2.        Vrata koja vode u drukČiji svijet

 

Molim vas da odložite knjigu, nalijete Čašu punu vode i stavite je na stol preda se. (Ako ne možete, zamislite da ste to uČinili.)

 

što vidite u Čaši?

 

Možete vidjeti sobu u kojoj se nalazite, sliku koju vidite kroz prozor i općeniti ugođaj - voda bilježi sve. Voda je tako uobiČajena da rijetko kad zastanemo kako bismo razmislili o njoj. Iako je pijemo, peremo u njoj i kuhamo s njom svakoga dana svojega života, malo ljudi ozbiljno razmišlja o njoj. No, vjerojatno ne postoji ništa tajanstvenije od vode.

 

Možda je najtajanstvenija jednostavna Činjenica da led pluta u vodi. Kad druge tvari prijeđu iz tekućega u kruto stanje, povećava se gustoća molekula i atoma, a tvar postaje relativno težom. Međutim, Čestice vode povezuju se na posve pravilan naČin, a među njima ostaje prazan prostor. Kad se led ponovno pretvori u vodu, Čestice postaju stotinama tisuća puta aktivnije. što su Čestice aktivnije, to se prazan prostor više ispunjava, tako da je tekući oblik vode gušći i teži od krutoga.

 

Voda je najteža na 4 stupnja Celzijusa. To je temperatura na kojoj aktivne vodene Čestice ispunjavaju prazne prostore molekularne strukture. Kako se temperatura povećava, Čestice postaju sve aktivnijima, što smanjuje gustoću vode.

 

 

Zbog toga temperatura na dnu ostaje stabilna, 4 stup- nja Celzijusa, bez obzira na to kolika je temperatura iznad jezera (rijeke ili oceana). Zato živa bića u jezeru pod ledom mogu preživjeti dugaČke zime.

 

Kad bi se voda ponašala kao druge tvari i kad bi led potonuo na dno, što bi se dogodilo? Ponajprije, vjerojat- no ne bismo ni postojali. Svaki put kad bi se temperatura spustila, dno jezera i oceana pretvorilo bi se u Čvrsti led i izumrla bi sva živa bića. Budući da led pluta Čak i kad je površina vode prekrivena njime, živa bića ispod leda ostaju na životu.

 

Voda posjeduje jedinstvenu sposobnost rastvaranja drugih tvari koje odnosi. Pomislite samo koliko tvari možemo rastopiti u vodi i koliko je teško vodu vratiti u njezino izvorno, Čisto stanje. U kemijskim tvornicama te u tvornicama koje proizvode poluvodiČe koristi se poseban naČin proČišćavanja vode da bi bila posve Čista, ali Čim se ta voda stavi u kanistar od plastike ili nekog drugog materijala, u njoj se poČinju rastapati neČistoće. Vodu je iznimno teško održati u posve Čistom stanju. Nećete se iznenaditi ako vam kažem da Čak i voda iz slavine i ona iz izvora, koje izgledaju savršeno Čiste, sadrže mnoge neČistoće i minerale.

 

Sposobnost rastvaranja drugih tvari od vode stvara svojevrsnu ªjuhu života´ koja oceane opskrbljuje prijeko potrebnim hranjivim tvarima za održavanje života. U toj su juhi nastala sva živa bića na Zemlji.

 

Voda je izvor koji stvara i daruje život. Kad ne bi bilo vode, Čestice se ne bi spajale i kružile. Voda je na Zemlji stvorila kaos, ali je stvorila i red - i zato je naš planet bo- gat životom.

 

Postoji drevno uvjerenje koje kaže: gdje ima vode, ima i života. U Japanu se mjesto na kojemu se nalazio izvor vode smatralo svetim; vjerovalo se da posjeduje visoku razinu energije i zato je to bilo idealno mjesto za podizanje hramova. Druga su se mjesta smatrala sveti- ma zato što su bila na ªenergetskoj stazi´, a takva su se mjesta gotovo uvijek nalazila iznad podzemnih voda.

