Danas na polju medicine i psihoterapije liječnici se neprekidno bave simptomima.
Pogledajmo samo 'Dijagnostički i statistički priručnik mentalnih poremećaja' (DSM-IV), kojeg koriste profesionalci u psihologiji i psihijatriji – nalazimo stranice i stranice raznih varijanti mentalnih bolesti.
U Washingtonu D.C. podižu se spomenici simptomima u obliku zgrada namijenjenih proučavanju zloporabe droga, alkoholizma, srčanih oboljenja, raka, i tako dalje.
Širom Sjedinjenih Država, specijaliziraju se stručnjaci za liječenje kolitisa, čira, migrena, diajbetesa, visokog krvnog pritiska, astme, anksioznosti, depresije, bračnih problema, poremećaja u ishrani i tako dalje.
Dodaju se, izbacuju se, dodaju tiroid, izbacuju tiroid, spekuliraju o razlozima za alergiju ili nesreću, analiziraju snove, i skoro uvijeik prepisuju lijekove.
Pokušavaju normalizirati simptom umjesto da normaliziraju osobu koja ispoljava simptom.
Specijalisti tipično dijele ljudske funkcije na psihičke i psihološke poremećaje i tretiraju ta dva područja kao da su odvojeni entiteti, uprkos novim dokazima koji ukazuju na suprotno.
U ovoj zemlji, u nekim područjima alternativne medicine dolazi do povećanja trenda ka tretiranju cijele osobe, i do sve većih istraživačkih napora posvećenih teorijama iscjeljenja i uma.
U Primalnom centru postoje značajni dokazi da svaka emocionalna povreda ima tjelesni protu-uteg; a ta se dva elementa ne smiju razdvajati.
Stvarne ubice danas nisu srčana oboljenja, rak, moždani udar, ili pad imunog sustava, već je to represija, agent neuroze.
Represija (potiskivanje) ograničava našu sposobnost da reagiramo na događanje i inhibira izražavanje osjećaja.
Ona je osnova mnogih bolesti, emocionalnih i fizičkih, i često doslovno ubija; pored toga što utječe da se priklanjamo ili protivimo osobama oko nas a da to i ne znamo, sprječava nas da saznamo što smo, i da budemo to što jesmo, i da uživamo u životu.
Iako nas depresija ojađuje i često od nje oboljevamo, njena moć je bila zanemarivana; jer je ta sila nevidljiva kao zemljina teža.
Obavija se oko traumatskoh uspomena i zamagljuje našu povijest, mijenjajući moždane tokove tako da ne vidimo ono što se ne usuđujemo vidjeti, i ne shvaćamo ono što je opasno znati.
Dr Arthur Janov
nastavlja se...