Jedanaesti tjedan

 

 

 

1. ZAKON

Čovjek uvijek pronađe  ono  što  traži:  dobro  ili zlo,  probleme  ili rješenja.

—

 

 

Oči ne vide kad srce želi da budu slijepe.

—  Seneka

 

 

Stav je kist uma. Svaku situaciju može obojiti sumorno i si­

vo  ili vedro i  radosno.

• Mary Crawley

 

 

Ostani kod kuće u umu. Ne ponavljaj tuđe stavove.

—  Ralph   Waldo

Emerson

 

JEDNOG SE jutra mlada žena vozila dobro poznatom ulicom kojom je gotovo svakodnevno odlazila na posao u ured koji se nalazio u središtu velikoga grada. Obično je bila nervozna  i  nestrpljiva zbog gustog prometa, željela je što prije doći na posao i dovršiti neku nedovršenu zadaću. No tog je jutra bila nekako opuštenija. Dok su kolone automobila gmizale autocestom, upijala je živopis­ ne boje i raznolikost koji su joj se ukazali pod blistavim jutarnjim suncem.

Tako je s lijeve strane iznenada ugledala i troetažnu pos­ lovnu zgradu profinjene arhitekture. Oko gornjeg ruba neokla- sičnog zdanja nalazio se prelijep friz od keramičkih pločica pas- telnih boja. Svojoj prijateljici i suputnici rekla je: »Pogledaj kako je lijepa ona zgrada! Kada su je izgradili?« Istog trenutka mladoj je ženi sinulo da je postavila glupo pitanje; bilo je očito da zgra­ da na istome mjestu postoji već duže vrijeme.

Prijateljica je samo promumljala: »Pa, ovaj, čini mi se da je tu već dugo.«

Mlada se žena stidljivo nasmiješila i objasnila: »Dosad je nisam primjećivala a tako je lijepa!«

Dvije su se prijateljice lijepo nasmijale, no vozačicu je zapravo rastužilo što se nije obazirala na nešto što joj je iz dana

 

Ne dopusti da te svlada zlo, već zlo svladaj dobrim!

- Rimljanima  12:21

 

 

 

Kreni na putovanje od svojega ja do svo­ jega Ja, prijatelju moj... Takvo putova­ nje zemlju  pretvara u zlatni  rudnik.

—  lalalu'ddin   Rumi

 

 

 

Dobre će riječi pro­ naći kupce. Dobra djela  možemo darovati.

— Lao Tse

 

u dan moglo donositi radost i užitak. Toliko ju je zaokupljalo raz­ mišljanje o tome kamo ide da nije uživala u putu do odredišta!

Svi mi živimo u drukčijim stvarnostima i iskustvima. Stva­ rnost koju vidimo nerijetko je pitanje osobne percepcije koliko i objektivnih činjenica. U biti pronalazimo ono što tražimo, dobro ili zlo, probleme ili rješenja. Ako ljudi u svijetu koji ih okružuje traže nešto što je ružno i zlo — bilo kod svojih vođa, susjeda ili u osobnim situacijama u kojima se nalaze — svakako će pronaći upravo to. A takav stav može imati razorne posljedice. Snovi ne počivaju na cinizmu; optimizam donosi uspjehe. Ako traže dobro, ljudi će ga i pronaći; na nebrojene načine, traženje dobra imat će konstruktivne posljedice. Gorljivost donosi trud i uspjeh.

Čemu posvećujemo pozornost? Gledamo li prema »zlu« ili se možemo marljivo koncentrirati na pojam »dobra u  svemu«? Jesmo li zaokupljeni »problemima« ili nastojimo biti dijelom rješenja? Usredotočujemo li se na vanjski izgled ili odvajamo vri­ jeme kako bismo se dublje zagledali u bit situacije? Kad jednos­ tavno primjećujemo vlastito ponašanje, približavamo se većoj svi­ jesti. Kad vlastite postupke gledamo kao objektivni promatrači, možemo li si dopustiti da uvidimo obrasce koje eventualno po­ navljamo. Uz svaki plan imamo priliku zagledati se unutra i upi­ tati se: »Koja je moja plemenita svrha? Kako mogu  poboljšati pogled na svijet radi  ostvarivanja ciljeva?«

