Uzimanje i davanje

 

 

Praksom uzimanja i davanja možemo dodatno uvećati svoju ljubav i suosjećanje. U ovisnosti o ovoj praksi možemo razviti vrhunsku bodhichittu, koja je prolaz kroz koji možemo ući na put do prosvjetljenja. Kao što je već rečeno, prosvjetljenje je unutarnje svjetlo mudro- sti koje je trajno slobodno od svih pogrešnih pojavno- sti, te funkcija kojeg je da svakodnevno podari mir uma na svako pojedino živo biće. Ono je izvor sve sreće.

Kada tek počnemo meditirati na uzimanje i davanje, ne možemo zbilja preuzeti patnju drugih, niti im dati svoju sreću, ali zamišljajući da to već sada činimo, uvjež- bavamo svoj um kako bismo to mogli činiti u buduć- nosti. Trenutno nismo u mogućnosti biti od dobrobiti svim živim bićima, ali imamo potencijal za tu sposob- nost, koji je dio naše prirode Buddhe. Prakticiranjem meditacija na uzimanje i davanje sa snažnim suosjeća- njem za sva živa bića, sazrijet će potencijal da možemo biti od koristi svim živim bićima, a kad se to dogodi, postat ćemo prosvijetljeno biće, Buddha.

„Uzimanje“ u ovom kontekstu znači uzimanje tuđe patnje  na  sebe  kroz  meditaciju.  Kad  tek  počinjemo prakticirati uzimanje, ne trebamo previše razmišljati o tome kako je moguće ukloniti nečiju patnju samo snagom mašte. Umjesto toga bismo trebali jednostavno prak

ticirati uzimanje i davanje s dobrom motivacijom, shvaćajući to kao vrhunsku metodu za uvećanje naših zasluga i koncentracije. Ova praksa također uzrokuje da naš um i djela postanu čista tako da možemo sve lako postići. Iskrenim će uvježbavanjem naša medita- cija uzimanja i davanja postati toliko moćna da ćemo razviti sposobnost da izravno uzmemo patnju drugih i da im damo sreću.

Mnogo je primjera ostvarenih praktičara koji su kori- stili moć svoje koncentracije za uzimanje patnji drugih bića s kojima su bili u karmičkoj vezi. Postoji priča o velikom učenjaku i meditatoru Maitriyogiju, koji je na sebe preuzeo bol jednog psa kojega je netko pretukao, tako da su se rane, umjesto na tijelu psa, pojavile na njegovom tijelu. Veliki tibetanski jogi Milarepa je u potpunosti ovladao meditacijom na uzimanje i dava- nje. Jednom je prilikom preuzeo na sebe patnju jednog čovjeka, ali čovjek nije htio vjerovati da je zahvalju- jući Milarepi slobodan od boli. Da bi to dokazao, Milarepa mu je vratio bol, a kada je bol postala preve- lika, Milarepa ju je prenio na vrata, koja su se počela tresti! Kada je njihov Duhovni vodič bolestan, iskreni budistički praktičari vjeruju da on ili ona zapravo pre- uzima na sebe patnje drugih. Mnogi kršćani također vjeruju da je Isus, dozvolivši da ga razapnu, na sebe preuzeo patnju ljudskih bića. Sasvim je moguće da je Isus, dok je bio na križu, prakticirao uzimanje.

Ako Buddhe i visoki Bodhisattve imaju moć da izravno uzmu patnje drugih i daruju im sreću, možemo se pitati zašto onda živa bića još uvijek pate. Zbog toga što Buddhe imaju tu moć, oni neprestano dijele bla- goslove svim živim bićima. Kao izravan rezultat pri- manja tih blagoslova, svako pojedino živo biće, uklju- čujući i životinje i bića pakla, ponekad proživljava mir uma, i tada su ta bića sretna i slobodna od očitovane patnje. Međutim, jedini način na koji živa bića mogu postići trajno oslobođenje od patnje je da doista primi- jene Buddhina učenja u praksi. Baš kao što liječnik ne može izliječiti bolest ako bolesnik zbilja ne uzme propi- sani lijek, tako ni Buddhe ne mogu izliječiti unutarnju bolest zablude, ako mi zbilja ne uzmemo lijek Dharme. Ako su kapci na našoj kući zatvoreni, onda čak i kad sunce sja, unutra ne može ući puno svjetla, pa kuća ostaje hladna i mračna; ali ako otvorimo kapke, tople će zrake sunca prodrijeti unutra. Slično tome, iako sunce Buddhina blagoslova uvijek sja, ako je naš um zatvoren našim pomanjkanjem vjere, malo će blago- slova moći ući u njega i on će ostati hladan i mračan; ali, razvijanjem snažne vjere, naš će se um otvoriti, a puno će sunce Buddhinih blagoslova navrijeti u njega. Vjera je životna sila duhovne prakse. Trebamo imati nepokolebljivu vjeru u Buddhina učenja, inače nikada nećemo uložiti trud da ta učenja primjenimo u praksi.

