Četrdeseti tjedan

 

 

1. ZAKON

Koncentrirajte se na to kamo želite ići, a ne na to gdje ste bili. 

Razlika između slučajne transforma­ cije i sustavne tran­ sformacije slična je razlici između munje i svjetiljke. I jedno i drugo osvjetljava, no jedno je opasno i nepouzdano, a dru­

go usmjereno i dostupno.

— Marilyn  Ferguson

 

MNOGA NAJVEĆA životna postignuća često ostvaruju ljudi s jedinstve­ nom željom i voljom koja postaje kamenom temeljcem za sve što čine. Na primjer, kao dijete, Bob Feller obožavao je bacati lopticu. U dobi od pet godina već je satima i satima vježbao ubacivanje bejzbolske loptice kroz rupu u zidu sjenika. Kad mu je bilo deset godina, otac mu je kupio svu potrebnu opremu i na farmi mu uredio igralište. S trina­ est godina Bob je već bio bacač u mjesnoj momčadi i u prosjeku je iz­ bacivao po dvadesetoricu udarača po utakmici. Sa sedamnaest je počeo igrati za Indianse iz Clevelanda. Kao profesionalac u prvoj be- jzbolskoj ligi, Bob je šest sezona odigrao kao najbolji igrač u dvade­ set susreta, u tri utakmice nitko nije uspio pogoditi njegove lopte, u jedanaest utakmica protivnik je samo jednom pogodio njegovu loptu, te je, uz 266 pobjeda ubilježio i rekord od 348 izbacivanja udarača tijekom jedne sezone. Bob Feller ušao je u bejzbolsku Dvoranu slav­ nih jer je imao samo jednu goruću želju - igrati bejzbol! Nije odvajao pogled od te vizije i bez prekida je radio na ostvarivanju postavljenog cilja.

 

Poslovni čovjek koji je radio u jednoj malenoj tvrtki za proiz­ vodnju namještaja imao je viziju o tome da jednoga dana pokrene vla­ stitu tvrtku. Radio je marljivo i kreativno i stekao temeljito poznava­ nje načina funkcioniranja tvrtke. I kolege iz ureda i kolege iz proizvo­ dnje silno su cijenili njegovu sve veću sposobnost i cijenili njegovu is­ krenost i srdačnost. Proteklo je nekoliko godina, a njemu je ponuđena

 

Dugoročno gledano, čovjek pogađa samo

ono što gađa.

—  Henry  David

Thoreau

 

 

Sanjati nemoguće i doseći nedostupnu

zvijezdu!

— Joe  Darion

 

visoka menadžerska dužnost u znatno većoj proizvodnoj tvrtki. Odva- givao je ponudu i o mogućnostima razgovarao s članovima obitelji. U međuvremenu je bio isplanirao pokretanje vlastite tvrtke, te štedio za prikladan trenutak i priliku. I on i obitelj smatrali su da je upravo to najpovoljniji trenutak, tako da je donio odluku i krenuo u posao. Na­ kon što je na tom poslovnom području stekao glas kao častan i spo­ soban, njegova tvrtka, koja  se dotada  mučila na tržištu, počela je doživljavati velik uspjeh. I to je još jedna priča o uspjehu. Pritom je presudno važno koncentrirati se na ono što želite postići.

Postoje i druge priče o ljudima koji sanjare o uspjehu i svaka­ ko imaju talente i sposobnosti koji se mogu iskoristiti na tržištu. Međutim, čini se da njih pritom nešto »koči«. Umjesto da formuliraju praktičan i provediv plan, te da ga se pridržavaju sve do uspješnog is­ punjenja, često se vrte u krug poput broda bez kormila, sve više ub­ rzavajući, ali zapravo ne napredujući prema cilju. U pojedinim slučaje­ vima neće se moći osloboditi osvrtanja na prošlost i beskonačnog preživljavanja događaja i situacija do kojih je dolazilo ranije. Bez us­ redotočenosti i jasnog cilja ili uz previše osvrtanja, kako uopće mogu doći do trenutačnog cilja? Jedan čovjek često je spominjao staru mak­ simu koja mu je često pomagala u usmjeravanju: »U redu je osvrnuti se, ali ne i zagledati se za sobom!«

 

 

Koncentracija je moj moto — prvo poštenje, potom marljivost, a

onda koncentracija.