 

***

Moje    me    istraživanje    misterija    vode    navodi            na

pomisao da voda nije s ove planete.

 

što mislite, zašto na Zemlji ima tako mnogo vode? Većina objašnjenja tvrdi da se prije 4,6 milijardi godina, kad je Zemlja nastajala, voda pretvorila u paru, a onda u kišu koja je padala na Zemlju, stvarajući tako oceane.

 

No, sve je poČelo rođenjem Sunca. Velike koliČine pli- na skupljale su se zajedno i poČele se gibati u krug, ob- likujući crvenu kuglu. Ostaci prašine i plinova također su se skupili i oblikovali Zemlju i druge planete SunČeva sustava. U to je vrijeme Zemlja još bila lopta užarene magme koja je sadržavala vodik. Kako se magma hladi- la, vodik je isparavao u tek stvorenu atmosferu.

 

No, s tom se teorijom ne slažu svi uČenjaci, a neki iz- nose posve drukČije teorije. Jedan je od njih i Louis Frank sa SveuČilišta u Iowi, koji je ustvrdio da je voda na ovu planetu stigla u obliku nakupina leda iz dalekoga svemira.

 

Profesor Frank poČeo je istraživati podrijetlo vode kad su ga zbunile satelitske fotografije na kojima su se vidjele crne mrlje; došao je do zakljuČka da su te mrlje mali kometi koji padaju na Zemlju.

 

Minijaturni su kometi zapravo lopte vode i leda teške stotinu i više tona kojih u Zemljinu atmosferu padne otprilike dvadesetak u minuti (ili deset milijuna godišnje). Frank tvrdi da su takve ledene lopte bombardirale Zemlju i prije Četrdeset milijardi godina, stvarajući mora i oceane, a padaju i danas.

 

Kad Zemljina sila teža privlaČi ledene komete u at- mosferu, one isparavaju zbog SunČeve topline i pretva- raju se u plin. Kad se nađu na pedeset pet kilometara od našeg planeta, Čestice plina miješaju se sa zrakom u at- mosferi i lebde naokolo, padajući na Zemlju u obliku kiše ili snijega.

 

Prije nekoliko su godina mediji dali velik  publicitet izjavi NASA-e i Havajskog sveuČilišta, koji su ustvrdili da je teorija dr. Franka vjerodostojna, ali u svijetu još ima puno znanstvenika koji odbijaju prihvatiti nov naČin promatranja svijeta.

 

Ako bi veći broj znanstvenika povjerovao tom novom pristupu, mnoge bi se knjige u svjetskim knjižnicama morale ponovno napisati. Prihvaćanje te teorije utjecalo bi na gotovo sve znanstvene teorije koje se odnose na život na ovoj planeti, kao što su podrijetlo Čovjeka i Darwinova teorija evolucije.

 

Općenito je prihvaćeno da bez vode nema života, a ako prihvatimo da je voda, izvor sveukupnoga života, stigla iz dalekoga svemira, tada logiČki moramo zakljuČiti da sveukupni život, ukljuČujući i ljudski, nije nastao na ovoj planeti.

 

Ako bismo se složili s teorijom o vanzemaljskoj vodi, bolje bismo razumjeli mnoge neuobiČajene karakteristike vode.

 

Zašto led pluta? Zašto je voda u stanju rastopiti tako velike koliČine tvari? Zašto ruČnik može upiti vodu, što se naizgled kosi sa zakonima sile teže? Ako prihvatimo da voda nije s ovoga svijeta, možda će nam biti lakše shvatiti to i druge misterije koje se odnose na vodu.

 

***

Voda iz dubina svemira - to bi se moglo doimati malo previše nategnutim. No, zar vam ta pomisao ne budi maštu? Nakon putovanja kroz svemir, voda nastavlja putovati našom planetom.