 

UZIMANJE POMOĆU SUOSJEĆANJA

 

Ne-ljudskim bićima, kao što su životinje ili čak bogovi, patnja stvara samo nemir i nesreću, pa ta bića ne mogu ništa naučiti iz svoje boli. Suprotno tome, ljudi koji su se susreli s Buddhadharmom mogu mnogo naučiti iz svoje patnje. Nama patnja može biti snažan poticaj za razvoj odricanja, suosjećanja i bodhichitte, te nas može potaknuti da se upustimo u iskrenu praksu pročišćenja.

Dok je tibetanski Lama Je Gampopa bio mladić, bio je sretno oženjen prekrasnom mladom ženom, ali se ona ubrzo razboljela i umrla. Zbog duboke vezano- sti prema svojoj ženi, Gampopa je bio shrvan tugom, ali je, zahvaljujući tom gubitku, spoznao da su smrt i patnja sama priroda samsare, a to ga je potaklo da potraži trajno oslobođenje od samsare, ciklusa nečistog života kroz čistu praksu Dharme. Isprva se oslanjao na brojne Kadampa Geshee i prakticirao Kadam Lamrim, a kasnije je sreo Milarepu i primio upute Mahamudre. Konačno je, iskrenim prakticiranjem svih učenja koja je čuo, postao veliki Majstor koji je poveo mnoga bića duhovnim putovima. Iz ovoga možemo vidjeti da za kvalificiranoga praktičara Dharme patnja ima mnogo dobrih kvaliteta. Za ovakve praktičare patnja samsare je Duhovni vodič koji ih vodi putem do prosvjetljenja. Kao što Shantideva kaže:

Štoviše, patnja ima puno dobrih kvaliteta.

Kroz iskustvo patnje, možemo se riješiti ponosa,

Razviti suosjećanje prema onima koji su zarobljeni u samsari,

Odbaciti nevrlinu i radovati se vrlini.

Također i Atisha, utemeljitelj Kadampa tradicije kaže: Ako, potaknuta vlastitom patnjom

Neka osoba iskreno želi osloboditi druge od

njihove patnje,

Taj je praktičar osoba velikog dosega.

Tako bismo, razumijevajući dobre kvalitete patnje, a to je mudrost, trebali razviti veliku radost zbog prilike da prakticiramo uzimanje pomoću suosjećanja.

 

UZIMANJE VLASTITE BUDUĆE PATNJE

 

Da bismo se pripremili za pravu meditaciju na uzima- nje patnje drugih, možemo započeti uzimanjem svoje buduće patnje. Ova je meditacija moćna metoda za pročišćavanje negativne karme, ili djela, koja je glavni uzrok naše buduće patnje. Uklonimo li uzrok za svoju buduću patnju, neće više biti osnove za proživljava- nje posljedica. Sloboda od buduće patnje važnija je od slobode od sadašnje patnje, zato što je naša buduća patnja beskrajna, dok je naša sadašnja patnja samo patnja jednoga kratkog života. Zato bismo se tre- bali, dok još imamo priliku pročistiti uzroke za svoju buduću patnju, uvježbavati u uzimanju te patnje. Ova praksa također služi tome da umanji naše samoljublje, koje je glavni razlog zbog kojeg nam je tako teško pod- nijeti vlastitu patnju, a isto tako ojačava i naše strplje- nje. Kada kroz praksu strpljivog prihvaćanja patnje budemo mogli sretno podnositi svoje teškoće, neće nam biti teško preuzeti i patnje drugih. Na ovaj način postajemo sposobni spriječiti vlastitu patnju i biti na dobrobit drugima. Shvaćajući ovo, donosimo odluku da ćemo pročistiti svoje nevrline odmah preuzimajući njihove posljedice.