»Znam da stvari ne sagledavam u objektivnome svjetlu, ne­ go kroz svoje naočale«, rekao je pjevač Laurel Lee. 1 doista, naše tumačenje pojedinih događaja o nama govori jednako kao i  o onima koje opisujemo! Kako, dakle, vidimo sebe? Izražavamo li sretno i pozitivno prihvaćanje dobra kojim raspolažemo? Usredo­ točujemo li se na stvari koje nam donose radost, gorljivost, kre­ ativnost i napredak? Kako naši stavovi utječu na svakodnevne do­ gađaje? Što tražimo kada upoznajemo nove ljude i kada se nađe­ mo u situacijama koje donose drukčije iskustvo? Možemo li traži­ ti tračak svjetla i u najmračnijim situacijama jer smo  predani načinu razmišljanja koje priziva razvoj? Kako u različitim situaci­ jama izražavamo misli i osjećaje? Koji bi bili prikladni trenuci za oslobađanje od  predrasuda  i  otvaranje prema  novim  zamislima? Odražava li neograničena ljubav ljepotu kroz naše biće? Je li uto­ pijski zamišljati da možemo otvoreno i iskreno komunicirati s čla­ novima obitelji, prijateljima, kolegama i širom društvenom zajed­ nicom? Što tražimo? Kako samo žarište kojem posvećujemo po­ zornost može utjecati na naš život!

Dok napredujemo na duhovnome putovanju, možemo se usporediti s leptirom koji se nastoji osloboditi iz kukuljice. Raz-

 

norazni »slojevi« našeg identiteta čine čahuru oko našega »ja« ko­ je stvaramo. Mnogobrojni koraci i poboljšanja na našem putova­ nju simboliziraju proces transformacije gusjenice u leptira, uspa­ vane u probuđenu dušu. Jeste li vidjeli da se leptir pojavljuje iz čahure koja je po veličini tek trećina leptira? I zapamtite, gusje­ nica je sama stvorila čahuru, kao mjesto na kojem će se u sigur­ nosti pretvoriti u leptira! Što mislite, što sve leptir mora proživ­ ljavati dok raste u skučenoj kukuljici i nastoji se osloboditi?

Ako tražiš dobro, i pronaći ćeš ga! Na nebrojene načine, to može imati konstruktivne posljedice. Tražimo li dobro, bit će ga u obilju, kako bismo ga vidjeli i cijenili. 

*

 

2. ZAKON

Ubrzava li se kreativnost? —

 

 

Dolaze nam dobra vremena, momci, dobra vremena.

• Charles Mackay

 

Ovo je u mnogočemu čudesno razdoblje! U smislu prehrane i zdravlja, životnog standarda i uvjeta rada, političkih i gospodar­ skih sloboda, obrazovnih i komunikacijskih mogućnosti, živimo u nevjerojatnom, naprednom i kreativnome dobu. Lakoća kojom se krećemo i uživamo u slobodnom vremenu upravo zapanjuje. Dok razmatramo širi pogled na čovječanstvo i njegovu budućnost, možda i najviše radosti i nade pruža naš napredak na području sposobnosti da se međusobno slažemo. S tim je povezan i sve veći razvoj našeg duhovnog bogatstva. Na dokaze o ubrzanju tog procesa nailazimo na svakom koraku. Mogli bismo se upitati je li upravo kreativnost glavni pokretač tog napretka.

Razvoj prirode obuhvaća promjene. »Svijet  se  mijenja  i dok njime prolazimo«, napisao je nuklearni fizičar Robert Oppe- nheimer, »tako da godine čovjekova života ne mjere nekakav ma­ leni razvoj ili preraspodjelu ili  umjereni  napredak  u  odnosu  na ono što je naučio u djetinjstvu, nego velike, revolucionarne pro­ mjene«. Danas je riječ o ni manje ni više početku prave nove ere u priči o svijetu, budući da smo zahvaljujući skorim promjenama počeli nadilaziti donedavno krajnje granice prirode i same zem­ lje. Ranije su promjene bile rijetke i izolirane, te ograničene. Da­ nas su sve prisutne i univerzalne.

U svojoj knjizi Ovladavanje promjenama Leon Martel opi­ suje kako  sada imamo mogućnosti istodobnog komuniciranja sa

 

Budite dovoljno hra­

bri da živite kreativno.

— Alan Alda

 

 

 

Bog se izražava stva­ranjem.

• Nepoznati  autor

 

svim ljudima na planetu. U ljeto 1982. gotovo je polovica svjet­ skog stanovništva bila u mogućnosti gledati finale Svjetskog no­ gometnog prvenstva — u isto vrijeme. Netko je primijetio da je vijest o Kolumbovu putovanju do kraljice Izabele putovala pet mjeseci, da se u Europi za Lincolnovu smrt doznalo nakon dva tjedna, dok je Neil Armstrong za samo 1,3 sekunde izvijestio svi­ jet da čovjek može hodati po mjesečevoj površini! Stara komuni­ kacijska razdoblja završavaju,  nova  počinju.

