RAĐANJE NEUROZE

 

Svi smo mi stvorenja sa potrebama.

Potrebe nisu pretjerane: da nas nahrane, da nam bude toplo i suho, da rastemo i razvijamo se vlastitom brzinom, da nas nose i maze, i da budemo stimulirani.

Te primalne potrebe su središnja realnost bebe.

Neurotični proces počinje kada se te potrebe nezadovoljavaju tijekom dužeg vremenskog razdoblja.

 Novorođenče ne zna da ga treba podići kad plače i da ga ne treba prerano odbiti od prsa, ali kada mu te potrebe nisu zadovoljene, boli ga.

Beba će dati sve od sebe da zadovolji svoje potrebe.

Plakat će, bacakati se i udarati, da netko primjeti njezinu potrebu. 

Ako do toga ne dođe, beba će biti pod neprestanim bolom dok je roditelji ne zadovolje, ili će odsjeći bol prekidajući svoju potrebu.

Ako je bol drastična, može nastupiti smrt, kao što su pokazale studije o nekim bebama u institucijama.

Pošto beba ne može udovoljiti svom osjećanju gladi (to jest, ne može otići do frižidera) ili da nađe zamjenu za ljubav, mora odvojiti svoje osjećaje (glad, želju da je drže) od svijesti.

To razdvajanje sebe od svojih potreba i osjećanja je instinktivan manevar kojim se blokira pretjerna bol.

To je cijepanje.

Organizam se cijepa da bi zaštitio svoj kontinuitet.

Međutim, to ne znači da nezadovoljene potrebe nestaju.

Naprotiv, nastavljaju se kroz život, ulažući istrajno nesvjesnu težnju ka zadovoljavanju tih potreba.

Ali, pošto su potrebe bile potisnute iz svijesti, pojedinac mora tragati za zamjenjivanjem zadovoljenja.

Pošto mu kao bebi nije bilo dozvoljeno da se izrazi, kasnije u životu morat će pokušavatida druge natjerati da ga slušaju i shvate.

 Ne samo što su nezadovoljene potrebe razdvojene od svijesti – njihov osjećaj se premiješta u dijelove gdje je moguće uspostaviti veću kontrolu ili olakšanje.

Tako se osjećanja mogu olakšati mokrenjem (kasnije seksom) ili kontrolirati potiskivanjem dubokog disanja.

Beba koja je prerano odbijena od prsa nauči da svoje potrebe prerušava  i da ih pretvara u simboličke.

Kada odraste možda neće osjećati potrebu da siše dojku majke, ali može postai strasnim pušačem.

Njena potreba da puši je simbolička potreba.

 Simboličko zadovoljenje, međutim, ne zadovoljava stvarne potrebe.

Da bi se zadovoljile stvarne potrebe, one se moraju osjetiti i doživjeti.

Na žalost, bol je te potrebe zakopala, i na njihovo mjesto dolazi neuroza.

Koja je razlika između stavrnih i neurotičnih potreba?

Stvarne potrebe su prirodne potrebe: na primjer, da rastemo i da se razvijamo vlastitom brzinom.

Za dijete to znači da ne bude prerano odbijeno od prsa, da ga ne tjeraju da prerano prohoda, da ne bude primoravano da uhvati loptu prije nego što mu njegov neurološki aparat omogući da to s lakoćom čini.

Neurotične potrebe su prirodne – razvijaju se iz nezadovoljavanja stvarnih potreba.

Na ovaj svijet nismo došli sa potrebom da nas hvale, ali kada su stvarni napori djeteta poricani, kada ga tjeraju da osjeti – ma što činilo, to nije dovoljno dobro – može se razviti žudnja za pohvalom.

Slično tome, kada je kod djeteta potisnuta potreba da se izrazi, to se može pretvoriti u potrebu da, kada odraste, neprekidno priča.

 Voljeno dijete je ono čije su prirodne potrebe zadovoljene.

Ljubav otklanja bol.

Nevoljeno dijete je ono koje boli jer je nezadovoljeno.

Voljeno dijete nema potrebe za pohvalom jer nije bilo ponižavano.

Cijenjeno je takvo kakvo jeste, a ne zbog onoga što može učiniti da bi zadovoljilo roditelje.

Voljeno dijete ne izraste u odraslu osobu sa nezasitnom žudnjom za seksom.

Bilo je držano i maženo od strane roditelja i nije mu potreban seks da bi zadovoljio tu ranu potrebu.

Stvarna potreba izbija iznutra na van, a ne obrnuto.

Potreba da budemo držani i maženi je dio potrebe da budemo stimulirani.

Koža je naš najveći čulni organ i zahtijeva bar isto onoliko stimulacije koliko i drugi čulni organi.

Kada u ranom djetinjstvu nema dovoljno stimulacije, može doći do katastrofalnih posljedica.

Bez stimulacije, organski sistemi mogu lagano atrofirati; i obrnuto, sa pravilnom stimulacijom mogu se razvijati i rasti.

Mora postojati neprestana mentalna i fizička stimulacija.

Nezadovoljene potrebe zamijenjuju svaku drugu aktivnost u čovjeku, dok se one ne zadovolje.

Kada su potrebe ispunjene, dijete može osjetiti.

Može doživjeti svoje tijelo i okolinu.

Kada potrebe nisu zadovoljene, dijete doživljava samo napetost, a to je osjećanje nepovezanosti sa sviješću.

Bez te povezanosti, neurotičar ne osjeća.

Dr. Arthur Janov

nastavlja se...