Zamišljamo da se sve patnje koje ćemo iskusiti u budućnosti kao čovjek, bog, polubog, životinja, gladni duh ili biće pakla sakupljaju u vidu crnog dima i rastva- raju u našem neznanju samoprianjanja i samoljublja pri našem srcu. Snažno vjerujemo da su naše nezna- nje samoprianjanja i samoljublje potpuno  uništeni  i da smo pročistili negativne potencijale u našem umu, uzroke za svu našu buduću patnju. Tada meditiramo na to vjerovanje što je dulje moguće. Trebali bismo mnogo puta ponavljati ovu meditaciju uzimanja vla- stite buduće patnje, sve dok ne primimo znakove da je naša negativna karma pročišćena. Iz upuštanja u ovu meditaciju doživjet ćemo radost koja će nas potaknuti na razvijanje iskrene želje da uzmemo patnju drugih putem suosjećanja.

Na pravu meditaciju na uzimanje patnje drugih možemo se pripremati i upućujući molitve. Veoma je lako izgovarati molitve, a ako ih izgovaramo s dobrim srcem i s jakom koncentracijom, one su vrlo moćne. Koncentrirajući se na značenje i vjerujući da je živi Buddha Shakyamuni prisutan pred nama, molimo se:

Stoga, o Suosjećajni poštovani Guru, molim tvoje blagoslove

Tako da sva patnja, negativnosti i zapreke majki osjetilnih bića

Dozriju u meni upravo sada.

Osjećamo radost pri samoj pomisli na uzimanje patnje svih živih bića, i zadržimo taj poseban osjećaj što je dulje moguće. Ponavljajući ovu molitvu i danju i noću, neprestano jačamo svoju iskrenu želju da preuzmemo patnju drugih. Tada se upustimo u pravu meditaciju na uzimanje patnje drugih.

 

DOBROBITI UZIMANJA PATNJE DRUGIH

 

Četiri su glavne dobrobiti meditiranja na uzimanje i davanje: naime, oni su moćne metode za (1.) pročišća- vanje potencijala nevrlinskih djela koji nam uzrokuju neizlječive bolesti kao što je karcinom; (2.) sakupljanje velikog zbira zasluga; (3.) dozrijevanje našeg potenci- jala da budemo sposobni biti od dobrobiti svim živim bićima; i (4.) pročišćavanje našeg uma.

Kad pročistimo svoj um kroz prakse uzimanja i davanja, svaka duhovna spoznaja će s lakoćom rasti u našem umu. Kroz kontempliranje četiri glavne dobro- biti meditiranja na uzimanje i davanje, ohrabrit ćemo sebe da iskreno prakticiramo ove meditacije.

Kroz meditiranje na uzimanje patnji svih živih bića razvit ćemo vrlo snažan um koji hrabro podnosi teš- koće. U ovom je trenutku naš um poput otvorene rane

– na najmanji nagovještaj teškoće mi prestrašeno uzmi- čemo. Uz takav slabašan um čak se i manje teškoće uplićuunašupraksu Dharme. Međutim, prakticiranjem uzimanja možemo ojačavati svoj um dok ne postane nepokolebljiv. Kadampa su se Geshei molili da razviju um koji je snažan i stabilan kao kovačev nakovanj, koji se ne slama ma koliko se snažno udarilo po njemu. Potreban nam je snažan i stabilan um, kojega ne mogu uznemiriti nikakve teškoće koje nam život priređuje. S takvim smo umom poput heroja i heroina, i ništa se ne može uplesti u naš napredak prema prosvjetljenju.

Oni s dubokim iskustvom prakse uzimanja mogu lako ispuniti i svoje i želje drugih. Kako? Zbog toga što imaju toliko zasluga i zato što su njihove želje uvijek čiste i motivirane suosjećanjem. Oni čak mogu ispunjavati svoje želje pomoću molitve ili jednostavno

objavom istine.

Ima mnogo priča o Bodhisattvama koji su činili čuda kroz moć svog objavljivanja istine. Ove su objave vrlo moćne, jer su motivirane bodhichittom, a bodhichitta crpi svoju moć iz velikog suosjećanja. Kada sam bio mladi redovnik u samostanu Jampaling u zapadnome Tibetu, nekoliko sam mjeseci bio ozbiljno bolestan. Kada je bol postala tako snažna da sam ju jedva podno- sio, došao me posjetiti moj Učitelj Geshe Palden. Imao je blagoslovljenu malu i često nam je govorio kako je ona posebna, ali mi smo mislili da se šali. Ovom je pri- likom, međutim, stajao pored moje postelje i rekao mi:

„Ako je moju malu zaista blagoslovio Buddha mudro- sti Manjushri, neka uskoro budeš iscijeljen”, i tada me blagoslovio dodirnuvši mi malom tjeme. Ubrzo nakon toga, u potpunosti sam se oporavio.

