Karta Smrti označava prijelaz iz jednog oblika postojanja u drugi. Nakon velikih životnih transformacija imamo osjećaj da je umrla jedna verzija nas, i da se rodila nova osoba. Pa što ako priču karte Smrti promatramo kao prijelaz iz nematerijalnog svijeta u materijalni, što ako Smrt doživimo kao naše rođenje?

Kroz Obješenog čovjeka, otvara se portal kojim naša duša ulazi u tijelo. U majčinu utrobu. Kroz Smrt, mi se rađamo.

Umjetnost/Umjerenost

U najranijem djetinjstvu, prirodno izražavamo sve što jesmo. Odrasli nas gledaju sa divljenjem, a nekad i sa zavišću, kako otvoreno pristupamo svijetu. Neka naša ponašanja zovu dobrim, neka lošim. Potajno nam se dive. U njihovim očima, kad smo dobri, smo neokaljane kuglice svjetlosti. A kad smo loši, s takvom lakoćom otpuštamo negativne emocije i zaboravljamo što se uopće dogodilo. Taj zaborav nam omogućava povratak u naše Svjetlo, u blaženstvo. Umjetnici smo u prelijevanju Svjetla i Tame, u mijenjanju svog oblika a da uvijek zadržimo isti nivo životne energije. Odrasli nam se dive i zbog toga. Ne shvaćaju odakle nam snaga, odakle nam volja. Ali mi smo alkemičari, i znamo kako svaku situaciju pretvoriti u Zlato.

Vrag

Vrlo brzo nam odrasli objasne što je dobro, a što je loše. Objasne nam kako stvari funkcioniraju na ovom svijetu. Stavljaju nam lance. Sad znamo i da smo i mi ponekad dobri, a ponekad loši. I objasne nam da je jako bitno biti dobar. I da sve što je u nama loše moramo na neki način promijeniti. Te upute i zabrane koje dobivamo stežu lanac sve više. Sad saznajemo da naše prirodno ponašanje nije prirodno, već da je sastavljeno od dvije odvojene energije. Od dobrog i lošeg. I znamo da jedan dio nas, onaj loš, trebamo izbjegavati u širokom luku. Počinje igra skrivača sa samim sobom.

Toranj

Znamo da smo grešni, zločesti, nevaljali, no možemo živjeti s tim. Nakuplja se tuga, bijes, razočaranje u nama, no možemo nastaviti živjeti gotovo kao i prije. A onda se događa Toranj. Trauma. Nešto na što nismo računali. Nešto na što nas naši odrasli nisu upozoravali. Nešto što ni oni ne mogu riješiti, možda su i uzrok problema. Ostali smo sami, bespomoćni, cijeli svijet nam se srušio.

Zvijezda

Pošto je naše dječje srce još uvijek čisto i puno vjere, mi krećemo dalje. Instiktivno znamo da možemo preživjeti. Zaboravljamo na svoju traumu, zakopamo ju negdje duboko i s punim povjerenjem nastavljamo živjeti. Koliko god da smo duboko zakopali našu ranu, ona sad upravlja našim životima. Ona je nečujni glas koji nas plaši i sputava. Ima dobre namjere, ne želi da ikada više proživimo takvu bol. Čini nam se da smo slobodni, no pažljivo biramo svaki svoj korak da bismo izbjegli ono čega se bojimo.

Mjesec

Svijet je sada tako nestabilan, promjenjiv, ništa nije sigurno. Gledamo kako se svijet mijenja ispred naših očiju, i mi mijenjamo sebe, stavljamo raznorazne maske, isprobavamo ih sve i tražimo onu za koju mislimo da nam najbolje pristaje. Ali zapravo tražimo onu koja će nam pružiti najveću zaštitu, i učiniti naš svijet sigurnim i stabilnim kao što je bio na početku, kad smo umrli.

Sunce

Nakon razdoblja eksperimentiranja, našli smo jednu masku od koje imamo najviše koristi, koja nam pruža najveću zaštitu. Ponovno se osjećamo snažni, i tu masku ponosno zovemo svojim Ja. Primjetili smo, što se jače držimo te maske, ljudi o nama govore – on ima svoje Ja. Sviđa nam se ta ideja. Ljudi nas i ne diraju, nitko nas ne može povrijediti dok imamo svoje Ja. Šapće naša rana.

