TRENUTNA DUHOVNA SITUACIJA U RUSIJI

 

 

Pa ja sam htio reći par riječi o tome kako doživljavam trenutnu duhovnu I političku situaciju u Rusiji potaknut najnovijim događajima u Aserbeiđanu , Armeniji I Bjelorusiji  a takoder I Ukrajini. Svima je poznato da su ovdje ‘’prozapadne kulturne elite’’, kako to Rusi vole nazvati,  izvele tijekom decenija izvijesne političke promjene  koje je nemoguće razumjeti a bez da se ima pogled na takozvano pitanje fee market ekonomije I pitanje političkoga pluralizma koji sa sobom podrazumijeva zapadna demokracija. Jer tobože te demokracije nema u Rusa nego je riječ o starome totalitarnome poretku koji je  Rusima nekako pa u krvi. I da  taj totalitarizam I danas jest Ruska stvarnost potekla iz primitivizma patrijalhalne ruske civilizacije koja nikada nije znala za slobodu mišljenja, govorenja I djelovanja  nego je svagda posebnu pažnju polagala autokratima, carevima, grofovima I svečeničkom kleru. Istina je da se u Rusa koješta promijenilo u ovih zadnjih 30tak godina od vremena pada socijalizma  samo je veliko pitanje koliko su to promjene koje idu na boljitak ruskoga naroda I narodne večine. To je za mene veliko pitanje. I ja onda slušam Rusko radio, radio Vesti I  neke druge ruske radio stanice pa si razmišljam o tome što je istina ruske stvarnosti . A kada čujem njihovu glazbu na radio Shanson I Romantičeskii radio I kada tu glazbu uspoređujem sa  glazbom  I harmonijama Kiće Slabinca onda dolazim do toga da mi Ruse samo možemo sanjati sasvim suprotno našim predrasudama o barbarizmu ruskih ljudi. I onda mi nekako po inerciji  mišljenja pada na pamet Andre Gide koji je 30tih godina pisao I govorio da je on u SSSR vidio ‘’spas europske kulture’’. A meni se danas isto čini, isto kao I stoljeće ranije  Gideu , da je u  Rusa danas  takova duhovna klima da predstavlja spas europske  filozofije I kulture. Tim je povodom Gide napisao I knjigu Povratak iz SSSRa 1936 godine nakon njegova boravka u Rusiji  pa je iznio I svoja iskustva o toj zemlji I tim ljudima I ovo hvale vrijedno djelo je kod nas bilo jako aktualno negdje 50 tih godina prošloga stoljeća kada je ono I preveno  na hrvatski jezik I kada su naši veliki filozofi I marksisti tražili odgovore na pitanja socijalističkoga razvoja I pravaca toga razvoja koji je socijalistički razvoj  kod nas , zahvaljujući Titu I njegovome hedonizmu, bio ozbiljno doveden u pitanje.  Mi smo naravo, krenuli svojim ‘’autentičnim putem’’ a Rusi su ostali I dalje na ‘’dnu’’ civilizacijskoga I kulturnoga razvoja, da čovjek pukne od smijeha. I tim je povodom Gide u svome Uvodnom slovu dao neka jako važna zapažnja koja  ću ja sada spomenuti  uzimajući u obzir engleski prevod  jer nemam pri sebi nikakav bolji. I u Tom Uvodnom slovu Gide piše:

Three years ago I declared my admiration, my love, for the U.S.S.R. An unprecedented experiment was being attempted there which filled our hearts with hope and from which we expected an immense advance, an impetus capable of carrying forward in its stride the whole human race. It is indeed worth while living, I thought, in order to be present at this rebirth, and worth while giving one's life in order to help it on. In our hearts and in our minds we resolutely linked the future of culture itself with the glorious destiny of the U.S.S.R. We have frequently said so. We should have liked to repeat it once again.

Already, without as yet having seen things for ourselves, we could not but feel disturbed by certain recent decisions which seemed to denote a change of orientation.

At that moment (October 1935) I wrote as follows:

 

"It is largely moreover the stupidity and unfairness of the attacks on the U.S.S.R. that make us defend it with some obstinacy. Those same yelpers will begin to approve the Soviet Union just as we shall cease to do so; for what they will approve are those very compromises and concessions which will make some others say: 'There! You see!' but which will lead away from the goal it had at first set itself. Let us hope that in order to keep our eyes fixed on that goal we may not be obliged to avert them from the Soviet Union."

Nouvelle Revue Française, March 1936

 

 

Gide je  kasnije promijenio svoja stajališta I nakon iskustava sa Staljinom došao do zaključka  da je riječ o najrepresivnijem svjetskom političkom sistemu usporedivom sa onim Adolfa Hitlera. Gide je naravno dobio Nobelovu nagradu 1947 godine a ja sam pola stoljeća kasnije  bio prisiljen zaklon potražiti u  novoj zemlji kao nova hrvatska emigracija koja se sklanja pred  brutalnošću nove hrvatske demokracije. To je naravno razlika, fundamentalna razlika ,Gidea I na primjer mene. Ali mi je ostao pogled uperen prema Ruskome Istoku  pa sam sa vremenom ,nakon dužega kolebanja, došao do zaključka da je  sasvim točno I očigledna Istina da  Sunce I njegova Zora obasjavaju Zemlju prvo na Istoku da bi zapali duboko na  Zapadu kao što zapada sve u rujnome crvenilu kada suton  nagovještava zemljasku noć I tamu. I isto tako danas doživljavam duhovnu I kulturnu situaciju u Rusa kao nebesku  Zoru gdje  sviće na  rosnoj cvijetnoj livadi I gdje se život budi sa cvrkutima ptica I jutarnjim kokodakanjem  seoskih kokota.

 

 

 

 

 

Zlatan Gavrilović Kovač