 

SAMA MEDITACIJA NA UZIMANJE

 

Postoje dva načina za uvježbavanje u uzimanju pomoću suosjećanja. Prvi je da se usredotočimo na sva živa bića općenito i zamislimo uzimanje njihove patnje, a drugi je da se usredotočimo na neka određena živa bića i zamislimo uzimanje njihovih patnji.

Da bismo prakticirali prvu metodu, vizualiziramo sebe  okružene  skupom  svih  majki  živih  bića,  bez iznimke. Kao povoljni znamen, i kako bismo se lakše povezali s njima, možemo ih sve vizualizirati u ljud- skom vidu, ali bismo trebali zapamtiti da svako od njih proživljava patnju svog određenog područja. Nije ih nužno jasno percipirati – gruba mentalna predodžba sasvim je dovoljna.

Zatim iz dubine svog srca mislimo:

U njihovim bezbrojnim budućim životima sve će ove majke živa bića morati proživljavati nezamislive patnje životinja, gladnih duhova, bića pakla, te nezamislive patnje ljudi, polubogova i bogova iz života u život, beskrajno. Kako bi bilo divno kad bi postigli trajno oslo- bođenje od ovih patnji! Neka to postignu. Ja sam ću raditi na tom oslobođenju sada.

Razmišljajući na ovaj način, zamislimo kako se patnje svih živih bića sakupe u vidu crnog dima. On se rastvori u našem neznanju samoprianjanja i samolju- blju pri našem srcu. Tada snažno vjerujemo da su sva živa bića trajno oslobođena patnje, a da su naše nezna- nje samoprianjanja i samoljublje potpuno uništeni. Zatim jednousmjereno meditiramo na ovo vjerovanje što je duže moguće.

Sa suosjećanjem za sva živa bića trebamo stalno prakticirati ovu meditaciju sve dok ne uočimo znakove da nam je um pročišćen. Ti znakovi mogu uključiti izliječenje od bolesti, smanjenje naših zabluda, mirniji i sretniji um, povećanje naše vjere, ispravnu namjeru i ispravan nazor, a naročito jačanje našeg iskustva uni- verzalnog suosjećanja.

Možemo misliti kako naše vjerovanje da su živa bića postigla trajno oslobođenje od patnje kroz našu medi- taciju nije ispravno, zato što živa bića nisu uistinu to postigla. Iako je istina da živa bića nisu zapravo posti- gla trajno oslobođenje, naše uvjerenje je ipak ispravno zato što proizlazi iz suosjećanja i mudrosti, te naročito iz snage naše koncentracije. Meditiranje na ovo uvjere- nje će uzrokovati brzo dozrijevanje našeg potencijala da uistinu budemo sposobni trajno osloboditi sva živa bića od patnje, pa ćemo brzo postići prosvjetljenje. Zato nikad ne bismo trebali odbaciti tako korisno uvjerenje, koje je prirode mudrosti.

Istina je da isprva nemamo moć da izravno uzmemo patnju drugih, ali kroz opetovano meditiranje na uvje- renje da smo uzeli njihovu patnju, postupno ćemo razviti i pravu moć da to učinimo. Meditacija na uzi- manje je brzi put do prosvjetljenja i slična je tantričkoj praksi dovođenja rezultata na put u kojoj, kroz snažno zamišljanje da već jesmo Buddha, postupno postajemo Buddha. Činjenica je da nikada nećemo moći postići prosvjetljenje, ako ne možemo čak ni zamisliti da ga postižemo! U učenjima  o  uvježbavanju  uma  rečeno je da je praksa uzimanja i davanja slična praksi Tajne mantre ili Tantre. Rečeno je da se tantričke spoznaje mogu postići jednostavnim oslanjanjem na ispravno vjerovanje i maštu. Ta praksa je vrlo jednostavna; samo se trebamo podrobno zbližiti s meditacijom na ispravno vjerovanje i maštu koje su predstavljene u Tantri, ula- žući postojan trud.