Kao tinejdžeri uživamo u ovom novootkrivenom svijetu, slobodi i osjećaju cjelovitosti. Znamo tko smo. Odrasli nam ponovno dolaze s pričom o tome kako smo i dobri i loši, ali u njih smo izgubili povjerenje. Oni su nam oduzeli naš bajkoviti svijet s tom istom pričom, no sada smo mi taj svijet vratili. Znači, lagali su nam. Zašto? Zašto? Kreće bunt.

Suđenje/Posljednji sud

Prošli smo srednju školu, možda i fakultet. Znamo tko smo, i spremni smo za izlazak iz svog bajkovitog svijeta u veliki bijeli svijet. Računamo, tamo nas čeka puno novih avantura. Sve je novo i nepoznato, ali mi to možemo. Imamo svoje Ja, a dok imamo svoje Ja, sve ispadne dobro. Odlučujemo se na taj korak, prihvaćamo odgovornosti koje nosi život odraslih i veselimo se slobodi. Dosta je priče o Dobrom i Lošem, ostavljamo svoje odrasle i idemo uživati u životu.

Univerzum

Sloboda! Novi život! Zatvorili smo cijelo poglavlje starog života, uživamo u osjećaju potpunosti. Ušli smo u svijet odraslih, savršeno se uklapamo, imamo svoje Ja i našli smo svoje mjesto.

Luda

I konačno se možemo opustiti i uživati u životu. Napokon smo zaista na početku, imamo onaj osjećaj ljubavi, slobode, da je sve moguće. Nitko nam više neće podrezati krila, nitko nam nema pravo govoriti što smijemo, što ne smijemo, što je dobro a što je loše. Možemo sve što nam se prohtije! Ili…

Ovo je tek početak

… možda baš i ne. Iznenađenje. S kartom Maga, dobivamo zadatak. Od nas se traži da počnemo – učiti. O svijetu. I kako on funcionira. Malo smo zapanjeni. Mislili smo da sve znamo. Da je to to. Ali, imamo osjećaj. Da nije tako. Da slijedi nešto veliko.

Tko želi učiti, kreće na put Misterija. Tko ne želi… Ostaje Luda.

Kroz svaku kartu od Maga do Smrti, dobivamo ključeve tajni. Rastemo, razvijamo se, vraćamo se u svoju moć.

Da bi ponovno umrli.

Opet na početku

Nakon duhovnog naukovanja, i smrti onog identiteta kojeg smo si odabrali kao zaštitu, možemo krenuti ispočetka. U iscjeljivanje.

Kroz kartu Umjerenosti ćemo naći tehniku iscjeljivanja koja nam je najprirodnija. U Vragu ćemo se suočiti sa svime onime što nas je dosad vezalo, ono što smo si zacrtali da je u nama mračno. Pokidat ćemo te lance tehnikama koje smo primili u Umjerenosti, i krenuti dalje. U Toranj. U našu najdublju ranu. Idemo virnuti tamo, i progledati. Zasljepljujuće Svjetlo našeg odabranog Ja je prigušeno mrakom podzemnog svijeta, i samo zato imamo sposobnost zaista vidjeti. Mrak nam otvara oči da bismo mogli vidjeti Istinu.

Nakon iscjeljenja prvotne rane u Zvijezdi, javlja se djetinje povjerenje prema svijetu. Preporođeni, imamo hrabrosti i vjere još jednom ući u područje sumraka, utvara, sjenki. U područje Mjeseca. Suočavamo se sa svim svojim nekad odabranim maskama. Odbacujemo sve lažno, i u ovoj maternici, u plodnoj vodi novog stvaranja, biramo identitet koji želimo. Ali ovaj put biramo iz ljubavi, a ne iz straha. Vodi nas želja za otvaranjem prema svijetu, a ne strah i želja za skrivanjem onoga što zaista jesmo.

I konačno se u Suncu možemo pokazati drugima. Ne samo to. Ljubav koju smo osjetili prema sebi, grije nas, ali i druge. Samim time što postojimo svijet je ljepše mjesto.

Doći će i vrijeme za novo Suđenje, poziv da se sjedinimo s Univerzumom.

Ali do tad, budite Sunce, neka vaša svjetlost i ljubav griju vas i sve što vas okružuje.