Vrhunsko dobro srce

 

 

Vrhunsko dobro srce u ovom kontekstu je bodhichitta.

„Bodhi” znači „prosvjetljenje”, a „chitta” „um”; stoga

„bodhichitta” doslovno znači „um prosvjetljenja”. Ona se definira kao um koji, motiviran velikim suosjeća- njem, spontano traži prosvjetljenje da bude od dobro- biti svakom živom biću. Bodhichitta se rađa iz suosje- ćanja, koje pak ovisi o brižnoj ljubavi. Brižna ljubav se može usporediti s poljem, suosjećanje sa sjemenjem, uzimanje i davanje s vrhunskim metodama za poti- canje rasta sjemenja, a bodhichitta sa žetvom. Brižna ljubav koja je razvijena kroz praksu izmjenjivanja sebe s drugima je dublja od one koja je razvijena drugim metodama, pa su i rezultirajuće suosjećanje i bodhi- chitta također dublji. Ako imamo suosjećanje generi- rano kroz zamjenu sebe s drugima, bodhichitta će se prirodno javiti. Snaga naše bodhichitte u potpunosti ovisi o snazi našeg suosjećanja.

Od svih spoznaja Dharme, bodhichitta je naju- zvišenija. Ovaj je duboko suosjećajni um sama bit Bodhisattvine obuke. Razvijanje i održavanje dobrog srca bodhichitte omogućava nam da pretvorimo sve

 

svoje vrline u put do prosvjetljenja, riješimo sve svoje probleme, ispunimo sve svoje želje i razvijemo moć da drugima pomognemo na najprikladnije i najkorisnije načine. Bodhichitta je najbolji prijatelj kojeg uopće možemo imati i najviša kvaliteta koju možemo razviti. U trenutku kad razvijemo bodichittu, postat ćemo Bodhisattva, Sin ili Kći Osvajača Buddhe. Atisha je imao mnogo Učitelja, ali onaj kojega je štovao iznad svih bio je Guru Serlingpa. Kad god bi čuo Serlingpino ime, on bi kleknuo i poklonio se. Kada su ga učenici pitali zašto poštuje Serlingpu više od svojih ostalih Učitelja, odgo- vorio je: „Zahvaljujući dobroti Gurua Serlingpe sam sad uspio razviti dobro srce bodhichitte.” Kroz moć svoje bodhichitte Atisha je bio u stanju donijeti veliku radost i sreću svakom koga je sreo, a što god je činio bilo je od dobrobiti drugima.

Kako bodhichitta rješava sve naše probleme i ispu- njava sve naše želje? Kao što je već objašnjeno, pro- blemi ne postoje van uma već su oni naši neugodni osjećaji koji nužno dolaze od našeg samoprianjanja. Kad bismo imali suosjećajan um bodhichitte, naše samoprianjanje ne bi imalo moć da nam uzrokuje pro- bleme. S ovim dobrim srcem, bit ćemo sretni sve vri- jeme. Nadalje, s vrhunskim altruističkim umom bodhi- chitte stvarat ćemo velike količine zasluga, zbog toga što se u sva svoja djela upuštamo za dobrobit drugih. S takvim skupom zasluga, ili dobre kobi, naše će želje

biti lako ispunjene, razvit ćemo ogromnu sposobnost da budemo od koristi drugima, a sve će naše Dharma djelatnosti biti uspješne.

Trebamo kontemplirati dobrobiti bodhichitte sve dok ne postanemo duboko nadahnuti da razvijemo ovaj rijetki i dragocjeni um. Podrobna prezentacija ovih dobrobiti može se naći u Riznici kontemplacija i Radosnom putu do sreće.

