Svi mi ponekad zapazimo da smo barem na kratko odlutali 'od sebe' kroz razne statuse misli i emocija. Sitne zločestoće prema sebi i drugima, misli usmjerene na sebe i na druge i slično. No u zdravom umu, proces je autokorekcijski, jer svijest i savjest vraćaju u ravnotežu i usklađuju.
Ali nisu sva energetska polja ista, pa je ovdje riječ o duljem ( ili trajnom ) zadržavanju u destruktivnim, toksičnim, mračnim stanjima svijesti. O onima koji fukcioniraju iz drugačije precepcije realnosti, svjesno( ili nesvjesno).
Prepoznajemo ih kroz: ljubomoru, rivalstvo, zavist i mržnju.
Jedna mala doza ljubomore , u kratkom nesvjesnom trenutku svima je znana, ali se duševno zdrava osoba brzo vrati u ravnotežu i propituje zašto se tako osjećala tada….Opsesivni osjećaj željeti nešto što imaju drugi, koji ustraje i transformira se u patološki oblik, znak je dužeg boravka u nižem stanju svijesti, gdje nema, nema dovoljno, nema samo za mene jer ja to tako želim. Samo mala djeca žele imati baš to i to, tada. Ako ne dobiju, bacaju se po podu, upriliče dramu da bi dobili što žele. Ako im upali taktika.
Osobe koje su barem donekle svjesne jedinstva svega što postoji, ponekad 'upadnu' u stanje kompetitivnosti, zgodno je promatrati ponašanja na sportskim terenima, tko je jači, bolji, ali na kraju, neovisno o postignutim rezultatima, svi se izgrle i odu zajedno proslaviti kraj utakmice. No postoje i oni koji druge smatraju neprijateljima i čine sve da se kroz natjecanje postave u poziciju da 'pokopaju' drugu stranu jer ga smatraju neprijateljem, a neprijatelj se mora pobijediti i uništiti. To je osobito vidljvo u korporacijama, suptilnim metodama i strategijom izbaciti kolegu iz igre . Natječem se protiv tebe, svim sredstvima. U rukavicama. Bitno je pobijediti.
Promatrajući druge ljude, ponekad smo skloni praviti usporedbe, što tko ima, što tko je ili nije, pa se može pojaviti tračak zavisti ( i ljubomore) , on ima a ja nemam a htio bih imati. A onda se vrate u zdrava stanja svijesti jer znaju da svatko ima svoje potrebe , želje, sklonosti i vrate se svoj život da na njemu porade kako ne bi poželjeli tuđega. Zavist i ljubomora idu ruku pod ruku, htio bih biti sretan, da bih bio sretan nešto mi fali pa to nešto želim, ali neznam kako da to ostvarim. Umjeće je znati se radovati tuđoj sreći.
I konačno, malicioznost, zloba i mržnja. Zdravom umu je teško razumjeti kada uvidi da neka osoba sustavno radi protiv nekoga, čini/želi zlo nekome, očigledno i nedvosmisleno , bez limita. Objekt mržnje je osobi koja mrzi krajnje odbojan , odvratan, gadljiv. Uzrok mržnje je u osobi koja mrzi, neki njen duboki unutrašnji sukob , stav, predrasuda . Kada govorimo o drugim ljudima, govorimo u stvari o sebi. Ono što nije u nama samima , ne može nas uznemiriti.
bglavac
irida
edin.kecanovic