Kako je moguće da nešto što postoji samo u našoj mašti postane stvarnost? Izuzetna je osobina uma da prvo stvaramo objekte svojom maštom, a tada ih pre- nosimo u svoju svakodnevnu stvarnost. U stvari, sve počinje u mašti. Na primjer, kuća u kojoj trenutno živimo prvo je nastala u mašti arhitekta. On ili ona je napravio nacrt na papiru, koji je služio kao skica za stvarno zdanje. Da netko nije prvo zamislio našu kuću, ona nikada ne bi bila sagrađena. Zapravo je naš um kreator svega što doživljavamo. Sve vanjske tvorevine, poput novca, automobila i računala razvile su se u ovi- snosti o nečijoj mašti; da ih nitko nije zamislio, nikada ne bi ni bile izumljene. Na isti se način i sve unutarnje tvorevine i sve spoznaje Dharme, čak i oslobođenje i prosvjetljenje, razvijaju u ovisnosti o mašti. Stoga je i za svjetovna i za duhovna postignuća ispravna mašta od primarne važnosti.

Ako zamislimo nešto što teoretski može postojati, i potom dovoljno dugo zbližavamo  svoj  um  s  tim, na koncu će se to izravno pojaviti našem umu, prvo našoj mentalnoj svjesnosti, a zatim čak i našim osje- tilnim svjesnostima. Sve dok je objekt još uvijek samo zamišljeni objekt, um koji ga poima je jednostavno vjerovanje. Ako je objekt koristan, radi se o ispravnom vjerovanju, a ako on potiče zablude, onda se radi se o neispravnom vjerovanju. Vjerovanje je koncepcijski um koji svoj objekt poima pomoću generičke, ili mentalne predodžbe tog objekta. Ako dovoljno dugo meditiramo na ispravno vjerovanje, generička će predodžba posta- jati sve transparentnija, dok na koncu u potpunosti ne nestane, a mi izravno zapazimo objekt. Zamišljeni će objekt tada postati pravi objekt. Meditirajući na kori- sno vjerovanje da smo oslobodili sva osjetilna bića i uništili svoj samoljubivi um, na koncu ćemo to zaista i ostvariti. Naše će se ispravno vjerovanje pretvoriti u valjanog saznavatelja, potpuno pouzdani um.

Po drugom načinu uvježbavanja uzimanja pomoću suosjećanja, preuzimamo patnje određenih pojedinaca, ili grupa živih bića diljem beskrajnih svjetova. Na pri- mjer, usredotočimo se na skup živih bića koja pate od bolesti i razvijemo suosjećanje. Zatim mislimo:

Ova živa bića proživljavaju patnje bolesti u ovom životu i u njihovim bezbrojnim budućim životima bez kraja. Kako bi divno bilo kad bi sva ova živa bića bila trajno oslobođena od bolesti! Neka oni to i postignu. Ja sam ću raditi na tome. Moram to uraditi.

 

Razmišljajući na ovaj način, zamislimo da se patnje bolesti svih živih bića sakupe u aspektu crnog dima. To se rastvori u naše neznanje samoprianjanja i samo- ljublje pri našem srcu. Zatim snažno vjerujemo da su sva ta živa bića trajno oslobođena od bolesti, a da je naše neznanje samoprianjanja i samoljublje potpuno uništeno. Jednousmjereno meditiramo na to vjerovanje što je duže moguće.

Na isti način možemo prakticirati meditaciju na uzi- manje dok smo usredotočeni na nekog određenog poje- dinca ili skupinu živih bića koja proživljavaju druge patnje kao što su siromaštvo, sukobi i glad.

Kad god doživljavamo određeni problem, bilo da se radi o bolesti, nedostatku dobara ili vlastitim zablu- dama, možemo misliti o bezbrojnim osjetilnim bićima koja proživljavaju slične probleme i tada, sa suosje- ćajnom motivacijom, zamisliti da uzimamo njihovu patnju. Ovo će nam pomoći da se nosimo sa vlastitim problemom i da ga se, pročišćavanjem negativne karme koja produžava problem, možda čak i sasvim riješimo. Ako, na primjer, patimo od jake vezanosti, možemo razmišljati o svima onima koji također pate od veza- nosti, razviti suosjećanje prema njima i zamisliti da uzimamo svu njihovu vezanost zajedno s patnjom koju ona uzrokuje. Ovo je moćna metoda za uništenje vla- stite vezanosti.