 

Nakupine leda dolaze do Zemlje, pretvaraju se u ob-

 

lake i padaju na Zemlju u obliku kiše ili snijega. Voda is- pire planine, prodire u tlo i obogaćuje se mineralima, a onda se ponovno uzdiže na površinu. Sunce isparava vodu rijeka i oceana i vraća je u atmosferu gdje ponovno nastaju oblaci.

 

Voda, zajedno s mineralima koje skuplja u svome cikliČkom putovanju, omogućuje život. UgljiČni dioksid iz atmosfere otapa se u oceanima i omogućuje fotosin- tezu, stvarajući savršeno uravnotežen ekološki sustav.

 

U oceanima se prije otprilike 3,8 milijardi godina po- javio prvi znak života. Taj prvi oblik evoluirao je u alge sposobne za fotosintezu, što je dovelo do  stvaranja prvih koliČina kisika. Kisik je zajedno s ultraljubiČastim SunČevim zrakama obavio Zemlju zaštitnim slojem kojeg nazivamo ozonskim omotaČem.

 

Nakon toga su živa bića, prije nekih 420 milijuna go- dina, napravila prvi korak iz vode na kopno te se, zah- valjujući kisiku i ozonskome omotaČu, oslobodila iz du- bina oceana.

 

Vjeruje se da su naši Čovjekoliki preci nastali u Africi prije samo 20 milijuna godina. Ako 4,6 milijardi godina Zemljine povijesti prikažemo kao godinu dana, ljudska su bića nastala u osam sati naveČer posljednjega dana - a to je omogućio nastanak kisika i ozonskoga omotaČa.

 

Voda je sila koja je stvorila život i omogućila mu raz- voj. U tome je uspjela zato što posjeduje jedinstvenu sposobnost  rastvaranja  potrebnih  hranjivih  tvari  koje

 

prenosi od planina i rijeka u oceane.

 

Moramo se upitati je li ova uzvišena priČa o životu tek sluČajnost. Kad razmišljamo o priČi koja je poČela tako davno u prošlosti da to ne možemo ni zamisliti, koja govori o rađanju života na ovoj planeti, što je dovelo do stvaranja savršenoga sustava koji je  omogućio evoluciju, osjećamo da se iza nje krije veliČanstvena namjera.

 

Kazuo Murakami, poČasni profesor sveuČilišta u Tsu- kubi, privukao je globalnu pozornost protumaČivši renin, oksidni DNK kod. što više razumijemo DNK, tvrdi Murakami, to više moramo priznati da se iza sposobnosti bilježenja tako velikih koliČina detaljnih i obuhvatnih informacija na tako malom prostoru nešto krije. Da bi opisao to nešto, Murakami se koristi izrazom nešto uzvišeno.

 

VeliČanstvena priČa o vodi i životu ne može se objas- niti ako iskljuČimo postojanje neČega uzvišenog. PriČa se odvija i danas, u skladu s veliČanstvenim planovima koji su obuhvaćali razvoj svemira.

 

Kakve je informacije donijela drevna voda kad je na- pustila daleki svemir i pala na Zemlju? Možemo pret- postaviti da je donijela program potreban za razvoj ži- vota. Nadam se da ste sada dobili jasniju sliku o samo- me životu.

 

Vodi koja pada s neba trebaju deseci, a ponekad i sto-

 

tine godina da bi prodrla u dublje tlo i da bi nastala pod- zemna voda. Joan S. Davis, s TehniČkog sveuČilišta u Z¸richu, tridesetak je godina u švicarskoj upravljala istraživanjem rijeČne vode; o njoj govori kao o mudroj vodi. Za razliku od te vode, o onoj koja je tek nedavno pala na Zemlju govori kao o mladoj vodi.

 

U procesu padanja na Zemlju, prodiranja u tlo i po- novnog izranjanja na površinu, voda od razliČitih mine- rala prikuplja informacije i postaje mudrom.