—  Andrew  Carnegie

 

 

 

Fokusiranje znači »prilagođavanje radi stjecanja jasnije slike«. Jedan od primjera: »koncentrirati se, usredotočiti pozornost«. Fino prilagođavanje vizije povezane s našim ciljevima može biti nalik na fo­ kusiranje ili prilagodbu objektiva fotoaparata radi dobivanja oštrih i jasnih  fotografija.

Možete li zamisliti gdje bismo kao ljudski rod bili u sklopu sa­ dašnjeg napretka da se ti divni kreativni umovi koji su došli do toliko fantastičnih otkrića ustrajno bave prošlošću umjesto da gledaju nap­ rijed? Današnji svijet neustrašivo stupa u novo zlatno doba prilika — tehnoloških, medicinskih, znanstvenih, kulturnih, gospodarskih i du­ hovnih. Što nam donosi sljedećih četrdeset-pedeset godina? Kako se danas usredotočiti kako bismo jasnije percipirali budućnost? S poslo­ vnog stajališta koje će se vrste proizvoda kupovati i prodavati? Koje će karijere biti korisne i produktivne? Kakvo će biti tržište rada? Ka­ ko će na te prilike utjecati »elektroničko doba« računala? Štoviše, ka-

 

ko će na naš način života utjecati elektronska tehnologija koja tako ub­ rzano napreduje? S obzirom na to da se moć informacijskog društva premješta prema onima koji se ističu u analiziranju podataka, kako će naša radna snaga uspješno pristupati informacijama, analizirati ih i iz­ vlačiti utemeljene zaključke? Hoće li se način života razlikovati koliko se i sadašnji način razlikuje od života otprije stotinu godina? Do ko­ jih će otkrića doći na području medicine? Kako će se odvijati međuna­ rodna trgovina? Koja će znanstvena otkrića biti od velike koristi? Kak­ ve će biti svjetske religije u dobu obilježenom velikim znanstvenim napretkom? Kako bi sve naprednije znanstvene i teološke spoznaje o Bogu, svijetu, kozmosu i kreativnosti mogle poboljšati naš život?

Mogu li nas ta pitanja nadahnuti već sada? Kamo želimo poći? Kako želimo i planiramo ići naprijed? Kako se pripremamo za svoje želje i ciljeve? Koji novi obzori očaravaju naša srca i neodoljivo priv­ lače naš pogled? Gotovo nespoznatljive količine informacija pojavlju­ ju se neviđenom brzinom. Kako ćemo iskoristiti te nove spoznaje? Hoće li doći do povećanih spoznaja, do bolje globalne komunikacije i poboljšanog dijaloga među pojedincima, religijama i zemljama?

 

 

Budući da je život djelovanje i strast, čini mi se da se od čovjeka traži da strast i djelovanje u svojem životu dijeli tako da ga nitko

ne može osuditi i reći da nije živio.

—  Oliver  Wendell  Holmes

 

 

Kako bismo uživali u plodovima svojih otkrića, moramo odvo­ jiti vrijeme u kojem ćemo školovati tijelo, um i duh. Važan način na koji je to moguće postići sastoji se od koncentriranja na željeno odre­ dište i način na koji onamo želimo doći, a ne na to gdje smo bili.

Dok gledamo prema budućnosti, svatko od nas stoga bi trebao biti beskonačno zahvalan na mnoštvu izvora sreće koji nas ok­ ružuju, kao i na izgledima za još čudesniju sreću naše djece i unuka. Usto bismo trebali biti i beskonačno zahvalni što živimo u najveličanstvenijem razdoblju stalnog i sve ubrzanijeg Božjeg kreativnog napretka. Neka nam cilj bude postavljen visoko, a pozornost koncen­ trirana na uzvišeni je dobro. 

*

 

2. ZAKON

 

Svatko od nas može naučiti kako pomagati u ostvarenju Božjega cilja.

 

Što je kreativno mo­ ra i samo stvarati.

— John Keats

 

 

 

Ljudi u svim kreativ­ nim nastojanjima moraju pronalaziti, osjećati i predstavlja­ ti Vječnog čovjeka,

stvoritelja.