Trenutno imamo veoma posebnu priliku da razvi- jemo bodhichittu. Međutim, ne znamo koliko će dugo naša dobra sreća potrajati, a ako izgubimo ovu priliku, ona se neće ponovno javiti. Da propustimo priliku da zaradimo mnogo novaca ili da dođemo do dobrog posla ili privlačnog partnera, vjerojatno bismo osje- tili duboko žaljenje, ali zapravo time nismo izgubili mnogo. Ove stvari nije tako teško naći, a čak i kada ih nađemo, one nam ne donose pravu sreću. Međutim, ne iskoristiti ovu jedinstvenu priliku za razvoj tako dobrog srca nenadoknadiv je gubitak. Ljudska bića imaju najveću priliku za duhovni razvoj, a od svih mogućih vrsta ponovnog rođenja, mi smo se rodili baš kao ljudi. U današnje vrijeme većina ljudi nema inte- resa za duhovni razvoj, a od onih koji ga imaju, samo je nekolicina naišla na Buddhadharmu. Ako o ovome pomno kontempliramo, spoznat ćemo koliko smo sretni što imamo ovu posebnu priliku za postizanje vrhunske sreće stanja Buddhe.

 

RAZVIJANJE BODHICHITTE

 

Trebamo razumjeti da, unatoč svojoj snažnoj želji da zaštitimo sva živa bića, još uvijek nemamo moć da to i učinimo. Baš kao što jedna osoba koja se utapa ne može spasiti drugu, ma kako gorljivo željela, isto tako ćemo mi, tek kad oslobodimo sami sebe patnje i mentalnih ograničenja, moći osloboditi druge. Ako se zapitamo tko ima pravu moć da zaštiti sva živa bića, shvatit ćemo da ju ima samo Buddha. Samo je Buddha oslobo- đen svih greški i ograničenja i posjeduje i sveznajuću mudrost i vještinu da pomogne svakom pojedinom živom biću u skladu s njegovim ili njenim individual- nim potrebama i sklonostima. Samo je Buddha dosti- gao obalu prosvjetljenja i u poziciji je da izbavi sva bića majke iz okrutnog oceana samsaričke patnje.

Kad postignemo Buddhino prosvjetljenje, moći ćemo svakodnevno biti od koristi svakom živom biću tako što ćemo udijeliti blagoslove, a i putem naših bezbroj- nih emanacija. Ako ovo podrobno razmotrimo, u umu će nam se prirodno javiti bodhichitta. Kontempliramo:

Želim zaštititi sva živa bića od patnje, ali u svom sadaš- njem, ograničenom stanju, nemam moć da to učinim. Zbog toga što samo Buddha ima takvu moć, moram postati Buddha, prosvijetljeno biće što je prije moguće.

Jednousmjereno meditiramo na ovu odluku, bodhi- chittu uvijek nanovo sve dok ne razvijemo spontanu želju da postignemo prosvjetljenje kako bismo mogli svakodnevno biti od dobrobiti svakom živom biću.

Trebamo u srcu nositi ovaj dragocjeni um bodhi- chitte. To je naš unutarnji Duhovni vodič koji nas izravno vodi do stanja vrhunske sreće prosvjetljenja; i to je pravi dragulj koji ispunjava želje kroz kojeg možemo ispuniti svoje želje i želje drugih. Nema bolje namjere od ove.

Kad želimo šalicu čaja, glavna nam je želja popiti čaj, ali da bismo ostvarili tu želju prirodno razvijemo i sporednu želju da pronađemo šalicu. Na isti je način glavna želja onih koji imaju veliko suosjećanje zašti- titi sva živa bića od patnje; ali da bi ostvarili tu želju, znaju da prvo oni sami moraju postići stanje Buddhe, pa stoga prirodno razvijaju sporednu želju da posti- gnu prosvjetljenje. Kao što je nalaženje šalice sredstvo za postizanje cilja pijenja čaja, tako je i postizanje pro- svjetljenja sredstvo za postizanje krajnjeg cilja donoše- nja dobrobiti svim živim bićima.