 

Uzimanje motivirano suosjećanjem izuzetno je čist um, neokaljan samoljubljem. Kad nam je um čist, to čini sva naša djela čistima tako da mi postanemo čisto biće. Umremo li sa snažnim suosjećanjem za sva živa bića, sigurno ćemo se roditi u Čistoj zemlji Buddhe. Suosjećanje koje će se očitovati dok umiremo izravno će uzrokovati dozrijevanje našeg potencijala da budemo ponovno rođeni u Čistoj zemlji. To je rezultat dobrog srca. Rezultat održavanja dobrog srca koje iskreno želi trajno osloboditi sva živa bića od njihove patnje je da ćemo mi sami doživjeti trajno oslobođenje od patnje time što ćemo se ponovno roditi u Čistoj zemlji Buddhe. U  zaključku  naših  meditacijskih  sjedenja  na  uzi- manje, posvetimo sve svoje zasluge oslobađanju svih živih bića od njihovih patnji i problema i trajnom miru

na ovom svijetu.

 

DAVANJE POMOĆU LJUBAVI

 

„Davanje” u ovom kontekstu znači davati, s čistim umom željne ljubavi, svoju sreću drugima putem meditacije. Općenito govoreći, u ciklusu nečistog života, samsari, uopće nema prave sreće. Kao što je već rečeno, sreća koju mi proživljavamo kroz jelo, piće, seks i drugo, uopće nije prava sreća, već puko smanje- nje prijašnjih problema ili nezadovoljstva.

Kako meditiramo na davanje? U Vodiču kroz način života Bodhisattve Shantideva kaže:

...da bih ostvario dobrostanje svih živih bića Pretvorit ću svoje tijelo u prosvijetljeni dragulj

koji ispunjava želje.

Trebamo razumjeti i vjerovati kako je naše stalno obita- vajuće tijelo, naše vrlo suptilno tijelo, stvarni unutarnji dragulj koji ispunjava želje: to je naša priroda Buddhe kroz koju će se ispuniti sve naše želje i želje svih drugih živih bića. Zatim mislimo:

Sva živa bića žele biti sretna svo vrijeme, ali ne znaju kako to postići. Nikad ne dožive pravu sreću, zato što iz neznanja uništavaju vlastitu sreću razvijanjem zabluda kao što je ljutnja i vršenjem negativnih djela. Kako bi bilo divno kad bi sva ta bića doživjela čistu i trajnu sreću prosvjetljenja! Neka dožive tu sreću. Sad ću ja dati svoju buduću sreću prosvjetljenja svakom živom biću.

Razmišljajući na ovaj način zamislimo kako iz svog stalno obitavajućeg tijela pri svom srcu emaniramo beskonačne zrake svjetla, koje su prirode naše buduće sreće prosvjetljenja. One dopru do svih živih bića u šest područja, i mi snažno vjerujemo da svako živo biće proživljava čistu i trajnu sreću prosvjetljenja. Jednousmjereno meditiramo na to uvjerenje što je dulje moguće. Trebamo uporno prakticirati ovu meditaciju sve dok spontano ne povjerujemo da su sad sva živa bića zapravo primila našu buduću sreću prosvjetljenja. Želimo li još opsežnije meditirati na davanje, možemo zamisliti da zrake svjetlosti koje emaniramo ispunja- vaju sve individualne potrebe i želje svakog pojedinog živog bića. Ljudska bića dobijaju čiste okoline, čiste užitke, čista tijela i umove i smislene živote. Životinje dobijaju hranu, sigurne i tople nastambe i slobodu od toga da ih ljudi iskorištavaju za zabavu ili rad; gladni duhovi dobijaju hranu i piće, i slobodu od siromaštva; bića u vrućim paklima osvježavajuće povjetarce, a bića u hladnim paklima toplo sunce. Polubogovi dobijaju mir i zadovoljstvo, i slobodu od njihovih problema lju- bomore, a bogovi dobijaju neokaljanu sreću i smislen život. Kroz uživanje ovih objekata želje, sva su živa bića  potpuno  zadovoljna  i  proživljavaju  neokaljano

blaženstvo prosvjetljenja.