— Tagore

 

OBILJE PRILIKA za nove duhovne informacije pojavljuje se zahvaljujući znanstvenim istraživanjima i fizičke i duhovne sfere. Očekujemo pra­ vu lavinu novih ideja i pojmova koji će poslužiti kao dodatak čudesnim drevnim svetim spisima. Je li moguće da smo na pragu nove koncep­ cije teologije u kojoj se istini pristupa na eksperimentalan, hipotetski način, kao u sklopu znanstvenih istraživanja? Veliko proširenje znanja u vezi s božanskim nedvojbeno izgleda moguće. Koja je uloga čov­ ječanstva u tim mogućim otkrićima? U stvarnosti bi svatko od nas mo­ gao biti izraz ili posrednik Boga kroz neograničenu ljubav i sve veću kreativnost.

Kako naučiti pomagati u ostvarenju Božjih ciljeva? Možda bi jedan od prvih koraka moglo biti ponizno priznanje da kao ljudi zna­ mo tako malo o Bogu i sve ubrzanijoj kreativnosti i smislu života na zemlji. Sljedeći bi korak mogao izvirati iz naše otvorenosti prema učenju.

 

Učenje je doživotna aktivnost nesagledive važnosti. Spoznaja o tome da svatko od nas može pomoći u ubrzanju stvaranja upravo je čudesna prilika. Božanski pojam o redu zapravo je, kako se čini, pre­ dodžba o protoku i prilagođavanju, a kada nam se ti pojmovi usade u misli i svi aspekti našega života — um, zamisli i izrazi — mogu biti u skladu s univerzalnom kreativnom ljubavlju.

Genijalnost svemira stvorila nas je i u svakoga od nas usadila iskru te genijalnosti. Kad se usudimo izići iz zone ugode i ustvrdimo da se kroz nas sanja velik san, tom genijalnom aspektu velikog Stvo­ ritelja omogućujemo da obavlja svoju kreativnu zadaću. Jedno je pri­ grliti veće mogućnosti, a nešto posve drugo poduzeti korake koji su potrebni da bi se one i ostvarile.

 

 

Što ako zemlja tek je sjena neba, a stvari ondje medu sobom

slične, više nego što misli se na zemlji?

— John Milton

 

 

Nismo li mi duhovna bića u vidljivome obliku? Je li naš svijet u biti duhovni svijet? Bi li se temeljne sile nadzora ili energije mogle od­ rediti kao duhovna načela? Kada spoznamo vlastito jedinstvo s duhov-

 

Otkrivanje se sastoji od uviđanja onoga što su spoznali svi i razmišljanja o ono­ me o čemu još nitko nije razmišljao.

—  Albert  Szent-

Gyorgyi

 

nom biti, počinjemo li možda »gledati očima duha«? Počinju li se ta­ da u našem životu događati čudesne stvari?

Potičimo kreativno razmišljanje i u sebi i u drugima. Nadvla­ dajmo osjećaj plahosti i s gorljivošću uložimo nadarenost u raznoraz­ na iskustva i osobne susrete. Vjerujmo u sebe i u druge — jer kra­ ljevstvo nebesko ne pojavljuje se s velikim neonskim natpisima! Kraljevstvo nebesko — područje sve šire svijesti, kreativnosti, napre­ tka i božanskih prilika — već je u nama i oko nas. Je li to nova gra­ nica koju treba dodatno istražiti: naše vlastito unutarnje biće i naša vlastita prirođena božanska priroda? Je li zaboravljanje ili odvraćanje od naše božanske prirode stvorilo osjećaj odvojenosti od velikog Stvo­ ritelja? Kada se sjetimo jedinstva s vrhovnim izvorom, možemo li pri­ jeći u energetski tok kreativnosti?

Budućnost se u velikoj mjeri pred nama prostire poput nepre­ gledne divljine neistražene stvarnosti. Onaj koji je stvorio i koji održa­ va taj svijet u razvoju nije nas postavio u ovaj trenutak kao na sami završetak kreativnog procesa. Mi smo zapravo na novome početku. Ovdje smo radi budućnosti! A svatko od nas ima određenu Vrijedno­ st kojom može dati doprinos. Svatko od nas ima um sposoban za kre­ ativnu aktivnost. Možemo li pomagati u ostvarivanju Božjih ciljeva u trajnom širenju kozmosa, koji obuhvaća i širenje naše vlastite duše? Kreativni proces djeluje kroz naše misli, riječi i djela i tako se poka­ zuje u našem životu. Zašto smo primili tako moćne duhovne darove? Što ćemo učiniti sa sobom i s tom moći? Moguće je da smo stvoreni kako bismo pomagali sve ubrzanijoj Stvoriteljevoj aktivnosti.

*

 

3. ZAKON

Svaki je koristan život služenje.

 

Budi  koristan  gdje

živiš.