 

Nakon tridesetogodišnje profesorske karijere, Joan je otišla u mirovinu i sada provodi vlastita  istraživanja. Imao sam Čast održati predavanje na simpoziju u švicarskoj, na kojem je sudjelovala i ona. Njezina su se istraživanja usredotoČila na obradu vode. Moderni sustav opskrbe vodom putem dugaČkih cijevi nije osobito zdrav za ljudsko tijelo. Kad je voda podvrgnuta visokom tlaku i kad teČe ravno kroz cijevi, vodene se nakupine razbijaju i minerali nestaju.

 

Zato je Joan pokušala pronaći jednostavno rješenje kojim bi veliki broj ljudi, ukljuČujući i siromašne, opskrbila zdravom vodom. Između ostaloga, predložila je ko- rištenje kristala: kad se u vodu stave mali ledeni kristali, minerali ostaju u vodi i usjevi zalijevani takvom vodom puno su zdraviji. Također je istraživala poboljšanje kva- litete vode korištenjem magneta; bavila se osmišljava- njem slavina za vodu u kojima bi se voda kretala kružno. Pokušavala je otkriti kako bi se u vodu za piće moglo uvesti prirodno gibanje.

 

Evo što Joan kaže o svome istraživanju:

 

Mnogi su mi ljudi sa zanimanjem govorili o vašem ist- raživanju ledenih kristala. Mislim da

će   to   istraživanje    Ijudima    pružiti   važne       spoznaje.

Između ostaloga, vodu bismo trebali više

poštovati. Trebali bismo postati svjesni da voda reagi- ra Čak i na vrlo slabu energiju. éeljela

bih   znanstvenicima    i  vladama   reći  da   voda       danas

nema gotovo nikakvu zaštitu.

 

Vjerujem da bi se rezultati moga istraživanja mogli iskoristiti na podruČju zdravlja i medicine. Ne postoji gotovo nikakvo zanimanje za iznimno važne fiziČke ka- rakteristike vode. Primjerice, kaže se da je mineralna vo- da zdrava, ali vrlo malo ljudi zna da minerali iz mineralne vode mogu uzrokovati otvrdnuće krvnih žila. Gazirana mineralna voda, osim toga, posjeduje visoki stupanj kiselosti i zato je nezdrava. U svakom sluČaju, moramo izbjegavati vodu u bocama i zamijeniti je prirodnom tekućom vodom. Voda želi biti slobodna.

 

Važno je u sebi ponovno probuditi želju da se prema vodi odnosimo s poštovanjem. Moderna je kultura izgu- bila poštovanje prema vodi. U drevnoj GrČkoj ljudi su iz- ražavali poštovanje vodi, a mnogi grČki mitovi govore o njezinoj zaštiti. No, pojavila se znanost i odbacila mito- ve, jer nisu znanstveni. Voda je izgubila mistiČnost i pos- tala samo jedna od mnogih prijeko potrebnih tvari na kojima se moglo zaraditi. Ponekad kažemo: ªProČišćena voda nije Čista´. Voda prerađena u tvornicama ne može oblikovati prekrasne kristale. Vodi nije potrebno proČiš-

ćenje, nego poštovanje.

 

 

***

Te su mudre rijeČi posljedica dugogodišnjeg prouČava- nja vode. Ohrabrilo me što je uspješna znanstvenica izrazila zanimanje za moje istraživanje o kristalima zbog vlastitog poštovanja prema vodi.

 

Joan mi je dala savjet: ªAko uspijete uspostaviti fiziČke

temelje za svoje teorije o ledenim

kristalima, rezultati koje objavite u ovoj zemlji bit će

iznimno uvjerljivi, jer je švicarska u

Čitavom svijetu poznata po svojim istraživanjima vode´.

 

Te su me rijeČi uistinu ohrabrile, jer sam upravo tada u švicarskoj namjeravao otvoriti centar preko kojega bih promovirao svoja istraživanja vode.

 

Voda bilježi informacije i onda ih prenosi kružeći Zemljom. Voda koja nam je stigla iz svemira prepuna je informacija o životu, a jedan je od naČina dešifriranja tih informacija promatranje ledenih kristala.

