DOŽIVOTNE POSLJEDICE RANE TRAUME 3

Nalaženje veze između prošle traume i sadašnjeg ponašanja.

Ako je rođenje često toliko štetno, zapitat ćete se zašto je bilo u tolikoj mjeri zanemarivano?

Nije.

Druga istraživanja također su potvrdila doživotne posljedice nedostatka kisika i drugih ranih trauma.

Studija L. Solk-a i suradnika, objavljena u engleskm medicinskom časopisu The Lancet, pokazuje da, ukoliko je respiratorni poremećaj prilokom rođenja trajao duže od jednog sata, povezan je sa povećanim rizikom mladalačkog samoubistva.

Više studija pokazalo je da su kriminalci skloni nasilju i samoubice doživjeli tešku traumu rođenja.

U Psychology Today,  Samoff A.

Mednick daje prikaz istraživačkih otkrića u grupi od 2000 mladih Danaca rođenih iste godine, od šesnaest mladića koji su počinili surova kriminalna djela, petnaest je imalo 'najteže moguće uslove pri rođenju...a šesnaesti je imao majku epileptičarku'.

O djelovanju traume rođenja na psihološki razvoj druga studija, objavljena u American Journal of Obstetrics & Gynecology, tvrdi da je od 1700 proučavanih devetogodišnjaka, jedna četvrtina djece sa pogrešnim položajem pri rođenju ponavljala razred, a svakom petom bila je potrebna pomoć.

Druge studije pokazuju da su bebe rođene carskim rezom emocionalno uznemirenije, imaju veće strahove i nemirne su, a pritom su u reagiranju na nadražaje pasivnije od normalno rođenih beba.

Razmatranje tih otkrića nalazi se u mojoj knjizi 'Dijete koje osjeća'.

Istraživanja također pokazuju kako prenatalna trauma može djelovati na psihološki i emocionalni razvoj djeteta.

Dobro je poznato, na primjer, da se beba može roditi HIV pozitivna.

Također je dobro poznato da se trauma od droga može dogoditi pri rođenju.

Droge prolaze kroz barijeru posteljice, i fetusu je teško da ih detoksificira.

-     Na primjer: Davis et al. u Advances in Neurology, u studiji o majkama koje su u trudnoći uzimale barbiturate, pokazuje da je nervni sistem djeteta neprekidno pod utjecajem droga, a naročito sistemi neurotransmitera.

-     Droge davane trudnim majkama povlače depresivne reakcije kod potomaka, sa neposrednim rezultatom teškog uspostavljanja odnosa između majke i djeteta.

-     Studija objavljena u Pediatrix-u pokazuje da je kod beba čije su majke pušile u trudnoći rizik od smrti uslijed SIDS-a tri puta veći.

-     Droge koje se obično daju skotnim životinjama izazivaju smanjenje težine mozga potomaka, sa kasnijim teškoćama u učenju i sa reproduktivnim problemima.

-     Dr Sobrajan je otkrio da stres kod trudnice može smanjiti imunitet potomka.

-     U članku objavljenom 1980. u Science News-u istraživači na Kolumbija univerzitetu objavili su da stres majke u trudnoći može 'izmijentiti način na koji embrionske nervene stanice izražavaju svoj genetski potencijal'.

U ovoj promjeni implicirana je posrednička uloga hormona.

Naučnici sa Kolimbije slažu se sa ranije istaknutim tvrđenjem da trauma s početka života može izmijeniti odvijanje genetskog koda.

Kada izmjenite genetski potencijal izmijenili ste tok života i sve njegove biološke, psihološke, zdravstvene implikacije, kao i samo ponašanje.

-     Iz preliminarnih dokaza u vezi sa homoseksualnošću, nedavno objavljenih u britanskoj štampi, vidi se da kod homoseksualaca postoji dva puta veća vjerojatnost da na otiscima prstiju njihove lijeve ruke postoje dodatne linije, dok se kod većine heteroseksualaca dodatne linije češće pojavljuju na desnoj ruci.

Autori studije izvještavaju da ta crta može biti razvijena prije rođenja.

Ukoliko se dokaže, to će biti još jedna potvrda teorije da traume prije rođenja mogu permanentno izmijeniti anatomiju i psihologiju, i da možda izmijene i genetski razvoj ličnosti.

Također znamo da je ono što se događa poslije rođenja ključno za razvoj.