— George  Herbert

 

ONI KOJI svoj rad smatraju svojevrsnim služenjem uviđaju da je način na koji se odnose prema drugima vrlo važan. Uviđaju da je duh uisti­ nu dio svega što činimo, a duhovna načela nastoje ugraditi u sve seg­ mente svojega života. Duhovnost rada prelijepo opisuje Maxine F. Dennis, u knjizi O čovjekovim rukama:

 

Većini ljudi blagajničko mjesto u velikoj samoposluzi ne izgle­ da osobito privlačno i zahvalno. Ali meni je upravo takvo. Jer imam

 

Koji želi proširiti po­ lje sreće, prvo joj treba postaviti temelj duboko u vlastitome

srcu.

— Taoizam

 

dojam da moj posao obuhvaća neusporedivo više od sastavljanja računa, uzimanja novca i slaganja namirnica u vrećice. Najvažniji dio mojega posla nije očit na prvi pogled. Riječ je o načinu na koji se pre­ dstavljam drugima, a koji određuje hoće li kupac zahvaljujući susretu sa mnom iz prodavaonice izići zadovoljniji i sretniji ili nezadovoljniji i nesretniji. Jer, ako dobro obavljam posao, znam da mi se pruža mo­ gućnost da obavljam i Božji posao. Zbog toga nastojim da se svaka od mojih mušterija osjeća osobito. I dok im služim, oni su mi najvažnije osobe u životu.

Mnogo se puta događa da na spomen riječi »služenje« ljudi po­ misle na crkvu ili možda čak neku vladinu službu. U stvarnosti, međutim, sve što činimo u životu, ako se ostvaruje sa stajališta kvali­ tetno obavljenog posla koji pomaže i koristi drugima, postaje osob­ nim služenjem. Način na koji živimo — kako se suočavamo sa situa­ cijama, naše vrijednosti i ideali, naši ciljevi i način na koji ih nastoji­ mo postići, kako se odnosimo prema drugima — sve su to aspekti osobnog služenja. A našem je svijetu nedvojbeno potrebno više takvih službenika koji su sretni što trud i energiju mogu posvetiti zadaći ko­ ja je pred njima!

 

Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga, jer ljubav dolazi od Boga, i tko god ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, nije

upoznao Boga, jer je Bog ljubav.

— Prva Ivanova poslanica 4:7-8

 

 

Kada razvijamo duhovnu svijest, shvaćamo da znanje donosi odgovornost, kao i određenu moć; znanje one koji njime raspolažu obvezuje na to da ga koriste na dobrobit sviju. Kada svjesno dopusti­ mo da našim životom vladaju duhovna načela, možemo biti sigurni da će nas duh održavati. Kada pronađemo kraljevstvo u sebi, bit našega postojanja postaje sredstvom ujedinjavanja koje izražava  neogra­ ničenu ljubav. Znamo da sve produktivno što postižemo u životu pos­ taje služenjem s ljubavlju. Svaki je koristan život služenje. Već i same naše misli postaju mislima koje dopiru do srca drugih i daju im nešto od presudne važnosti, nešto što će proširiti i obogatiti njihov život. Želimo da svi budu otvoreni i živi, da primaju više oblike nadahnuća i da ih ispunjavaju ljepota i istina, toliko raskošne da uzdižu njihovu dušu.

 

Gotovo se svatko rađa s mnogobrojnim talentima koje može razvijati. Većina nas i nadarenija je nego što nam se čini, a samo je na

 

Čovjek od spoznaje svaki je čovjek koji se sjeća Boga bilo da stoji, sjedi ili leži.

—  Kuran

 

Cijeli se svijet održa­ va zahvaljujući Božjem milosrđu; a pravični se održavaju zahvaljujući vlastitoj

snazi.

—  Talmud

 

nama da te talente iskoristimo na najbolji mogući način. Jednako ta­ ko, dok razvijamo darove, služimo pomažući drugima da razviju svo­ je darove. Priznanje, pohvale i poticaji snažni su stimulatori! Nakana korisnog služenja nije dosezanje uloge uzora, nego pomaganje drugi­ ma da otkriju i razviju svoje sposobnosti. Istodobno, dok pomažete sebi, pomažete i drugima.

