Održavajte sklad i radost sve vrijeme

 

 

Unutarnji mir

 

 

Unutarnji mir, ili mentalni mir je izvor sve naše sreće. Iako sva živa bića imaju istu osnovnu želju da budu sretna  sve  vrijeme,  vrlo  malo  ih  razumije  stvarne uzroke sreće i patnje. Obično vjerujemo da su vanj- ski uvjeti poput hrane, prijatelja, automobila i novca stvarni uzroci sreće, i kao rezultat toga posvećujemo skoro čitavo svoje vrijeme i energiju njihovom stjeca- nju. Površno gledajući, čini se da nas te stvari mogu učiniti sretnima, ali ako pogledamo dublje, vidjet ćemo da nam one također donose mnogo patnje i problema. Sreća i patnja su suprotnosti, pa ako je nešto stvaran uzrok sreće, ne može proizvesti patnju. Ako su hrana, novac i tako dalje zaista stvarni uzroci sreće, onda iz njih ne može proizaći patnja, a ipak, iz vlastitog isku- stva znamo da oni često uzrokuju patnju. Na primjer, hrana je jedan od naših glavnih interesa, ali hrana koju jedemo također je glavni razlog našeg lošeg zdravlja i uzrok bolesti. U procesu proizvodnje stvarî za koje mislimo da će nas usrećiti, zagadili smo svoju oko- linu do te mjere da sada i sam zrak kojeg udišemo i voda koju pijemo prijete našem zdravlju i dobrostanju.

 

Volimo slobodu i neovisnost koju nam može dati automobil, ali je cijena koju plaćamo automobilskim nesrećama i uništenjem okoliša golema. Osjećamo da je novac neophodan kako bismo uživali u životu, ali trka za novcem također uzrokuje ogromne probleme i tjeskobe. Čak nam i naše obitelji i prijatelji, u čijem društvu uživamo, mogu donijeti mnogo briga i tuge.

Posljednjih je godina naše razumijevanje moderne tehnologije u znatnom porastu pa smo, kao rezultat toga, svjedoci izvanrednog materijalnog napretka, no nije došlo do odgovarajućeg porasta ljudske sreće. U svijetu danas nema ništa manje patnje, niti ima išta manje problema. Zapravo, moglo bi se reći da su sada problemi brojniji, a opasnosti veće nego ikad. To poka- zuje da uzroci sreće i rješenje naših problema ne leže u poznavanju materijalnih stvari. Sreća i patnja su stanja uma, pa se stoga njihov glavni uzrok ne može pronaći izvan uma. Želimo li biti istinski sretni i slobodni od patnje, moramo naučiti kontrolirati svoj um.

Unutarnji mir je pravi uzrok sreće. Ako nam je um smiren, bit ćemo uvijek sretni bez obzira na vanjske uvjete, ali ako je uznemiren, ili na bilo koji način uzru- jan, nećemo nikad biti sretni, bez obzira koliko dobri naši vanjski uvjeti bili. Vanjski nas uvjeti mogu usre- ćiti jedino ako je naš um smiren. Ovo možemo razu- mjeti na osnovu vlastitog iskustva. Na primjer, čak i ako smo u najljepšem okruženju i imamo sve što nam treba, onoga trenutka kada se naljutimo sva sreća koju imamo nestaje. To je zato što je ljutnja uništila naš unu- tarnji mir.

Iz ovoga možemo vidjeti da, ako želimo istinsku, trajnu sreću trebamo razviti i održavati posebno isku- stvo unutarnjeg mira. Jedini način da se ovo učini je uvježbavati um putem duhovne prakse – postupno smanjivati i uklanjati negativna, uznemirena stanja uma, te ih zamijeniti pozitivnim, mirnijim stanjima. Na kraju ćemo, poboljšavajući svoj unutarnji mir doživjeti trajni unutarnji mir, ili „nirvanu”. Jednom kada posti- gnemo nirvanu, bit ćemo sretni čitav život, iz života u život. Riješit ćemo sve svoje probleme i ostvariti istin- ski smisao svog ljudskog života.

Budući da svi unutar sebe imamo vlastiti izvor mira i sreće, možemo se pitati zašto je toliko teško stalno odr- žavati um mirnim i radosnim. Razlog su zablude koje nam se tako često gomilaju u umu. Zablude su iskriv- ljeni načini gledanja na sebe, na druge ljude i na svijet koji nas okružuje – poput iskrivljenog ogledala, one daju iskrivljeni odraz svijeta. Zabludni um mržnje, na primjer, vidi druge kao loše same od sebe, ali ne postoji nešto kao osoba loša sama od sebe. Željna vezanost, s druge strane, vidi objekt svoje želje kao da je sam od sebe dobar i kao istinski izvor sreće. Ako snažno

 

žudimo za čokoladom, čokolada nam izgleda kao poželjna sama od sebe. Međutim, kada se prejedemo i počnemo osjećati mučninu, više nam se ne čini tako privlačnom, a može nam se čak činiti i odbojnom. Ovo pokazuje da čokolada sama od sebe nije ni privlačna ni odbojna. Zabludni um vezanosti je taj koji projicira sve vrste ugodnih kvaliteta na svoj objekt želje, a zatim se prema njemu odnosi kao da on stvarno posjeduje sve te kvalitete.

