VIZIJE DUBROVAČKOG YOGIJA

Meditacija je čudna rabota, često puta sam u ranom početku vježbanja odlazeći meditirati u mislima se pozdravljao sa obitelji ne znajući hoću li  se vratiti. Više sam žalio obitelj nego sebe.

Hvala svima, a posebno pokojnoj gospođi Mili Fradl i njenim kćerima,.

I tamo negdje visoko gore u carstvu svjetlosti i mraka, zarekoh se ako se ikada vratim, da ću pomagati drugima da ne pate kao što sam ja patio.

Asim Avdić - yogi mob. 091-506 1526

UVOD

Rodio sam se u Dubrovniku 1947. god. u znaku vodenjaka.   Pritisnut   teškom   bolesti   očiju,   a   ne nalazeći lijeka na majci Zemlji, krenuo sam kao dijete prema  zvijezdama  tražeći  lijeka  mojoj  bolesti.    Na tom putu su mi pomagali mali, lijepi bucmasti, vragolasti, bijeli anđeli, koji su me učili raznim igrama i životu. Put je bio dug i veoma opasan. Zahvaljujući dobrim ljudima koji su mi pomagali, uspio sam vidjeti drugu stranu. Kada mi je najteže bilo sjetio sam se čovječanstva i zarekao sam se, ako se ikada vratim da ću pomagati drugima da ne pate kao što sam ja patio. Ono  što  sam  vidio  u  vizijama  vjerno  sam  ovdje opisao, koliko sam mogao i znao opisati.

Vidio sam da je čovjek besmrtan i da nema religija, svemir bi nestao u tami.

U svim vizijama koje sam doživljavao sa druge strane, nisam s nikim razgovarao, ponašao sam se više kao nijemi promatrač, razumjevajući što svaka od vizija želi pokazati.

Pričajući sa jednom svojom prijateljicom o ovome što pišem, ona mi postavi pitanje: Što misliš učiniti s ovim što  si  napisao?  Ostadoh  malo  zatečen  pitanjem  i