Tražeći moguće veze između komplikacija pri rođenju (stimuliranje trudova, obrnuti porođaj, korištenje forcepsa, nepravilan položaj) i reakcija djeteta sa kasnijim kriminalnim nasiljem, otkrilo se da pojedinci koji su imali obje vrste trauma imaju šest puta veću sklonost da počine kriminalna djela sa nasiljem od onih koji nisu imali nikakvo traumatsko iskustvo.

'Kod osoba koje imaju samo jedan faktor', pokazuje studija autora Adriana Raine-a, Patricie Brennan i Sarnoffa Mednicka, u Brain Mind Bulletin-u, 'ne povećava se mnogo rizik (kriminala sa nasiljem), ali dva faktora zajedno djeluju gotovo kao kemijska reakcija.

U eksperimentima sa životinjama i ljudima o potencijalnoj vezi između nasilja i brutalnosti iz ranog djetinjstva i kasnije sklonosti prema nasilju, New York Times izvještava da djeca sa djetinjstvom ispunjenim nasiljem imaju sklonost da kasnije postanu nasilna.

To može biti uslijed činjenice što rano nasilje ostavlja 'jasan trag na kemijskom sasatvu mozga', pri čemu je jedan od rezultata – serotoninski sistem postaje manje djelotvoran a represija agresivnih nagona manje funkcionira.

Eksperimenti sa pojedincima pokazuju slabu sposobnost koncentracije, zatim indikacije neispravnog represivnog aparata i činjenicu da tijelo mora neprekidno prerađivati nizak naboj boli.

U Solkovoj studiji, od pedeset dva adolescenta koji su pokušali samoubistvo, šesdeset posto su u vrijeme rođenja imali tri značajna faktora rizika: respiratorni distres, kronična bolest majke u trudnoći i nedostatak prenatalne njege u prvih dvadeset tjedana trudnoće.

Tridesetogodišnja studija o kojoj izvještava Amy Verner u Scientific American-u podrobno rezimira efekte rođenja i rane traume.

Ovo istraživanje djece rođene na Havajskom otoku Kauai bilo je posvećeno utvrđivanju dugoročnih posljedica prenatalnog stresa.

Šesto devedeset osam beba uključeno je u studiju 1955. godine, i njihov razvoj pažljivo je pratila grupa stručnjaka: medicinskih sestara, socijalnih radnika, psihologa i liječnika.

U toj grupi dvadeset i troje imalo je ozbiljne prenatalne ili perinartalne komplikacije (devetoro je umrlo prije navršene druge godine); šezdeset devetoro imalo je umjerene komplikacije pri rođenju; a svako šesto dijete imalo je psihičke i intelektualne hendikepe perinatalnog ili neonatalnog porijekla.

Djeca koja su u djetinjstvu doživjela i traumu rođenja i odbačenosti pokazala su dvaput veću vjerojatnost od prosječne grupe u raznim vrstama mentalnih poremećaja prije desete godine – poremećeno učenje i ponašanje.

Od sedamdesetoro djece sa mentalnim problemima do osamnaeste godine, petnaest je bilo u kartoteci sa ponavljanom delikvencijom.

Centralno otkriće studije iznenadilo je istraživače: djelovanje rane traume s godinama se smanjivalo, ako je dijete živjelo u dobrim uslovima, ako je ostvarilo blisku vezu bar sa jednim starateljem.

To ukazuje na ključnu potrebu – vezu sa roditeljem u ranom djetinjstvu – koja može utjecati na loše ili dobro psihosocijalno prilagođavanje i zdravlje u kasnijem životu (mada ipak ne rješava neka iščašenja povezana sa rođenjem i prenatalnom traumom koja, dugoročno gledano, mogu dovesti do fizičke bolesti).

U grupi sa traumom rođenja i traumom u djetinjstvu, bilo je oko tri puta više zdravstvenih problema nego u prosječnoj grupi.

Uobičajene bolesti kod mladih ljudi koji su ponovo pregledani u osamnaestoj godini, pa u dvadeset trećoj – bilo je bolesti leđa, vrtoglavice i padanja u nesvjest, gojaznosti i čireva.

Ženski zdravstveni problemi 'bili su uglavnom povezani sa trudnoćom i rađanjem'.

Ova studija pokazuje da trauma rođenja ima dugoročne efekte, iako ti efekti nisu uvijek očigledni.

Zašto se razbolijevamo?

Jer rana trauma je najviše potisnuta i stoga se najlakše zaboravlja.

Ona je dio masovnog nesvjesnog.

Dr Arthur Janov

Nastavlja se...