Prije više godina, jednom je mladiću na pamet pala kreativna zamisao u vezi s preradom sira. Počeo je raditi s konjem i starim zap­ režnim kolima, od vrata do vrata prodajući sir domaćicama. Jedan je drugi mladić poslovnu karijeru započeo prodajući ručno oslikane čes­ titke susjedima koje je obilazio biciklom. Treći je otvorio nešto što je nazvao »Prodavaonicom Zlatnog pravila«. Dućan je doživio procvat jer se prema onima koji su dolazili odnosio onako kako je htio da se dru­ gi odnose prema njemu. Sva su trojica imali  zajednički  nazivnik. Počeli su od ničega, a svi su postali globalno poznati proizvođači i tr­ govci čije tvrtke vrijede milijune dolara. No gospodin Kraft, gospodin Hall i gospodin Penney imali su još jednu zajedničku crtu: doslovce su pozvali Boga da surađuje s njima i od njega tražili pomoć u do­ nošenju poslovnih odluka i osmišljavanju i provođenju zamisli koje su dovele do uspjeha. Njihov je koristan život postao služenjem.

Možete li zamisliti oblik služenja koji možete pružiti čov­ ječanstvu zahvaljujući načinu na koji živite i radite? Nadam se da će vas neke od ideja iznijetih u ovoj knjizi potaknuti da istražite svoje mo­ gućnosti, da se poboljšate i život doživite u većoj mjeri korisnog služe­ nja. Kako biste se osjećali kada biste znali da svojem svijetu dajete vrijedan doprinos? Kakvu biste radost doživjeli na temelju svijesti da se, zbog vas i vašega rada, nečiji život obogatio i da je sada sretniji? Kako možete postati korisniji, već i ovdje gdje ste sada? Zadovoljstvo je moguće pronaći na mnoštvo načina.

Iz svega je možda moguće naučiti jednu veliku istinu: postoji samo jedna želja i jedno zadovoljstvo — provoditi Božju nazočnost u svemu što činimo. Je li naša potraga za srećom, za svime što je dob­ ro, u stvarnosti potraga za Božjim ciljevima i smislom? Kada posta­ nemo svjesni te istine,  stječemo  li  odgovor  na  sva  pitanja  i  rješenja svih  problema?

 

*

 

4. ZAKON

Što više ljubavi dajemo,  to nam je više ostaje.

 

 

Ljubav je  poput spremnika dobrote  i

ugode.

—  Yehuda  Amichai

 

 

Ljubav  gradi.

—  Mary  Mcleod

Bethune

 

KAD U SVAKODNEVNI život pustimo potpun i nesmetan dotok neogra­ ničene ljubavi iz iskrena srca, utiremo put bogatom, punom i zadovolj­ nom životu. Neograničena, univerzalna ljubav naglašava raskoš i pot­ punost života. Riječ je o sveprisutnome potencijalu kroz koji otkriva­ mo korisno djelovanje i skladne stavove. Možete li zamisliti život u ko­ jem je svaka misao, svaki osjećaj, svaka riječ i svako djelovanje koje zrači od vas uronjeno u neograničenu ljubav? Možda vam se čini da je riječ o velikome pothvatu, no uz Boga je sve moguće! Pomisao o

»životu u ljubavi« možda će vam se činiti prezahtjevnom za vaše osob­ no poimanje ljubavi, no kako bi se vaš svakodnevni život samo mogao silno unaprijediti kada biste iskušali istinitost te zamisli!

je li ljubav sila koja ujedinjuje svemir i u njega unosi sklad — ono »duhovno ljepilo« koje sve drži na okupu? Daje li neograničena ljubav prema Bogu slobodu stvaranja, slobodu da pokušavamo i gri­ ješimo, te smišljamo inovativna rješenja na temeljima duhovnih načela i poštenja? Ta bi neograničena ljubav mogla biti temeljna stvarnost iz koje je sve ostalo prolazna percepcija prolaznih stvorenja. Je li uopće moguće postojanje situacije u kojoj nisu mogući pomoć i zalječenje na temelju dotoka neograničene ljubavi?

 

Ljubav je iznad zakona, iznad čovjekova mišljenja; ljubav je istina, plamen i čisto počelo, temeljna misao moralnoga svijeta.

— Madame de Stael

 

 

Ljubav prihvaća potpunost života. Riječ je o sveprisutnome potencijalu kroz koji pronalazimo djelovanje koje donosi zadovoljstvo ili skladan stav. Zahvaljujući neograničenoj ljubavi možemo ući u di­ menziju duhovnog jedinstva, cjelovitosti i zrelosti, gdje ćemo  biti tješnje povezani sa svime što nas okružuje. Svijet nije izoliran i odvo­ jen od čovječanstva! A čovječanstvo nije odvojeno od svijeta! Božja se ljubav izražava kroz sve faze stvaranja. A što više ljubavi dajemo, to nam je više ostaje.