Jesmo li mi plod nevjerojatno kreativnog procesa koji nas je zamislio? Jesmo li sputani u kreativnome razvoju zbog nespre­ mnosti da u cijelosti istražimo čovjekov kreativni potencijal zah­ valjujući empirijskim i statističkim istraživačkim metodama? Bi li bilo moguće u velikoj mjeri poboljšati funkcioniranje čovjekova mozga kada bismo došli do valjanih uvjeta za mobiliziranje pre­ ostalih živčanih veza? Podupiru li takvu teoriju i ograničeni poda­ ci o takozvanim idiotskim učenjacima koji pokazuju neviđene spo­ sobnosti na području matematike ili glazbe, iako su u svemu os­ talome vrlo ograničeni? Znači li to da čovjekov mozak u od­ ređenim okolnostima može obavljati nevjerojatne funkcije? Kako doći do tih uvjeta? Bi li se i duhovne karakteristike mogle bitno poboljšati marljivim istraživanjem, pa tako dovesti i do ubrzanog duhovnog razvoja  čovječanstva?

 

 

Navike se riješih u cijelosti i zauvijek, i ponovno pred Prirodu stadoh, kao što stojim i sada,

kao osjetljivo biće i kreativna duša.

—   William    Wordsworth

 

 

 

Kreativnost donosi takvo zadovoljstvo, tako je važna, ne jer nešto stvara, nego jer je riječ o kozmološkome procesu.

—  Matthew  Fox

 

Podaci iz istraživačkih programa koje financira zaklada Templeton ukazuju na to da su velike mentalne sposobnosti dos­ tupne kada pomno i znanstveno istražimo metode. Iskustva koja donose prodorne spoznaje, iznenadna pojava rješenja naoko ne­ mogućih znanstvenih problema, nevjerojatna kreativnost često povezana s glazbenim ili matematičarskim nadahnućem,  te  os­ jećaj nazočnosti zastrašujuće snažne sile često se opisuju kao ključni duhovni »događaji«. Tako o njima barem sude ljudi kojima se događaju takva iskustva. Kako ta duhovna iskustva, od nepro­ cjenjive vrijednosti pojedincima koji su ih doživjeli, proširiti i na daleko širi društveni spektar?

Je li naš um u stanju pripomoći kreativnoj aktivnosti sve­ mira kao i razvoju čovjekove duše? Uz ponizan pristup istraživanju, je li nam um maksimalno otvoren, jer nikada ne znamo kak­ ve nas prilike očekuju? Bismo li trebali biti i mentalno čvrsto po­ vezani sa svojom dušom, a naše duše povezane sa Stvoriteljem? Može li na taj način kreativni proces kojem se posvećujemo od Božjeg uma poteći kroz našu dušu do našeg uma, gdje kreativno razmišljanje može donijeti kreativne rezultate u fizičkome svijetu?

 

 

Više sile unutarnjeg života, uma i duha, stalni unutarnji potencijal,

stječu stvarnu vrijednost tek kada ih prepoznamo, spoznamo i

upotrijebimo.

— Ralph Waldo Trine

 

 

 

Zahvaljujući kreativnom razmišljanju vidimo ono božansko koje izaziva promjene u vidljivoj kulturi koju mi ljudi stvaramo u svojim domovima, obiteljima, školama, crkvama, tvrtkama i vla­ dama. Tako možemo biti svjesni i duhovne evolucije u vlastitoj ličnosti. Naš je um neizrecivo moćan. Um može izazvati fizičku bolest, ali i utjecati na brzinu oporavka! Ako naš um može tako djelovati u nama, možete li zamisliti što se sve svjesnim naporom može postići u svijetu koji nas okružuje?!

U pjesmi »Postignuće« Ella Wheeler Wilcox kaže: »Upot­ rijebi sve skrivene moći. Ne propusti smisao  ovog života  i  ne čekaj da okolnosti oblikuju ili mijenjaju tvoju sudbinu!« U pjesmi

»Nikad se ne zna« govori:

 

Nikad se ne zna što će ti donijeti misli: mržnju  ili ljubav,

Jer misli su stvari; a njihova su krila Brža  od golubljih.

Pridržavaju se Svemirskog zakona, Sve mora stvarati nešto sebi slično,

I jure da  ti donesu

što god ti je bilo u umu.