 

Promatrajući prekrasne kristale vode, imam osjećaj da promatram materijalizaciju samoga života. Kristali koji se stvaraju kad je voda izložena djelovanju pozitivnih rijeČi jednostavno su prekrasni. Reakcija vode na rijeČi ljubav i zahvalnost uistinu je veliČanstvena. Te pozitivne rijeČi vodi daju duh koji se materijalizira kako bi razotkrio život u svoj svojoj punini.

 

 

Imam dojam da je Čin promatranja vodenih kristala zapravo Čin stvaranja života. Kad promatramo kristale, izgled vode mijenja se iz trenutka u trenutak. Vaš pogled ima svoju vlastitu, posebnu energiju; dobronamjerni će vam pogled dati hrabrost, a zlonamjerni će vam je oduzeti.

 

Obitelj koja se pretplatila na naš Časopis provela je zanimljiv eksperiment. U dvije su staklenke stavili rižu i mjesec su dana jednoj staklenci govorili ªhvala ti´, a drugoj ªbudalo´; pratili su kako se riža mijenja tijekom toga razdoblja. I djeca bi, vrativši se iz škole, staklenka- ma riže izgovarala te rijeČi.

 

Nakon mjesec dana je riža kojoj su govorili ªhvala ti´ poČela fermentirati i od nje se poČeo širiti zreli miris nalik mirisu slada, a riža kojoj su govorili ªbudalo´ poČela je trunuti i potamnila je.

 

O tome sam eksperimentu pisao u svojoj knjizi i sto- tine je obitelji u Japanu provelo isti eksperiment. Svi su izvijestili o istim rezultatima. Jedna je obitelj prvoj boci riže govorila ªhvala ti´, drugoj ªbudalo´, ali je uzela i treću bocu riže, na koju uopće nisu obraćali pozornost.

 

što mislite da se dogodilo? Riža na koju nisu obraćali pozornost istrunula je prije riže u drugoj staklenci. Kad su i drugi napravili isti eksperiment, rezultati su bili is- tovjetni. Čini se da ismijavanje nije tako štetno kao zane- marivanje.

 

 

Kad pružamo pozitivnu ili negativnu pozornost, zapravo pružamo energiju. Najštetniji je oblik ponašanja zanemarivanje.

 

Mislim da nam ovaj eksperiment prenosi iznimno važ- nu pouku. Djeci moramo poklanjati pozornost i razgovarati s njima. Već od trenutka zaČeća trebamo im upućivati blage rijeČi ispunjene ljubavlju.

 

Ako se prema cvijeću odnosimo blago - ako ga promatramo s ljubavlju i upućujemo mu blage rijeČi - pomoći ćemo mu da bude zdravo i da napreduje. To vrijedi za kućne ljubimce, pa Čak i za kukce.

 

Nadam se da će, zahvaljujući ovoj knjizi, mnogo ljudi osjetiti poštovanje prema vodi i promatrati je blagonaklono. Zbog toga će voda stvarati prekrasne kristale i tako ćemo sudjelovati u stvaranju malenoga, ali lijepog svijeta.

 

Nimalo ne sumnjam da Bog uvelike uživa u onome što je stvorio te da i nas želi obdariti istim sposobnošću koju sam posjeduje - sposobnošću stvaranja. Ako je prihvatimo, promatrat će nas blagonaklono, jer ćemo vlastitom voljom odluČivati kako ćemo se koristiti tom sposobnošću.

 

Zapis o životu na Zemlju je prenijela duša vode. Iz toga se zapisa probudio život, nastala su ljudska bića; vi i ja smo se rodili. A sada ponovno promatramo vodu i

 

udahnjujemo joj život. Vaša svijest i dobronamjernost, vaš osmijeh koji je izrastao iz osjećaja ljubavi, vodi pru- žaju nov život teo stvaraju nov i veliČanstven svemir.