Sve zablude funkcioniraju na ovaj način, projicirajući na svijet svoje iskrivljene verzije stvarnosti, a zatim se odnoseći prema tim projekcijama kao da su istinite. Kad nam je um pod utjecajem zabluda mi smo van dodira sa stvarnošću i ne vidimo stvari onakvima kakve zaista jesu. Budući da je naš um čitavo vrijeme pod utjecajem barem suptilnih oblika zabluda, nije ni čudo što su naši životi tako često ispunjeni frustracijom. To je kao da stalno jurimo za fatamorganama, samo da bismo se na kraju razočarali kad nam ne pruže zadovoljstvo kojem smo se nadali.

Kad nam u životu stvari krenu nagore i zateknemo se u teškoj situaciji, skloni smo samu tu situaciju sma- trati problemom, no zapravo, kakve god probleme proživljavali, oni dolaze iz uma. Kada bismo na teške situacije uzvraćali pozitivnim ili smirenim umom one nam ne bi predstavljale problem; zapravo, mogli bismo ih čak smatrati izazovima ili prilikama za rast i razvoj. Problemi se javljaju samo ako na teškoće uzvratimo negativnim stanjima uma. Zbog toga, želimo  li biti sretni sve vrijeme i slobodni od problema, moramo razviti i zadržati miran um. Patnje, problemi, brige, nezadovoljstva i boli, svi oni postoje samo unutar našeg uma; sve su to neugodni osjećaji koji su dio uma. Kontroliranjem i pročišćavanjem svog uma možemo ih zaustaviti jednom zauvijek.

Kako bismo ovo u potpunosti razumjeli, trebamo razumjeti odnos između uma i vanjskih objekata. Svi su objekti, bili oni ugodni, neugodni ili neutralni, puke pojavnosti umu, upravo poput onoga što doživlja- vamo u snu. Ovo isprva nije lako shvatiti, ali možemo steći izvjesno razumijevanje ako razmislimo o sljede- ćem. Dok smo budni postoje mnoge različite stvari, ali kada zaspimo, one prestaju jer prestaje um kojem se pojavljuju. Kada sanjamo, jedine stvari koje nam se pojavljuju su objekti sna. Kasnije, kad se probudimo, ovi objekti sna prestaju zato što prestaje um kojem su se pojavljivali – um koji sanja. Ako duboko razmislimo o ovome, razumjet ćemo kako je moguće postići pre- stanak svih mrskih i neugodnih stvari jednostavnim odbacivanjem nečistih, zabludnih stanja uma; i kako je moguće postići da nam se pojavljuju isključivo poželjne i ugodne stvari, jednostavnim razvojem čistoga uma.

 

Pročišćavanje svog uma od zabluda putem duhovnih praksi ispunjava našu najdublju čežnju za istinskom, trajnom srećom. Trebamo napamet naučiti i kontem- plirati smisao sljedećih riječi:

Stvari koje inače vidim u snovima ne postoje.

To dokazuje da stvari koje inače vidim u budnom

stanju ne postoje,

Jer su obje podjednako pogrešna pojavnost. Nikad neću prianjati na stvari koje inače vidim, Već ću se zadovoljiti njihovim pukim imenom. Time ću se trajno osloboditi

Od patnji ovog života i bezbrojnih budućih života.

Na ovaj način ću moći

Svakodnevno biti od dobrobiti svakom pojedinom živom biću.

Trebali bismo razumjeti da zablude, iako su duboko ukorijenjene, nisu same od sebe dio našeg uma, i stoga ih je sigurno moguće ukloniti. Zablude su samo loše mentalne navike i mogu biti prekinute, baš kao i sve druge navike. Trenutačno je naš um poput muljevite vode, mutan i okaljan zabludama. Međutim, baš kao što je moguće razdvojiti mulj od vode, tako je moguće i pročistiti um od svih zabluda. Ako u umu ne ostane nikakvih zabluda, neće više biti ničega što bi moglo ometati naš unutarnji mir i radost.

 

Od vremena bez početka mi smo pod kontrolom svog uma, poput marioneta. Mi smo poput sluge koji radi za naš um; kada god naš um nešto poželi uraditi, mi to moramo učiniti bez ikakvog izbora. Ponekad je naš um poput poludjelog slona, stvara vrlo mnogo pro- blema i opasnosti kako za nas tako i za druge. Iskrenim upuštanjem u duhovnu praksu možemo obrnuti tu situaciju i steći vlast nad svojim umom. Promjenivši svoj um na ovaj način, konačno ćemo uživati stvarnu slobodu.