 

Da, odista postoji tijesna veza između onoga što osjećamo i što jesmo. Kreativni proces napreduje od misli do djela. Naše su riječi kristalizirane misli. Predmeti koje radimo i djela  koja činimo proistječu iz naših misli i riječi. Još više zadivljuje činjeni­ ca da misli grade ne samo prema van, nego i prema unutra. Mis-

 

lima stvaramo ne samo imovinu, nego i karakter i dušu. Uz tak­ vu svijest, kako misli usmjeriti tako da se naša osobna kreativno­ st ubrza? Koje dokaze o ubrzanju kreativnosti viđamo u svako­ dnevnom životu?

Kako nam to uspijeva? Što činimo kako bismo primijenili veliki zakon  kreativnosti i izgradili koristan  život?  Što to može spojiti um, srce, duh i dušu tako da djeluju pozitivno i korisno, nadasve kreativno? Je li takvo što moguće postići primjenom dre­ vnog i jednostavnog učenja: »Volite se među sobom«?

 

*

 

3. ZAKON

Prijatelja  možeš imati jedino  ako  si prijatelj.

— Ralph Waldo Emerson

 

 

Taj je isti Duh u svim ljudima, a duh koji  je u vama duh je ko­ ji je u meni. Riječ je

o jednom, samo jed­ nom,  istom  Duhu.

— Ernest Holmes

 

 

Iz mirnih domova i  prvog početka,- Do otkrivenih ciljeva, Ništa nije vrjednije napora pobjede, Od smijeha i prija­ teljske ljubavi.

—  Hilaire  Belloc

 

ŽIVOT NAM nudi niz raznoraznih predavanja o ljubavi. O ljubavi počinjemo učiti kao novorodenčad u roditeljskom naručju. Obite­ ljski odnosi nude nam poduku s područja prisnosti i samopošto- vanja. Prva prijateljstva i prva ljubav mogu nam otvoriti oči za mogućnosti novih saveza. Brak i roditeljstvo pružaju prilike za nastavak razvoja ljubavi unutar drukčijih obiteljskih okvira. Kad učimo od neograničene ljubavi, počinjemo osjećati prijateljsku naklonost prema svima. Ljubav ima moć. Ljubav daje. Ljubav nas vodi prema spoznaji da »prijatelja možemo imati jedino ako smo i mi sami prijatelji«.

Moć privlačnosti, djelovanje na temelju božanske namjere za naše najviše dobro, događaju se bez prestanka. Ljubav privlači ljubav. Život privlači život. Nitko nam ne priječi da se upoznaje­ mo, družimo i stapamo s drugima, unutar sretnijih prijateljstava koja nam donose zadovoljstvo — osim nas samih. Vaša privlačna energija prijateljstva ima izvor  unutar vašeg vlastitog djelovanja. Što čini prijatelj? Kako se ponaša? Što prijatelj traži od prijate­ lja? Od nas se često traži da unutar prijateljskog odnosa pruža­ mo potporu. Na koje načine prijatelji jedni druge mogu podupi­ rati? Je li točno da ne osuđujemo, da vjerujemo i da smo puni povjerenja i ljubavi? Unosimo li u svoje odnose radost i sreću? Ponašamo li se prema ljudima ne na temelju njihova izgleda, ne-

 

Gdje god bili, vaš svijet čine vaši

prijatelji.

—  William  James

 

go onako kako istinski zaslužuju na temelju vrijednosti najdubljeg bića? Bi li igranje uloge istinskog prijatelja moglo služiti kao ka­ tapult koji će i drugima pomoći da otkriju nove talente i razloge za sreću? Kada zdrav prijateljski odnos poseže spram van i obuh­ vaća i druge osobe, dolazi do čudesne razmjene energije.

Možemo pružati novac, vrijeme i pomoć; možemo ispisiva­ ti donatorske čekove i ulagati dobrovoljan rad — ali jesmo li pri­ tom i iskreni prijatelji? U pozadini svih razlika koje eventualno uočavamo između sebe i drugih, prepoznajemo li jedinstvo i neo­ graničenu ljubav koja sve ljude veže u jednu veliku cjelinu? Je li jedinstvo svih ljudi moguće potvrditi i znanstveno i duhovno? Ka­ ko?

 

 

Koji ima i tisuću prijatelja, nema prijatelja viška, a koji ima samo jednog neprijatelja, na njega će nailaziti posvuda.

— Ali ibn-Abi-Talib

  

Uvijek samo  najbolji prijatelji!

• Charles Dickens

 

Istinski je prijatelj pravi prijatelj, bilo da živi u susjednoj kući ili negdje daleko. Blizina i udaljenost riječi su čije doslovno značenje ima veze s fizičkom razinom života. Kada živimo u toj razini — mentalno, fizički i emocionalno — posve prirodno želi­ mo biti blizu onih koje volimo i zovemo  prijateljima. Međutim, kada zbog okolnosti na fizičkoj razini izgleda da je takvo što ne­ moguće, možemo živjeti iznad tog osjećaja odbojnosti koncentri­ ranjem pozornosti na područje u kojem nema odvojenosti. Može­ mo posve ovladati svojim životom, postati pilotima vlastite duše.