Možda je sveobuhvatna, neograničena ljubav jedna od glavnih odlika božanske prirode. Može li usklađivanje tih dviju strana čovje­ kove prirode — vidljivog i duhovnog — biti trajan kreativan poduhvat koji nas neprekidno pokreće u korisnim smjerovima? Zanemarimo li

 

visine ili dubine životnih iskustava, može nam se dogoditi stagnacija. Kada dva aspekta spajamo brigom za praktične pojedinosti svakodne­ vnog života, naša ljubav stječe novu snagu i zamah.

Nesebična i neograničena ljubav koja daje bez prestanka i ništa ne očekuje zauzvrat jedna je od, vrlo je lako moguće, najmoćni­ jih energija u svemiru. Riječ je o ljubavi koja raste i povećava se kada je dijelimo! Nikad je ne nedostaje. Što više ljubavi dajemo, to nam je više ostaje. Tome bismo još mogli dodati: nastavite davati!

 

Ljubav je ta temeljna bit koja ispunjava i prožima, iz središta pre­ ma vanjskim rubovima, sve šire krugove svih misli i postupaka. Ljubav je talisman ljudskoga dobra i zla — čudesno sredstvo koje

dopire do svake ljudske duše.

— Elizabeth Cady Stanton 

 

Kad provodimo načela neograničene ljubavi, lakše volimo nep­ rijatelja, trpimo one koji nas iritiraju, posvuda vidimo Božju dobrotu i u svakom biću, mjestu, stvari, iskustvu i dijelu života pronalazimo nešto što možemo cijeniti. Veliki paradoks neograničene ljubavi možda se sastoji u tome što od nas traži da u cijelosti budemo to što jesmo i da priznajemo pojedinačne istine, istodobno se oslobađajući orijentiranosti na sebe i dajući bez sustezanja. Kao i sve ostale duhov­ ne vrijednosti, ljubav u naš život ne dolazi tek tako, ne pada s neba. Kao i u slučaju znatiželjnog uma, potrebno ju je njegovati.

Kako, dakle, iskoristiti obilje neograničene ljubavi kako bismo lakše gradili raj na zemlji? Uvidite li da reagirate umjesto da odgova­ rate na nečije riječi ili djelovanje, možete prodrijeti pod vanjski izgled situacije i dozvati ljubav punu razumijevanja. Imate li dojam da ste u raskoraku sa svijetom oko sebe, trebate samo otvoriti um i povezati se s izvorom neograničene ljubavi i tako ponovno ispraviti stanje. Ka­ da se pojave poteškoće, neograničena ljubav može vas voditi kroz tak­ ve situacije i dovesti do skladnog i korisnog zaključka. Zatraži li net­ ko vašu pomoć, neograničena ljubav može vas nadahnuti korisnim re­ akcijama na te potrebe. Kada dajete svu ljubav koju ste uopće u sta­ nju osjetiti, riječ je o dalekosežnoj prekretnici za vašu dušu! Dakako da bi većina nas rado priglila one blagoslovljene trenutke kada se ži­ votne poteškoće raspršuju pred uzvišenijim buđenjem i uviđanjem vla­ stite duhovne prirode. Može li spoznavanje i pojačavanje takvih trenu­ taka biti važnim dijelom vašeg duhovnog razvoja?

Jedna popularna pjesma o ljubavi govori kako »ljubav pokreće svijet«. Elbert Hubbard, glasoviti američki skupljač poslovica i izreka.

 

zna da ljubav doista pokreće svijet, te kaže: »Zadržavamo jedino lju­ bav koju dajemo«. Neograničenu ljubav neki smatraju samom srži naj­ višeg oblika stvarnosti. Upravo je takva ljubav univerzalna i zahtijeva temelje karakternosti, istinoljubivosti i jedinstva s duhom. Od svih du­ hovnih postupaka koje unosimo u neki aspekt svojega života, najvažni­ ja je ljubav.

*

 

5. ZAKON

Izražavanje zahvalnosti otvara vrata duhovnome razvoju.

 

Budite zahvalni i za najmanje sitnice i

bit ćete dostojni  pri­ miti  nešto veće.

