni činjenice da njihova poniznost prema ot­ krićima također otvara vrata novome napretku, čak i na područjima koja naoko nemaju veze s njihovim usko specijaliziranim okvirima.

 

Naglasci ••

 

1. Srce puno ljubavi radosno je
2. Kako ljepotu, radost i sreću povezujete s trenutačnim pojmovima o Bogu?
3. Preusmjeravanje naše  pozornosti  na  alternativni  plan  neki  put nam pomaže da nastavimo
4. Možemo biti posrednici ili sredstva stvaranja, a čovječanstvu će dobro doći sve plodne zamisli koje šire globalnu viziju o čovjeko­ vu
5. Svaki je završetak jednostavno novi početak.
6. Kada um otvorimo svjetlu i istini, više nema potrebe za trenuci­ ma u kojima nećemo imati zamisli, nadahnuća ili usmjerenosti.
7. Bi li egoizam možda mogao biti jedna od najvećih prepreka nap­ retku?
8. Poniznost je vrlo djelotvoran put do viših oblika razumijevanja.
9. Teologija poniznosti označuje gorljivu želju za novim duhovnim informacijama i novim pojmovima.
10. Napredak se posve izvjesno ubrzava!

 

 

Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••

 

PONIZNOST

 

Budi ponizan,  budi bezopasan,

Ne pretvaraj se,

Drži se uspravno i ustrajno; Učitelju služi istinski poslušno, Neka ti um i tijelo uvijek budu čisti,

Budi spokojan, postojan gospodar ega, Odvojen od stvari koje se odnose na osjetila, Oslobođen sebe

Svjestan slabosti u smrtnoj prirodi.

— Bhagavadgita

 

Ponos i oholost zaguši skromnošču, licemjerje nadvladaj jed­ nostavnošću, a pohlepu rasprši zadovoljstvom.

— Jinizam

 

Najbolje je znati kada ne znaš. Misliti da znaš kada ne znaš opasna je bolest.

— Tao Te Ching

 

Blago krotkima,

jer će baštiniti zemlju!

 

— Matej  5:5