 

PRIJATELJ  ILI  DVA

 

Svu radost i sav mir

Naći ćeš u prijatelju, jednom ili dva; I sve nedaće nestat će

Kada imaš prijatelja ili dva; U stisku uspavane ruke

Na  rodnoj grudi  ili  stranoj zemlji, No  ovaj svijet čine — je li ti jasno — Prijatelj  ili  dva.

 

Lijepa pjesma,  korica kruha koje dijeliš S prijateljem; jednim  ili  dva;

 

Osmijeh i bol,

Sve to ide uz prijatelja ili dva;

Cesta kojom hodaš,  cilj do kojeg dolaziš, Ugodan kutak koji pruža  utjehu,

I najljepši sati koje znamo...  sve  to počinje Uz prijatelja  ili  dva.

 

Malo smijeha, možda koja suza Uz prijatelja  ili dva;

Dani,  tjedni,  mjeseci i godine Uz prijatelja  ili dva;

Dolina  koju  treba  priječi, Planina na koju se treba uspeti,

Ruganje starenju, povik usmjeren prema vremenu —

Životna proza poprima  ton pjesme, Uz prijatelja  ili dva.

 

Srodna duša i blisko srce Ili prijatelj  ili  dva,

Zbog toga udaljavamo se od mase, Uz prijatelja  ili  dva;

Jer u danima sretnim i u danima tužnim  Ne brojimo sate osim onih koje su obasjali Sretni trenuci koje smo proveli

S prijateljem; jednim  ili dva.

 

Napunite stoga čašu i nazdravite sad

Prijatelju,

Jer zadovoljan je čovjek koji se uvijek pohvalit' može Prijateljem  ili  dva;

No  najljepši je  prizor prijateljsko  lice, Najljepši je put put  s  prijateljem,

A i svemir će biti bolji Uz prijatelja  ili dva.

— Wilbur D. Nesbit

 

*

 

4. ZAKON

 

Način razmišljanja silno utječe na život.

—

 

 

Kamo gledate?

— Rebecca Clark

 

 

 

Čovjekov je odgoj

 

RAZMOTRITE način razmišljanja i analizirajte kako djeluje na vaš život i poslove. Svjesni smo činjenice da u svakoj osobi postoji si­ la koja nas može izdignuti iz neznanja i jada. Kako i dalje širiti pozitivan, trajan i progresivan mentalni stav? Jednu od mo­ gućnosti možemo otkriti i usmjeravanjem misli na duhovne aspe­ kte života, gdje se mogu baviti beskonačnim dobrom u nama i u drugima. Pruža nam se mogućnost da nadziremo vlastite misli i da na svoj život gledamo kako god hoćemo. Glavno je da pro­ nađemo ono što tražimo!

Ako smo uvjereni da je unutar naše moći organizirati život na koristan i uređen način, što nam je činiti? Tražit ćemo pod­ ručja u kojima možemo nešto poboljšati. Tražimo li bliskiji odnos sa Stvoriteljem našega svijeta, ne bismo li se trebali posvetiti ak­ tivnostima poput molitve, zahvalnosti i služenja s ljubavlju? Sva­ tko od nas u stanju je odabrati kamo će usmjeriti pozornost. Ka­ da postavimo pitanje: »Što tražim?« — bez obzira na vrstu situ­ acije, okolnosti ili iskustvo koje trenutačno proživljavamo — počinjemo biti kreativniji i na najbolji način koristiti sposobnosti razmišljanja i osjećanja. Tražimo li darove  ili  probleme? Usmje­ ravamo li pozornost prema brizi ili prema mogućim rješenjima? Koncentriramo li se unutar pozitivnog ili negativnog mentalnog okvira?

 

zrcalo u kojem po­ kazuje svoj portret.

—  Goethe

 

 

 

 

Vaša je mašta nagov­ ještaj pustolovina i zanimljivosti koje vas očekuju u dalj­

njem životu.

• Albert Einstein

 

Horace  Rutledge  kaže:  »Kada  na  svijet  gledate  u  uskim

okvirima, kako samo izgleda usko! Kada gledate sa zlobom, ka­ ko je zloban i pokvaren! Kada ga promatrate sebično, kako je sa­ mo sebičan! Ali kada ga promatrate otvoreno, velikodušno i nak­ lonjeno, kakve divne ljude u njemu pronalazite!«. J. Kenfield Mor- ley ovako je izrazio svoje poglede na pozitivne i negativne stavo­ ve: »Mogu se tužiti jer ružin grm ima trnje, ili se radovati jer tr­ noviti grm daje ruže. Sve ovisi kako tko gleda na stvar«. Zašto se ne bismo iskreno potrudili i svoj svijet i ljude u njemu promotrili u najboljem  i  najpozitivnijem  svjetlu?