— Thomas a Kempis

 

 

Zahvalnost potječe iz duhovne snage i njezin je iskaz.

— Ferdinand Ebner

 

 

KOME STE se u životu najviše divili i od koga ste crpili nadahnuće? Možda iz nečijih riječi ili djela ili načina na koji se netko suočio s od­ ređenom situacijom? Možda je to u vama pobudilo duboku nadu i hra­ brost, čime je došlo do korisnih promjena. Koga smatrate zaslužnim za mnoge stvari koje ste doznali i naučili? 1 premda možemo učiti i sa­ mi, učimo i iz niza raznoraznih izvora. Tko vas je usmjeravao i zatim vas tjerao naprijed? Iz kojih ste izvora izvlačili beskrajno vrijedne spo­ znaje kada su vam bile najpotrebnije? Kako ste životne situacije pre­ tvorili u iskustva obilježena učenjem?

I uza sve koristi i razloge za sreću, jeste li razvili naviku sva­ kodnevnog izražavanja zahvalnosti? Nešto neizrecivo snažno događa se kada izražavamo zahvalnost. To nešto obogaćuje život. Vjerojatno nema većeg nadahnuća ni snažnijeg sredstva koje nam umiruje duh od stava zahvalnosti. Kada izražavamo zahvalnost za sve razloge za sreću i obilje u životu, počinjemo primati duhovnu energiju koja nam ponov­ no puni baterije uma, tijela i duha, kao i sve aktivnosti u našem živo­ tu. I doista, izražavanje zahvalnosti otvara vrata pojačanom duhovnom razvoju. Na koje načine se može odvijati taj razvoj?

Počinjemo od mjesta na kojem jesmo i pomno promatramo svijet oko sebe. Život svakog pojedinca sadrži područja koja treba cijeniti i na kojima treba biti zahvalan. Možda ćemo trebati njegovati stalnu zahvalnost, a o problemima razmišljati kao o  prilikama  za učenje i duhovni razvoj. Na primjer, kako uzdignuti svetost svakodne­ vnog života zahvalnošću za sreću na područjima koja nastanjuju ljudi, mjesta i stvari u našem životu; za prilike za služenje; za iscjeljenje ti­ jela, uma i duha; kreativnost i napredak? Svaki korak koji poduzmete u  cilju  prilagođavanja  životnog  stila  za  ukupno  poboljšanje  čov-

 

Zahvalno srce majka

je svih vrlina.

—   Ciceron

 

ječanstva neporecivo vas vodi u smjeru duhovnog razvoja i napretka. U mjeri u kojoj se otvaramo prema božanskome protoku zahvalnos­ ti, u stanju smo mijenjati se i od »običnih smrtnika« postati posredni­ cima raja na zemlji.

Neka je žena imala teško bolesnu kći. Dok je sjedila uz njezi­ nu bolničku postelju, u jednom trenutku u sobu je ušao liječnik. Tiho joj je rekao da će sljedeća noć biti presudna. Groznica će se povući ili će dijete, u protivnom, preminuti. Žena je cijelu noć molila za kćerin život. Kada je počelo svitati, dijete je duboko uzdahnulo i pos­ ve se umirilo. Majka je zvonom pozvala pomoć. Liječnik je upravo bio došao radi prve vizite, pa su on i sestra požurili u sobu. Liječnik je djevojčicu uhvatio za ruku, još nekoliko trenutaka bez riječi ostao uz krevet, a zatim se obratio majci. »Spava«, rekao je. »Prebrodila je kri­ zu i sve će biti u redu!«

 

 

Zahvalnost je plod velike kultiviranosti; nećete je pronaći među

nekulturnim svijetom.

— Samuel Johnson

 

 

Suze zahvalnosti počele su kliziti niz ženine obraze. U sebi se bila zarekla da će, preživi li dijete, urediti »Božji park zahvalnosti« u kojem će svi biti dobrodošli. 1 ispunila je obećanje. Dio imanja rezer­ virala je za »Božji park«. Uredila je maleni slap, potočić i jezerce ko­ ji su postali središnjim dijelom parka. Staza od kamenih ploča među cvijećem i travom, od ulaza u park vodi, između prelijepog grmlja, dr­ veća i cvijetnih lijeha, do nekoliko udobnih klupa oko jezerca. S vre­ menom je park poprimio transcendentnu ljepotu. Ljetne ruže i polj­ sko cvijeće cvatu u neočekivanim zakutcima. Lopoči mirišu s površine bistre vode. Slap pjeva pjesmu radosti i hvale i obrušava se preko ka­ menja. Ptice dolaze piti i prati se, a od svjetla svitanja do večernjeg sumraka čuju se melodije ptičje pjesme. Zimzeleno i bjelogorično dr­ veće okružuje park, a vjetar šapuće u krošnjama.