Da bi naša duhovna praksa bila uspješna, potrebni su nam blagoslovi i nadahnuće onih koji su već stekli dubokeunutarnjespoznaje, alitakođerseisamitrebamo stalno ohrabrivati. Ako ne možemo sami sebe ohra- briti, kako to možemo očekivati od bilo koga drugog? Kada jasno shvatimo da je unutarnji mir stvarni izvor sreće i da kroz duhovnu praksu možemo doživjeti sve dublje razine unutarnjega mira, razvit ćemo ogroman polet za prakticiranje. Ovo je vrlo važno zato što se, da bismo  ostvarili vrhunski trajni unutarnji mir nirvane, trebamo iskreno i ustrajno upustiti u duhovnu praksu. Ovo ne znači da trebamo zanemariti vanjske uvjete.

Potreban nam je unutarnji mir, ali također nam treba i dobro tjelesno zdravlje, a za to su nam potrebni odre- đeni vanjski uvjeti, poput hrane i okoline ugodne za život. Postoje mnogi ljudi koji se koncentriraju isklju- čivo  na  razvoj  materijalne  strane  svojih  života  i  u potpunosti ignoriraju duhovnu praksu. Ovo je jedna krajnost. Međutim, postoje i drugi ljudi koji se kon- centriraju isključivo na duhovnu praksu, a ignoriraju materijalne okolnosti koje su neophodne za održava- nje zdravog ljudskog života. To je druga krajnost. Mi trebamo održavati srednji put koji izbjegava obje ove krajnosti materijalizma i duhovnosti.

Neki ljudi vjeruju da su oni koji teže dostizanju nirvane sebični, zato što se čini da se oni koncentri- raju samo na svoj unutarnji mir, ali ovo je vjerovanje pogrešno. Naš je pravi cilj u postizanju vrhunskog traj- nog unutarnjeg mira nirvane pomoći drugima da učine to isto. Upravo kao što svoje probleme možemo riješiti jedino pronalaženjem unutarnjeg mira tako i drugima možemo pomoći u rješavanju njihovih problema samo ako ih potaknemo na upuštanje u duhovnu praksu kako bi oni time otkrili vlastiti unutarnji mir. Ovaj je način donošenja dobrobiti drugima daleko najbolji. Ako uvježbavanjem svoga uma uspijemo, na primjer, smiriti – ili čak potpuno ukloniti – vlastitu ljutnju, onda sigurno možemo pomoći i drugima da obuzdaju nji- hovu. Tada naš savjet neće biti samo puka riječ, već će iza sebe imati moć osobnog iskustva.

Ponekad možemo pomoći drugima novčano, ili im možemo omogućiti bolje materijalne uvjete, ali bismo se trebali sjetiti da je najveća dobrobit koju im možemo dati  upravo  pomoć  u  nadvladavanju  zabluda  i  u pronalaženju istinske i trajne sreće unutar njih samih. Naravno da tehnološkim napretkom i organizacijom društva na poštenije, humanije načine možemo u nekim vidovima pomoći poboljšanju ljudskih života; ali što god učinili neizbježno će imati i neke neželjene popratne posljedice. Najviše čemu se od toga možemo nadati je da ćemo ljudima omogućiti uvjete koji donose određeni privremeni predah od problema i teškoća, ali time im ne možemo pružiti istinsku, trajnu sreću zbog toga što je pravi uzrok sreće unutarnji mir, kojeg se može pronaći samo unutar uma, a ne u vanjskim okolnostima.

Bez unutarnjeg mira, vanjski je mir nemoguć. Svi želimo mir u svijetu, ali se mir u svijetu neće nikada postići ako prije toga ne ustanovimo mir unutar svojih umova. Možemo slati takozvane „mirovne snage” u područja sukoba, ali mir se ne može izvana nametnuti oružjem. Jedino se stvaranjem mira unutar svog uma i pomaganjem drugima da naprave to isto možemo nadati da ćemo postići mir u ovom svijetu.

Ova knjiga predstavlja mnoge duboke metode za duhovnu obuku, koje su sve praktični načini proči- šćavanja i kontroliranja našeg uma. Ako ove metode primjenimo u praksi, na koncu ćemo steći posebno iskustvo mentalnog mira. Produbljivanjem tog isku- stva, zabludna će stanja uma postupno slabiti, a naš će unutarnji mir sve više rasti. Na kraju ćemo, potpuno odbacivši zablude, postići vrhunski trajni unutarnji mir nirvane. Kad nadvladamo svoje zablude poput ljutnje, vezanosti i neznanja, te razvijemo duboke duhovne spoznaje univerzalne ljubavi, suosjećanja, koncentracije i mudrosti, naša će sposobnost pomaga- nja drugima biti mnogo veća. Na ovaj ćemo način moći pomoći drugima u rješavanju njihovih problema, ne samo na nekoliko dana ili godina, već zauvijek. Moći ćemo im pomoći da otkriju unutarnji mir i radost koju ništa, pa čak ni smrt, ne može uništiti. Predivno!