Ništa vrijedno spomena ne postiže se bez želje. Čovjek ko­ ji ne želi  prijeći  na suprotnu stranu ponora u tome vjerojatno i neće uspjeti. U svakome čovjeku postoji želja, intenzivna ili um­ jerena, za bogatijim, energičnijim, raskošnijim životom duše. O svakome od nas ovisi hoćemo li raspiriti taj plamen želje i ojačati

 

1. ga. No sama želja nije dovoljna. Maratonac koji sudjeluje u utrci možda i ima želju za pobjedom, ali vjerojatno neće pobijediti ako se ne posveti iskustvu intenzivnog

Potraga za duhom također je oblik treninga. Zahtijeva us­ trajan trud. Zahtijeva naše djelovanje. Ako nam je cilj duhovni razvoj, možemo početi odmah i položiti čvrste temelje ako u se­ bi vidimo brižnu osobu punu ljubavi koja je ljubazna prema sva­ kom muškarcu, ženi i djetetu na koje naiđe. U sebi možemo gle­ dati strpljivu i obzirnu osobu. Koncentriranu i snažnu u svim okolnostima i situacijama — snažnu sa sposobnošću da pruži ru­ ku punu ljubavi; snažnu sa sposobnošću da izgovori odgovarajuće riječi, da poduzme odgovarajuće korake i da postane uvijek pou­ zdanim osloncem snage, ljubavi i svjetla.

 

 

Neka svi ciljevi kojima težiš budu i ciljevi zemlje, cilljevi Božji i ciljevi Istine. Budi plemenit, a plemenitost koja je u drugima — uspavana, ali ne i mrtva — veličanstveno će se uzdići i doseći

tvoju plemenitost.

— Postaja Union, Washington

 

 

Svoj život proglasite seminarom života! To je moguće pos­ tići kada svaki dan učimo nešto novo, koliko god to nešto bilo maleno. Pomognite i drugima nikada ne propuštajući priliku za novo iskustvo koje će uvećati vaše znanje. Putujte koliko više možete, kako biste upoznali nova mjesta i nove ljude drukčijeg podrijetla. Čitajte literaturu koja vas nadahnjuje. Nadahnuće je temeljna odlika pozitivne ličnosti. Izbjegavajte usporedbe.  Zbog njih pozitivno nerijetko postaje negativnim. Čašu vlastite sreće smatrajte punom, a ne napola praznom. Budite sretni. Sreća do­ nosi uspjeh. A uspješni ljudi mogu slobodno voljeti.

Kao što je rekao William Makepeace Thackeray: »Svijet je zrcalo koje svakom  čovjeku nudi odraz vlastitog lica.  Namrštite mu se, a ono će vas pogledati odbojno i smrknuto; nasmijte mu se i bit će vam divan suputnik«.

 

*

 

5. ZAKON

Učenje je doživotna aktivnost.

 

Koji priznaju da ne znaju, postaju mud­ ri. Koji skrivaju neznanje nikada neće naučiti.

—  Tao

 

 

 

 

Vođa i učenje ne mogu jedno bez drugoga!

• John Kennedy

 

Jesmo U dio velikoga plana i napredujemo li u skladu s razvojem sve širih čovjekovih spoznaja i otkrića? U dvadeset prvome sto­ ljeću, a zahvaljujući nevjerojatnome napretku na raznim područji­ ma, svi mi možda ćemo morati više pozornosti posvetiti učenju. Ubrzava se pojava novih otkrića. Učenje je uzbudljiva doživotna aktivnost!

Je li učenje ključan dio čovjekove prirode? U životu  nas potiče sposobnost razvijanja i otkrivanja novih mogućnosti, kako u nama, tako i u našem svijetu. Uspješni izumitelji, slikari, glaz­ benici, liječnici, znanstvenici i vođe, bez obzira na područje, ni­ kada ne gube gorljivu želju za ovim  otkrićima.  Kada  točno  ne znaju što rade, prihvaćaju izazov, marljivo traže odgovore, svakim dijelom bića uviđaju da uče, te da je učenje smisao života! Je li najbolji način istraživanja novih područja napredovanje korak po korak i usputno učenje? Je li otvorenost prema procesu ključna za učenje?