Iako se prvenstveno uvježbavamo u davanju mišlju, također se možemo, kad god za to imamo priliku, upu- štati i u uzimanje i davanje na praktične načine. Na našem stupnju, ne možemo uzimati patnje drugih kroz moć svoje koncentracije, ali često možemo drugima biti od praktične pomoći. Možemo olakšavati bol onima koji su bolesni skrbeći o njima, možemo brinuti za one koji se ne mogu sami za sebe brinuti. Prihvaćanje teš- koća dok pomažemo drugima također je oblik davanja.

 

Isto tako, možemo davati materijalnu pomoć, svoj rad, vještine, učenja Dharme ili dobre savjete. Kad sretnemo potištene ljude kojima je potrebno da ih netko razvedri, možemo im dati svoje vrijeme i ljubav.

Također, možemo davati i životinjama. Spašavanje kukaca od utapanja ili nježno micanje glista s ceste su primjeri davanja neustrašivosti, ili zaštite. Čak i kad dopustimo mišu da pretura po našoj košari za smeće, a da se pri tom ne uzrujamo, može predstavljati oblik davanja. Životinje žele biti sretne baš kao i mi, i trebaju našu pomoć čak i više nego drugi ljudi. Većina ljudi već ima neku moć da sebi pomognu, ali životinje su toliko duboko obavijene neznanjem da nemaju nikakvu slo- bodu da poboljšaju svoju situaciju. Baš kao što je naš život važan, moramo shvatiti da su tako i životi živo- tinja, uključujući bube, jednako važni. Zato moramo prestati ubijati bube gnječeći ih i gazeći bez pomisli na njihovu patnju ili njihov gubitak života. Životinje su se ponovno rodile u nižem stanju postojanja od ljudi, ali nikada ih ne bismo smjeli smatrati manje važnima. Buddhe i Bodhisattve imaju potpunu staloženost i jed- nako ljube i životinje i ljude.

Na kraju meditacije na davanje, posvećujemo svoje zasluge tome da sva živa bića pronađu istinsku sreću. Možemo raditi i specifične posvete, moleći da se bole- snima vrati zdravlje, da siromašni dođu do bogatstva, da  nezaposleni  nađu  dobre  poslove,  da  neuspješni dođu do uspjeha, da tjeskobni nađu mir uma i tako dalje. Kroz snagu naše čiste motivacije i moć i bla- goslove Buddhadharme, naše posvete zasigurno mogu pomoći, posebno ako imamo jaku karmičku vezu s lju- dima za koje se molimo. Posvećivanje svojih zasluga za druge je jedan oblik davanja. Isto tako, možemo i u svakodnevnom životu mentalno prakticirati davanje. Kad god vidimo ili čitamo o ljudima koji su siromašni, bolesni, u strahu, neuspješni ili nesretni, možemo poja- čati svoju željnu ljubav za njih i posvetiti svoje zasluge njihovoj sreći i slobodi od patnje.

 

POSTAVLJANJE UZIMANJA I DAVANJA NA DAH

 

Jednom kada smo se zbližili s meditacijama na uzima- nje i davanje, možemo ih kombinirati i prakticirati u sprezi s disanjem. Počnemo meditiranjem na suosje- ćanje i ljubav prema svim živim bićima i razvijanjem snažne odluke da preuzmemo njihovu patnju i da im damo čistu sreću. S ovom odlučnošću, zamišljamo da kroz nosnice udišemo patnju, zablude i nevrline svih živih bića u vidu crnog dima, koji se rastvara u našem srcu i u potpunosti uništava naše samoljublje. Dok izdi- šemo, zamišljamo da naš dah u vidu svjetla mudrosti čija je priroda čista neokaljana sreća, prožima čitav svemir. Svako pojedino živo biće prima što god želi  i treba, a posebno vrhunsku sreću trajnog unutarnjeg mira. Prakticiramo ovaj ciklus disanja i danju i noću, svakim dahom uzimajući patnje svih živih bića i dajući im čistu sreću, sve dok ne steknemo duboko iskustvo ove prakse.

Jednom kad postanemo vješti u ovoj praksi postav- ljanja uzimanja i davanja na dah, ona će biti vrlo moćna, zbog toga što između daha i uma postoji bliska veza. Dah je povezan s unutarnjim vjetrovima energije koji kolaju kanalima našeg tijela i koji djeluju kao prijeno- snici, ili podloge, za razne vrste svjesnosti. Korištenjem svog daha u vrlinske svrhe, pročišćavamo svoje unu- tarnje vjetrove, a kada čisti vjetrovi kolaju našim kana- lima, prirodno proizlaze i čisti umovi.