Isprva će naša bodhichitta biti umjetna bodhichitta i javljat će se samo kada uložimo specifičan trud da ju generiramo. Najbolji način da je pretvorimo u spon- tanu bodhichittu je da kroz kontinuiranu praksu ste- knemo duboku bliskost s njom. Kako većinu vremena provodimo  izvan  meditacije,  od  vitalne  je  važnosti

koristiti svaku priliku da poboljšamo svoju vježbu bodhichitte u svakodnevnom životu. Trebali bismo postići da meditacijska sjedenja i meditacijske pauze podržavaju jedni druge. Tijekom svog meditacijskog sjedenja možemo doživjeti mirno stanje uma i razviti mnoge vrlinske namjere; ali ako ih sve zaboravimo čim ustanemo iz meditacije, nećemo moći riješiti svoje sva- kodnevne probleme ljutnje, vezanosti i neznanja, niti ćemo postići napredak u duhovnoj praksi. Moramo naučiti integrirati svoju duhovnu praksu u svoje sva- kodnevne aktivnosti, tako da i danju i noću možemo održavati mirna stanja uma, čiste namjere i čisti nazori koje smo razvili u meditaciji.

U ovom nam se trenutku može činiti da naše medi- tacije i naš svakodnevni život idu u suprotnim smje- rovima. U meditaciji pokušavamo generirati vrlinske umove, ali je, zbog toga što ne možemo prestati misliti o svojim drugim djelatnostima, naša koncentracija vrlo slaba. Vrlinski osjećaji koje uspijemo razviti brzo se ras- prše u strci svakodnevnog života, a mi se vraćamo na svoje sjedalo za meditaciju umorni, napeti i ispunjeni mislima koje nam odvlače pozornost. Ovaj problem možemo nadvladati pretvarajući sve svoje svakod- nevne djelatnosti i iskustva u duhovni put razvijajući poseban način razmišljanja. Djelatnosti poput kuhanja, rada, razgovora i opuštanja nisu suštinski svjetovne; one su svjetovne jedino ako ih obavljamo sa svjetovnim

 

umom. Ako činimo potpuno ista djela s duhovnom motivacijom, ona postaju čiste duhovne prakse. Na primjer, kad razgovaramo s prijateljima, naša je moti- vacija obično pomiješana sa samoljubljem i govorimo što nam god padne na pamet, bez obzira na to da li je to od dobrobiti ili ne. Međutim, možemo razgovarati s drugima i isključivo sa svrhom da im donesemo dobro- bit, ohrabrujući ih da razviju pozitivna stanja uma i pazeći da ne kažemo nešto što će ih uzrujati. Umjesto da mislimo o tome kako možemo zadiviti ljude, trebali bismo misliti o tome kako im možemo pomoći, podsje- ćajući se na to kako su zatočeni u samsari i lišeni čiste sreće. Na taj način, razgovor s našim prijateljima može postati sredstvo za poboljšanje naše ljubavi, suosjeća- nja i ostalih spoznaja. Ako možemo na ovaj način vješto transformirati sve svoje svakodnevne djelatnosti, umje- sto da se osjećamo iscijeđeno i umorno kad sjednemo meditirati, osjećat ćemo se radosno i nadahnuto i bit će nam lako razviti čistu koncentraciju.

Razvijanje velikog suosjećanja, suosjećanja za sva živa bića je glavni ili supstancijalni uzrok generiranja bodhichitte – ono je poput sjemena bodhichitte. Da bismo tom sjemenu omogućili rast, također su nam potrebni i kooperativni uvjeti sakupljanja zasluga, pro- čišćavanja negativnosti i primanja blagoslova Buddha i Bodhisattvi. Ako sakupimo sve ove uzroke i uvjete, nije  teško  razviti  bodhichittu.  Kako  bismo  ispunili 

želje svog suosjećajnog uma bodhichitte, trebamo se iskreno upuštati u prakse davanja, moralne discipline, strpljenja, truda, koncentracije i mudrosti. Kada su ove prakse motivirane bodhichittom, nazivaju se „šest savršenstava”. Posebno trebamo ulagati velik trud u uvježbavanje u mudrosti koja spoznaje krajnju istinu, prazninu. Trebamo znati kako je izravna spoznaja pra- znine motivirana bodhichittom krajnja bodhichitta, koja je prirode mudrosti. Bodhichitta koja je upravo objašnjena u gornjem tekstu je konvencionalna bodhi- chitta, koja je prirode suosjećanja. Ove dvije bodhichitte su poput dvaju krila ptice s kojima možemo odletjeti izravno u prosvijetljenu Čistu zemlju.