Želimo li doznati više o tome u čemu se kriju određene sposobnosti, možemo se podvrgnuti ispitivanjima  sposobnosti  i tako doznati nešto više o sebi. Moguće je i razgovarati s učitelji­ ma, članovima obitelji i prijateljima, od njih tražiti  da procijene naše prednosti, mane i potencijal. Ljudi koji su predani neprekid­ nom učenju često su svestrani.  U stanju su suočiti se s raznora- zim izazovima snagom karaktera i nepreglednim izvorima snage. Svjesni važnosti tog  procesa, pomno istražuju situacije  kako  bi došli do najboljih rezultata. Neprestano uče, neprestano se raz­ vijaju, otvoreno i domišljato.

 

 

 

Oni koji poznaju potrebe ljudi njima mogu i vladati. Oni koji se odgovorno odnose prema životnim sukobima istinski mogu voditi

svijet.

— Tao

 

 

 

Kada učimo nešto novo, važno je imati strpljenja sa samim sobom. Učenje može biti poziv na napuštanje dobro poznatog područja i prijelazak praga,  prolazak kroz vrata koja vode u nov i širi svijet. Kada iz poznatog stupimo u nepoznato, moguće je da ćemo naići i na određene oblike otpora. Međutim, nikada nas ne

 

Niste postigli ništa ako ste samo naučili dobro, ako pritom i ne činite dobro.

• Publilije Sirus

 

ograničava ono što je dio prošlosti. Astronaut Chuck Yeager pos­ lije je pričao o tome kako su se zrakoplov i instrumenti počeli ne­ kontrolirano tresti kada se približio zvučnome zidu. No kada je prošao kroz taj »zid«, sve se odjednom smirilo, zrak je postao gladak poput stakla!

Kako čovjek razmišlja, tako mu i jest. U vezi s time općenito se slažu sve religije. Sve veće znanje posredstvom po­ taknutog razmišljanja može ponuditi korisna iskustva učenja. Prednosti snage uma, ako se prenose mladim ljudima, mogle bi poslužiti kao temelj za to da buduće generacije postanu discipli­ niranije u nadzoru i upravljanju umom i životom. Kakva bi to sa­ mo mogla biti pomoć učenju!

 

 

 

U slobodnome svijetu, ako želimo da ostane slobodan,

moramo održati... mogućnosti da čovjek doznaje i uči što god poželi.

—        Robert  Oppenheimer

 

 

Raspolažete li od­ ređenim znanjem, neka i drugi na nje­ mu zapale svijeće.

—  Margaret  Fuller

 

Još više koristi moglo bi se pojaviti na području duha ka­ da bi svatko sastavio osobni popis zakona koji upravljaju duhov­ nim pitanjima. Dakako, to bi bilo lakše kada bi svaki pojedinac prvo proučio  knjige i tekstove filozofa, teologa i znanstvenika ko­ ji se bave istraživanjem moćnih zakona duha. Što bi moglo biti uzvišenije nego kada bi svatko u umu ili srcu, kao i na papiru, is­ pisao razne zakone prema kojima bi trebao živjeti? I bi li svatko mogao mjeriti svoj duhovni razvoj kada bi se  svake  godine  os­ vrtao i prilagođavao taj osobni popis zakona? Koliko bi samo bi­ lo koristi kada bi svaka škola, iz dana u dan, posvetila samo ne­ koliko minuta da svakom učeniku pomogne proučavati zakone du­ ha onako kako ih otkrivaju i formuliraju veliki znanstvenici, kako bi svatko mogao poboljšati svoj popis? Dolazi li do vrhunskih tre­ nutaka našega razvoja kada steknemo novu istinu koja nas nadah­ njuje i prihvatimo je tako da obnavlja našu ličnost i postane dije­ lom našega života?

Samodisciplina je također jedno od središnjih iskustava poučavanja i učenja u mnogim religijama.  Na  primjer,  približno pet milijuna sljedbenika islama u Sjedinjenim Državama uči da se treba suzdržavati od konzumiranja alkohola i duhana. Jedan ista­ knuti praktičar takvog učenja jest Rashaan Salaam,  glasoviti ig-

 

rač Chicago Bearsa i dobitnik nagrade za studentskog igrača se­ zone. Rashaan, koji moli pet puta na dan, tvrdi da ga je, osim ap­ stinenciji, »islam naučio i da bude strpljiv s ljudima i da živi s po­ zitivnim stavom«. Što činimo kako bismo povećali riznicu svojega znanja — u svojem zvanju, u osobnome životu i u zajednici? Što činimo kako bismo više učili i razvijali se na  duhovnome  pod­ ručju?