Mnogi ljudi prakticiraju meditaciju na dah, ali se najčešće prakticirana vrsta sastoji jednostavno od kon- centracije na osjećaj daha koji ulazi i izlazi iz nosnica. Ovo služi tome da se privremeno smiri um i smanje distrakcije, ali nema moć da poluči duboku i trajnu transformaciju našeg uma. Međutim, kombiniranje meditacije na dah s praksom uzimanja i davanja ima moć da transformira naš um iz njegovog sadašnjeg jadnog i egocentričnog stanja u blaženstveni i altrui- stički um Bodhisattve. To poboljšava našu koncen- traciju, čini našu ljubav i suosjećanje vrlo snažnima i sakuplja velike zasluge. Na ovaj je način jednostavan čin disanja pretvoren u moćnu duhovnu praksu. Isprva radimo ovu praksu samo u meditaciji, ali je, uz bliskost, možemo raditi bilo kada. Kroz duboku zbliženost s ovom praksom naš će se um na koncu transformirati u suosjećanje Buddhe.

 

Meditiranje na uzimanje i davanje može također biti vrlo učinkovito u liječenju bolesti. Uzimajući bolesti i patnje drugih s umom suosjećanja, možemo pročistiti negativnu karmu koja uzrokuje nastavljanje naše bole- sti. Iako bismo uvijek kada smo bolesni trebali potra- žiti liječnički savjet, ponekad se može dogoditi da nam liječnici ne mogu pomoći. U Tibetu postoje mnoge priče o ljudima koji su se izliječili od inače neizlječivih bole- sti putem iskrenog meditiranja na uzimanje i davanje. Bio jednom meditator po imenu Kharak Gomchen, koji se razbolio od bolesti za koju liječnici nisu znali lijeka. Misleći da će umrijeti, dao je svu svoju imovinu kao ponude Avalokiteshvari, Buddhi suosjećanja, i povu- kao se na groblje, gdje je namjeravao nekoliko posljed- njih tjedana svoga života provesti smisleno, mediti- rajući na uzimanje i davanje. Međutim, kroz svoju je praksu uzimanja i davanja pročistio karmu koja je pro- duljivala njegovu bolest i, na iznenađenje svih, vratio se kući potpuno izliječen. Ovo nam pokazuje koliko moćna može biti praksa uzimanja i davanja.

Ako pročistimo svoju negativnu karmu, lako je izli- ječiti čak i najtežu bolest. Moja mi je majka ispričala priču o redovniku kojega je srela, a koji je bolovao od gube. Nadajući se da će pročistiti svoju bolest, hodočastio je na planinu Kailash u zapadnom Tibetu, za koju budisti vjeruju da je Čista zemlja Buddhe Heruke. Bio je izuzetno siromašan, pa mu je moja majka pomogla na putu tako što mu je pružila hranu i sklonište, što je bilo iznimno ljubazno zato što većina ljudi u strahu od zaraze izbjegava gubavce. Čovjek je u blizini planine Kailash boravio oko šest mjeseci, koristeći kao svoju praksu za pročišćenje  klanja- nja i ritualno kruženje oko svete planine. Kasnije je, dok je spavao u blizini jezera, sanjao kako je iz njegova tijela u vodu ispuzalo mnoštvo crva. Kada se probu- dio osjećao se izuzetno ugodno, a kasnije je otkrio da je potpuno izliječen. Na povratku kući zaustavio se da pozdravi moju majku, i ispričao joj je što se dogodilo.

Možemo razmišljati o tome kako smo od vremena bez početka imali bezbrojne živote i bezbrojna tijela, ali smo ih sve potratili u besmislenim djelatnostima. Sada imamo priliku polučiti najdublji smisao iz svog sadašnjeg tijela koristeći ga za upuštanje u put suosje- ćanja i mudrosti. Kako bi bilo divno za naš svijet kada bi mnogi suvremeni praktičari oponašali praktičare uvježbavanja uma iz drevnih vremena i postali stvarni Bodhisattve!

 

 

 

 

 

 

Ruke u molitvi koje drže dragulj koji ispunjava želje simboliziraju da ćemo, budemo li slijedili duhovni put, na koncu doživjeti potpuno čisti um prosvjetljenja.