Kada je ljudi pitaju o nastanku parka, žena im priča priču o zahvalnosti. Čini se da svi aspekti njezina parka — sve biljke, svo dr­ veće, grmlje, cvijeće i klupe — simboliziraju nešto na čemu je zahva­ lna. Parku bez prestanka dodaje nešto novo jer, kako objašnjava »nje­ zinim razlozima za sreću nema konca, a svako spoznavanje i prizna­ vanje razloga za sreću za korak je dovodi bliže Bogu!«

Kakve divne misli! Što više izražavamo zahvalnost, to imamo više razloga za zahvalnost. U mjeri u kojoj prepoznajemo svoju pove­ zanost i u kojoj se otvaramo božanskome protoku zahvalnosti, poboljšavamo svoj duhovni razvoj. Nije li onda logično da svi oni koji do­ laze u dodir s nama također imaju koristi od naše duhovne radosti?

Biste li i vi razmislili o uređenju »parka« zahvalnosti kao zna­ ka poštovanja prema svim razlozima za sreću? Pritom nije nužno ima­ ti stvaran komad zemlje. Vaš se park može sastojati od svakodnevnog pisanja dnevnika u kojem bilježite darove duha i izražavate zahvalno­ st. Ili to može biti običan kalendar u kojem bilježite darove dane dru­ gima. Prepoznajte primljeni dar sreće, a zatim ga prenesite dalje, čineći nešto osobito i brižno za drugoga. Nebrojena su područja na kojima je potrebno služenje s ljubavlju. A izražavanje zahvalnosti ne­ dvojbeno otvara vrata duhovnome razvoju.

 

 

Naglasci ••

 

1. Ne odvajajte pogled od vizije i bez prestanka radite na ostvariva­ nju cilja.
2. Koncentrirajte se na ono što želite ostvariti.
3. Svatko od nas može biti izraz ili posrednik Boga zahvaljujući ne­ ograničenoj ljubavi i sve većoj
4. Kako učimo pomagati u ostvarenju Božjih ciljeva?
5. Potičimo kreativno razmišljanje u sebi i
6. Jeste li razvili naviku svakodnevnog izražavanja zahvalnosti za svu sreću i koristi u životu?
7. U svačijem životu postoje mnogobrojna područja za poštovajne i izražavanje  
8. Što više izražavamo zahvalnost, to imamo više razloga biti zahva­
9. Ljubav prihvaća potpunost i cjelovitost života.
10. Može li uopće postojati situacija u kojoj dotok neograničene lju­ bavi ne može pomoći ili ne može donijeti izlječenje?
11. Kako na život možete gledati kao na služenje?
12. Sva naša produktivna postignuća prerastaju u služenje s ljubavlju.

 

Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••

 

SVATKO OD NAS SLUŽI

— James Dillet Freeman

 

Što znači služiti?

To znači biti tako malen da se drugi osjećaju velikima.  To znači biti sluga kako bi se drugi osjećali gospodarima. To znači davati kako bi primali oni kojima nedostaje.

To znači voljeti tako da oni koji se osjećaju nevoljenima imaju nekoga tko ih nikada neće odbaciti, nekoga s kime se uvijek mogu identi­ ficirati.

To znači ponuditi pomoć onima koji je traže i zaslužuju, kao i onima koji je ne traže i ne zaslužuju. To znači uvijek biti pri ruci kada vas trebaju, ali se ipak nikada ne nametati kada vas netko ne želi.

To znači živjeti u miru, kako bi oni koji su oko vas svadljivi uvijek ima­ li nekoga kome se mogu obratiti radi stabiliziranja.

To znači vedro gledati na svijet, kako bi oni koji lako posustaju imali nekoga tko će ih pridignuti.

To znači uvijek imati vjeru i zadržati je čak i kada i sami ne uviđate pretjerane razloge za nju, kako bi oni koji nemaju vjere pronašli hrabrost za život.

To znači ne samo živjeti život molitve, nego i pretvarati molitve u ži­ vot — tako ćete više od života imati i vi i oni kojima služite. 

*