Drevna budistička legenda govori o uspješnome  mladiću koji se obratio učitelju u potrazi za prosvjetljenjem. Mladić se predstavio, a učitelj je natočio čaj. Mladić je opširno pričao o svojem životu i postignućima. Učitelj je i dalje lijevao čaj. Dok je mladić pričao, čaj se počeo prelijevati preko ruba šalice.

»Prestanite«, usklikne mladić. »Zar ne vidite što radite?« Stari se učitelj nasmiješio i s iskrom u očima odgovorio:

»Punu šalicu ne možeš napuniti«.

Mladić je bio pun sebe. Ako želi učiti ili primiti nešto no­ vo, morat će isprazniti svoju šalicu. Jednako tako, kako  bismo učili, možda ćemo se morati osloboditi predrasuda, prestati osuđivati i raščistiti nered u umu. Trebamo li usvojiti ključnu lek­ ciju yohaku, a riječ je o japanskome izrazu koji označuje »bijeli prostor« ili pozadinu slike nastale tintom? Budući da yohaku do­ daje ravnotežu cjelini, prazan je prostor jednako važan kao i sa­ ma slika.

Kada nastavljamo učiti, povećavamo bazu znanja, sposob­ nosti i otvorenost, kao i životnu radost. Kada se idući put nađe­ mo u situaciji da pokušavamo učiniti nešto novo, možemo pot­ vrditi: »Sada učim!« i u tome uživati!

 

 

Naglasci ••

 

1. Svako jutro nakon buđenja ukazuje nam se prilika da stavo­ vima utječemo na ono što će nam se u  toku tog dana do­ gađati.
2. Koliko smo budni i svjesni svega što nas okružuje? Čemu posvećujemo pozornost?
3. »Znam da stvari ne sagledavam u objektivnome svjetlu, nego kroz svoje naočale« (Laurel Lee).
4. Dobro ćemo svakako pronaći, samo ako ga budemo tražili!
5. Postoji li tijesna veza između onoga što mislimo i onoga što jesmo?

 

6. Što možemo učiniti kako bismo primijenili velike zakone kre­ ativnosti i stvorili plodonosan život?
7. Po čemu, između ostalog, možemo zaključiti da se kreativno­ st ubrzava?
8. Prijateljstvo ne obuhvaća samo nas; od nas i počinje. Kako?
9. Po čemu je učenje ključan element čovjekove prirode?
10. Zašto je učenje važno za našu dobrobit i životni napredak?
11. Zašto možemo reći da je učenje neki put pustolovina koja nas vodi u »nepoznato«?

 

Praktična primjena raznih duhovnih zakona ••

 

Konfucija su ubrajali u drukčiju vrstu mudraca. Ne smatra se pro­ rokom koji je propovijedao u divljini... jednako tako, ne odgova­ ra ni profilu klasičnog indijskog jogija. Konfucije je tako,  bez imalo stida, pedagog. Učenik i učitelj, pojedinac u zajednici koji potiče ni manje ni više potpunu moralnu zrelost cjelokupnog na­ roda.

— Philip  Novak:  Mudrost svijeta

  

Učenik Kung-tu Tsu rekao je: »Kao Tsu (Menciusov filozofski su­ parnik) kaže da čovjekova priroda nije ni dobra ni zla. Neki kažu da je čovjekovu prirodu moguće oblikovati tako da bude dobra ili zla. Kada su na vlasti bili (kraljevi-mudraci) Wen i Wu, ljudi su tako obožavali vrline i krepost; kada su na vlasti bili (izopačeni kraljevi), ljudi su se odavati nasilju. Neki kažu da netko ima dob­ roćudnu, a netko zlu prirodu... Vi kažete da je čovjek po prirodi dobar. Jesu li onda svi ostali u krivu?«

Mencius je odgovorio: »Kada joj pustimo da se povodi za prirodnim osjećajima, čovjekova će duša činiti dobro. I stoga kažem da je dobra. Ako se izopači, stvar nije u našoj izvornoj sposobnosti. Osjećaj milosrđa pronaći ćemo u svim ljudima, kao i osjećaj stida; osjećaj poštovanja i osjećaj za pravdu i neprav­ du. .. Stvar je samo u tome što se na te osjećaje ne obaziremo. Stoga se kaže: 'Traži, pa ćeš ih i pronaći, zanemari ih, pa ćeš os­ tati bez njih'. Neki tim vrlinama raspolažu u mnogo većoj mjeri nego drugi — imaju ih dva, pet puta više,  neizmjerno puta više

— a razlog je to što oni drugi svoju izvornu sposobnost nisu raz­ vili do krajnjih granica«.